spagosmail

Dobrodošli na moj blog


14.08.2019.

Iz stare štampe: Poziv muslimanima za glasanje – Musavat br. 37. iz 1910. g.





U časpoisu Musavat, broj 37 iz 1910. godine objavljen je slijedeći poziv:

Muslimani, pazite za kim ćete poći i koga ćete poslušati
Jer: Iza kjaue elgurabu delile kaumin sejehdihim ila daril-bevar
(kada narod pogje za vranom doćiće na bunjište)
Vi dobro znate da su kandidati okružnih skupština postavljeni sa znanjem i pristajanjem Fadilpašića,
Firdusa, Miralema, Tuzlića i drugih naših prvaka”.

Nakon aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske, muslimani su posebno bili osjetljivi na brojno iseljavanje svojih sunarodnjaka u Tursku koje je uslijedilo nakon toga. Jedan od razloga dolaska cara Franje Josipa u Bosnu i Hercegovinu, pa i u Mostar, je bio baš taj – da donekle umiri muslimane i da im osobno poruči da su sigurni u BiH i da će imati ista prava pred zakonom kao i ostale tri konfesije. Te 1910. godine su se održavali izbori za sastave skupština po okruzima. Svaka od tri nacionalne stranke su se bespoštedno i svim sredstvima borile za postavljanje svojih kandidata. Baš kao i danas, ni onda se nije prezalo čak niti od postavljanja oglasa po lokalnim novinama u kojima su se dijelile preporuke za koga glasati.

Fotografije: tekst poziva za glasanje iz 1910. godine (1)
i (2) ilustrativno, Mostarci čitaju oglas na Musali 1941. godine

Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago
14.08.2019.

Sa stranice Cidom: Pod prvim platanom




Priču ću početi sa stablom platana, koji prekriva čitavu sliku, deblom, krošnjom, ali i debelom hladovinom bez koje nema života u Mostaru u vrijeme ljetnog ćelopeka. Tačan naziv ovog stabla je Platan Javorolisni (Platanus Occidentalis), a zove se javorolisni zato što ima list kao javor! Ovo drvo živi od 500 do 600 godina i dostiže ogromne visine, veoma brzo raste, a debljina stabla može biti velika. Fascinantno! Prema poznatim podacima u Mostaru je prvi drvored platana posađen u doba Austrougarske kada je u periodu od 1887. do 1914. godine zasađeno 12 drvoreda. Prvi drvored je nastao u ulici od Gimnazije do Balinovca, i veliki broj tih platana je i nakon 100 do 125 godina još u životu.
Ovaj platan je dugo godina bio mjesto susreta moje raje u vremenima kad je Korzo bila glavna vrsta večernje zabave za mlade, ali to je bilo nekih 7-8 godina nakon što je napravljena ova fotografija. Godina fotografije je 1962. Autobus je broj 1. Jedinica, Ilićki. Tu mu je bila stanica, kod rampe, dolazeći glavnom ulicom pa preko preko Titovog mosta iz pravca Fabrike duhana, odakle je polazio. Vozio je dalje preko Rondoa i Balinovca, do Ćatića česme u Ilićima.. Stanica mu je ovdje bila odmah, čim prođe rampu, tamo gdje su izlazile stepenice iz podvožnjaka, kod dvije, a kasnije kod tri trafike. Iza ovih trafika je bio jedan betonski zid, malo veće visine, pa je nekima bio problem zaskočiti se i sjesti na zid, ali zato je to bilo odlično mjesto uvečer, sjediti na tom zidu i sa visine posmatrati šetače koji su išli gore dole, korzom, na obje strane ulice. Rampa je trenutno podignuta. Ustvari, bile su ovdje dvije rampe, jedna za vozila, a druga je izgrađena kasnije, za pješake, po završetku objekta koji se na slici vidi još u izgradnji. Iza autobusa se vidi objekat u kome je bila gostiona Jagnje. Iza platana se nazire izgradnja jednog objekta, u kome je kasnije u prizemlju bila banka, a prije toga, bio je prvi mostarski ekspres restoran. Ulaskom u Ekspres, s desne strane, nalazila se linija, na kojoj se, po principu samoposluživanja, moglo uzeti jelo i piće po izboru, a na kraju linije to platiti na kasi. Novina za Mostar za ono vrijeme. Mnogi su prvih dana dolazili, uzimali jelo, jednostavno, kako bi ispitali kako funkcioniše ovo čudo. S lijeve strane od ulaza u Ekspresa bio je prostor za piće s nogu. Mjesto gdje se u vrijeme jake mostarske bure moglo stajati u toplom, popiti piće ili čaj, a kroz prozor posmatrati prolaznike na korzu. Ekspres je za mnoge, onoga vakta, bilo mjesto gdje su prvi put u životu popili nešto žešće.
Vraćemo se djevojkama iz prvog plana slike. Obučene po tadašnjoj najnovijoj modi. Haljine, kao da su toga časa preuzete iz talijanskih filmova sa Rosannom Schiaffino ili Sofijom Loren. Najmoderniji dizajn sunčanih naočala. Ljeto je, naravno. Što se tiče mode, Mostar je u svim vremenima bio u trendu. Moda kao iz modnih kataloga.
Haljina bez rukava, ili kimono, kako su onda zvali ovaj model haljine, ili sa tregerima kao kod druge djevojke. Iako se na slici ne vidi, na nogama su vjerovatno imale one lagane cipelice, koje su se tada zvale baletanke. Ručni sat, koji je bio statusni simbol, minđuše, bijele, čak malo veće ui upadnije, a frizure kratke.
Pojava ovako obučenih djevojaka, naravno, izazvala je znatiželju dvojice momaka, koji su stajali i čekali, moguće autobus u suprotnom smjeru, jer je stajalište za autobuse u suprotnom smjeru bilo preko puta mjesta gdje stoji ovaj autobus, kod ulaska u park tadašnje Treće osnovne škole. Momci su također obučeni po tadašnjoj modi. Majica s poprečnim prugama ili košulja kratkih rukava. Momak s prugastom majicom, po tačkama oko džepova, po prilici nosi farmerke, koje su tih godina lagano počele dolaziti iz Trsta, putem prvih švercera i bile su modni trend. Ručni sat, kod momka ispod platana, kao i kod ovog, kome se vidi samo ruka, na lijevoj strani slike, bio je obavezni detalj, nešto kao posjedovanje mobitela danas.
Vrijeme je oko podne, što se vidi po sjenci koja pada okomito ispod drveta.
O identitetu osoba na slici, ne možemo ništa reći u ovom trenutku, a bilo bi fantastično kad bi neko prepoznao nekoga svoga.
Nestrpljivi smo.

Smail Špago

14.08.2019.

Grmi, sijeva...


Munja se, prema zakonima fizike, kreće brzinom do 100 hiljada kilometara u sekundi!
Zbog toga je svaki put velika sreća, kad sijeva, pri ruci imati pripremljenu kameru i okidač pritisnuti u pravom trenutku. Kao na slici, načinjenoj prethodnih dana, u Stuttgartu, Njemačka.
Fotografu je za rukom pošao da snimi munje oko televizijskog tornja u ovom gradu.Snimak je napravljen sa Bismarck tornja, najviše tačke u sjevernom dijelu Stuttgarta. Fotograf je pri tome ekspoziciju namjestio na pet sekundi, a kameru postavio na stativ, te podesio na serijske snimke.
Blic na kameri mu nije bio potreban. Dodatno osvjetljenje ne bi donijelo ništa bolje, u najgorem slučaju samo bi pomutilo snimak.
(bild)
(NovaSloboda.ba)