spagosmail

Dobrodošli na moj blog


02.08.2019.

Sjećanja na Mostar koga više nema

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda, dana 2. augusta 2019. autor Fazlija Hebibović)


Fazlija Hebibović: Sjećanja na Mostar koga više nema

Iz sehare od dvadesetak hiljada objavljenih tekstova u listu Politika Ekspres prije rata, pokušavam otrgnuti od zaborava ljude i događaje i prizvati sjećanja na Mostar koga više nema, osim u srcima mostaroljubaca i mostaronostalgičara.
I mlade generacije podsjetiti da je Mostar vazda bio grad svih njegovih stanovnika, bez lijeve i desne obale. bez podjela po vjerskoj, nacionalnoj i drugoj osnovi.
Da je to bio grad liskaluka i ljudi vedrog duha, spremnih da “podapnu”, ali i da “prime” podapinjanje.




Berba grožđa

Na Hepokovim plantažama u Bijelom Polju i Dračevicama juče je počela berba vinskih sorti grožđa, čuvene “žilavke” i “blatine”. Stručnjaci smatraju da  da ovakav kvalitet grožđa nije zabilježen u posljednjih sedam godina.
Zavisno od kvaliteta, otkupne cijene “blatine” i “žilavke” kretaće se između 6 i 6,30 dinara po kilogramu.
Ostale sorte konzumnog grožđa plaćaće se od 4,20 do 5 dinara po kilogramu.
Ovogodišnja berba trajaće 15 dana.
(12. oktobar 1976. godine)



Rudari žele da postignu rekord

Mostarski rudari računaju da će ove godine ostvariti proizvodnju od 250.000 tona uglja, što bi bio rekord u dugogodišnjoj istoriji postojanja ovog rudnika.
U prvih šest mjeseci ove godine, rudari su ostvarili rekordnu proizvodnju od 118.000 tona uglja. Ipak, to je samo dvije hiljade tona uglja manje od plana. Vjerovatno je da bi ova brojka bila još veća, da nije bilo nekih nepredviđenih teškoća. Nešto slabiji rezultati ostvareni su u prvom tromjesečju, ali je to nadoknađeno u aprilu i maju, a posebno u junu, kada je ostvarena rekordna proizvodnja od kako Rudnik postoji.
U razgovoru sa Ivanom-Icom Šunjićem, direktorom Rudnika, saznali smo da su ovi rezultati ostvareni, prije svega, izuzetnim zalaganjem svih rudara.
“Kada ovu proizvodnju uporedimo sa prošlogodišnjom, onda se vidi da je realizacija veća za blizu 16.000 tona uglja. To nam je omogućilo da smo imali ostatak čistog dohotka od 120.000 dinara. Koliki je to uspjeh, najbolje govori podatak da smo u prvih šest mjeseci prošle godine ostvarili gubitak od 65.000 dinara, koji je došao kao rezultat povećanih troškova proizvodnje i znatno izmijenjenih uslova prilikom vađenja uglja na površinskom kopu”, rekao nam je Ivan-Ico Šunjić, direktor Rudnika mrkog uglja u Mostaru.
(14. oktobar 1976. godine)



Hakija Rahimić našao 30.000 dinara i vratio ih vlasniku

Hakija Rahimić, poslovođa bifea “Odmor” Opštinskog sindikalnog vijeća u Mostaru, vraćajući se juče iz bolnice, gdje je bio u posjeti bolesnoj sestri, nije ni slutio da će doživjeti tako veliko iznenađenje.
Na trotoaru ispred bolnice, primijetio je ličnu kartu  i ček od 30.000 dinara. Lična karta bila je na ime Zijada Puzića, Rudarska 58 iz Mostara.
Hakija je uzeo ček i ličnu kartu i otišao kod Puzića, ali ga nije našao kod kuće. Zatim je otišao kod njegove punice, ali ga ni tamo nije bilo. Hakija se vratio na svoje radno mjesto i pola sata kasnije, sav usplahiren kod njega je došao Zijad Puzić, koji je poštenom nalazaču ponudio nagradu, ali je Hakija to odbio.
(4. novembar 1976. godine)



Šantićeva nagrada Oskaru Daviču

Književniku Oskaru Daviču juče je uručena ovogodišnja nagrada “Akleksa Šantić” za zbirku poezije “Tijelo tijelu”.
Nagradu u iznosu od 20.000 dinara i diplomu, dobitniku je uručio magistar Dževad Derviškadić, predsjednik Skupštine opštine Mostar.
O stvaralaštvu Oskara Daviča govorio je akademik Mithad Begić, predsjednik žirija za dodjelu ovogodišnje nagrade.
Poslije toga, izveden je prigodan poetsko-muzički recital.
(6. novembar 1976. godine)



(NovaSloboda.ba)

02.08.2019.

Sa stranice Cidom: Rondo i šetalište



Ne, nemojte se čuditi, što ove dvije fotografije ne predstavljaju isti motiv – nije greška, nešto drugo je zajedničko što ih povezuje. Na prvoj lako raspoznajemo Rondo, čak je i prijašnji naziv lokaliteta na ovoj razglednici naznačen. Da, ovo je mjesto prije dolaska Austrougarske nazivano Guvnom (gumnom). Tek nakon proširenja plana gradnje Mostara, 1897. g. na ovom mjestu se gradi veliko raskršće ulica raspoređenih u obliku šestokrake zvijezde, koje kasnije povezuje kružni tok, a kojeg Mostarci prozivaju Rondo (od la rond – kolo). Na slici je vidljiva prekrasna vila koju je iste te 1897. g. izgradio Eduard Fessler u neobaroknom stilu. Već dobrano narasle platane uokviruju šetalište Stephanie Alée (Štefanijino šetalište) – tako nazvano u čast mlade supruge sina jedinca cara Franje Josipa. Iz pravca šetališta nailazi jedan par, ona je na leđa uprtila neki veliki zavežljaj, a on u naramku jedne ruke nosi neki manji teret. S desne strane slike uočavamo krak Liska ulice.
No, nas zanimaju ova dva elegantna gospodina u dugim kaputima, sa šeširima na glavi, a jedan od njih nosi i modni dodatak – štap. Oni su ujedno i poveznica s drugom slikom, koja je snimljena na početku Štefanijinog šetališta i gdje nalazimo upravo istu ovu dvojicu gospode, s istim kaputima, šeširima i istim štapom. Jesu li ovo dvojica unajmljenih manekena, fotografovi prijatelji ili slučajni prolaznici - nećemo nikada saznati. Pretpostavljam da je slika snimljena istoga dana (no ne mora biti nužno točno), ali neznane godine, u svakom slučaju prije 1912. g., jer se na desnoj strani druge slike vidi stup ulične rasvjete na gaz. S lijeve strane se vidi zgrada Gimnazije, a u produžetku i kuća Mujage Komadine (kasnije Dom omladine), koja je izgrađena 1898. g. Desno se vidi i stambena kuća kasnije poznatija kao Tokića pekara. Kraj naših „manekena-pozera“ na klupi sjedi žena s djevojčicom u šeširu, možda da odmori malo od šetnje. Krajnje lijevo je bradato vojno (ili policijsko) lice sa štapom u ruci, koji nešto dobacuje dvojici gospode, a krajnje desno naslonjen na drvo stoji muškarac – pretpostavljam prvi začetnik muškog dijela mostarskog korza. U daljini prema Rondou se nazire još šetača koji bezbrižno šeću, jer promet je u ono doba bio veoma rijedak.
Tibor Vrančić
02.08.2019.

Kad zašušti gomila novca


Vjerovatno ste trebali naučiti i neku drugi kartašku igru osim žandara ili table. U svakom slučaju čini se da široki osmjeh Hosseina Ensana sugeriše na to.
Kartaš iz Münstera, Njemačka, sa iranskim porijeklom, upravo je osvojio Svjetsko prvenstvo u pokeru.u Las Vegasu i pokupio Jackpott od deset milona dolara.
Poslijednja i do sada jedina pobjeda Nijemca u kockarskom raju desila se godinama unazad. „Nevjerovatno“ rekao je ovaj 55-godišnjak nakon njegovog poslijednjeg para kraljeva, „To je najljepši osjećaj u mom životu. Ili je to još samo san?“
Neki će naravno odmah naći primjedbu, kako u tim milionima nema sreće, jer nisu zarađeni teškim, poštenim i napornim radom. Ali igre na sreću i dobici su također neosporna stvar.
Poker je izučeno zanimanje Hossein Esansa, i njime se bavi već dugi niz godina.
Samo u ovom finalu, koji je igran puna 4 sata, svjetski prvak broj 301 je igrao mentalno i fizički iscrpljujuće partije, a do zadnje partije je pomeo 8568 protivnika.
U pokeru se sreća mora prisliti inteligencoijom i izdržljivošču.
A za utjehu ima i ona narodana: „Ko nema sreće na kartama, ima u ljubavi“.
(focus)
(NovaSloboda.ba)