spagosmail

Dobrodošli na moj blog


11.09.2019.

Jesen života - kolumna

Uživajmo u onome šta nam se nudi sada




Niko nije ljepše rekao, kao jednom Kurt Tucholsky: „Još nije hladno, još nije vjetrovito, nije se skoro ništa promijenilo, ali jeste sve“.
Već ste sigurno primjetilii: Iznenada je ujutro svježije. Noć se može prespavati. Ako otvorimo prozor, s vana ulazi svježiji vazduh. Prvi žirovi padaju po krovovima automobila, Dok ljetno sunce prži kožu, jesenje ga miluje. Dani postaju kraći, a noći duže. Dolaze vremena udobnosti: sakupljanje šumskih plodova, berbe svih vrsta, ispijanje crnog vina.
A znate li šta je u tome najljepše: Ne morate izlaziti, jer ste do sada najčešće izlazili samo zbog onog: „danas je tako divan dan“ kako bi na taj način umirili vlastitu savjest. Dolaze vremena za kino, za televizijskle emisije, uživanja na kauču. Vrijeme za ne raditi ništa.
Nekako se stiče utisak, uspjeli smo. Ljeto počinjemo ocijenjivati, jer je prošlo, a u prodavnicama se na ljetnu robu već počinju dobijati popusti od 30 do 50 posto.
Čovjek se može malo više brinuti smo o sebi, bez onog „FOMO“, kako se to sada piše u socijalnim mrežama „Fear of missing out“, Strah da će se nešto propustiti, kako to objašnjavaju stručnjaci za socijalne medije.
Ljeti se stalno nešto dešava, uvjek online, uvjek u pokretu, uvjek znojni.
Sada je vrijeme za pauzu: Jesmo li učinili ono što smo planirali u proljeće. Da li smo požnjeli svoju žetvu, kao jednom gospodar od Ribbecka, u Havellandu. „Jedno stablo kruške je raslo u njegovom vrtu, i došlo je zlatno vrijeme jeseni, kruške su svijetlile izdaleka, a kada bi oko podne pošao kući, imao ih je pune džepov..“ (Theodor Fontane).
I svake godine, još dugo nakon gospodara od Ribbecka, ponavlja se sve isto, u ciklusima. Stablo rađa kruške, djeca dolaze i prolaze, i sve se vraća u svoju kolotečinu. Jesenja razmišljanja.. Ni jedno drugo godišnje doba ne čini ljude tako pažljivim, kako ovo sada.
Ljudi čak govore i o jeseni života „Ko do sada nema svoju kuću, neće je više ni izgraditi. Ko je do sada ostao sam, ostaće još dugo, buditi se, čitati, pisati duga pisma i nemirno šetati alejama, dok opada lišće,“ pisao je Rilke.
Ali, tako daleko još nismo. Uživajmo u onom što nam se sada nudi: u bojama koja stvara priroda, u dječijem smjehu dok se valjaju u lišću, u vazduhu koji miriše na zemlju.
„Jesen je uvijek bila i ostaće naše najbolje vrijeme“ znao je to već i Goethe.
(Louis Hagen/Bild)

sa njemačkog: Smail Špago