spagosmail

Dobrodošli na moj blog


30.09.2019.

Amel Tuka u finalu SP


Amel Tuka je večeras izborio plasman u finale na 800 metara na Svjetskom atletskom prvenstvu u Dohi.
Naš najbolji atletičar je u svojoj trećoj polufinalnoj grupi, ubjedljivo zauzeo prvo mjesto i plasirao se u finale.
Tuka je imao vrijeme 1:45.63. Iza njega, drugo mjesto u njegovoj polufinalnoj grupi osvojio je Bruce Hoppel iz Sjedinjenih Američkih Država. I on se plasirao u finale.
Amel Tuka trčat će u finalu na 800 metara Svjetskog prvenstva u atletici. 
U finalu nastupaju: Wesley Vazquez (Port), Ferguson Cheruiyot Rotich (Ken), Clayton Murphy (SAD), Donavan Brazier (SAD), Amel Tuka (BiH), Marco Arop (Kan), Bryce Hoppel (SAD) i Adrian Ben (Špa). 
Trka na rasporedu je u utorak 1. oktobra u 21:10.
(sport)
30.09.2019.

Poraz u Banja Luci




Premijer liga BiH, 11. kolo:

Borac - Velež 3:1
Strijelci: 1:0 Vranješ (16, 11m), 1:1 Brandao (45), 2:1 Jovanović (57), 3:1 Vranješ (74)
Borac: Lučić, Jovanović, Kajkut, Danilović, Ćosić, Milutninović, Dujaković, Mirić, Vranješ, Janičić, Ziljkić.
Velež: Bobić, Manev, Zvonić, Zeljković (Behram 46), Fajić, Brandao, Ferreyra, Hasanović, Vehabović, (Kalezić 74), Čivić (Cvijanović 64), Urdinov.

Odlična utakmica odigrana je između starih rivala, a na kraju je domaći tim upisao pobjedu.
Od samog početka igralo se ofanzivno. U uvodnih pet minuta po jedna pokušaj na obje strane, ali udarci Zeljkovića i Vranješa nisu bili precizni.
Zatim je Brandao imao sjajan šut sa distance. Ipak, Lučić mu fantastično brani i spašava svoj tim.
Borac je u 16. minuti poveo sa 1:0. Manev ruši Stojana Vranješa, sudija Elvis Mujić pokazuje na bijelu tačku, a Vranješ je precizan za 1:0.
Nije Velež igrao kukavički danas već je stvarao velike šanse. U 22. minut Zeljković šutira, Lučić brani, da bi zatim Bobić na drugoj strani odbranio udarac Dujakovića.
Bobić je i u 35. minuti zaustavio udarac protivničkih igrača nakon greške Zvonića, a zatim u 45. minuti Rođeni poravnavaju. Brandao je pogodio za 1:1 i nastavio je seriju golova.
U nastavku meča Borac ipak stiže do pobjede. Do drugog gola na meču stigli su u 57. minuti kada Marko Jovanović koristi neopreznost odbrane mostarskog tima i pogađa za 2:1.
Velež je odmah mogao do izjednačenja. Behram je imao dalekometni šut, ali Lučić jedanas bio zaista fantastičan.
Borac je potom krenuo još ofanzivnije ka golu protivnika. Nakon nekoliko sjajnih šansi u kojima se izdvajao Kajkut, domaći tim u 74. minuti završava sve dileme oko pobjednika. Stojan Vranješ je majstorski pogodio za konačnih 3:1.
(sport)
30.09.2019.

Monument nade


Monument nade je Rhinozeros Fatu, jedan od posljednja dva sjeverna bijela nosoroga na Zemlji. Istraživači su prije nekoliko sedmica uzeli jaja od ženke koje su potom spojene u posebnoj laboratoriji u Italiji sa spermom mužjaka uginulog 2014. godine u Suni.
U inkubatoru su sazrela dva održiva embrija koji sada počivaju u tečnom azotu. Istraživači se nadaju da će ih Fatu ili Najin, dva živi primjerka podvrste nosoroga, konačno iznijeti do kraja.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
29.09.2019.

Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.





Katar je domaćin Svjetskog atletskog prvenstva 2019.
Više od 1.900 atletičarki i atletičara iz 210 država takmiče se u 24 discipline, tokom 10 dana, od 27.s eptembra do 6. oktobra.

Sedamnaesto svjetsko atletsko prvenstvo počelo je u petak u Kataru, prvoj bliskoistočnoj državi koja je ugostila to takmičenje, koje se održava svake dvije godine.
Više od 1.900 atletičarki i atletičara iz 210 država takmčiće se u 24 discipline tokom 10 dana.
Glavna takmičenja se održavaju na Međunarodnom stadionu Khalifa, koji može primiti 40.000 gledalaca, otvorenom u maju 2017. nakon renoviranja.
Aktuelni svjetski prvak na 100 metara Justin Gatlin, šestostruka olimpijska prvakinja Allyson Felix iz SAD-a, te sprinterke Shelly-Ann Fraser-Pryce i Elaine Thompson s Jamajke, između ostalih, nastupit će u Dohi.
Sa 49 godina Španac Jesus Angel Garcia bit će najstariji takmičar u historiji SP, a takmiči se u brzom hodanju na 50 kilometara.
Očekuje se više od 200.000 gledalaca i karte za mjesta kod ciljne linije rasprodane su za svih 10 dana.
Ugrađeni sistem hlađenja, koji ne šteti životnoj sredini, instaliran je unutar stadiona kako bi temperatura borilišta bila na optimalnih 26 Celzijevih stepeni, a može se spustiti na 17 stepeni.

Pored toga što će se jedno ovakvo takmičenje održati u klimatizovanom stadionu, takmičenja se održavaju po satnici u popodnevnim i večernjim terminima, što je znatno olakšanje takmičarima, a i navijačima širom sveta se pruža priliku da više uživaju. Najzanimljivija novina ovog Svjetskog prvenstva je maratonska trka, koja će se po prvi put održati noću.

Respored za nas interesantnih takmičenja:
800 metara, subota, Tuka se plasirao u polufinale
800 metara, nedelja 20:55 Tuka, polufinale
800 metara, srijeda, 21:10, finale
kugla, kvalifikacije, četvrtak, 18:20 i 19:40, Pezer, Mešić
kugla, finale, subota, 19:05

(sport)

29.09.2019.

Taj čudesni svijet – Slike dana


Nakon razornog uragana Dorian, koji je opustošio Bahame, stanovnici su evakuisani brodom u prihvatne smještaje, u okolnim gradovima.


Tokom proslave 872. godišnjice grada Moskve, nastupio je i jedan šareno obučeni hodač na štulama.


Lijepo vrijeme zadnjih dana bilo je poziv letačima balonom, da izađu na svoj let, kao što je i ovaj, iznad jedne šume u Češkoj.


Kako to izgleda kada irački Šiiti obavljaju svoj ritual, vidi se na slici napravljenoj u gradu Basra.


A studenti prvog semesrtra na vojnoj akademiji na Univerzitetu, u kineskom gradu Yangzhou, tokom obuke uče kako se ispravno, po propisima, savija pokrivač.


Domoroci su organizovali proteste u Sao Paolu, protiv paljenja i sječe prašume u oblasti Amazona, u Brazilu, kao i protiv klimatske politike brazilskog predsjednika Jair Bolsonara.


Kamera je uhvatila let aviona tokom zalaska sunca, pored visokih nebodera u New Yorku.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)


28.09.2019.

Klimatske promjene – Spržena Zemlja

spržena Zemlja

prenaseljeni gradovi

poplave


Zagrijevanje planete više nije neki apstraktni fenomen. Posljedice su već vidljive svakome: toplotni talasi, poplave, suše. Mnogi gradovi se sada prestrojavaju, kako bi osigurali preživljavanje i opsatank svojih stanovnika.
Do sada, od početka industrijalizacije, Zemlja se već zagrijala za jedan stepen više. Na slici napravljenoj dronom u Australiji, promjena klime je više nego očigledna.
Juli ove godine je bio najtopliji mjesec od kada su počela mjerenja temperatura. U Lingenu, Donjoj Saksoniji, u Njemačkoj, izmjereno je 42,6 stepeni Celzijusa, u mnogim drugim mjestima u Evropi bilo je slično vruće. U Francuskoj su brojni nuklearni reaktori morali usporiti svoju proizvodnju, jer bi u suprotnom rijeke u koje izlijevaju rashladnu vodu, postale pretople. Holandske zajednice posipale su po ulicama so tokom ljeta, radi hlađenja ulica.
Oko 350 miliona ljudi živi u 350 gradova širom svijeta koji se bore sa temperaturama većim od 35 stepeni Celzijusa. Tokom sljedećih 30 godina broj gradova koji će biti pogođeni povećavat će se
prema prognozama skoro trostruko. Danas više ljudi umire zbog vrućine, nego svih ostalih ekstremnih vremenskih pojava.
Šta će se desiti ako se to nastavi? Kada toplotni valovi duže potraju, oluje postaju učestalije, poplave dramatičnije?
Od početka industrijalizacije u drugoj polovici 18. stoljeća, ljudi su ispuštali toliko CO2 u atmosferu, da je globalna prosječna temperatura porasla za oko jedan stepen Celzijusa.
Trenutno, svaka decenija povećava globalnu temperaturu za 0,2 stepena.
Arktik je najviše pod uticajem zagrijavanja planete. Tamo je već za tri do četiri stepena toplije, nego prije 100 godina, što ima neposredan uticaj i na našu klimu. U svijetu su godine iza 2014. bile najtoplije, otkad su započeta mjerenja i zapisivanja temperature.
Pa ipak, postoje sumnjivci koji ne žele vidjeti klimatske promjene ili negiraju da je sve to stvoreno od čovjeka. Zato mladi širom svijeta, zbog zaštite klime izlaze na ulice.
Pokret "Petkom za budućnost" je globalno zagrijavanje učinio novim socijalnim pitanjem.
Generalni sekretar UN-a António Guterres pozvao je šefove država i vlada na samit o klimi. Ponovo se sve vrtilo oko sudbonosnog pitanja 21. stoljeća: Kako se usješno izboriti sa globalnim zagrijavanjem?
Zadatak Međuvladinog odbora za klimatske promjene, IPCC, je da pronađe odgovore. Osnovan je 1988. pod okriljem UN-a, a pristupilo mu je 195 država svijeta, već je izradio pet oosežnih izvještaja o napretku u tom pogledu, a i šesti je u toku.
Izvještaji IPCC-a su debele knjige i pripremaju se u višegodišnjem procesu. Stotine stručnjaka je uključeno u rad, pregledavaju i ocjenjuju studije i međusobno se dogovaraju sa svakom državom članicom. Rezultat je Mišljenje, koje ne odražava pojedinačna mišljenja, već konsenzus svih sudionika, iskazan trezvenim jezikom. Lektira je više nego šokantna.
Prema IPCC-u, postoji samo jedan način da se postigne cilj zagrijavanja, ne višeg od 1,5 stepena: Globalna emisija CO2 mora se gotovo prepoloviti do 2030. godine. Najkasnije do 2055. godine mora biti čak na nuli.
Drugim riječima, onaj ko proizvodi CO2 mora istu količinu ukloniti iz atmosfere. A ako bi se svijet zagrijao za dva stepena - što je Pariški sporazum o klimatskim promjenama formulirao kao alternativu - onda bi to bilo mnogo gore za budućnost čovječanstva.
Dva stepena značila bi, između ostalog, potpun gubitak koralnih grebena, masovno loše godišnje žetve, topljenje ledene plohe sa Grenlanda, smrtnu opasnost za milione ljudi. Posebno bi teško pogodio gradove, koje su ljudi jednom izgradili kako bi se zaštitili od okoline. Više od polovine svjetske populacije već živi u gradovima.
Svake godine automobili, avioni, industrija i poljoprivreda proizvode tone i tone CO2 i drugih stakleničkih gasova, koji poput pokrivača prekrivaju zemlju i sprečavaju sunčevu energiju da prođe.
Koncentracija ugljičnog dioksida mjeri se u ppm (part per milion, miligram po litru). Dugo godina se smatralo da zabrinjavajuća vrijednost iznosi 400 ppm. Ova vrijednost je premašena još 2013. godine. Prvi put u najmanje tri miliona godina. A to znači, da su stvari na mnogim mjestima sve gore i gore, posebno u gradovima koji se sve brže zagrijavaju.
Svako područje svijeta je na svoj način obuhvaćeno klimatskim promjenama. Dok je u Indiji bilo normalno da se dešava jedna poplava godišnje, sada se to dešava dva do tri puta godišnje.
Nedostatak vode za piće je postala je skoro normalna stvar u svijetu. Gradovi kao Sao Paolo, Los Angeles, Melbourne, Kapstadt već se moraju prilagođavati tome.
Od sredine prošlog stoljeća broj stanovnika na Zemlji se utrostručio, a količina vode za piće se smanjila za šest puta.
To je stanje Zemlje u 2019. godini, kod globalnog zagrijavanja većeg za jedan stepen Celzijusa.
Od ovog trenutka može biti samo gore, i to vrlo brzo. Tu spadaju povratni udarci klime: Snijegom pokriveni glečeri reflektiraju sunčeve zrake u svemir. Šume skladište CO2, kao i tlo u arktičkoj tundri. Kako globalna temperatura raste, tope se glečeri, temperatura raste, šume gore, nestaju glečeri i smrznuta tundra. Više CO2 odlazi u amtosferu, zagrijavanje se ubrzava, nestaju ledenjaci, šume, razvija se još više CO2. Jedan đavolski, začarani krug.
"Klimatska matematika je brutalno jasna: Svijet ne može izliječiti u roku od nekoliko godina, ali, ako ništa ne učinimo, možemo ga smrtno raniti do 2020. godine", upozorio je Hans Joachim Schellnhuber, osnivač Potsdamskog instituta za klimatske promjene, u njegovom Istraživanju klimatskih uticaja, još 2017. godine. Schellnhuber ipak širi samopouzdanje.
Svijet se nalazi u doba eksponencijalnih transformacija: u SAD-u je emisija CO2 pala, uprkos ekonomskom rastu, glad Kine za energijom podmiruje se velikim dijelom iz energije vjetra i vode. Veliki investitori se sve više udaljavaju od naftnih kompanija.
"Uvijek će biti onih koji zabijaju glavu u pijesak i zanemaruju opasnosti od klimatskih promjena, ali mnogo je veći broj onih koji su odlučani u prevladavanju ove tromosti", napisao je Schellnhuber, s drugim klimatskim istraživačima, u časopisu Nature.
Uprkos svemu šta se dešava, on i dalje ostaje optimista.
(spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
28.09.2019.

Najstrmija ulica na svijetu za Guinnessa







Harlech je jedan mali uspavani grad u brdima sjevernog Walesa. Ima veličanstvenu obalu, dvorac iz 13. stoljeća i prekrasan panoramski pogled na okolinu.
Uz sve to, sada se gradu može dodati još jedan epitet: Harlech je sada službeno, mjesto sa najstrmijom ulicom na svijetu.
Ulica koja nosi ime Fford Pen Llech vijuga kroz Harlech uz strminu 1:2,67, ili 37,45%, što znači, na horizontalnom razmaku od 2,67 metara, već se nalazite na jedan metar višoj visini.
Ovaj rekord stavlja iza sebe i čuvenu ulici Baldwin Street u Dunedinu na Novom Zelandu, koji ima uspon od 1:2,86, i već deset godina je drži taj rekord.
Za rekord je propisano da ulica mora biti javno dostupna vozilima, da strminu mora zadržavati od svog početka do kraja.
Stanovnik Harlecha Gwyn Headley je čuo za Baldwin ulicu i bio je siguran da je Fford Pen Llech strmija.
„Da ova ulica ima šanse za rekord, postao sam siguran kada sam se spuštao ovom ulicom u svom automobilu, kočeći na sva četiri točka“, rekao je Gwyn.
Podijelio je mišljenje sa sugrađanima na facebooku i odlučio uključiti se u takmičenje za službeni rekord, za što je dobio podršku čitave gradske zajednice.
Posao dokazivanja je bio dugotrajan poduhvat, koji je zahtjevao geodetska mjerenja.
Guinnessovi rekordi su specifični u pogledu kriterija i kvalifikacija geodeta, pa su zamolili geodete iz okružne uprave, koji su imali potrebne kvalifikacije, da to obave.
I na kraju, stručnjaci iz Guinnessa su potvrdili da je od sada to nastrmija ulica na svijetu. Stanovnici Harlecha su zadovoljni što je Fford Pen Llech najstrmija ulica, ne u Walesu, ne u Velikoj Britaniji, ne u Evropi, nego u čitavom svijetu.
Naravno, žao im je stanovnika iz ulice Baldwin, rekoredera sa Novog Zelanda, što su izgubili rekored nakon toliko vremena.
Stanovnici Harlecha to shvataju kao sportsku igru, u kojoj uvijek postoje pobjednici i ono koji gube.
Sada se nadaju da će ova ulica sa svojim rekordom privući mnoge turiste željne atrakcija ovakve vrste.
(GuinnessWorldRekorde)
(NovaSloboda.ba)
27.09.2019.

50 godina albuma „Abbey Road“


Abbey Road: 50. godišnjica omota posljednjeg albuma Beatlesa i najpoznatije 'zebre'

Jedan od najuspješnijih i najpopularnijih sastava u povijesti svjetske muzike, četvorka koja je oformila svjetski fenomen boybanda i zaludjela djevojke širom svijeta, prije 50 godina snimili su kultni omot albuma 'Abbey Road' za koji je zaslužan škotski fotograf Iain Stewart McMillan. Riječ je o jedanaestom studijskom izdanju The Beatlesa na kojem su spojili su blues, rock i progressive rock i stvorili jedan od najboljih albuma rock glazbe ikada
O nastanku ove fotografije zna se sve – snimljena je 8. augusta 1969. u 11.35 sati, a autor je Iain Stewart McMillan, koji je navodno imao samo desetak minuta za snimanje fotografije. Za to vrijeme je policajac, koji je u to vrijeme nadzirao ulicu, zaustavio promet kako bi liverpoolska četvorka mogla preći preko zebre koja je bila odmah ispred studija EMI-ja, gdje su Beatlesi snimali novi album. Naslovnica albuma je bez ikakvog natpisa o nazivu grupe ili ploče. Ništa više i nije bilo potrebno, jer su John, Paul, George i Ringo već tada bili toliko poznati da su i mala djeca znala o kome je riječ.

Beatlesi prelaze cestu s lijeva na desno, s vođom Lennonom kojeg slijede Starr, McCartney i Harrison. McCartney je pritom bosonog i 'izvan koraka' s ostalim članovima grupe. Osim Harrisona, svi ostali nose odijela britanskog dizajnera Tommyja Nuttera.
Gotovo sve vezano za Abbey Road fotografiju postalo je poznato, a bijela VW buba završila je u Volkswagen muzeju u Njemačkoj. O omotu albuma su izmišljene brojne bizarne teorije urote, poput one da je Paul McCartney zapravo mrtav te da ga je zamijenio dubler.
Pedeset godina kasnije, zahvaljujući najupečatljivijem omotu albuma ikad, Abbey Road u londonskom St. John's Woodu, obavezna je stanica za posjetu istinskim ljubiteljima Beatlesa. Od tih dana mnogi odlaze na to mjesto i 'glume' Beatlese prelazeći ulicu na pješačkom prijelazu ovjekovječenom na naslovnici. Richard Porter, koji organizira obilaske londonske ture Beatlesa kaže da je to najprepoznatljivija lokacija za ljubitelje legendarnog benda.

'Abbey Road' je posljednji album Beatlesa kojeg su snimili kao grupa iako je 'Let It Be' objavljen 1970. u godini njihovog razlaza. Album je proveo je 96 sedmica na britanskim top listama, od čega 17 na prvom mjestu. Iako su članovi grupe izjavili da je atmosfera na snimanju bila idilična, kasnije su u javnost procurile i drugačije informacije o nezadovoljstvu trojke vječnom prisutnošću Yoko Ono u studiju te povremeni sukobi Lennona i McCartneya.
Problemi i sukobi unutar grupe bili su očiti godinu dana ranije u vrijeme snimanja legendarnog 'Bijelog albuma', a s namjerom smanjivanja tih tenzija Beatlesi su u proljeće 1969. godine odlučili ući u studio te pomiriti stavove i različita gledanja. U Engleskoj je album objavljen 26. septembra, a u Americi 1. oktobra te 1969. godine i neposredno po izlasku zauzeo je prva mjesta na listama najprodavanijih albuma pri čemu je u Engleskoj na vodećoj poziciji ukupno ostao punih 17, a u Americi 12 sedmica.
'Abbey Road' je sa 17 pjesama, baš kao i svi veliki albumi Beatlesa ostao je bezvremen, svjež i inspirativan. Znatan dio publike i kritike smatra ga najboljim što su ikad napravili.
(showtime)




50 godina albuma „Abbey Road“

Omot albuma grupe „The Beatles“ mogao je i drugačije izgledati

To je jedan od najpoznatijih omota u pop istoriji.
Prije 50 godina, tačno 26. septembra 1969. pojavio se album „Abbey Road“, poslijednji zajednički album grupe „The Beatles“
Fotograf Iain McMillan obavio je foto shooting za omot ovog albuma, 8. augusta 1969. godine, za samo 10 minuta, Toliko dugo mogao je jedan policajac obustaviti saobraćaju u toj ulici.
Grupa je nekoliko puta prešla preko zebre u različitim pravcima.
Paul McCartney je bio taj, koji je odabrao fotografiju za omot albuma.
Slijeva na desno i obrnuto, ovdje su pokazana oba motiva.
(kult)

27.09.2019.

„Morska zvijezda“ otvorila vrata putnicima











Kineski novi mega aerodrom Beijing Daxing , nakon samo četiri godine gradnje, otvorio je svoja vrata putnicima.

Međunarodni aerodrom Daxing (Beijing Daxing International Airport) se nalazi u Pekingu, a zvanično ga je otvorio kineski predsjednik Xi Jinping. Aerodrom se prostire na 700.000 kvadratnih metara, što znači da je njegova veličina jednaka veličini 98 fudbalskih igrališta. Postojeći aerodrom u Pekingu je drugi najprometniji na svijetu, odmah nakon aerodroma u Atlanti, a zadatak novog aerodroma je da smanji pritisak na postojeći aerodrom u Pekingu, koji prima previše putnika.
Daxing predstavlja najveći terminal na svijetu smješten u jednoj zgradi, a očekuje se da će do 2025. godine primiti 170 miliona putnika.

Iako je aerodrom tek otvoren, sedam domaćih aviokompanija su ga već počele koristiti. Njih predvodi China Eastern Airlines, a međunarodni avioprevoznici uključujući British Airways, Cathay Pacific i Finnair su najavili linije za Daxing.

Novi aerodrom je udaljen 46 km od trga Tiananmen. Otvaranjem novog aerodroma Peking se pridružio grupi gradova, uključujući London i New York, koji imaju dva velika međunarodna aerodroma.

Troškovi projekta su iznosili oko 120 milijardi juana (15 milijardi eura), ili ukupno 400 milijardi juana, uključujući željeznički i cestovni saobraćaj. Do 2021. godine aerodrom bi trebao prevesti oko 45 miliona putnika, a kasnijim proširenjem i do 100 miliona putnika.

Zbog svojih šest bočnih krakova aerodrom se naziva i „Seestern“, Morska zvjezda, a a dizajnirala ga je zajedno sa svojim kineskim partnerima, slavna iračka arhitektica Zaha Hadid, preminula 2016. godine. Ispod zgrade se nalaze željeznička stanica, i stanica podzemne željeznice, koje putnicima omogućavaju dolazak do centra grada za dvadesetak minuta.

Danas se preko postojećeg aerodroma u Pekingu prevozi više od 100 miliona putnika. Njegov veliki treći terminal (T3) otvoren je malo prije Olimpijade 2008. godine.
Novi aerodrom se državnim medijima slavi kao znak moći i rasta Kine. Otvoren je, kako je planirano, na vrijeme, za 70. godišnjicu osnivanja Narodne Republike Kine, koja će biti proslavljena velikom vojnom paradom.
(express)
(NovaSloboda.ba)
27.09.2019.

Taj čudesni svijet: Slike dana


Tokom sedmične generalne audijencije pape Franje, na Petersbergu redovno nastupa i pleh muzika.


U glavnom gradu Kambodže Phnom Penhu budistički monasi su izazvali poglede prema vozilu kojim su se provozali ulicama grada.


Na terasi, na krovu jedne zgrade u Istanbulu, udobno se smjestio jedan par, uživajući u prekrasnom pogledu, dok istovremeno jato galebova leti iznad njih u pravcu Bospora.


Test raketa u Sjevernoj Kopreji izaziva veliku pažnju javnosti i u Južnoj Koreji. Jedan prolaznik se zaustavio ispred velikog ekrana, na željezničkoj stanici glavnog grada Seula, prateći lansiranje sa velikom pažnjom.


Tokom „Surf Dog, Surf a Thon“ u Del Maru u blizini San Diega, sakupljane su donacije za lokalni prihvatni centar za životinje bez vlasnika.


Dječak se vozi u električnom autiću preko trga Kim Il Sunga u sjeverno korejskom glavnom gradu Pjongjangu.


Svadbe u Grčkoj se odvijaju po posebnoj tradicionalnoj proceduri, Dok mlada igra, mladoženja lupa tanjire, a svatovi plešu po krhotinama.
(web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
26.09.2019.

Tri vrlo važna boda



fotosi Mirso





Premijer liga BiH, 10. kolo:

Velež - Tuzla City 2:1 (0:1)

Stadion Rođeni

Sudija: Adis Mulahasanović (Sarajevo)
Žuti kartoni: Čosić (V)

Strijelci: 0;1 Ubiparip (38′), 1:1, 1:2 (Brandao 65′, 69′)

Velež: Bobić, Dario (od 87. Cvijanović), Zvonić (od 58′ Behram), Manev, Urdinov, Hasanović, Zeljković, Ćosić, Vehabović, Brandao (Kalezić), Fajić.

Tuzla City: Fejzić, Efendić, Crnkić, Husejinović, Kojić, Hasanović, Nukić, Ubiparip, Sesar, Morris (od 22′ Terzić), Zlatković.

Velež je gubio protiv lidera na tabeli, ali je polovinom drugog poluvremena preokrenuo rezultat i golovima sjajnog Brandaa došao do druge uzastopne prvenstvene pobjede. Veliku podršku, kao i na svim dosadašnjim utakmicama, dali su su navijači, koji su bili 12. igrač Rođenih.
Prva prilika za Velež ukazala se u 6. minuti, kada je Manev šutirao, a Fejzić se nije dao iznenaditi.
Dva minuta kasnije, pokušao je i Ćosić, ali je Fejzić zaustavio njegov šut.
U 22. minuti Fajić i Vehabović izveli su lijepu akciju, koju je Vehabović završio udarcem pravo u golmana gostiju.
U 32. minuti hladan tuš na stadionu Rođeni. Prvi strijelac lige Ubiparip izveo je pravu majstoriju, koju je krunisao efektnim golom – 0:1.
Dva minuta prije kraja poluvremena, u sjajnoj prilici da izjednči našao se Brandao, ali je Fejzić i ovoga puta izišao kao pobjednik.
Mogli su gosti u 52. minuti povećati vođstvo, ali je Crnkić šutirao pravo u golmana Bobića.
Zaprijetio je Ćosić u 52. minuti, ali je lopta fijuknula iznad prečke.
Domaći vrše pritisak na gol Fejzića, ali odbrana gostiju na vrijeme otklanja opanost idpred Fehića.
I onda, u 65. minuti Veležov je uspio da uraganske napade kruniše izjednačujućim golom koga je postigao Brandao, a samo četiri minuta kasnije na semaforu je stajalo 2:1, a rezultatski preokret Rođenim donio je sjajni Brandao.
Fajić je u u 79. minuti izveo sjajan solo prodor i kada se činilo da je gol neminovan, Fejzić ie bravurozno intervenisaio i spasio svoju mrežu.
U posljednjim ternucima regularnog toka utakmice, šansa se ukazala Behramu, ali je lopta zamalo otišla pored stative u gol aut.
Do kraja utakmce, Velež je upio sačuvati rezultat i zasluženo došao do treće pobjede, druge u nizu.
(sport)
26.09.2019.

Glečeru na Mont Blancu prijeti urušavanje





Dvije ceste na talijanskoj strani Mont Blanca su zatvorene zbog bojazni od urušavanja dijelova ledenjaka, upozororavaju lokalne vlasti.
Oko 250.000 kvadratnih metara leda moglo bi se odlomiti od glečera Planpincieux na istočnoj strani Grandes Jorassesa, upozorili su stručnjaci.
"Ovaj fenomen još jednom pokazuje da planina prolazi period velikih promjena zbog faktora vezanih uz klimatske promjene i stoga je veoma ranjiva", kazao je gradonačelnik Courmayeura Stefano Miserocchi.
Fondacija "Montagna Sicura" pažljivo motri taj glečer od 2013.
Stručnjaci fondacija i regionalne vlade u Valle d'Aosti ističu da je nemoguće predvidjeti kada će se tačno ledena gromada odlomiti te ponavljaju da povećanje temperature na globalnom nivou uzrokuje topljenje glečera i povlačenje polarnih ledenih pokrova.
Mont Blanc je s 4.810 metara najviši vrh Alpa. Nalazi se na granici između Visoke Savoje u Francuskoj i doline Aosta u Italiji. Masiv Mont Blanca je najviši planinski lanac u zapadnoj Europi. Ima više od 11 vrhova viših od 4.000 metara u Francuskoj i Italiji i godišnje taj planinski raj posjeti više stotina hiljada ljudi, mahom planinara i alpinista.
(express)
26.09.2019.

Nakon Doriana


„Dorian“ je bio i prošao, a kuda je prošao, tamo zadugo, ili nikad, neće biti kako je bilo.
Danima nakon ovog jakog uragana na medijima se pojavljuju slike pustošenja.
Neke kuće na Bahamima prkosile su "Dorianu". Tri dana je oluja bjesnila tamo - u Hope Townu na Elbow Cayu, vanjski zid ove kuće je odletio. U ovoj ostrvskoj državi oko 2.500 ljudi još se vode kao nestali, a najmanje 50 ljudi je izgubilo život. Uz brzinu vjetra i do 300 kilometara na sat, "Dorian" je bio jedan od najjačih uragana preko Atlantika.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
25.09.2019.

Iz stare štampe: Reklame iz prošlosti


Izgradnjom uskotračne željeznice koja je povezala Mostar sa Sarajevom i dalje Europom na sjeveru i Metkovićem i Jadranom na jugu, počinje naglo širenje proizvodnje, trgovine i transporta. Izvozno-uvozni robni tokovi Hercegovine bili su uglavnom usmjereni pravcem Mostar-Metković-Trst. Rasplamsva se trgovina u svim oblicima, a čaršija poprima drukčije boje i sadržaje. Sredinom devedesetih godina XIX. stoljeća, Mostar bilježi 95 registriranih trgovačkih radnji i obrta. Polako počinju nestajati poslovi sabljara, tufekčija, čizmedžija, mjerenje platna laktom i na palac, a počinju se pojavljivati vinari, apotekari, trgovine mješovitom robom, banke i sl. Mnogi trgovci u Trstu osnivaju svoje trgovačke filijale ili firme, koje su se bavile trgovačkim prometom, a počinje cvjetati i moderna industrijska proizvodnja.

Počinju se u lokalnim časopisima objavljivati brojne reklame za proizvode i usluge, a mi ovdje donosimo izbor nekoliko njih.
Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.09.2019.

Ne da se još: Sylvester Stallone sa 73, još jednom glumio Ramba


37 godina nakon prvog filma Rambo, u kino dolazi film pod nazivom „Rambo: Last Blood“, Rambo: Zadnja krv.
Nedavno je na instagramu objavio fotografiju sa kćerkom Sistinom. Ona se pripremala za neki party, sjedila je na stolici, a iza nje Silvester Stalone mahao četkom za kosu. Uz sliku je napisao komentar: „Moj tajni život, kao najgori frizer na svijetu“. U tom trenutku je ličio na šaljivog hollywoodaskog penzionera, koji ima dovoljno vremena za porodične zabave.
Ustvari, on voli da se pokaže sa kćerkom, ali uglavnom na crvenom tepihu, koji je bio razastrt zato jer je Stalone ponovo snimio jedan film, nastavak filma iz serije filova, slično kao što su bili filmovi „Creed“ ili „The Expendables“, u kojima su glumili Arnold Schwarzemegger, Dolph Lundgren, Harrison Ford.
Bilo je pitanje vremena kada će ponovo oživjeti jedan njegov originalni lik: John Rambo, jedan čovjek kao čitava armija, ratni veteran iz Vijetnama, i prijatelj samostalnog dijeljenja pravde. Filmovi o Rambu su brutalni, i jedva da se u ovo vrijeme smatraju savremenim.
Ali, Stalone ostaje vjeran svom principu: On svoga usamljenog osvetnika šalje u Mexico, u borbu protiv kartela, to radi to za Ameriku, naravno, uz mnogo krvi.
I na kraju pokazuje kako je Rambo ponovo bio u pravu.
(stern)
(NovaSloboda.ba)

25.09.2019.

Zlatna vremena


Ne, ne radi se o nekom profiteru ekonomske politike u SAD.
Čovjek je bio sudionik „West Indian Day Parade“, parade Zapadnoindijanskog dana, u njujorškom Brooklinu. Parada se održava svake godine u septembru, kao glavna atrakcija „West Indian Carnival“, Zapadnoindijanskog karnevala, i privlači stotine hiljada posjetilaca.
Na ulicama ljudi slave karipsku kulturu, sa kostimima, motorima, automobilima, uličnim plesačima i muzičkim kapelama.
A ustvari, to je nastavak tradicije, koje je počela u Harlemu, tridesetih godina prošlog vijeka.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
24.09.2019.

'Kako se usuđujete? Ukrali ste mi snove i moje djetinjstvo'


Ovim riječima obratila se Greta Thunberg svjetskim vođama na summitu o klimi u New Yorku.



Tinejdžerska klimatska aktivistica iz Švedske Greta Thunberg u obraćanju na Samitu Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama u New Yorku oštro je osudila svjetske lidere zbog toga što ne ulažu potrebne napore u borbi protiv klimatskih promjena.
Istakla je da su već sada propustili poduzeti mjere i donijeti zakone kako bi zaštitili okoliš te im bijesno poslala poruku da što prije moraju nešto učiniti o tom pitanju.
‘Kako se usuđujete?’
“To je sve pogrešno. Ne bih ni trebala biti ovdje, već u školi na drugoj strani okeana, ali svi vi dolazite nama mladima i u nama tražite nadu. Kako se usuđujete? Ukrali ste mi snove i djetinjstvo vašim ispraznim riječima“, kazala je Thunberg u vrlo emotivnom govoru, prenijela je Anadolija.
“Ja sam opet jedno od djece koje je imalo sreće. Ljudi umiru, naš ekosistem se urušava, suočavamo se s masovnim izumiranjem, ali vi samo govorite o novcu i ekonomskom rastu“, dodala je.



Istakla je da već neko vrijeme pokušava skrenuti pažnju svjetske javnosti na problem klimatskih promjena, napominjući da svjetski lideri njene napore potpuno ignorišu.
“Dolazite ovdje i govorite da se uradili sve što je potrebno. Ako stvarno shvaćate ozbiljnost situacije, a i dalje ne poduzimate potrebne mjere, to pokazuje da ste demoni, ali ne želim vjerovati u to. Razočaravate nas, ali mladi ljudi su shvatili vašu izdaju. Oči budućih generacija bit će uprte u vas“, rekla je 16-godišnja švedska aktivistica za borbu protiv klimatskih promjena.



U New Yorku je otvoren Samit o klimatskim promjenama deklaracijom o hitnom djelovanju, dok je, s druge strane, New York izlijepljen posterima izvršnih direktora Shella, BP-a, ExxonMobila i Chevrona na kojima su prikazani kao „klimatski kriminalci“.
Samit, s kojeg bi lideri trebali najaviti planove za poduzimanje konkretnih koraka, podijeljen je na 12 tematskih cjelina – od klimatskog finansiranja do energetske efikasnosti i tranzicije, od uglja do čiste električne energije.
Na Samitu se nenajavljeno pojavio i američki predsjednik Donald Trump, a kamere su zabilježile kako prolazi protiv Grete Thunberg i ignoriše je, na snimku koji je preplavio društvene mreže.
Kratka snimka pokazuje Trumpa kako ignorira 16-godišnju Šveđanku koja je ostala iza njega.
Snimku su ubrzo preuzeli Sky News, Euro News i Now This, a podijeljena je i na Twitteru.
Radi se o snimci novinske agencije Reuters, koja prati predsjednika tokom trodnevnog posjeta New Yorku tokom Skupštine UN-a.
(tacno.net)

24.09.2019.

Visoka prepreka


Između starog i novog života nalazi se granična ograda visoka 6 metara
Čovjek na slici se priprema da je savlada. Da li je ozlijeđen? Da li ga napušta snaga?
Odmah do njega, cipele i kaiš obješeni na bodljikavu žicu. Čovjek iz Maroka, sa još 250 migranata pokušava se domoći španjolske enklave Ceuta. Oko 150 ljudi se domoglo druge strane u masovnoj navali. Međutim, oni kasnije najčešće bivaju vraćeni nazad.
Broj ilegalnih migranata u Španiji se ove godine smanjio za 47 posto.
(Stern)
(NovaSloboda.ba)
23.09.2019.

Ljeto je iza nas, počinje jesen


Na sjevernoj Zemljinoj polulopti danas, 23. septembra, počinje jesen, dok istovremeno za stanovnike južne polulopte nastupa proljeće.
Jesen počinje u 8:50 sati po srednjoevropskom vremenu.
Na dan početka jeseni obdanica će trajati 12 sati i devet minuta, a noć 11 sati i 51 minut.
Na dan jesenje ravnodnevnice obdanica i noć nisu iste dužine, jer Zemlja posjeduje atmosferu, koja prividno uzdiže Sunce iznad horizonta, objašnjavaju astronomi.
Obdanica i noć će biti iste dužine 26. septembra.
23.09.2019.

Važna pobjeda Veleža


Premijer liga BiH, 9. kolo

Zvijezda 09 - Velež 1:2

Strijelci: 0:1 Vehabović 59', 1:1 Stjepanović 75', 1:2 Brandao 78'

Zvijezda 09: Manojlović, Benović, Mehmedagić, Blagojević, Predragović, Hirilahović, Stjepanović, Tojčić, Vojinović, Correia, Badji

Velež: Bobić, Manev, Zvonić, Zeljković, Ćosić, Behram, Fajić, Brandao, Hasanović, Vehabović, Ćivić.

Velež je u 9. kolu Premijer lige BiH gostovao u Ugljeviku kod Zvijezde 09, a na kraju su Rođeni slavili veoma važnu pobjedu rezultatom 1:2.

Velež je od prvog minuta bio konkretniji tim na terenu. Igrao je tim Feđe Dudića jako dobro, ali im je falila konkretna završnica.
Brandao je u dva navrata dobro zaprijetio mladom Manojloviću. Ipak, mladi čuvar mreže Zvijezde 09 je sjajnim intervencijama spašavao svoj gol.
Potom je uslijedio period mirne igre. Nije bilo previše uzbuđenja sve do 32. minute kada je Fajić u odličnoj poziciji za šut, ali iz dobre pozicije šutira pored gola.
Isti igrač u 42. minuti propušta još jednu odličnu šansu. Dobro je gađao, no udarac je završio na stativi i propala je još jedna odlična šansa za goste iz Mostara.
Na odmor se otišlo bez golova, a u nastavku je Velež ponovo krenuo ofanzivno. Hasanović je umalo zabio gol iz slobodnjaka u 52. minuti, da bi zatim domaći tim imao dvije fantastične šanse.
Prvo je Stjepanović šutirao sa 20-ak metara, a zatim Augusto sa nekoliko metara šutira tik pored gola.
U 59. minuti inicijativa Veleža se isplatila. Vehabović je umakao odbrani Zvijezde 09 i pogodio je za prednost Rođenih od 0:1.
Velež se nakon gola malo povukao, a domaći su to iskoristili u 75. minuti kada lošu reakciju odbrane mostarskog tima kažnjava Stjepanović koji pogađa za 1:1.
Međutim, radost domaćeg tima trajala je samo tri minute. Brandao je u 78. minuti sjajno pogodio za novo vodstvo Rođenih od 1:2.
(sport)
23.09.2019.

Uloga tanjira


Da li se pod ovom gigantskom strukturom nalazi neka tajna raketna stanica? Vjerovatno su tako na prvi pogled pomislili oni koji su gledali previše filmova o tajnom agentu James Bondu.
U stvarnosti, Kina, u provinciji Guizhou, radi na osvajanju svemira, u naučnom smislu.
Prečnik tanjira je 520 metara, a radi se o radioteleskopu FAST koji je pušten u rad 2016. godine i najveći je takve vrste na svijetu. Šest moćnih nosača nosi primarno ogledalo teleskopa. Vrijednost, super tanjira je 155 miliona eura, a sa njim se mogu otkrivati i istraživati nezamislivo udaljeni nebeski objekti, uskoro i od strane međunarodnih istraživačkih timova.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
22.09.2019.

Mi smo ovdje samo u prolazu




Pojam „zaštita klime“ danas ljudima najčešće para uši. Svi pričaju o tome, a niko ništa ne poduzima.

Ako pitate ljude, koji su bili djeca pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka, a tu spadam i ja, na šta ih asocira riječ „zaštita klime“, najčešće se sjetiti slijedećeg: mljekar na vratima, boca za mlijeko i ceker u ruci.
Tih godina, mljekari su u većini domaćinstava rano ujutro zvonili ili kucali na vrata. Donosili su mlijeko u flašama, sa sela, friško pomuženo. Početkom šezdesetih godina mlijeko se počelo prodavati u flašama u prodavnicama prehrane, u koje se išlo u rano jutro, čim bi se te prodavnice otvorile, sa staklenom flašom u ruci, koju bi zamjenili za onu punu mlijekom. To niti je kome smetalo, niti se ko bunio. Najčešće je to bio zadatak najstarijeg djeteta iz kuće, nakon ustajanja da se odmah obuče, trkne do najbliže prodavnice i donese friško mlijeko i hljeb. Iako se sve dešavalo između pola šest i sedam ujutro, bilo je vremena i da se mlijeko skuha i popije toplo za doručak, prije nego što bi se pošlo u školu. Ili, još češć, napravila bi se droba od tek skuhanog mlijeka i donešenog hljeba. Naravno, treba reći da su jedno vrijeme mlijeko po kućama raznosili i mljekari iz prodavnica, a da se hljeb najčešće pekao kod kuće, domaći u tepsiji.
Nakon ceremonije donošenja mlijeka i hljeba, slijede sjećanja na nošenje već iznošene odjeće, dan kupanja, pakpapir, igra napolju, a u školu i iz škole, išlo se pješke, kakvo god bilo vrijeme.
I sve ovo se obavljalo bez plastičnih kesa i tetrapaka, koji su se doduše pojavili tek u drugoj polovini šezdesetih.
Hljeb bi se donosio umotan i bijeli papir za pakovanje, ili u platnenom cekeru. Nije bilo ni pojma o plastičnim kesama. Sve se dešavalo u najboljem redu, što se tiče zaštite okoline. Tada se za okolinu činilo dosta toga, a da o tome niko ništa nije ni pričao, ni govorio, niti je to bio problem, oko koga bi se bilo šta trebalo diskutovati.
Odjeća se najčešće prepravljala, a ako je bila očuvana, išla je sa starijeg na mlađeg u porodici, kako po muškoj, tako i po ženskoj liniji.
U kupovinu se išlo sa pletenim cekerom, ili mrežom, koji su se koristili toliko dugo, dok se ne bi raspali. Za plastiku nismo ni znali.
Kafa se pila u kući, ili u kafani. Niko nije pio kafu dok je hodao. Nije bilo pojma o nečemu što se kasnije nazvalo „to go“.
U školu se išlo pješke, lagano, ili trkom, u zavisnosti od toga koliko je još bilo do početka nastave. Auta nije ni bilo, niti ih je iko i imao.
Nakon škole, i napisane zadaće, sva su djeca izlazila vani, i ostajala do mrklog mraka. Jedina energija koju su trošili bila je njihova lična. Niko nije imao ni pojma o nečemu, šta će se kasnije nazviati internet, društvene mreže, „kompjuterske igrice“.
Subota je bila dan za kupanje. Voda bi se na šporetu grijala u velikom pocinčanom loncu, a kupanje se najčešće obavljalo u škipu, ili u lavoru. Tek poneke zgrade su toga vremena imale odvojeno kupatilo, i u njima bojlere, u kojima se voda zagrijavala loženjem vatre u peći ispod samog bojlera. I zimi i ljeti. A ustvari, kupanje ljeti je bilo na Neretvi, ili u Radobolji. Osim drva, za grijanje vode se nije trošila struja, kao ni za pranje haljina. Sve se to radilo ručno, i za to se moralo naći vremena, a najčešće je to bilo subotom.
Bijeli papir, u koji se zamotavao jutarnji hljeb, korišten je još nekoliko puta, za umotavanje različitih stvari. Tegle i flaše, u kojima bi nešto došlo u kuću, nikad se nisu bacale. Oprale bi se i čiste čekale na priliku da se isokoriste. Tegle za punjenje džema, koji se kuhao u juesen, Flaše za rakiju, vino, ili za ulje. Čak se i ulje do kraja šezdesetih godina kupovalo tako što ga je prodavač sipao kroz ljevak u flašu, koju je svak sa sobom donosio od kuće, zahvativši ulje iz jedne velike limene bačve, koja je stajala negdje u uglu prodavnice.
Hrana se kupovala u količinama, samo onoloko, koliko bi se moglo pojesti. Nije se ništa bacalo. Frižider je bio misaona imenica, a mogao se vijdeti samo u kinu, u američkim filmovima.

Jedno fino podsjećanje, također i u ovim najnovijim vremenima.

Da li mladi mogu nešto naučiti iz iskustva starijih? Moguće ovo: Jednostavan život ne znači istovremeno da u tome ima nešto loše. Nošena odjeća ipak ima neki svoj šarm. Čak se i poderana odjeća krpila zakrpama, od sličnog materijala. Danas se kupuje nova odjeća poderana na koljenima, ili kupuje sa već zašivenim zakrpama, kako bi to izgledalo „moderno“.
Treba se kaniti plastičnih stvari, plastičnih čaša, koje se nakon korištenja odmah bacaju. Ako se mora popiti kafa usput, tzv. to go, onda je bolje ponijeti svoj manji termos, i nakon ispijene kafe oprati ga, staviti u torbu, i upotrijebiti i slijedeći put. U kupovinu svjesno krenuti sa cekerom, koji se mogu i danas nabaviti za male pare. Uz to, oni škripe tako lijepo!
Istovremeno nekoliko riječi o putovanjima. Oči nam izbiše reklamama lijepih dalekih destinacija. Ima čak i vrlo povoljnih ponuda, ali za takva putovanja potrebno je letiti avionom, hiljade kilometara, da bi se ostvario san o odmoru ispod palmi, na obali, uz azurno plavo more. Sve lijepo. Naravno, za one koji mogu. Ali, zaboravili smo na kupanje na jezerima, u rijekama, Boračko je nekad bilo naše drugo more. Ljepota uređenih plaža pored Jablaničkog jezera. Pola sata autom, ili čak i vozom. Ljepota planina, Rujište, Morine, Visočica, Bjelašnica. Čovjek ima veliku želju da leti jettovima širom svijeta, a ne poznaje najbližu okolinu. Nije li to ipak smiješno?
Danas se može i sa najjednostavnijim sredstvima naučiti, kako posvetiti potrebnu pažnju prirodi. Generacije koje su rasle pedesetih i šezdesetih, to su znale.

A ako ništa drugo, treba ponekad poslušati šta govoti neka naša stara nena, ili baka: „Djeco, čuvajte ono što vam je od Boga dato. Mi smo ovdje samo u prolazu“.

Smail Špago

22.09.2019.

Put oko svijeta za 80 minuta







Učenici UWC-a Mostar predstavili svoje zemlje, tradicije i kulture

U povodu obilježavanja Dana pokreta Koledža ujedinjenog svijeta (UWC) danas je održan događaj pod nazivom “Put oko svijeta za 80 minuta”, na kome su učenici UWC-a Mostar, ujedno i organizatori događaja, predstavili svoje zemlje, tradicije i kulture.
Koordinatorica za odnose s javnošću i komunikacije UWC-a u Mostaru Adla Velagić-Ćurić kazala je kako se ove godine u Mostaru predstavlja više od 60 zemalja.
“Put oko svijeta za 80 minuta” već je postao tradicionalni događaj u Mostaru. Naši učenici predstavljaju se kroz svoju tradicionalnu muziku, narodne nošnje i tradicionalna jela koja su sami pripremali”, kazala je Velagić-Ćurić.
Dodaje kako ove godine Koledž pohađa 200 učenika iz 68 zemalja svijeta.
“Brojka od 200 učenika naš je godišnji standard, ali interes iz godine u godinu raste, posebno iz razloga što je UWC Mostar jedini koledž ove vrste na Balkanu, a čija je misija doprinos razvoju post-konfliktnog društva. Za učenike s područja Bosne i Hercegovine, dajemo otprilike 30 stipendija, a ostatak učenika dolazi iz svih država svijeta, poput Zimbabvea, Nepala, Maldiva, SAD-a, Španjolske, Francuske, Kine”, navela je Velagić-Ćurić.
Što se tiče programa Koledža u Mostaru, Velagić-Ćurić pojasnila je kako UWC Mostar ima dvogodišnji program namijenjen učenicima uzrasta od 16 do 19 godina.
“Po završetku Koledža, učenici dobiju diplomu koja je priznata na preko 2.000 univerziteta u svijetu, tako da preko 90 posto njih nastavlja svoje studije. Po statistici, 97 posto naših učenika uspješno diplomira, a ono što nas posebno raduje je to da se jedan veliki broj diplomanata vraća u BiH, pa tako ove godine imamo čak četiri naša bivša učenika koji su zaposleni na Koledžu”, kazala je Velagić-Ćurić.
Svi posjetioci ovog događaja imali su priliku bar jednim dijelom upoznati 60.ak zemalja svijeta, saznati nešto više o svjetskim tradicijama, ali i uživati u ukusnim jelima, tradicionalnim plesovima i muzici.
Dan Koledža ujedinjenog svijeta ove godine se obilježava u 18 zemalja svijeta, a sam pokret osnovan je 1962. godine prema zamisli njemačkog pedagoga Kurta Hahna.
UWC Mostar jedan je od 18 koledža na svijetu i jedini na području Balkana, a njegov dvogodišnji obrazovni program uključuje brojne vannastavne aktivnosti i projekte u saradnji s organizacijama i institucijama grada Mostara.
(Fena)
(NovaSloboda.ba)
22.09.2019.

Zelenilo za primjer i opomenu





Šuma na fudbalskom stadionu? Ova neobična ideja sprovodi se u djelo u Klagenfurtu, u Austriji, od 9. septembra do 27. oktobra ove godine, na stadionu uz jezero Wörthersee.
Ideja za najveći umjetnički projekat na javnom prostoru ikada realizovan u Austriji nastala je od crteža olovkom pod nazivom „Nesalomljiva privlačnost prirode“, kojega je još početkom 70-tih godina prošlog stoljeća nacrtao austrijski slikar i arhitekt Max Peintner.
Prema želji umjetnika na čitavoj površinu fudbalskog igrališta zasađena je šuma od raznog drveća, 300 stabala, od kojih su neka visoka i do 12 metara. Gledaoci ovaj spektakl, rast stabala, mogu pratiti s tribina, kako danju tako i noću, pri dnevnom svjetlu i pod reflektorima. Projekat postavlja pitanje: „Ùzimamo li prirodu zdravo za gotovo, odnosno hoćemo li joj se jednoga dana moći diviti samo na za to posebno predviđenim mjestima“.
„For Forest“, kako se naziva ovaj projekat, realizira kulturna organizacija Littmann Kulturprojekte iz švicarskog grada Basela. Nakon izložbe na stadionu, stabla će u originalnom rasporedu biti presađena u blizini stadiona, tako da će šuma sa stadiona ostati ukorijenjena u sjećanjima kao šuma-skulptura.
Istovremeno je ova ideja je pokazala kakve se sve rasipne investicije provode. Stadion je izgrađen za Evropsklo prvenstvo u fudbalu, prije 11 godina, i od tada se skoro nikako, ili veoma rijetko koristi, a kako neki kažu, bolje je da na igralištu raste drveće, nego da zjapi prazan.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)

21.09.2019.

Novi sjajni murali na ulicama Mostara koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim


(tekst i fotografije u prilogu objavljene su na portalu bonjour.ba dana 20. septembra 2019.)

Street style umjetnost ima sve veću ulogu u kreiraju sliku javnog prostora u gradu. Murali ne samo da ulični prostor čine jedinstvenim, nego i pokazuju kako estetski obogatiti ubrani prostor te prenijeti snažnu poruku. Ali i pokazati duh grada.
Početkom mjeseca, prolaznici su u Mostaru mogli uživati u stvaranju upravo nekoliko takvih umjetničkih priča na par različitih lokacija. Unijeli su dinamiku na gradske ulice, ali i postali sjajna atrakcija lokalcima i turistima.
Naime, u sklopu ovogodišnjeg Street Arts Festival Mostar uživali smo u nastajanju novih vizura zidova na popularnim mjestima u gradu. Street Arts Festival Mostar je inicijativa urbane, ulične umjetnosti te kulture, a pokrenut je 2012.godine kako bi povezao mlade kreativce iz cijelog svijeta. Ove godine okupili su više od 20 sjajnih umjetnika koji su kao trajnu uspomenu s ovog druženja ostavili crteže s različitim porukama.
Tako je ulica Aleksa Šantića dobila mural upravo ovog pjesnika, kao i mural s likom Emine, dok je Galeriju Virus upotpunio mural u potpisu regionalno popularnog umjetnika Lunara. A to je samo mali uvod u cijelu priču. 

Pogledajte.
Umjetnica: Iva Pažin
Lokacija: Sportski centar Kantarevac


Umjetnik: Enrico Carne
Lokacija: Ul. Biskupa Buconjića


Umjetnica: Dženana Taso
Lokacija: Ul. Bore Radana 13


Umjetnik: Deni Božić
Lokacija: Ul. Alekse Šantića


Umjetnik: Benjamin Čengić
Lokacija: Kralja Tomislava 57


Umjetnik: Dinho Bento
Lokacija: Titova ulica


Umjetnik Zesar Bahamonte
Lokacija: Ul. Biskupa Buconjića


Umjetnica: Medina Dedić
Lokacija: Sportski centar Kantarevac


Umjetnici: Rikardo Druškić & Benjamin Čengić
Lokacija: OKC Abrašević/ Alekse Šantića 25


Umjetnik: Luca Ledda
Lokacija: Nansen Dialogue Centre Mostar / Ul. Alekse Šantića


Umjetnik: Lunar
Lokacija: Galerija Virus, Ul. kralja Tvrtka 20
(bonjour.ba)

21.09.2019.

Šest zvijezda de luxe





Postoje star-fotografi, koji sebe smatraju važnijim od zvijezda koje fotografiraju. Peter Lindbergh je bio sasvim suprotan tome. On je, stilski kao niko drugi, ostao vjeran crno bijeloj fotografiji, i čitav život ostao simpatični momak iz Ruhra, Njemačka.
U intervjuu koji je dao povodom snimanja Pirelli kalendara za 2017. u Berlinu, pričao je o svom prvom snimanju na kojem je zaradio novac: jedan kućni ogrtač na bijeloj podlozi, uz neki mizerni honorar, rekao je iuz smijeh.
U prilično površnom poslu modne fotografije Lindbergh je uhvatio istinsku ljepotu ljepotica, bez retuširanja i fotošopa. Čak mu je i boja bila višak u tome. Bio je kritičan prema perfekcionizmu kozmetičke industrije. I supermodeli su ga voljeli upravo zbog toga.
Predstavio ih je u januaru 1990. na jednoj iskonskoj naslovnoj stranici časopisa Vogue, pet lijepih, samouvjerenih žena, u jednostavnoj odjeći.
Njegove fotografije odišu intimnošću, jer su mu se osobe pred njegovom kamerom jako sviđale. On je uvijek nosio crnu i čistu, urednu odjeću, sa izgledom slobodnog strijelca. Novac je trošio samo na njegovu englesku jahtu iz 1962. godine.
Brod je sa pravom, držao za fikciju, kojim je mogao nestati u bilo kojem trenutku..
(focus)
(NovaSloboda.ba)

21.09.2019.

Sličan Starom: Most Malabadi u Turskoj


Most Malabadi (Malabadi Köprüsü) je samonosivi lučni most preko rijeke Batman, pritoke Tigrisa, a nalazi se u blizini grada Silvan, u jugoistočnom dijelu Turske.





Sagrađen je između 1146 i 1147. godine, u vrijeme vladavine Artukida, po nalogu vladara Timurtasa od Mardina, sina Ilgazija i unuka Artuka. Jedno stoljeće kasnije slijedila je prva restauracija mosta, a poslijednja je obavljena početkom dvadesetog stoljeća. Nekada je ovaj most bio jedina saobraćajna veza preko te rijeke u čitavom regionu, a bio je u neprekidnoj upotrebi sve do 1950. godine, kada je u njegovoj neposrednoj blizini izgrađen, za to doba moderniji i stabilniji most.

Luk mosta premoštava čitavo korito rijeke, a najveći je lučni most u Turskoj i susjednim regionima. Sam most je dug 150 metara, širok 7 metara. Visina najviše tačke mosta iznad rijeke iznosi 19 metara, a širina luka je 38,6 metara. Detaljni opis mosta prvi je napravio poznati putopisac Evlija Čelebija.


O mostu je u zadnje vrijeme bilo više govora, jer se u njegovoj samoj blizini, uzvodno, sagradila brana velikog vještačkog jezera.




Ono što nas posebno interesuje, vezano za naš ponos, mostarski Stari most je podatak da je most u njegovo vrijeme pohodio Evlija Čelebija. Pošto se navodi podatak da je Malabadi most bio najveći lučni most u Turskoj i okolnim regionima, nije čudo da je Evlija Čelebija, kad je ugledao mostarski Stari most zapisao:

„Eto neka se zna da sam ja, bijedni i jadni rab (božji), Evlija, dosada prešao i vidio šesnaest carevina, ali tako visok most nisam vidio. On je prebačen s jedne na drugu stijenu, koje se dižu do neba. Dužina toga mosta od jedne do druge kapije, što se nalaze na unutrašnjoj strani dviju tvrđava, koje leže na oba kraja mosta - iznosi ravnih stotinu koraka, a širok je petnaest stopa“.

A o Starom mostu i njegovom graditelju mimaru Hajrudinu je zapisano:

„Ovaj je Most sagrađen kao luk duge. Ima li mu išta slično u svijetu, Bože moj? Stih je upisan na prvom kamenu položenom u temelje Starog mosta 1557. god čija gradnja je počela po naredbi Sulejmana Veličanstvenog. Donio je taj most, u glavi i srcu, Hajrudin neimar, mostograditelj po struci, a pjesnik po duši.
Prvi kamen uklesan u historiju Mostara graditelj je donio čak iz rodne Persije. Prevalio je sa njim tolika kopna i bezbrojna mora, osjetio je on planine i okvasio se po svjetskim rijekama. Hajrudin je izgradio Stari most za devet godina i od 456 blokova kamenja, gdje svaki, pojedinačno ima svoju priču i suštinu.”

Ko zna, možda je na svom putovanju iz rodne Persije u Tursku, a onda odatle u Mostar, mimar Hajrudin prešao preko mosta Malabadi, i ugledavši taj most, u svojoj glavi već tada stvorio viziju mosta, kojeg je tek trebao izgraditi u dalekoj i nepoznatoj zemlji.

Smail Špago
(Novasloboda.ba)



20.09.2019.

Pobuna protiv izumiranja


Extenction Rebellion, skraćeno (XR), Pobuna protiv izumiranja, svjetski je društveni pokret koji djeluje građanskom neposlušnošću, protiv masovnog izumiranja životinja i biljaka, i vrlo mogućeg izumiranja čovječanstva, kao posljedice klimatske krize i uništavanja životnog prostora. Ovaj takozvani "grassroots", Pokret iz temelja, nastao je od prethodnika u Velikoj Britaniji 2018. godine. U aprilu 2019. godine bio je zastupljen u 49 država na šest kontinenata, sa 331 lokalnom skupinom.
XR je formuslisao tri cilja, za koje se njeni aktivisti zauzimaju, i od vlada zahtjevaju:

Recite istinu“ - Istinu o klimatslim promjenama i posljedicama, čije posljedice treba staviti u fokus javnosti, kao i hitnost trenutnih promjena komuniciranja.
Djelujte odmah“ - Neposrednom promjenom klimatske politike, nula emisije staklaničkih gasova treba se postići do 2025. godine. Traba zaustaviti izumiranje vrsta. Ekološka iscrpljenost treba da se obuzda i preokrene, ako je moguće.
Zaživite novu politiku“ - Na osnovu participativne demokratije, u obliku sastanaka zajednica, treba razviti načine za prevazilaženje klimatske krize.

Aktivisti XR-a stoga žele izvršiti pritisak na donosioce političkih odluka, kako bi uspješno djelovali protiv uništavanja životnog prostora. To se događa nenasilnim akcijama građanske neposlušnosti. Na primjer, u Velikoj Britaniji, XR grupe žele paralizirati logističku infrastrukturu britanske ekonomije, zauzimanjem mostova, kako bi postigli više pažnje za na njihove ciljeve.
(wikipedia)





Mladi u Mostaru protestuju zbog klimatskih promjena: Vlade ne smiju tajiti podatke

Udruženje "Extinction rebellion" organiziralo je demonstracije za spas planete zemlje zbog teških ekoloških prilika i kontinuiranih klimatskih promjena.
Stotinjak mladih okupilo se ispred Gimnazije Mostar, a potom su prošetali mostarskim ulicama nastojeći svoju poruku proširiti i na ostalo stanovništvo.
"Svakog 20. septembra nastojimo podići svijest o globalnom zatopljavanju i klimatskim promjenama. Naši ljudi nisu dovoljno svjesni opasnosti koja je već tu, posebno kad koriste vlastite automobile, a ne javni prijevoz", istakli su.
Ovaj događaj u Mostaru organizuje i dio mladih ljudi iz cijelog svijeta, učenika UWC Mostar, ali i građana grada na Neretvi.
"Želimo poručiti vladama da ne sakrivaju informacije koje su bitne za naše živote, posebno o opasnostima koje već postoje, a građani o njima ništa ne znaju", kazali su.
Veoma je bitna i strateška odrednica pojedinih vlada o načinima iskorištavanja energetskih potencijala te njihovo antikorupcijsko djelovanje.

Nakon okupljanja na Španskom trgu pored gimanzije mladi su krenuli mostarskim ulicama u protestnu šetnju.
(klix)
20.09.2019.

Predsjednicima u pohode


Koliko velikih glava može stati u jedan selfie koji upravo pravi mladić sa svojom djevojkom? Figure su glave nekadašnjih predsjednika SAD, koje se nalaze u stanju raspadanja.
Kao lijevo na slici, Woodrow Wilson.
Skulpture su pripadale „Parku predsjednika“ u Williamsburgu, Virginia, koji je morao biti zatvoren zbog slabog interesovanja posjetilaca. Sada se nalaze na jednom polju, nekoliko milja daleko, i kako se čini, i u njihovom poodmaklom, raspadajućem stanju, još uvijek su atrakcija, doduše za vrlo rijetke posjetioce.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
19.09.2019.

Pobjedom protiv Bratstva, Velež izborio 1/8 finala Kupa BiH


U Gračanici je odigrana utakmica u okviru 1/16 finala Kupa BiH između NK Bratstvo i FK Velež. 
Na kraju, Velež je upisao pobjedu rezultatom 3:2, te tako izborio plasman u 1/8 finala Kupa BiH. Dvostruki strijelac bio je Valmir Berisha, uz autogol Mujačića.

Rođeni su danas igrali u sljedećem sastavu: Bogdanović, Ćosić, Mrgan, Marques, Urdinov, Hasanović, Ćivić, Kuduzović, Vehabović, Kalezić, Berisha. Na klupi su bili Aličić, Zvonić, Mandžuka, Osmić, Behram, Samardžić i Cvijanović.

Za Bratsvo, kojeg sa klupe predvodi Nikola Nikić, danas su igrali: Mustafić, Mujčić, Alihodžić, Mousa, Jaganjac, Duraković, Sejdić, Adilović, Bajić, Stojanov, Ivković. Na klupi su bili Divković, Kahrimanović, Begović, Jukan, Imamović, Salkić, Mićunović.

Utakmicu su bolje otvorili domaćini koji preko Mujačića dolaze do prednosti već u 3. minuti. Ipak, kako je vrijeme prolazilo, Rođeni su polako preuzimali inicijativu. U 20. minuti smo vidjeli zanimljivu situaciju kada je glavni sudija utakmice, Sabrija Topalović, prvo pokazao na penal, da bi nakon konsultacija sa pomoćnikom promjenio svoju odluku.
U 25. minuti Rođeni su došli do izjednačenja, kada je Mujačić nes(p)retno pogodio vlastitu mrežu. Ubrzo nakon toga, u 32. minuti Berisha pogađa mrežu domaćina za vodatvo Veleža. Do kraja poluvremena Velež je kontrolisao ritam igre, te je bez većih problema prvo poluvrijeme završio u svoju korist.
Početkom drugog poluvremena, kojeg su Rođeni otvorili u istom sastavu, Berisha je imao priliku u 52. minuti da glavom zatrese mrežu, ali je golman Mustafić dobro reagovao. U 58. minuti Rođeni su radili dvostruku izmjenu, umjesto Hasanovića i Vehabovića u igri su ušli oporavljeni Cvijanović i Osmić. 
U 63. minuti Valmir Berisha postiže fenomenalan gol lijevom nogom u same rašlje sa 20-ak metara, za vodstvo Veleža 3-1. Ipak, domaćin se vrlo brzo vratio u igru preko Bajića u 65. minuti, te tako smanjio prednost Veleža. Nakon gola je izvršena treća izmjena u timu Veleža, Mandžuka je zamjenio Ćosića. 
Do kraja utakmice Bratstvo je pokušavalo da dođe do izjednačenja, ali Rođeni nisu dopustili da domaćin ozbiljnije ugrozi gol Bogdanovića, iako nisu odigrali dobru završnicu. Na kraju utakmice, pobjeda Veleža rezultatom 3:2, kojom su Rođeni izborili plasman u 1/8 finala Kupa BiH.
Bravo Rođeni!
(fkvelež)
19.09.2019.

Počela školska godina


U gradu Taizz, u Jemenu, nakon ljetnog rspusta djeca se vraćaju u svoje „škole“, ako se od onoga što je ostalo od nekadašnje zgrade škole, još može reći da je škola. Građanski rat između vladinih snaga, koje podržava Saudijska Arabija i ustanika Houthi, teško je oštetio ovaj grad.
Od 2015. godine u sukobima je izgubilo život skoro 100 hiljada ljudi.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
18.09.2019.

Iz stare štampe: Spomenik don Frani – Musavat br. 3. iz 1906. g.


U časopisu Musavat broj 3 iz 1906. godine objavljen je slijedeći tekst:

Spomenik Don Frani. Dne 2. novembra o. g. podignuće se na ovdašnjem katoličkom groblju spomenik Don Frani Milićeviću. Od „nadležnih” pozvano je sve gragjanstvo bez razlike vjeroispovijedi da tog dana pohodi katoličko groblje i prisustvuje podignuću spomenika „slavnom Don Frani zlatnog srca, koje je za sve nas jednako kucalo, koje je sve nas jednako ljubilo”.

Nastojanjem hercegovačkih franjevaca, posebno fra Franje Milićevića, da nađu najbolji način kako bi odgojili čitateljsko općinstvo u Hercegovini, koje je bilo skoro potpuno nepismeno, došlo se do čvrste odluke da se kupi i podigne vlastita tiskara u Mostaru. Najveću zaslugu, a i najveći trud, za otvaranje tiskare pripada Franji Milićeviću.
Otvaranjem tiskare godine 1872., zbio se presudan događaj za kulturni i prosvjetni preporod Mostara i Hercegovine uopće. To u isto vrijeme znači i početak izdavaštva u Hercegovini, pokretanje novinstva, udžbeničke literature. Kratko rečeno došlo je do utemeljenja kulturno-prosvjetnog rada.
Kroz sedamdesetak godina tiskara je češće mijenjala imena: Franjevačka tiskara, Franjevačka pečatnica, Tiskara don Franje Milićevića, Brzotisak don Franje Milićevića, Tiskara Glasa Hercegovca, Dionička tiskara, pa do Tiskara F(ranjevačke) P(rovincije).
U tiskari su objelodanjivani razni bukvari, slovnice, kalendari, listovi i knjige. Tiskani su listovi: Bosiljak hercegovački, Novi hercegovački bosiljak, Glas Hercegovca, Osvit, Kršćanska obitelj, Radnička obrana, Hrvatska obrana, Narodna sloboda, Hrvatski težak, Ruža, Hercegovina franciscana, Stopama otaca, Palangar, Južna štampa, Soko — kolendar pravoslavne crkve, itd.
Zanimljivo je spomenuti da je u izdanjima ove tiskare, koja je ustvari i prvo izdavačko poduzeće na području Hercegovine, još godine 1875. tiskan Defoev Robinson Krusoe. Time, vrlo rano započinje na ovom tlu tiskanje lektire za djecu i omladinu.
Fotografija: Spomenik Don Frani Milićeviću
Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago

18.09.2019.

Neke nove igre pune sportske dvorane: Igra boja


Igraju plavi protiv crvenih. Događanja se prenose na velikim monitorima. U jednoj hali u Detroitu, koju inače ovako pune košarkaši i hokejaši na ledu, suprostavile su se dvije profesionalne ekipe u E-Sportu, pred oko 20 hiljada gledalaca. Igrana je „League Of Legends“, u kojoj se ekipe takmiče u osvajanju protivničke baze. Ep fantazije i strategije, jedna je od najuspješnijih komjuterskih igara svih vremena, sa preko 100 miliona igrača. Za proizvođaće tržište reda milijardi.
Najbolji profesionalni igrač ove igre do sada je dobio oko milion dolara nagrade.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
17.09.2019.

Putopisci novijeg vremena: Mostarska Elegija


Mostar, jedan od najljepših gradova: Tamo gdje se ukrštaju svjetovi koji se prepliću i u meni

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu DW dana 7. Septembra 2019. autor je Dragoslav Dedović)

Mostar spada u red onih nekoliko ovdašnjih čudesnih varoši, koje bi svaki ozbiljan putnik za života morao da vidi. To je tačka u kojoj se, kao možda još jedino u Andaluziji, ukrštaju svjetovi koji se prepliću i u nama.


U Beogradu je Mostar saobraćajna petlja na autoputu za Niš. U Srbiji po kafanama i na svadbama pevaju „Čudna jada od Mostara grada“. Samo što Ahmo iz pjesme biva zamijenjen izrazom „dragi”. Dvojica dobitnika NIN-ove nagrade za roman su u ovom milenijumu – Mostarci. Jedan po opredjeljenju i roditeljima, a drugi po rođenju. Ali Mostar je običnom čovjeku daleko, kao Nikaragva.
Dobar razlog da nešto napišem o jednom od najljepših gradova bivše Jugoslavije.

Mostarsko opredjeljenje

Mostar nije moj ni po rođenju ni po boravku, jer sam u tom gradu bivao povremeno i kratko. Kada bih, međutim, mogao da biram, bio bih po opredeljenju Mostarac. Čudan je to iskaz za nekoga ko je rođen u Zemunu, a odrastao u Bosni. Vjerovatno u toj misli ima nešto od sumnjivog klišea: beskonačni niz sunčanih dana uz beskonačno zelenu rijeku, a iznad svega luk mosta.
Ipak, moja opredijeljenost za Mostar počiva na svijesti da je to tačka u kojoj se, kao možda još jedino u Andaluziji, ukrštaju svjetovi koji se prepliću i u meni: Mediteran je kroz kapiju mosta pohrlio duboko u kontinent, Istok i Zapad su se poslije vjekovnog hrvanja ovdje zaglavili poput teških galija koje su nakon sudara ostale na suhom, ukliještene, nemoćne da se nametnu, nemoćne da odstupe. A ne mogu ni da potonu, jer more nije dovoljno blizu. Ovdje je more tek obećanje u oglašavanju galeba. Ovdje se sve silnice sveta i njegova nepočinstva vide jasnije. Al se možda baš zbog toga nameće ljepota kao odgovor na nepočinstva.

Mostar je dokaz da ljepota može da nadživi one koji su pokušavali da je ubiju, smatra Dragoslav Dedović

Mostar je dokaz da ljepota može da nadživi one koji su pokušavali da je ubiju. Među njima su čak i neki Mostarci koje sam dobro poznavao. Ali o njima neću.
Lična hronika mostarskih trenutaka
Bio sam u gradu više puta. Početkom osamdesetih sam posjetio druga koji je tamo služio vojsku. Pili smo Žilavku na terasi hotela Ruža i razgovarali – o čemu bi drugom kada imaš dvadeset godina – nego o Mostarkama. Onim dugonogim bićima nestvarne ljepote, s čudnim naglaskom i drskim pogledima.
No, moj prvi susret sa Mostarom desio se desetak godina ranije. Osnovna škola u bosanskoj varošici u kojoj sam rastao izabrala je upravo Mostar za odredište ekskurzije. Čopor divlje djece, pušten iz autobusa, razmilio se tada kamenim sokacima. U Bosni je sve bilo pastelno, polusjenovito, čak je i ljeto na svom vrhuncu, u avgustu, krilo u sebi neku nijemu sjetu. Hercegovina i Mostar koji sam otkrio tada, u mom dječijem oku nisu imali ni traga od blagih prelaza boje u boju, od opreznog i odmjerenog prelivanja dana u noć, sjenke u maglu. Kontrasti su bili bolno lijepi. Blještavobijeli kamen i tamnozelena voda pod stijenom. Nemilosrdno sunce i ledena Neretva.
Ferko, koji je bio najsmotaniji od nas, najeo se tada previše masnog bureka. Nastavnici su nas okupljali za polazak, kada smo preko ograde u blizini mosta vidjeli kako on skinutih gaća čuči na obali Neretve. Mostarci su već uočili unezvijerenog dječaka i počeli da mu dobacuju iz kafansnih baštica.  Ljutiti razrednik je tražio načina da dozove Ferka, jer nije znao kako da siđe do obale.
Kako god, prva jaka mostarska slika koja mi je ostala u sjećanju : Ferko pere stražnjicu na Neretvi.
Docnije sam dolazio raznim prilikama. Najviše na dan, nekada ni toliko. Imam i fotografiju sa nekoliko sarajevskih studenata i studentkinja, a iza nas Mostar kao na razglednici. Taj grad je za mene ostao predivna kulisa, a život se odvijao u Sarajevu.

Neko je rekao da taj obnovljeni most neće biti most nego spomenik mostu”, zapisao je Vladimir Pištalo februara 2004.

Mostar bez „Starog”

Rat je zvijer koja pali biblioteke i ruši mostove. Tek kada je kamen mosta pao u Neretvu, kada sam to vidio na njemačkoj televiziji  – bio sam već u Regenzburgu – počeo sam da se pitam, nismo li svi odveć neoprezni na svojim putovanjima. Možda tog čuda koje gledamo danas već sutra neće biti. Trebalo je bolje pamtiti detalje svojih boravaka u Mostaru. Kao što je trebalo bolje iskoristiti vrijeme sa ljudima kojih više nema.
Predrag Matvejević, pisac Mediteranskog brevijara, je za života rekao da su Mostarci svoj most zvali naprosto „Stari”, te da su stijene ispod mosta nazivane pećinama. Pećine su imale svoja imena: „Zelenika, nad kojom su rasli smokva i šipak, Šuplja pod kojom je opasni vrtlog (kapak), mali i veliki Soko, Glavar nalik molu u nekoj maloj luci, veliki Duradžik na kojem su se dječaci pripremali za “skok sa ćuprije”. Na sva ta mjesta slijetali su galebovi s mora. Tu je Mediteran…“
Ovim pećinama u trenutku rušenja 1993. pridružilo se kamenje Hajrudinovog luka razapetog među svjetovima.
Sjetio sam se tada da je Mostar prije rata za mene bio tek veća verzija hercegovačke varoši Stoca koju sam volio svim svojim čulima. Provodio sam nekoliko dana ljeti kod prijatelja Mense u tom gradiću na rijeci čudesne lepote – Bregavi. Stolac je za mene bio originalni predložak mediteransko-orijentalne civilizacije koja počiva na leđima iščezle antike i srednjovekovlja punog stećaka.Mostar je mogao da bude tek njegov veći, prelijepi odjek.


Tragovi ratnih razaranja su još uvijek vidljivi u gradu na Neretvi

Kada se kanjon Neretve ukazao svojim užasnim, krezubim osmjehom bez Mosta, shvatio sam da je zločin prema jednom kamenu iz ukupnog zdanja svjetske ljepote, zločin prema ukupnoj ljepoti svijeta. Prepoznao sam osmjeh Tanatosa.

U ranjenom gradu

Poslije rata sam došao čim sam mogao. Moj prijatelj iz sarajevskih studentskih dana, književnik Dragan Šimović, još je bio živ.Vodio je prelijepo mjesto koje je nazvao Škrinja. Tada je ta antikvarnica i knjižara sa kulturnim zbivanjima bila pribježište za Mostarce željne drugog i drukčijeg. Upoznao sam u Škrinji tri mlada mostarska pjesnika. I pomislio da se ovaj grad obnavlja, uprkos svemu. Sjećam se da smo pred moj odlazak sjedili u staničnom bifeu kod Salke, da je Miro, stari književni vuk, sukao brkove i naručivao meze i piće. Pridružio nam se raspričani građanski aktivista Ibro koji je naišao autobusom iz Dubrovnika s namejrom da presjedne za Sarajevo. Propustio je naredna dva autobusa. To je bio jedan od onih trenutaka kada se punoća života objavi za kafanskim stolom i traje u nedogled, vrtložeći se u brzim i pametnim doskočicama i smijehu.

Čudesna graditeljska baština, spoj kultura, specifičnost njegovih žitelja i magija Mostara teško će nekoga ostaviti ravnodušnim

Jednom je moj sin, kada sam ga odveo u Mostar, u baštici kafea kod Mosta popio pet ili šest Kokti. Bio je otprilike toliko star kao ja na ekskurziji, ali njegova uspomena iz Mostara biće povezana sa prvim ukusom jednog napitka koji nije postojao u Njemačkoj. Sjedili smo tu sa cijelom redakcijom odličnog mostarskog časopisa, bilo je vrelo, u grad su počeli da se vraćaju turisti, već smo bili u novom milenijumu. Most je obnovljen.  „Neko je rekao da taj obnovljeni most neće biti most nego spomenik mostu”, zapisao je Vladimir Pištalo februara 2004. u svom eseju „Povratak mostarskog mosta”. Esej se ovako završava: „Dok su se radnici dovikivali trideset metara iznad vode, leptir kupusar je sletio na kiselo drvo. Leptir je bio simbol jednostavne ljepote. Mirisala je smokva. Dva divlja mačeta su se igrala, prevrćući se jedno preko drugog. Most se, iz svijeta Platonovih ideja, vraćao na zemlju”.
Sve ovo je trebalo da posluži kao uvod, a nikako da stignem do klasične putopisne priče: Nedavno sam posjetio grad, ovaj put kao turista, na nekoliko dana. Htio sam da ga pokažem nekome do koga mi je stalo. Mislim da Mostar spada u onih nekoliko čudesnih stvari u ovom dijelu svijeta, koje bi za života svaki ozbiljan putnik morao da vidi.

Layla, You've got me on my knees

Priča o Mostaru je svakako i priča o Hajrudinovom mostu. I o Mostarskoj gimnaziji. Priča o fudbalskim čarobnjacima velikih i malih terena, mada „Velež“ nikada nije bio prvak Jugoslavije.  Mostar je, svakako, i jedno od imena ratne traume. Grad u kojem jedva da ima Srba, a Hrvati i Bošnjaci žive razdvojeni nevidljivom linijom ratnih zločina. Ako hoćete, možete na Bulevaru još uvijek pronaći ruševine iz kojih džiglja drveće. Grad u kojem jedna polovina pati od totalne jugoslovenske amnezije, mada se uoči rata svaki deseti stanovnik izjašnjavao kao Jugosloven.


Spomenik Aleksi Šantiću-velikom mostarskom pjesniku

Ali za mene je Mostar najprije priča o Aleksi Šantiću koji prepjevava Hajneovu pjesmu „Der Asra“ da bi prepjev postao jedna od najčuvenijih sevdalinki: „Kraj tanana šadrvana / gdje žubori voda živa”. Za mene je prosto nevjerovatno da Hajne nije sjedio u sjenci Mosta i gledao u Neretvu dok je pisao te stihove. Sviđa mi se ta svjetska parabola: Njemački Jevrejin spjeva pjesmu o orijentalnom načinu strasti  u kojoj će se prepoznati svi iz plemana onih „što umiru kada ljube“. Onda jedan mostarski Srbin prepjeva te stihove, njih dočeka muslimanska muzička mašta na sazu. I onda se stvori nešto, što ima ukus, miris i zvuk veoma, veoma stare pjesme.
Ni Hajne, doduše, nije izmislio priču koja je osnov pjesme. Ona se zove „Madžnun Lejla” (opsjednut Lejlom), a nesretni mladić se zvao Kais. Priča je iz arapskih oaza preko Perzije i svih zemalja istoka putovala od sedmog vijeka, da bi je Hajne dvanaest vijekova kasnije pročitao u njemačkom prevodu. Ne mogu drukčije da pojmim put ove Hajneove pjesme od arapskih korijena preko Njemačke do Mostara gdje će postati starovaroško blago, nego kao filingranski rad umjetnosti kroz vrijeme. Ali i vraćanje priče samoj sebi, svom otpjevanom smislu.


i spomenik Šantićeve “prelijepe Emine” krasi ovaj čudesni grad

Sve ove misli se roje i u jednom od niza kafea uz Neretvu, a šum hladne vode u vreli dan bude sličan šumu vremena. Još kada neko iz kafea, obdaren retro ukusom moje generacije, pusti Kleptonovu „Lejlu” koja je nastala inspirisana istom arapskom pričom koja je pokrenula i Hajneovu ruku, onda se ovdje, u kamenom gradu nad zelenom vodom, zatvore nevidljivi krugovi. Za ljude kojima te rođačke veze arapskog sedmog vijeka, Hajnea, Šantića, saza i Kleptona  nisu važne, to je samo još jedno vrelo mostarsko popodne.

Spomenik pjesmi

Aleksa Šantić je i jednom svojom pjesmom ušao u pjevanu kulturnu baštinu ovog podneblja: Emina. Sve se zna o pjesniku i ljepotici. Ono što poslijeratni Mostar čini meni još dražim jeste činjenica da nije samo pjesnik dobio svoj spomenik – već i njegov vjerovatno najpoznatiji književni lik – „Lijepa Emina”. Tako Eminina ljepota putuje kroz vrijeme,  umotana u pjesnikove riječi, da bi se pred mojim očima materjalizovala u spomenik. Kao da neko želi da kaže da ovo mjesto mogu da oblikuju i ljubavne pjesme, a ne samo razulareno oružje.

U Mostaru se svaki deseti stanovnik izjašnjavao kao Jugosloven

Da kažem još: pamtim jutarnju kafu nad Radoboljom koja, nestvarno lijepa, žuri u zagrljaj Neretvi kod Mosta, da bi s njom krenula ka moru. Pamtim da sam bio sretan jer sam baš tu, makar termometar pokazivao 39 stepeni. Pamtim i noći u Mostaru kada se povjetarac s Neretve umilostivi te pomiluje zažarena tijela.
Pamtim sjaj kaldrme na mjesečini. Ledeni dodir Neretve oko gležnjeva, jer sam se usudio da zakoračim u nju, studen se hitro uvuče u kosti pa dugo puštam suncu da miluje pobijeljele potkoljenice. Pamtim i gužvu koju stvaraju turisti – u kolonama ih dovoze autobusi sa dubrovačkih kruzera ili iz Međugorja. Trenutke kada sunce boji kamene gromade oko grada u narandžasto. Kada u čaši zamiriše bijelo vino iz lokalnih vinograda. I kada u „Šadrvanu” jednom od najboljih etno restorana u regionu, ne znam šta da naručim, jer odlučiti se, recimo, za đulbastije ili hadžijski ćevap znači – odlučiti se protiv svega ostalog.

Kriva ćuprija u Mostaru


Glasovi i čudo
Trudim se da od tolike ljepote ne oslijepim. Znam da je u svakom ovom užitku sklupčana sjenka bola koji izviruje čak i iza suvenira. U knjizi Elvedina Nezirovića „Propovijedanje bluza“ čitam: Ljeto je doba / kada su mi oteli oca. / doba kada čujem glasove / onih / koji su umrli za ovaj grad.
Objavio/la spagosmail u 14:01, 0 komentar(a), print, #

17.09.2019.

Sve manje noćnog oglašavanja


Nešto kao da nedostaje u mnogim vrtovima i oko kuća, od Indije pa sve do jugoistočne Azije, a to su glasna noćna oglašavanja tokaj gekona, (Gekko Gecko), koji uzrastu do 35 centimetara dužine.
Gmizavci koji se hrane isključivo insektima, danas se u najvećem broju, nalaze u prahu, u kutijama po kineskim apotekama. Osušeni prah ove životinje, kako kažu u Kini, pomaže u njihovoj tradicionalnoj medicini protiv impotencije, astme, dijabetesa, kao i kožnih problema.
Zbog sličnih sujevjerja mnoge životinjske vrste su već dovedene na granicu nestanka.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)

16.09.2019.

Chagallov “Violinist” naslikan na stolnjaku


Mark Chagall, francusko-ruski slikar iz 20. vijeka, poznat po upotrebi žarkih boja i čudesnih motiva, većinu je svojih radova naslikao sa samo devet pigmenata i jako je rijetko koristio crnu boju, objavili su stručnjaci.
Osim toga, bio je toliko siromašan da je svog slavnog “Violinistu”, na kome violinist pleše na krovu, naslikao na stolnjaku, kada je 1912. godine bio siromašni židovski imigrant u Parizu.
Kockasti uzorak vidljiv je na odjeći, na dijelovima slike, na koje je nanesen tanak sloj boje.
“Imao je tako malo novaca da je kupovao platno na buvljaku, bilo kakvo platno do koga je mogao doći”, rekla je Meta Chavannes, konzervatorica u muzeju Stedelijk u Amsterdamu, prenosi Hina.
“Slikao je na plahtama, na spavačicama, čak i na stolnjacima”.
(Fena)



Violinista je za Chagala isprva bio podsjetnik na njegovo djetinjstvo. Kada je u selu bila neka proslava, svadba, krštenje, ili vjerski praznik, bio kršćanski ili židovski, muzičari su uvijek bili prisutni.
Chagal je jednom rekao da u njegovom djetinjstvu nije bilo umjetnosti, ali je muzika bila prisutna. Violina kao sastavni dio muzike bila je najistaknutiji instrument, bogatila je raspoloženje i boje, i nije bila zavisna od pratnje. Stoga je za Chagalla violinista bio utjelovljenje postojanja i načina životam umjetnika. Violinista je bio jedan od motiva koji su pratili Chagalla kroz čitav njegov opus.Taj motiv je 1912/13 postao lik koji se našao u središtu kompozicije njegove slike“ Violinist“ , Violinista. Figura ovog pariškog „vioniliste“ je znatno veća od ruskih kuća i crkve, koje ga okružuju poput vijanca, dok m u je lice zeleno, poput violiniste na muralu „Music“ koji je Marc Chagall naslikao u Moskvi 1920. godine.
(wissen)


Marc Chagall, rođen24. juna/6. Jula 1887. u Peskowiatku kod Vitebska, Ruska carevina, danas Bjelorusija, umro 28. marta 1985 u Saint Paul de Venceu, Francuska. Bio je slavni francuski slikar rusko-jevrejskog porijekla. Njegovo izvorno ime je bilo Мойше Хацкелевич Шагал / Moiše Hakelevič Šagalov.
Glavni motivi njegovih slika su bili porodično okruženje, njegov rodnin grad, motivi iz biblije, kao i motivi iz cirkusa. Koristio je iste motive, koji se ponavljaju.
Chagall se smatra jednim od najvažnijih slikara 20. stoljeća. Često ga povezuju sa ekspresionizmom, a nazivaju ga i „Maler-Poet“, slikarom-pjesnikom-
(wikipedia)

16.09.2019.

Sjećanje na Mostar koga više nema


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda, dana 16. septembra 2019. autor Fazlija Hebibović)

Fazlija Hebibović-Sjećanja: Dogradnja i adaptacija Hirurgije, jubilej “Abraševića”, počinje gradnja HE Grabovica, gostovanje poljskih glumaca

Nastavljam s objavljivanjem tekstova objavljenih u listu Politika Ekspres, čiji sam bio stalni dopisnik iz Mostara i Hercegovine od 1975. godine. Želja mi je otrgnuti od zaborava ljude i događaje, ali i mlade naraštaje podsjetiti na svu ljepotu grada na Neretvi.


Prednost hirurgiji

Jedna velika društvena akcija, koja je posljednjih nekoliko godina vođena u Hercegovini, na putu je da uskoro donese i prve konkretne rezultate. Riječ je o izgradnji objekata Regionalnog medicinskog centra “Dr Safet Mujić” u Mostaru, za što će, kako se procjenjuje, biti potrebno uložiti milijardu dinara.
Samo za prvu fazu, kojom će se izgraditi 60.000 kvadratnih metara bolničkog prostora, uložiće se 150 miliona dinara.
Već sada se obavljaju pripreme za dogradnju i adaptaciju postojeće zgrade hiruškog odjeljenja. Dobiće se novih 4.000 kvadratnih metara prostora. Tu će biti smješteni hiruško, ginekološko i porođajno odjeljenje, a ovim potezom dobiće se novih 140 bolesničkih kreveta, više operacionih sala i ostalih neophodnih kapaciteta.
U finansiranju izgradnje objekata Regionalnog medicinskog centra “Dr Safet Mujić” učestvovaće sve opštine, SIZ-ovi za zdravstvenu zaštitu i banke.
Međutim, ni to neće biti dovoljno, pa će se pristupiti povećanju stope doprinosa za zdravstveno osiguranje u ovoj godini i zavođenjem mjesnih samodoprinosa radnih ljudi i građana.
Prvi korak u tom pravcu dalo je nedavno Predsjedništvo OK SSRN Mostar, koje je formiralo Koordinacioni odbor za organizovanje i sprovođenje opštinskog samodoprinosa za zdravstvo. (18.1.1977.)


Priredbe, gostovanja, recitali…

RKUD “Abrašević” iz Mostara slavi svoj srebrni jubilej – 50 godina postojanja i rada.
Da bi se ovaj jubilej mostarskih amatera što dostojnije obilježio, OK SSRN imenovala je Odbor za proslavu, čiji je predsjednik Mustafa Sefo, član Predsjedništva SR BiH.
Odbor je sačinio program obilježavanja proslave, koji treba da “Abrašević” afirmiše i na jugoslovenskom planu, da prikaže njegove najznačajnije uspjehe i da još više podstakne razvoj amaterskog kulturno-umjetničkog stvaralaštva, te da stvori potrebne preduslove za omasovljenje, proširenje i jačanje.
U okviru proslave, biće organizovani nastupi svih sekcija Društva u radnim organizacijama, školama, fakultetima, jedinicama JNA u Mostaru, zatim gostovanja u hercegovačkim opštinama i učešće na festivalima i drugim manifestacijama u Republici i u zemlji.U okviru proslave jubileja, biće otvorena retrospektivna izložba “Pedeset godina postojanja i rada RKUD “Abrašević”, a u prostorijama Društva otkriće se bista Koste Abraševića.
(21.1.1977.)


Počinje gradnja hidroelektrane Grabovica

U Grabovici, 30. kilometara sjeverno od Mostara, juče je potpisan ugovor o početku izvođenja građevinskih radova na izgradnji hidroelektrane Grabovica. Ugovor su potpisali Dušan Bumbić, direktor ZOUR-a Hidroelektrane na Neretvi u ime investitora, i Mate Lasić, direktor splitskog “Konstruktora”, koji će biti izvođač glavnih radova.
Vrijednost građevinskih radova, koje će izvoditi “Konstruktor”, iznosiće 550 miliona dinara.
Hidroelektrana Grabovica, koja predstavlja gornju stepenicu projekta “Srednja Neretva”, proradiće 1980. godine i gradiće se uporedo sa već započetom HE Salakovac.
Kad bude puštena u pogon, HE Grabovica, čija će betonska brana biti visoka 58 metara, godišnje će proizvoditi 345 miliona kilovat časova električne energije.
(2.2.1977.)


Poljski glumci u Mostaru

Ljubitelji pozorišne umjetnosti u gradu na Neretvi imaće 8. aprila izuzetnu priliku da na svojoj sceni pozdrave glumce iz prijateljske Poljske.
U okviru međunarodne kulturne razmjene i učešća pozorišta iz Lođa na Festivalu malih i eksperimentalnih scena u Sarajevu, glumci ovog pozorišta izvešće prestavu “Tango” Slavomira Mrožeka.
Za gostovanje poljskih glumaca u Mostaru već sada vlada veliko interesovanje, jer je to prvo gostovanje stranih glumaca u posljednjih nekoliko godina.
(31.3.1977.)
(NovaSloboda.ba)

16.09.2019.

Taj čudesni svijet: Skijanje na travi


U Švicarskoj sve ima svoj red: s lijeve strane je metla, a sa desne startni sudija.
U sredini, lokalni junak, Stefan Portman, koji svom snagom starta u trening utrci preme dolini.
U Eschholzmatt-Marbachu, u kantonu Luzern, upravo se održao Svjetski kup u skijanju na travi.
U ovoj ljetnoj varijanti zimskih sportova, sportisti ne skijaju po snijegu, nego se rolaju po travi.
„Ski“ po svojoj izvedbi najviše liče nekom vozilu sa gusjenicama.
Usput, Portman je osvojio zlato u veleslalomu, a u slalomu srebro.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
15.09.2019.

Fudbal crven od starmote


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu NovaSloboda.ba, dana 15. septembra 2019.)

Samo što se, i pored brojnih smicalica od strane sudija i čelnika FS FBiH, vratio u premijerligaško društvo, Veležu je, ovog puta u režji mešetara i grobara bh. fudbala, već predodređen povratak u niži rang.
I kad je, prije tri godine, ispao iz premijerligaškog društva, ključnu ulogu u tome imale su sudije i pojednici iz Kuće fudbala u Sarajevu, kojima, iz samo njima znanih razloga, smeta crvena boja na Veležovim dresovima i svijetla skoro stogodišnja tradicija kluba.
I tu nije bio kraj. Hajka protiv Veleža nastavljena je u Prvoj ligi FBiH i već u prvoj sezoni bilo je jasno da od povratka Rođenih u Premijer ligu BiH nema ništa. Ljudi u crnom, uz blagoslov fudbalske mafije u vrhu, sudile su protiv Veleža, dosuđivani su penali koje niko na stadionu nije vidio, poništavani Veležovi regularno postignuti golovi, žuti i crveni kartoni dijeljeni su šakom i kapom. Velež je tek u trećem pokušaju uspio da pobijedi sve te prljave igre i da se konačno opet dočepa društva najboljih, gdje mu je po svemu i mjesto.
Želja grobara, koji, nažalost, vode bh. fudbal, da Veleža nema u društvu najboljih, svoju punu potvrdu viđena je u subotu poslije podne u susretu sa Željezničarom, što je potvrdio i Željin strateg Amara Osim. Velež je u potpunosti nadigrao trenutnog lidera na tabeli, a dobra igra krunisana je i vodećim golom. Kasnije, Velež je, preko Fajića, postigao i drugi, po ocjeni svih koji su bili na stadionu, regularan gol. I onda, na scenu stupa zeničko-sarajevski klovn u crnom, koji se odaziva na prezime Sivac, koji s ironičnim osmijehom na licu poništava gol, jer je samo on vidio da je Brandao, u akciji prije postizanja gola, igrao rukom. I gostujući igrači bili su se pomirili da gube sa dva gola razlike, protestovali su igrači i stručni štab Rođenih, ali je Sivac ostao gluh i nijem i sramotno pokazao da se igra nastavi. Koji trenutak kasnije, gosti su izjednačili, a u finišu je sudija svoj “odlično” obavljeni zadatak odradio, pokazavši Fajiću drugi žuti karton i put u svlačionicu.
Da je pravde, kao što je nema, da u Kući fudbala vlada poštenje, a ne brojne prljavštine o kojima bi se morali što prije pozabaviti istražni organi, zeničko-sarajevski sudija trebao bi zauvijek biti udaljen sa fudbalskih terena, a zajedno s njim i svi oni  koji kopaju jamu Veležu  i bh. fudbal vode u duboku provaliju, što se vidi i kroz nastup reprezentacije kroz kvalifikacije za Evropsko prvenstvo. Begić i njegova bratija zreli su da budu smijenjeni i da, umjesto njih, dođu ljudi iz fudbala, časni i pošteni, kojih još uvijek ima u ovoj državi i koji svoj obraz nisu okaljali i prodali za šaku para. Što prije budu smijenjeni, to bolje, jer je to jedina šansa za spas fudbala.
Dok se to ne desi, fudbal će se i dalje biti crven od sramote.
(NovaSloboda.ba)

15.09.2019.

Velež bez pobjede, poništen regularan gol, isključen Fajić






Velež - Željezničar 1:1 (1:0)

Stadion Rođeni.
Sudija: Ermin Sivac (Zenica)
Žuti kartoni: Fajić (V), Sadiković, Pavić (Ž)
Crveni karton: Fajić (V)
Strijelci: 1:0 Brandao (25′), 1:1 Bojo (59′)
Velež: Bobić, Ćosić (od 72′ Čivić), Manev, Zvonić, Urdinov, Hasanović, Zeljković, Behram (od 80′ Beriša), Vehabović (od 85′ Kuduzović), Fajić, Brandao.
Željezničar: Erić, Pavić, Krpić, E. Zec, Stanić, Alispahić, Sadiković (od 46′ Štilić), Veselinović (od 46′ Ramović), Bojo, Osmanković, Sipović.

Iako je Velež vodio protiv Željezničara i pružio dobru igru, na kraju je osvojio samo bod, a deset minuta pred kraj ostao je bez Fajića, koji je dobio drugi žuti karton. Uz to, sudija sivac je, na opšte iznenađenje svih prisutnih, poništio gol, koga je postigao fajić, zbog navodnog igranja rukom.
Pred prepunim tribinama, i u znaku crvene boje, počela je utakmica između starih sportskih rivala Veleža i Željezničara, a prvo uzbuđenje viđeno je u 5. minuti, kada je, poslije prekida, lopta ubačena u šesnaesterac gostiju, a golman Erić pravovremeno intervenisao i otklonio opasnost.
U 10. minuti, utakmica je nakratko prekinuta, jer se ukazivala pomoć povrijeđenom Sipoviću.
Domaći su ponovo zaprijetili u 14. minuti, ali je i ovoga puta odbrana gostiju bila na na mjestu.
U 22. minuti, velika šansa da Velež dođe u vođstvo. Nusmir Fajić je oštro šutirao iskosa sa lijeve strane, ali je lopta otišla pored stative.
Samo tri minuta kasnije, stadion je “proključao”, zavijorile su se crvene zastave. Ćosić je odlično centrirao, na pravom mjestu našao se Brandao i loptu poslao u mrežu nemoćnog Erića – 1:0.
Željezničar u prvih pola sata nije izveo nijedan ozbiljan napad, a Velež ima punu terensku inicijativu.
Nastavljajaju se napadi domaćih i u 40. minuti u prilici se našao Zeljković, čiji je šut otišao pored gola.
Gosti su ofanzivno krenuli u drugom poluvremenu i u 48. minui sreća je bila na strani Veleža. Prvi strijelac lige Sulejman Krpić imao je veliku priliku da izjednači, ali je lopta pogodila prečku.
Uzvratio je Behram iz slobodnog udarca u 52. minuti, ali je lopta fijuknula iznad prečke.
Samo minut kasnije, zavladalo je veliko slavlje Veležovih navijača, ali je ubrzo splasnulo, jer su sudije poništile gol Fajića, jer je, navodno, prije toga Brandao loptu zakačio rukom. Uzalud su igrači i stručni štab protestovali, sudija Sivac ostao jepri svojoj odluci.
U 59. minuti, hladan tuš za domaće navijače. Željezničar je izjednačio, a Bojo je zatresao mrežu Bobića – 1:1.
Fajić je u 65. minuti imao stopostotnu priliku da izjednači. Napadač Veleža istrčao je kontru, izbio je sam pred golmana gostiju, zaobišao ga je i uputio loptu prema mreži, ali je Osmanković sa same gol linije uspio izbaciti loptu u polje.
Devet minuta prije kraja regularnog toka utakmice, Velež je ostao sa desetoricom igrača, jer je Fajić dobio drugi žuti karton i morao je napustiti teren.
(NovaSloboda.ba)
15.09.2019.

Taj čudesni svijet: Slike dana


I životinje su zbunjene: Jedna krava stoji pred još tinjajućim ostacima paljevine u brazilskoj prašumi.


Aktivisti Organizacija za zaštitu okoline „Bund“ preobučeni u kostime pčela i leptirova protestuju ispred Kanzleramta, zgrade kancelarke Merkel, u Berlinu.


Kad uhvati osjeka: U indonezijskom gradu Banda Aceh ribaru na zalasku sunca guraju svoju brodicu na obalu.


Bolnica u Dhaki, glavnom gradu Bangladesha. Pacijenti sa Denga groznicom u bolničkim sobama leće ispod mreža koje ih štite od komaraca. Denga groznica, poznata i kao kostolomna groznica, zarazna je tropska bolest koju uzrokuje virus dengue.


Uragan po imenu Dorian je danima pustošio istočne obale sjevernoemričkog kontinenta. Jedna žena fotografiše plažu „Cocoa Beach“, gdje su se desili prvi naleti Uragana na obalama Floride.


Advokati u Keniji: Pred kancelarijom Vrhovnog suda Kenije u Nairobiju, novih 145 advokata čekaju svoje registracione papire.


Članovi kriket klubova „Royal Southern Yacht Club“ i „Island Sailing Club“, učestvovali su na godišnjem Brambles Cricket Matchu, sa svojim klubovima, na pješčanim terenima koji nastaju nakon plime, na obali ispred Southemptona u Engleskoj.


Tuga izbjeglička: Jedan izbjeglica u izbjegličkom kampu „Moria“ na grčkom ostrvu Lesbos trenira sa tegovima, koje je nsam napravio od flaša za vodu.
(web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
14.09.2019.

Svijet i u svijetu svašta – Slike sedmice


Na putu iz Maroka u Evropu, dva migranta su se zaustavili naa dva stuba, iza ograde, u graničnom području Ceuta. Njih ukupno 155 je stiglo u ovu sjeverno afričku španjolsku enklavu. Visoka žičana ograda im ne da dalje, a ova dvojica su se popeli na stubove, isčekujući mogućnost nastavka puta.


Sedmica je inače bila u znaku uragana po imenu Dorian. Na slici se vidi luka za jahte na Bahamima, koju je Dorian u potpunosti opustošio.

Kako prkositi Dorianu, pokazao je jedan čovjek sa prilično dugom bradom i brkovima u Charlestonu u Južnoj Carolini. On je sebi priuštio zadovoljstvo da napravi selfie, dok mu se vjetar nadolazećeg Doriana poigravao bradom i brkovima.


Istvremeno u Panama Cityju grmilo je i sijevalo. Fotografu je za rukom pošla jedna spektakularna snimka, u momentu kada je munja udarila u neboder.


A na Baliju je otkrivena jedna dvoglava zmija. O kojoj vrsti zmije se radi, nije razjašnjeno.


Dok negdje grmi, negdje sijeva, u meksičkom Xcaretu muškarci u odjeći drevnih Azteka zaigrali su „Juego de Pelota“, jednu staru srednjeameričku igru loptom.


Veselije je bilo na ulicama Brooklina, gdje se raspoložena gomila provlačila ulicama tokom parade Zapadnoindijanskog dana. Karipski festival se održava 2. septembra svake godine.


A u Evropi, početkom septembra, skoro zimski ugođaj. Na slici jedna žena gleda u pravcu napuštene promenade na plaži u Norderneyu, Njemčka. Zadnji topli, ljetni dani su vrlo brzo zamjenili mjesto hladnim jesenjim danima. A ko nije stigao na vrijeme, trebao je uza se imati zimsku odjeću.
(web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
13.09.2019.

Taj čudesni svijet – Slike dana


Jesen je vrijeme narodnih svetkovina širom svijeta. U jednoj školi u Mumbaiju, u Indiji, djevojčice su se pripremile za jednu kulturnu priredbu, obučene kao Hinduske boginje.



Čovjek nije se dao zbuniti, i potražio tiho mjesto za podnevno kratko spavanje ispod Shastri mosta preko rijeke Ganges, u gradu Allahabadu, u Indiji


Kako izvagati jednu životinju u zoološkom vrtu, znaju samo saradnici Londonskog zoo vrta i moraju se poslužiti raznoraznim trikovima, kako se vidi na slici, prilikom vaganja jednog koata, ili nosuha (Nasua nasua).


Šta se sve dešavalo trokom požara u prašumi u Brazilu, možda se u poptpunosti nikada neće ni saznati, osim detalja, ponuđenih na fotografijama, kao što je i ova u prilogu, napravljena dronom od strane Greenpeace, u opštini Altamira, u Brazilu.



Djevojke se utrkuju na Markgröningen Schäferlauf, Trci pastira, noseći drvene posude na glavi, Ova trka je sastavni dio jedne narodne svečanosti u gradu Markgröningenu, u pokrajini Baden Würtembergu, u Njemaökoj, koja ima dugu tradiciju, još od 1723. godine



U američkom gradu Lincoln održava se Steampunk festival. Kakav je bio dres kod, vidi se po posjetiocima, koji čekaju u redu u jednom lokalnom kafe baru. Festival se održava na brojnim lokacijama u istorijskoj četvrti Lincoln Cityja, sa hiljadama sjajno obučenih Steampunkera, koji uživajući u festivalu nastoje spojiti umjetnost, književnost, muziku, modu, komediju, i jednostavno dobru zabavu.



Šta sa biciklom, kada više ne treba nekom Kinezu. Skloniti ga negdje u stranu, a onda ih komunalci odvoze na groblja bicikla, gdje trunu i čekaju sudbinu, kao što je slučaj na slici, u kineskom gradu Fuzhou.



Mladi kondor Molina, u rezervatu za orlove u gradu Binslev, u Danskoj, stoji na remenu njegovog trenera Petera Wenzela
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
12.09.2019.

Mladi Zmajevi: Neriješeno protiv Belgije




U21 BiH je pokazala kako se bori za državni grb. Požrtvovano, odgovorno i čvrsto može se i protiv velikih reprezentacija
Mladi Zmajevi sa selektorom Vinkom Marinovićem grade dobar imidž bh. fudbalu u Europi

Mladi reprezentativci Bosne i Hercegovine odigrali su u utorak veče u Louvainu neriješeno 0:0 sa Belgijom u svom drugom meču kvalifikacija za Euro 2021.

Selektor našeg tima Vinko Marinović odabrao je sljedećih 11 igrača za ovaj duel:

BiH U 21: Zlomislić, Miličević, Šerbečić, Mujakić, Šabanović, Bojo, Danilović, Ćavar, Mustedanagić, Ćatić i Demirović.

Prvi su zaprijetili izabranici Vinka Marinovića. Zinedin Mustedanagić je dobro šutirao u 13. minuti sa preko dvadeset metara, ali je Mile Svilar na golu Belgije zaustavio taj udarac. Isti igrač je imao sličan pokušaj i u 20., a lopta je ovaj put završila pored gola.
Belgijanci su uzvratili u 21. minuti. Alexis Saelemaekers je izveo korner, a Thibault De Smet sa peterca loptu šalje pored gola.
Nakon toga su i Belgijanci prijetili sa distance. Prvo je Francesco Antonucci u 25. minuti bio neprecizan iz slobodnog udarca, dok je Saelemaekers u 30. minuti pogodio stativu.
I Francis Amuzu je u 38. minuti pokušao sa dvadesetak metara, ali je lopta otišla iznad prečke. Amuzu je zaprijetio i u 50. iz povoljne pozicije, no još jednom nije bio precizan.
Golman Belgije Svilar je u 65. minuti izgubio kontrolu nad loptom, ali je ipak uspio da stigne prije Mustedanagića i izbaci je u polje.
Louis Verstraete u 74. prolazi po desnoj strani i centrira na peterac gdje Loïs Openda loptu šalje preko gola.
Minutu poslije uzvratio je Ermedin Demirović čiji udarac zaustavlja Svilar. To je bila posljednja šansa na utakmici.

Dosadašnji susreti:
26 03 2019 Bosna i Hercegovina – Moldavija 4:0
10 09 2019. Belgija – Bosna i Hercegovina 0:0

Slijedeći susreti:
15 10 2019. Bosna i Hercegovina – Njemačka
19 11 2019. Wales – Bosna i Hercegovina
31 03 2020. Bosna i Hercegovina – Belgija
04 09 2020 Bosna i Hercegovina – Wales
08 09 2020 Moldavija – Bosna i Hercegovina
13 10 2020 Njemačka – Bosna i Hercegovina


(sport)
12.09.2019.

Avocado, voće za mafiju


Posao sa avocadom cvijeta, a doveo je čak i do rata bandi.
Reputacija avocada kao „superhrane“ urodila je plodom u Evropi i SAD. Podatak: Njemačka je u 2008. uvezla oko 20 hiljada tona, a 2018. godine čak 93 hiljade tona avocada.

U meksičkoj državi Michoacan bjesni rat između najmanje tri kartela droge. Međutim, rat se ne vodi zbog droge, nego zbog avocada. Voće je toliko popularno u svijetu da se već naziva „zelenim zlatom“ i u mnogim dijelovima Mexika već se uzgaja kao monokultura. Prihod premašuje 2,5 milijardi dolara godišnje. Karteli droge žele svoj udio u tome, kao i u rudarstvu.
Oni pljačkaju kamione i robu na njima. A prije svega, iznuđuju novac za zaštitu velikih farmera i izvoznika avocada, i otimaju ih. Najzloglasniji kartel, Jalisco Nueva Generacion, javno je izložio 19 unakaženih leševa svojih neprijatelja, Los Viagras i Los Caballeros Templarios.
Meksički predsjednik Andres Manuel Lopez Obrador formirao je nacionalnu gardu i poslao je u Michoacan, ali je njihov učinak u borbi protiv bandi do sada veoma ograničen.
Mexiko se ponovo kreće ka tužnim rekordima. U prvoj polovini 2019. godine ubijeno je više od 19 hiljada ljudi. A avocado država Michoacan se i po tome nalazi u samom vrhu.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
11.09.2019.

Jesen života - kolumna

Uživajmo u onome šta nam se nudi sada




Niko nije ljepše rekao, kao jednom Kurt Tucholsky: „Još nije hladno, još nije vjetrovito, nije se skoro ništa promijenilo, ali jeste sve“.
Već ste sigurno primjetilii: Iznenada je ujutro svježije. Noć se može prespavati. Ako otvorimo prozor, s vana ulazi svježiji vazduh. Prvi žirovi padaju po krovovima automobila, Dok ljetno sunce prži kožu, jesenje ga miluje. Dani postaju kraći, a noći duže. Dolaze vremena udobnosti: sakupljanje šumskih plodova, berbe svih vrsta, ispijanje crnog vina.
A znate li šta je u tome najljepše: Ne morate izlaziti, jer ste do sada najčešće izlazili samo zbog onog: „danas je tako divan dan“ kako bi na taj način umirili vlastitu savjest. Dolaze vremena za kino, za televizijskle emisije, uživanja na kauču. Vrijeme za ne raditi ništa.
Nekako se stiče utisak, uspjeli smo. Ljeto počinjemo ocijenjivati, jer je prošlo, a u prodavnicama se na ljetnu robu već počinju dobijati popusti od 30 do 50 posto.
Čovjek se može malo više brinuti smo o sebi, bez onog „FOMO“, kako se to sada piše u socijalnim mrežama „Fear of missing out“, Strah da će se nešto propustiti, kako to objašnjavaju stručnjaci za socijalne medije.
Ljeti se stalno nešto dešava, uvjek online, uvjek u pokretu, uvjek znojni.
Sada je vrijeme za pauzu: Jesmo li učinili ono što smo planirali u proljeće. Da li smo požnjeli svoju žetvu, kao jednom gospodar od Ribbecka, u Havellandu. „Jedno stablo kruške je raslo u njegovom vrtu, i došlo je zlatno vrijeme jeseni, kruške su svijetlile izdaleka, a kada bi oko podne pošao kući, imao ih je pune džepov..“ (Theodor Fontane).
I svake godine, još dugo nakon gospodara od Ribbecka, ponavlja se sve isto, u ciklusima. Stablo rađa kruške, djeca dolaze i prolaze, i sve se vraća u svoju kolotečinu. Jesenja razmišljanja.. Ni jedno drugo godišnje doba ne čini ljude tako pažljivim, kako ovo sada.
Ljudi čak govore i o jeseni života „Ko do sada nema svoju kuću, neće je više ni izgraditi. Ko je do sada ostao sam, ostaće još dugo, buditi se, čitati, pisati duga pisma i nemirno šetati alejama, dok opada lišće,“ pisao je Rilke.
Ali, tako daleko još nismo. Uživajmo u onom što nam se sada nudi: u bojama koja stvara priroda, u dječijem smjehu dok se valjaju u lišću, u vazduhu koji miriše na zemlju.
„Jesen je uvijek bila i ostaće naše najbolje vrijeme“ znao je to već i Goethe.
(Louis Hagen/Bild)

sa njemačkog: Smail Špago
11.09.2019.

Iz stare štampe: Popravak Sinan pašine džamije – Musavat br. 2. iz 1907


U časopisu Musavat broj 2 iz 1907. godine objavljen je slijedeći tekst:
Popravak džamije. Džamija Sinan-pašina vakufa bila je tako ruševna, da je bilo opasno u njojzi klanjati te je jedva jednom pred četiri mjeseca započeta, da se popravlja. Za tu svrhu odregjena je neznatna svotica i početo da se najpotrebnije popravi. Ono što će svaki majstorić popraviti za deset dana, evo se na džamiji radi preko ćetiri mjeseca, mahaljani nemaju gdje klanjati. Moramo iskreno reći da u ovoj stvari nema politička oblast nikakove krivnje, osim te da drži kao vakufskog predsjednika čovjeka skroz nesposobna”.
Sinan-pašina ili Atik džamija na Mejdanu, najstarija je džamija u Mostaru, izgrađena čak 1473. g. Donedavno je na ovom lokalitetu, u neposrednoj blizini Doma Armije, bilo parkirališe i deponija smeća. Atik džamija je prema gabaritima bila najveća u Mostaru i jedna od najvećih u BiH. Izgradio ju je Sinan-beg, a kasnije proširio Sinan-paša Borovinić. Džamija je posljednji put obnovljena 1906. g. Porušena je 30. decembra 1949. g. Tokom iskopavanja pronađeni su elementi prvobitne džamije. Također je ustanovljeno da je džamija bila i spaljena jer je tokom radova pronađen sloj od 10-tak centimetara gareži. Tek je prije dvije godine u potpunosti izgrađena potpuno nova džamija prema nacrtu stare.

Fotografija: Atik džamija i Oficirski dom 1900-tih

priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago

11.09.2019.

Stari majstori


Čini se kao da lebde u vodi: U pariškom akvarijumu, nekoliko primjeraka Chrysaora fluscescens, ili Pacific sea nettle, pacifička morska kopriva, pokazale su svu svoju ljepotu. Do svoje hrane dolaza plivajući isključivo unazad. Osvjetljenje je učinilo da ove inače bijele meduze, zasjaju u roza boji.
Potiču sa sjevrnoameričke obale Tihog okeana i narastu do 30 centimetara prečnika.
Ljudima je kontakt sa njihovim pipcima umjereno bolan, jer njihov otrov nije tako jak.
Meduze su jedne od najstarijih stvorenje na Zemlji, procjenjuje se da postoje preko 500 miliona godina.
(stern)
(NovaSloboda.ba)

10.09.2019.

Prosinečki ostaje selektor


Robert Prosinečki ostaje na klupi fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Prosinečki je dobio jednoglasnu podršku Izvršnog odbora Fudbalskog saveza BiH, nakon čega je, ipak, odlučio da povuče ostavku i ostane na mjestu selektora.
“Kada sam došao na mjesto selektora, rekao sam da ako ova reprezentacija, s ovakvim kvalitetom ne ode na Evropsko prvenstvo za mene bi predstavljao veliki neuspjeh. Nakon utakmice s Armenijom, nakon koje smo gotovo izgubili šanse da se plasiramo kroz kvalifikacije, dao sam ostavku. Poslije puno razgovora s predsjednikom FS BiH i cijelim Izvršnim odborom koji mi je dao podršku da ostanem na klupi, ja sam odlučio da ne razočaram sve te ljude, da ne razočaram ni sebe, jer još uvijek BiH imao neku šansu da se plasira na Euro. Tako da ću i dalje biti selektor BiH”, kazao je Prosinečki, čiji ugovor i važi do kraja ovog kvalifiakcionog ciklusa.
I dalje je uvjeren da reprezentacija BiH može igrati sa svakim što je, kako kaže, i pokazala, da ima kvalitet. Priznao je da je napravio neke greške, pri motivaciji pojedinih igrača, ali i kod izbora, što u budućnosti želi promijeniti.
“Vidjećemo šta će dalje biti, već razmišljam o sljedećim utakmicama”, rekao je selektor.
Reprezentacija BiH nakon šest kola zauzima četvrto mjesto u grupi J kvalifikacija sa pet bodova zaostatka za drugoplasiranom Finskom koja joj je naredni protivnik.
(Fena)
(NovaSloboda.ba)
10.09.2019.

Leteći show


U većini zemalja na svijetu, tokom ljetne pauze, u ligama svih vrsta sportova, najčešće nema nekih sportskih dešavanja, To je također i u američkoj NBA košarkaškoj ligi.
Međutim, u SAD je tokom ljeta aktivna „Big3“ jedna verzija zamjenskog show takmičenja. Tu se takmiče tri protiv tri košarkaša, na terenu, ili lete iznad njega, kao na slici, Julian Wright iz ekipe „Power“. Čini se da lebdi, dok pokušava oduzeti loptu od Larryja Sandersa i ekipe „3 Headed Monsters“. Publika u Dallasu pada u delirij na takve akcije.
„Big3“ su osnovali reper Ice Cube i medijski menadžer Jeff Kwatinetz, dva čovjeka koji se itekako dobro razumiju u zabavu. Ali i u zaradu dobre love.
(stern)
(NovaSloboda,ba)
09.09.2019.

Sa iste pozicije


objavljeno 9. septembra 2014.

Sa iste pozicije... vremenska distanca je 66 godina... crnobijela fotografija potiče iz 1948. godine, a nova je od ljetos, august 2014... sa prozora na gornjem spratu Muzeja
fotos: spagosmail
09.09.2019.

Poraz od Armenije



Armenija – Bosna i Hercegovina 4:2 (1:1)

Stadion: Vazgen Sargsyan Republican Stadium.
Gledalaca: 7.250.
Sudija: Benoît Bastien (Francuska),
asistenti: Hicham Zakrani i Frédéric Haquette (oba Francuska),
četvrti sudija: Benoît Millot (također Francuska).
Žuti kartoni: Ghazaryan, Airapetyan (Armenija), Višća, Bešić, Pjanić, Džeko (Bosna i Hercegovina).
Strijelci: 1:0 - Mkhitaryan (3), 1:1 - Džeko (13), 2:1 - Mkhitaryan (66), 2:2 - Gojak (70), 3:2 - Hambartsumyan (77), 4:2 - Lončar (95ag).
Armenija: Airapetyan, Haroyan, Mkrtchyan (76. Grigoryan), Ghazaryan, Barseghyan, K. Hovhannisyan (83. A. Hovhannisyan), Ishkanyan, Mkhitaryan, Hambartsumyan, Hovsepyan (79. Vardanyan), Adamyan.
Selektor: Armen Gyulbudaghyants.
Bosna i Hercegovina: Šehić, Todorović (85. Bajić), Kolašinac, Zukanović, Bičakčić, Cimirot, Pjanić, Bešić (80. Lončar), Gojak, Višća (64. Duljević), Džeko.
Selektor: Robert Prosinečki.

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine poražena je danas u Jerevanu od Armenije sa 4:2 u susretu šestog kola J-grupe kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2020. godine.
Trećim porazom, izabranici selektora Roberta Prosinečkog sveli su šanse da uspješno okončaju kvalifikacije na minimum, s obzirom na to da su ponovo pali na četvrto mjesto, sa pet bodova zaostatka za drugoplasiranom Finskom, koja ima utakmicu manje.
Golove za Armeniju postigli su Henrikh Mkhitaryan u 3′ i 66′, Hovhannes Hambardzumyan u 77′ i Stjepan Lončar u 90′ (autogol), dok su strijelci za BiH bili Edin Džeko u 13′ i Amer Gojak u 70. minuti.
Prvo poluvrijeme proteklo je u dominaciji bh. fudbalera, koji su imali nekoliko dobrih prilika da na odmor odu s vođstvom. U 3. minuti, Džeko je pogodio stativu, a već u narednom napadu Armenija je povela. Grešku odbrane bh. tima iskoristio je Mkhitaryan, kome nije bilo teško da savlada Šehića.
Priliku za izjednačenje BiH je imala u 7. minuti, kada ubačenu loptu iz kornera niko od bh. igrača u šesnaestercu nije uspio da skrene u prazan gol. Ipak, u 13. minuti Džeko koristi odličan centaršut Gojaka i postiže gol za izjednačenje.
U 28. minuti Višća se našao u dobroj poziciji, ali je loše šutirao sa desetak metara. Deset minuta kasnije, Pjanić je pokušao iz slobodnog udarca s 18 metara, ali lopta odlazi tik uz stativu. Minutu kasnije, pokušava i Bešić, direktno u golmana, a u 42. minuti Džeko, nakon kornera Pjanića, šutira glavom pored gola.
Početak drugog poluvremena protekao je u potpunoj dominaciji domaćih fudbalera, koji su konstantno napadali petnaestak minuta, ali je odbrana bh. tima uspjela da sačuva gol. Prvi pokušaj reprezentacija BiH imala je u 60. minuti, kada je Pjanić šutirao iz slobodnog udarca sa 20 metara, ali neprecizno, dok je tri minute kasnije Gojak propustio veliku priliku da dovede BiH u vođstvo.
U 66. minuti, Armenija ponovo dolazi u vođstvo. Mkhitaryan je primio loptu na ivici šesnaesterca, napravio nekoliko koraka i snažno šutirao pod prečku ipostigao svoj drugi pogodak.
Reprezentacija BiH još jednom se vratila u 70. minuti, kada je Gojak iskoristio dobar centaršut Kolašinca i sa tri metra poslao loptu u gol. U 73. minuti, Džeko je oboren u šesnaestercu domaćih, ali je sudija to okarakterisao kao simulaciju i kapitenu bh. reprezentacije pokazao žuti karton.
U 77. minuti, Armenija je postigla i treći pogodak. Mkhitaryan je istrčao kontranapad i odlično uposlio usamljenog Hambardzumyana na suprotnoj strani, a bek desni bek Armenije zakucava loptu pod prečku i donosi novo vođstvo selekciji Armenije.
Posljednju priliku za izjednačenje BiH je imala u 87. minuti kada je udarac Zukanovića krajnjim naporom odbranio Hayrapetyan.
U sudijskoj nadoknadi, Armenci su postigli i četvrti pogodak. Mkhitaryan je još jednom prošao sa lijeve strane i ubacio u peterac, a Lončar je nespretno reagovao i poslao loptu u vlastitu mrežu.

Naredni meč reprezentacija BiH igra 12. oktobra, kada dočekuje Finsku.

Prosinečki podnio ostavku

Selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Robert Prosinečki podnio je ostavku.
Prosinečki je ovu odluku donio nakon poraza u Armeniji (4:2) kojim je bh. tim na minimum sveo šanse da kroz kvalifikacije izbori plasman na Euro. Objavio je na konferenciji za novinare nakon utakmice.
(NovaSloboda.ba)

09.09.2019.

I konje ubijaju...


Na tri noge ne može se stajati

Na tri noge se ne može stajati, pogotovo ako se radi o konju. Ždrijebe po imenu Shamal-Agha, Šamal-aga, je trenutno najočigledniji primjer, da u ratu u Siriji ni životinje nisu pošteđene stradanja. U ovom slučaju je prevladalo suosjećanje, i jedan lokalni proizvođač proteza, napravio je umjetnu nogu za ovu mladu kobilu.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
08.09.2019.

Pet minuta dubokih čučnjeva dnevno sasvim je dovoljno



Čučnjevi su prirodni pokreti i za zdravlje mogu učiniti više nego atletika

Samo prije nekoliko godina američki stručnjaci za fitnes su govorili kako su duboki čučnjevi opasni. Usprkos činjenici da se čitave kulture, Indija i Kina naprimjer, opuštaju kroz duboke čučnjeve. Ljudi iz tih područja su poznati po tome kako veoma duge razgovore najčešće vode čučeći.
U drugim dijelovima svijeta, Amerika i Evropa ljudi više vole da sjede na stolici, ili na kauču. I zbog toga nam se čini da sa čučanjem nemamo nikakvih promblema. A iz fitnes iskustava može se saznati da većina ljudi ne mogu u ovom položaju ostati više od minut, dva.
Zbog toga i slijedi savjet: pokušajte čučati u dubokoj poziciji samo 5 do 10 minuta dnevno.
Svrha: To obezbjeđuje potrebnu mobilnost, kod mnogih već očvrslih i krutih zglobova i kukova, zatim pomažu da se smanji bol u donjem dijelu leđa, a onda, da se poboljša mehaniku potrebnu za ulazak u gym.
Korist od ove vrste treninga svakako je višestruka, pogotovo za one koji imaju sjedeći posao, ili, koji veći dio dana provode sjedeći.
Pozicija dubokog čučnja može se raditi u nekoliko kombinacija. Ove vježbe se u početku mogu raditi bez neke posebne opreme. Kao pomoć, u početku, može poslužiti klupa u parku, ili stolica sa naslonom kod kuće. Potrebno je uhvatiti se rukama za naslon i spustiti se u duboki čučanj.
Oni koji su ponavljali ovakve vježe svaki dan, osjete napredak za kratko vrijeme.
Za najbolje rezultate potrebno je mjenjati položaj stopala, između širokog i bližeg položaja, a čučnjeve, između pasivnog dubokog čučnja, kao kod sjedenja na stolici, do dubokog čučnja, kada se sastave butina i potkoljenica.
Pa nazdravlje.
(izvor:menshealth)

(spagos)
08.09.2019.

Taj čudesni svijet: Slike dana


Glumica Sixian opere šminka jednu djevojčicu u dječijem vrtiću u Shijazhuangu, u Kini. Ova opera je nematerijalna baština kulture u Heibei provinciji na sjeveru Kine.


Sedamnaestogodišnji Palestinac Mohammed Eliwa izgubio je nogu u sukobina na granici sa Izraelom. Na slici se vidi kako igra fudbal na jednoj plaži u gradu Gaza.


Helikopter indijskih oružanih snaga se morao uključiti u spašavanje ribara tokom poplava na rijeci Tawi.

Najveći kontejnerski brod na svijetu MSC Gülsün, izgra+en u Ju#noj Koreji, upravo uplovljava u luku u Bremerhavenu, u Njemačkoj.


Svjetsko prvenstvo u penjanju održano je ove godine u Japanu. Na slici se vidi Slovenka Janja Garmbret, koja je učetsvovala u takmičenju.


Za indonezijski Dan nezavisnosti, plesačice grupeThengul, nastupale su predsjedničkoj palati u Jakarti.


U isto vrijeme u Havani na Kubi održavan je tradicionalni kaneval, na kome su učestvovale domaće plesačice. Na slici se vidi njihova priprema za nastup.
(web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

07.09.2019.

Triatlon kup „Kulin ban“ na Boračkom jezeru od 6. do 8. septembra


Triatlon kup na Boračkom jezeru okupio takmičare iz BiH, Hrvatske i Srbije.

Međunarodni triatlon kup “Kulin ban”, koji se ovog vikenda održava na Boračkom jezeru, u organizaciji Triatlon asocijacije u BiH, okupio je 45 takmičara iz BiH, Hrvatske i Srbije.
Organizatori navode kako se s nestrpljenjem očekuje glavna trka u disciplini sprint triatlon, koja će se održati u nedelju u 15 sati.
Sprint triatlon je sport koji se sastoji od tri discipline – plivanje 750 metara, vožnja bicikla 20 kilometara i trčanje pet kilometara.
“Kao jedan od najmlađih olimpijskih sportova, triatlon ima tendenciju rasta popularnosti u svijetu i sve veći broj pristalica i članova Triatlon asocijacije i klubova po cijeloj BiH. Triatlon je sport za ljude svih dobnih grupa, svih razina sportske pripremljenosti, ne poznaje spolne granice i uključuje ljude iz svih razina društva”, kazao je ranije Elmir Hadžialić, predsjednik Triatlon asocijacije u BiH, punopravne članice Olimpijskog komiteta BiH, Svjetske triatlon asocijacije i Evropske triatlon unije.
(Fena)
(NovaSloboda.ba)
07.09.2019.

“Hoćemo čistiji Mostar”


Ovome detalju nanažalost nije posvećena ni trunka pažnje u medijima, osim onoga što smo vidjeli u direktnom televizijskom prenosu sa skokova sa Starog mosta, Red Bull Cliff Diving, održanih 24. augusta 2019. godine.

„Did you know over 1 trillion cigarette butts are dropped on the ground every year?! The filters are actually made from plastic meaning they will last forever. Here in Mostar, next to the famous Stari Most bridge it appears fairly clean but when you looked closer you can see thousands of butts dropped on the ground. I made it my mission to collect as many as possible today during our clean up and this was just what I collected in about 20 minutes! #cleancliffsproject
(ellie smart/ https://www.picimon.com/)

„Jeste li znali da svake godine preko 1 bilijuna cigareta padne na zemlju ?!
Filteri su zapravo napravljeni od plastike što znači da će trajati zauvijek.
Ovdje u Mostaru, pored čuvenog Starog mosta djeluje prilično čisto, ali kad pogledate bliže, možete vidjeti hiljade opušaka na zemlji. Ostvarila sam svoju misiju da sakupim što više danas tokom našeg čišćenja obale i to je ovo što sam sakupila za oko 20 minuta!“
ELLIE SMART Američka RedBull skakačica

Znam da ovo nije za Cidom-ali ipak koristim ovu stranicu za apel “Hoćemo čistiji Mostar”
(Aid Čizmić/cidom/facebook)

Jeste Aide, za Cidoma je, i za još mnogo drugih, zvaničnijih mjesta. Naša nekultura, ili kako je napisano u jednom komentaru ispod tvog priloga na facebooku: „Samo savjesni pojedinci bacaju otpad u Neretvu, ovi ostali u pijesak!“
(spagos)

07.09.2019.

Sokolari i njihove pernate munje










Sokolarstvo je način lova pomoću posebno uvježbanih ptica grabljivica poput sokola, jastreba ili orlova. Koristi se za lov zečeva i ptica. Obično se provodi na prostorima velikih seoba ptica, a njime se bave ljudi svih godišta, spola, amaterski ili profesionalno. Osoba koji se bavi sokolarstvom naziva se sokolar. Nije poznato gdje je sokolarstvo nastalo, ali se pretpostavlja da je to bilo negdje u stepama južne Azije U Evropi je sokolarstvo stoljećima bilo privilegija plemstva.
Sokolovi Falco pripadaju rodu sokolova, podvrsti Falcones iz reda sokolovki (Falconiformes) koja broji 37 vrsta, široko rasprostranjenih u Europi, Aziji, Africi, Okeaniji i Sjevernoj Americi.
Imaju izuzetno oštar vid, koja je 2,6 puta bolji od čovjekovog vida.
Sokolarstvo se prenosi sa koljena na koljeno kao porodična baština, kao u Mongoliji, Maroku, Kataru, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje očevi vode djecu u pustinju kako bi izgradili povjerenje putem treninga, ali i kao obuka u posebnim klubovima.
Ova djelatnost je upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine 2010. godine kao zajednička nematerijalna baština više zemalja, u koje ulaze Ujedinjeni Arapski Emirati, Belgija, Češka, Francuska, Južna Koreja, Mongolija, Maroko, Katar, Saudijska Arabija, Španijaa i Sirija, a od 2012. su im se pridružile Austrija i Mađarska.

Svjetska nematerijalna baština, statusni simbol, veliki posao: Sve to je sokolarstvo na Arapskom poluostrvu. Fotografu Brentu Stirtonu je pošlo za rukom da vidi i fotografiše složeni uzgoj sokolova, u posjedu vladara Dubaija.
Rashid Al Maktum, mladi sokolar iz dinastije, bio je vrlo zadovoljan kada je njegov soko uhvatio jednu pticu. Prilikom obuke u pustinji njegova žrtva je uz to trebala i preživjeti. Kako je tamo gdje novac ne igra veliku ulogu? Zašto u tim uslovima i sokolovi ne bi uživali u luksuznim letovima? Plemeniti putnici se upravo nalaze na letu ka Uzbekistanu, gdje će učestvovati u lovu. Čuvari su im stavili kapuljače na glave, kako bi izbjegli stres tokom leta.
O zdravlju ovih dragocjenih životinja vodi se maksimalna briga. Za njih su zaduženi posebni veterinari, koji rade u sklopu jedne Bolnice za sokolove, koja je privatna ustanova prestolonasljednika, za njegove ljubimce. Za sokolove se posebno uzgajaju velike droplje, koje su omiljeni plijen arapskih sokolova.
Sokolarstvo je velika strast, raširena širom svijeta, ali i veliki ponos.
U srednjoj Mongoliji sokolari su podigli oko 5 hiljada gnijezda, u kojima se gnijezde njihova vrsta Stepskih sokolova.
U Škotskoj se uzgoju sokolova također polaže velika pažnja, a tamo se sokolovi podižu, od onih tek izleglih, pa sve dok ne budu sposobni da sami lete nebu pod oblake i prepoznaju svoj plijen.
Nazad u Dubai. Šeik Butti svoje sokolove drži u jednom ogromnnom kafezu. Sokolovi su sposobni da dostižu brzinu od 380 km/h, najčešće se na trening izvode u ranu zoru. Puštaju se, da se podignu visoko, a onda u punom letu treba da uhvate plijen, krilo od prepelice, koje Butti al Maktum vrti oko glave, pričvršćeno na jednoj sajli.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
06.09.2019.

Naš Džemo


Naš Džemo sa prijateljima volonterima,sređuje i čisti Trimušu. Slikano za vrijeme kratkog predaha-odmora. Moram napomenuti da je Džemo pored treninga, jer trči maraton, očistio i sredio mnoge destinacije u Mostaru, a naglasio bih Sjeverni logor, obale Neretve itd.itd.itd. 
Na prijedlog Carinske raje da dovedu novinare da nešto napišu o njemu i njegovom volonterskom trudu, energično je odbio i rekao da on ovo sve radi da bi Mostar bio čistiji i ljepši. 
Na našeg Džemu bi se trebali ugledati svi mi koji živimo u ovom gradu. 
A posebno Komunalci.

(tekst i slika: Ibrahim Silić/facebook)
06.09.2019.

Lijepi li su mostarski murali











(prenešeno sa portala mreza-mira.net, objavljeno 5. septembra 2019.)

Osmi ciklus Street Arts Festivala u Mostaru počelo je zvanično u nedjelju 1.09.2019. kada su u Mostar počeli stizati muralisti iz Bosne i Hercegovine , Njemačke, Brazila i Španjolske kojima će se narednih dana pridružiti i umjetnici iz Italije, Turske te mladi autori iz Mostara.
Već prvi dan festivala umjetnici su krenuli u akciju oslikavanja te donijeli nesvakidašnju energiju koja se širi kroz umjetničko djelovanje u javnom prostoru. Građani Mostara , turisti i slučajni prolaznici imaju priliku promatrati nastajanje novih urbanih markera koji donose pozitivne socijalne reakcije , revitaliziraju memoriju i stvaraju novi doživljaj prostora u Gradu na Neretvi.

U okrilju aktivnosti Grad IDEAA , nastao je mural umjetnika iz Zagreba MANE MEI na mikrolokalitetu nekadašnjeg Partizanovog igrališta , koje se mjesecima kroz ekološke akcije pripremalo za urbanu revitalizaciju jer je bilo veoma napušteno i zapušteno.  Ove akcije su primjer dobre prakse koje u kontinuitetu mogu donijeti novo promatranje grada, društva i prostora te rekonstrukciju napuštenih javih prostora za aktivnosti djece i mladih.
Umjetnici iz Sarajeva Rikardo Druškić i Benjamin Čengić oslikavaju fasadu Omladinskg kulturnog centra Abrašević.

Umjetnost je obgrlila čitav grad te uvezala brojne pojedince, nefomalne grupe i organizacije. U naselju na Bulevaru , gdje će se narednih mjeseci na inicijativu komšiluka i mladih aktivista stvarati otvorena učionica festival je poklonio murale mladih grafitera iz Sarajeva i Tuzle ( Jeron i Darko Jovičić) . U blizini tog lokaliteta je i rad sarajevskog autora Muhameda Baručije.
Uz podršku Ambasada Italije, Brazila, Njemačke i Španjolske Street Arts Festival održava svoj međunarodni karakter. Glavna mostarska ulica koja vodi u staru jezgru grada –Titova ulica dobit će svoje prve murale. Tu oslikavaju Dinho Bento iz Brazila i Irene Infantes iz Španjolske. S druge strane Neretve, točnije na izlazu iz Starog grada skoro je pri kraju mural Sokar Una iz Berlina. A ako krenete malo zapadnije srest ćete Zesar Bahamonte-a iz Seville .

Ono što Mostar može da najviše slavi je njegova kulturno-historijska baština, koja je našla svoje mjesto u ovom izdanju festivala. U partnerstvu na projektu CLINK- Agencije Lokalne Demokratije Mostar nastaju murali Alekse Šantića i njegove Emine pod kistom Denija Božića iz Doboja te Dženane Taso iz Sarajeva .

Više o umjetnicima i festivalu možete pratiti na:


link portal mreza-mira:


06.09.2019.

Pet golova i tri boda



BiH – Lihtenštajn 5:0 (1:0)

Stadion: Biino Polje, Zenica
Gledalaca: 3825
Sudija: Glenn Nyberg (Švedska)
Strijelci: 1:0 - Gojak (11), 2:0 - Duljević (80), 3:0 - Džeko (85), 4:0 - Višća (87), 5:0 - Gojak (89)
Žuti kartoni: M. Buchel, Aron Sele (Lihtenštajn)

BiH: Šehić- Todorović, Šunjić (25. Mihojević), Zukanović, Kolašinac,Krunić, Pjanić (83. Lončar), Gojak,Višća, Džeko, Milošević (56. Duljević).

Lihtenštajn: B. Buchel- Rechsteiner, Malin, Kaufmann, Goppel, M. Buchel, Meier (65. Wolfinger), Hasler, Wieser (85. Brandle), Salanović, Gubser (74. Sele).

Reprezentacija Bosne i Hercegovine pobijedila je večeras u Zenici selekciju Lihtenštajna sa 5:0, u susretu 5. kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2020. godine.
Drugom pobjedom u kvalifikacijama, reprezentacija BiH probila se na treće mjesto grupe J i vratila se u igru za plasman na završnicu EP-a.
Tokom cijele utakmice izabranici selektora Roberta Prosinečkog diktirali su tempo i stvarali šanse, ali su tek u finišu uspjeli slomiti otpor gostujuće ekipe i sa četiri gola u devet minuta na kraju, ipak, slavili ubjedljivu pobjedu.
BiH je u 11. minuti povela s 1:0, a strijelac je, na asistenciju Edina Džeke, bio Amer Gojak.
Sedam minuta kasnije, Miralem Pjanić je pokušao sa oko 30 metara, ali je golman gostiju Benjamin Buchel skrenuo loptu u korner.
Džeko je u 22. minuti ukrao loptu Danielu Kaufmannu, ali je sa ivice šesnaesterca šutirao pored gola, a šut Gojaka u 27. minuti odbranio je golman gostiju.
Šut Edina Višće u 25. minuti sa oko 20 metara golman gostiju je odbranio, a odbijenu loptu prihvatio Džeko i pogodio prečku.
I u drugom poluvremenu redali su se napadi bh. tima, koji je preko Krunića, Džeke i Duljevića imao nekoliko prilika. Ali, na drugi gol čekalo se do 80. minute kada je Duljević šutirao sa oko 25 metara iskosa sa lijeve strane, lopta se odbila od dva igrača Lihtenštajna i prevarila golmana, te završila u mreži.
Buchel je u 85. minuti u svom petercu skinuo loptu s glave Džeki, te je izbio u korner, iz koga je kapiten bh. reprezentacije pogodio za 3:0.
Nakon prodora Kolašinca, čiji šut golman gostiju nije uspio ukrotiti, Edin Višća je u 87. minuti pospremio loptu u mrežu za 4:0, a konačan rezultat postavio je Gojak u 89. minuti, nakon asistencije Duljevića.

Naredni susret bh. tim igra u nedelju, 8. septembra u 15 sati u Armeniji.

(NovaSloboda.ba)
06.09.2019.

Taj čudesni svijet: Slike dana


Tokom proslave Dana nezavisnosti Indonezije održana su bezbrojna takmičenja, u svemu i svačemu. Između ostalih, takmičenje u panjaju uz stubove. Glavna nagrada se nalazi na vrhu stuba, a manje vrijedne nalaze se niže. Stoga jedan takmičar pokušava da dohvati skupocjeni bicikl na samom vrhu stuba.


Švicarski pijanist Alain Roche izvodi svoju tačku sviranja na okomitom pijanu, koje u zrak podiže jedan kran. Na slici je njegov koncert za piano i kran u mjestu Yverdon les Bains, glavnom gradu distrikta Jura-Nord vaudois, kantona Waadt u Švicarskoj.


Na proslavi obilježavanja 50 godina Woodstocka, jedan čovjek, kao da je ostao netaknut i nepromjenjen, iz one mase posjetilaca od prije pola stoljeća, izronio je i krenuo kroz masu posjetilaca na jubilarnoj proslavi.


I u Indiji je obilježen Dan nezavisnosti, a na proslavi se pojavio jedan posjetilac, namazan blatom, sa indijskim zastavicama u rukama. Ostaje nejasno kakvu poruku nosi ručna testera na glavi?


Skoro da požari na drugim mjestima na svijetu, osim u Brazilu i Sibiru, i ne dolaze na naslovne strane medija. Na slici se vidi kanader koji gasi šumski požar na grčkom ostrvu Euboa. Stotine vatrogasaca i dobrovoljaca učestvovali su u gašenju ovog požara.


Na svečanostima „Joyce Theater's 2019 Ballet Festival“ u New Yorku, jedna balerina upravo se priprema za njen nastup.


Malo radosti za djecu Rohingya u izbjegličkom lampu u Bangladeshu, tokom Bajramskih dana, donio je ovaj ringišpil.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
05.09.2019.

Mjesto nevjerovatnih momaka


"Vjerujte nam kad kažemo da ovo mjesto treba staviti na vašu listu prvih 20 mjesta koje ćete vidjeti prije nego što umrete.. Mostar, u Bosni i Hercegovini MORA SE posjetiti na vašoj sljedećoj turneji po istočnoj Europi. Nažalost, ovdje smo se našli samo jedan cijeli dan i imali smo propusta na putu pokušaja "plovidbe" ovom čarobnom zemljom, međutim, to bi vrijedilo čak i da smo imali samo sat vremena u Mostaru. Ozbiljno, ovo je mjesto nevjerovatnih momaka".
"Croyez-nous quand nous disons que cet endroit devrait figurer sur votre liste des 20 meilleurs endroits que vous verrez avant de mourir. Mostar, en Bosnie-Herzégovine, DOIT être visité lors de votre prochaine tournée en Europe de l'Est. Malheureusement, nous n'en avons trouvé qu'un ici. toute la journée et nous avons eu quelques problèmes sur le chemin pour essayer de "naviguer" sur cette terre magique, cependant, cela en vaudrait la peine, même si nous n'avions qu'une heure à Mostar. Sérieusement, c'est un endroit rempli de gars incroyables. "
(tekst i foto: Dunja Vele/facebook)
05.09.2019.

Čestitke Zdenku Boškoviću i CIDOM-u



Danas je u posjeti Centru za mir bio naš prijatelj i ovogodišnji Mimar mira Zdenko Bošković.
Zdenko je danas preuzeo našu povelju jer nije bio u mogućnosti prisustvovati manifestaciji Centra za mir .
Tibor Vrančić, Zdenko Bošković, Smail Špago i posthumno Ismail Braco Čampara dobitnici su naše nagrade kao organizatori i nosici projekta Centra za dokumentaciju i informaciju Mostar (CIDOM) u kojem su pokazali ogroman entuzijazam i ljubav prema svom gradu.

(Centar za mir i multietničku saradnju Mostar/facebook)




Tibor Vrancic, Smail Spago, Zdenko Boskovic i Ismail-Braco Campara pripadaju generaciji cestitih i predanih Mostaraca ciji je pojedinacni i zajednicki entuzijazam na sakupljanju fotografija, dokumenata i autenticnih avjedocenja o proslosti Mostara, rijetko vidjen. Upravo zbog toga raduje me da sam bio dio tima Centra za mir koji je, na celu sa Safetom Orucevicem, odlucio da ih promovira kao nase Mimare mira. Cestitke jos jednom svima a posebno Zdenku koji nije mogao biti sa nama 23.jula 2019.godine. Zivjeli, cuvajno nas Mostar i brinimo o njemu...
(Alija Behram/Centar za mir)

(spagos)
05.09.2019.

„Najbrža žena na četiri točka na svijetu“ poginula kod pokušaja obaranja rekorda




Televizijska voditeljka i „najbrža žena na svijetu“, Amerikanka Jessi Combs (36) poginula je u nesreći u pustinji Alvord u američkoj saveznoj državi Oregon dok je pokušala oboriti vlastiti rekord.
Combs je u oktobru 2013. postala najbrža žena na četiri točka u svijetu postigavši brzinu od 631 km/h vozeći automobil na mlazni pogon North American Eagle (NAE) Supersonic Speed Challenger. To je bilo vozilo koja je sastavljeno od ostataka mlaznog aviona F -104 Lockheed Startfightera.
Detalji nesreće nisu poznati. Međutim, prema pisanju američkih medija Amerikanka je nastradala pokušavajući oboriti dosadašnji rekord.
“Njezin san je bio postati najbrža žena na Zemlji. Bila je jedan od rijetkih sanjara, koja je imala hrabrosti da svoje snove pretvori u stvarnost i ostavila je ovu zemlju vozeći se brže od bilo koje druge žene u istoriji”, objavila je njezina porodica.
Jessi Combs je sarađivala u brojnim emisijama, a imala je i nekoliko svojih televizijskih emisija.
(news)
(NovaSloboda.ba)
04.09.2019.

Iz stare štampe: Rasprava Pitner-Karabeg – Musavat br. 3. iz 1908. g.


U časopisu Musavat, broj 3 iz 1908. godine objavljen je slijedeći tekst:
Jeli istina? Po čaršiji se govori da je naš okružnik g. Pitner rekao na sred nove ćuprije i u sred bijela dana g. Ahmet eff. Karabegu: „ne brbljaj”, našto je Karabeg odgovorio: „Bogami ne brbljaj ti gospodine.” Što se tiče g. Pitnera nije nam daleko od pameti, jer je jednom prilikom i Mujagu Komadinu počastio istim izrazima, ali ne vjerujemo za Karabega da mu je odgovorio, jer mu ni Komadina nije ništa rekao nego ušutio. U ostalom, je li ovo istina ili je čarši-laf doznaćemo ubrzo, jer ako ne bude istina dobićemo ispravak, a ako ga ne dobijemo onda biva da je istina”.

Fotografija: Zgrada okružnog suda i zatvor 1900-tih.

Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

04.09.2019.

Umjetnost u pustinji







Gigantski polukrug, čija forma gledana odozgo podsjeća na arhaičnu ljepotu Land Arta, predstavlja Black Rock City na satelitskim snimcima.
To je mjesto na kome se slavi alternativni i muzički festiva