spagosmail

Dobrodošli na moj blog


31.10.2019.

60 godina stripa Asterix


„Hura, Rimljani!“ Ovo je vjerovatno najpoznatija i najčešća rečenica koju je izgovorio Obelix u zadnjih 60 godina. Već toliko dugo mali ratnik Asterix i njegov veliki drug Obelix oduševljavaju ćitaoce. Ovih dana pojavilo se novo izdanje u povodu jubilarne godišnjice.
I odmah nešto neobično? Glavni lik ovog nastavka je žena. U novoj priči ženski lik igra glavnu ulogu. Adrenalin, kćerka galskog poglavara Vercingetorixa, bježi od Rimljana, i u malom selu stvara veliku zavrzlamu. Tinejdžerka je jedan od rijetkih ženskih likova koji se pojavljuju u seriji. Zašto je to tako?
Kada se Asterix prvi put pojavio u Francuskoj 1959. godine nije bilo ženskih junaka stripa. Žene u galskom selu su dizajnirane kao sporedna stvar muškaraca. Međutim, vremenom važnost žena postaje sve veća, i na kraju, to su žene koje nose pantalone. Već u natsvku „The Seer“ (1972) zaplet određuju žene iz sela. Kasnije, u nastavku „Asterix i Maestria“ (1991), žene preuzimaju kormilo u selu. Ipak, Asterix je ostao strip u kome muškarci stvaraju zaplet radnje.
Postavlja se pitanje: Da li se Asterix ikada zaljubio?
Izdavači tvrde: Asterix nikada nije bio zaljubljen, ali je u ovih 60 godina ipak nekoliko puta divljao za nekim ženskim likovima.
Kao i njegov prijatelj Obelix, Asterix se zaljubio u prekrasnu Falbalu, u nastavku „Asterix kao legionar“ (1964), koju je crtač Albert Uderzo osmislio kao znak poštovanja svojoj supruzi Adi. U nastavku „Asterix i Latraviata“, njih obojica su ushićeni ljepoticom iz naslova nastavka.
Zašto tvorci stripa nikada Asterixu nisu poklonili partnerku?
Biti partner, ili biti zaljubljen, ne odgovara lukavom, budnom i nezavisnom ratniku Asterixu. To bi ga previše ograničilo u njegovim avanturama i onom što poduzima. Uvijek su pored njega njegov drugar Obelix i vjerni pas Idefix, koji ga barem u avanturama stalno prate, a to više odgovara konceptu radnje stripa, kažu izdavači.
I sad se postavlja pitanje, zašto se baš u ovom jubilarnom izdanju pojavljuje ženska figura na naslovnici?
Nasljednik Uderzoa, od 35. nastavka (2013), crtač Didier Conrad, kaže kako su željeli da se u prvom redu više fokusiraju na ženske likove, jer osim Zechine, iz nastavka „Dar Cezara“ u seriji o Asterixu nema tinejdžera. Nakon ukupno 37 nastavaka trebalo je pronaći teme i likove koji su u dosadašnjim nastavcima tvorci vrlo malo tretirali. To je jedini način da se stvori prostor za nove ideje i unese malo svježine u radnju stripa.




E sad pitanje: A ko su tih nekoliko ženskih likova, koje su u poslijednjih 60 godina prošle stranicama stripa o Asterixu?


Gutemine: Ona je supruga poglavice Majestixa, i tajna šefica sela. Ona svom mužu prepušta sve poslove, ali mu često na autoritativan i odlučan način nameće svoju volju. Prvi put se pojavila u nastavku „Bitka poglavica“ (1966), ali tada još bez imena.


Falbala: Lijepa Falbala koja je svim Galima odmah legla na srce, prvi put se pojavila u nastavku „Asterix kao legionar“ (1967). Radi nje se Asterix i Obelix čak pridružuju rimskoj legiji. Ona je bila tipična zavodnica.


Maestria: Pojavila se u selu 1991. godine sa željom da emancipuje žene u selu. Ona tematizira, ali i izaziva sukob polova. Ona je u selo bila poslata od strane Rimljana, kako bi međusobno posvađala žene iz sela, sa ciljem da se selo podijeli. Crtač Uderzo je pokušao ulogu žene prilagoditi radnji svojih stripova.


Zechine: Lijepa kćerka gostioničara Orthopadixa, došla je u nastavak „Dar Cezara“ (1974). Po ocjeni Obelixa bila je lakša od „Menhira“. Bila je jedna od rijetkih tinejdžerki u nastavcima. Angažovana je od svojih roditelja za zavrne glavom Asterixu. Još jedan ženski lik, koji ima ulogu zavodnice.


Latraviata: Jedna lukava rimska glumica i komičarka, prerušena u Falabalu, infiltrirala se u selo kako bi povratila rimski mač i kacigu, u nastavku Asterix i Latraviata“ (2001). Ovi predmmeti su slučajno došle u ruke Asterixa i Obelixa, kao rođendanski pokloni. A pošto je prethodno Obelix bio zaljubljen u Falabalu, Latraviata je preuzela njenu ulogu.


I sada, najnovija – Adrenaline: ona je kćerka slavnog galskog poglavara Vercingetorixa. Bježeći od Rimljana, stiže u galsko selo. U novom nastavku prisutna je kao ni jedan ženski lik do sada. Njene samopouzdane odluke određuju zaplet radnje. Svojim tvrdoglavim, upitnim i dječačkim izgledom tjera Asterixa i Obelixa da je prate na svakom koraku. Radije nosi pantalone, umjesto haljina, i kaže da nema volje da se oblači kao djevojka. Voli slobodu i zabavne avanture.
Jedne takve, do sada nikad nije bilo u Asterixu!
(bild)
(NovaSloboda.ba)
30.10.2019.

Iz stare štampe: Sokolski dom


Početkom dvadesetog stoljeća, a posebno između dva svjetska rata, u cijeloj Europi, pa tako i u Mostaru, počinje se širiti sokolski duh te se osnivaju brojna sokolska društva koja su među mlade uvodili sve vidove sportova, gimnastike i rekreacije. Na samim su počecima skoro svi sportovi u Mostaru bili pod kapom sokolskih društava. Tako se i nogomet ispočetka igrao u „Hrvatskom sokolu” osnovanom 1905. g. koji je imao prostorije u Hrvojevom domu. Na lokaciji današnje zgrade Narodnog pozorišta bile su prostorije Srpske sokolske organizacije „Obilić” osnovane nakon samo godinu dana. Kasnije je ovaj Sokolski dom preseljen na Glavnu ulicu, na potezu između prvog mostarskog nebodera i robne kuće Razvitak. Godine 1909. osniva se i „Muslimanski soko.”
Između dva svjetska rata pojavila se i ideja o izgradnji jedne zgrade za potrebe svih sokolskih društava u Mostaru. Načinjen je i nacrt budućeg sokolskog doma pa mu je dato i ime – Sokolski dom Aleksa Šantić. Gdje je planirana gradnja (koja se nije realizirala) nismo uspjeli saznati.

Ostao je samo ovaj nacrt nastao 1930-ih, koji donosimo ovdje.

Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

30.10.2019.

Lanjski snijeg


Bilo je vremena kada se i u Kitzbühelu utopija činila mogućom: Simultano skijanje i odmor sa kupanjem u Tirolu. Ove je godine je bajkovita zima još za Uskršnje praznika ostavila toliko snijega da su se gosti do podne spuštali padinama Hahnenkamma, apopodne, uz potrebnu hrabrost, plivali u jezeru Schwarzsee. A iza „Stangl Wirta“ u Goingu, planinski greben Wilde Kaiser je blistao na suncu poput svježeg i blistavog osmjeha.
U Kitzbühelu se znaju dobro suprotstaviti anti utopiji. Ovo je već peti put ponovljeni xafsinški gag, da ski lift počne sa radom već polovinom oktobra; kod Resterkogela, na samom rubu područja. I to, po najfinijem vremenu, u majicama kratkih rukava. Tamo su se kretale tonama teške mašine za pravljenje skijaških pista, sa velikom količinom prljavih izduvnih gasova dizel goriva, kako bi raspodijelili i poravnali sačuvani snijeg od prethodne sezone.
Bijela vrpca usred travom bujnih livada. Planinska idila?
PR puč je stigao u obliku grimiznog kvazi bumeranga i kontra mišljenja. Na društvenim mrežama je samo u jednom komentaru opisano skoro sve: "Ovdje u Kitzbühelu već je sniježilo, i to direktno i isključivo samo na skijaškoj stazi. Wow! "
Lokalna gorska željeznica AG i turistički stručnjaci vjervjatno nisu u skladu sa mišljenjima gđice Thunberg. Njihov reklamni sloga glasi: "Petkom na skijanje".
(focus)
(NovaSloboda.ba)

30.10.2019.

Mračna sudbina


Ove sedmice u kina širom svijeta stigao je novi, šesti po redu film Terminator. Glavna uloga, kao i u svim prethodnim iz serije je Arnolf Schwarzenegger (72). O početku prikazivanja filma u Londonu svjedođi i reklama na dvospratnjaku. Čini se da Arnold u trenutku snimanja fotografije u prilogu nije to primjetio. Nakon osmjeha i pogleda u kameru, nastavio je svoju vožnju biciklom.
Iz opisa filma:
Prošlo je 35 godina od prikazivanja prvog Terminatora, a u najnovijem nastavku gledaćemo legende iz prvog filma. Serijal se vraća korijenima, ali ima i suvremenu senzibilnost baziranu na kolektivnoj anksioznosti oko umjetne inteligencije.
Prva dva filma o Terminatoru su se bavila tjeskobom i strahom od mašina iz budućnosti, koje su prihvaćane u njihovom konteksu fantazije.
Ideja ovog filma je predstaviti priču koja ima smisla u sadašnjosti. Puno toga čini se kao prognoza jer postaje realnost svijeta u kome živimo. Vjerovatno zbog toga i naslov šestog nastavka: Dark Fate, ili Mračna sudbina.
Ostalo, u kinima.
(Focus)
(NovaSloboda.ba)
29.10.2019.

Svijet i u svijetu svašta – Slike dana


Na takmičenju pod nazivom "Karapan Sapi Indonesia President Cup Trophy 2019”, u Indoneziji, jedan džokej je svoje bikove natjerao u bjesomučni bijeg, dok je on istovremeno balansirao na jednom neobičnom sredstvu za trke.


Povodom rođendana Vladimira Putina u Moskvi je otvoren prvi pop-uu butik. Na butiku je bio izložan veliki Putinov poster. U trgovini se inače može kupiti i neka neobična roba.


Indijske ratne snage su se pripremale za proslavu svoje 87. godišnjice, a piloti borbenih aviona su se za svečanost pripremali u Ghaziabadu.


Argentinski navijači su burno skandirali na ragbi utakmicu Svjetskog kupa između Engleske i Argentine. Za informaciju, Engleska je pobijedila sa 39:10,


Pripreme za hinduistički festival Diwali, koji se tradiocinalno održava 27. oktobra, u punom su jeku, a to se može suditi i po ovom proizvođačiu i prodavaču opeme za vatromet u Ahmedabadu.


Na slici se vidi muškarac koji nosi korpe sa robom u hram, u nepalskom Lalitpuru tokom Shikali svečanosti. Jedan način nošenja robe, koji je kod nas skoro zaboravljen


Kina ne može bez boja i šarenila. U gradu Zhengjiang, čak su i polja prekrivena ružičastom travom.


Jedan špicasti plug, na vozilu SIL prolazi kroz ružičastu maglu dima. Povod je bio sastanak istočnog bloka u Großhartmannsdorfu, tokom kojega su se motorna i komunalna vozila iz bivših socijalističkih zemalja mogla dovesti, izložiti i pokazati.


Jaka oluja uništila je nekoliko stabala i otkrila jednu štalu u Beestenu, u okrugu Emsland, u Njemačkoj. Očevidci su javljali da je to bio tornado, a potvrdio je i glasnogovornik vatrogasne službe.
(web)
(NovaSloboda.ba)

29.10.2019.

Nagrađena fotografija: Sisar u letu


Ove godine je Kraljevsko društvo za biologiju iz Londona odabralo posebnu temu za svoj foto konkurs: Traženi su snimci životinja u pokretu.
Glavnu nagradu je odnio takmičar, koji je napravio snimak opossuma u letu, napravljen u Manausu, u Brazilu, čije tijelo u letu nevjerojatno liči skoku žabe.

Oposum je jedna vrlo rijetko kod nas pominjana i poznata životinja.
Obični oposum (lat. Didelphis marsupialis) je tobolčar iz reda štakora, koji živi od sjeveroistoka Meksika do Bolivije, uključujući i Male Antile. Najviše borave u šumama, ali mogu živjeti i u poljima i gradovima. Žive u tropskim i suptropskim šumama, na visinama do 2200 m. Koriste širok spektar gnijezda. Najčešće im je gnijezdo u šupljem stablu, međutim, kopaju ga i u svakom tamnom mjestu, ako ništa drugo nije pogodno. To ih često dovodi u sukob s ljudima.
Obični oposum je veličine kućne mačke. Krzno mu je žuto, ali ga prekriva duga crna dlaka. Dostiže dužinu 26-45 centimetara, a goli, glatki rep može biti dugačak i do 50 cm. Ima 50 zuba. Velike uši obično su crne, a lice mu je obično blijedo, boje breskve, sa crnim zaliscima i očima koje odražavaju crvenkastu svjetlost. Može težiti više od tri kilograma.
Kreću se uglavnom noću po tlu, a ponekad se penju i gnijezde na drveću. Izvan perioda parenja obično su usamljeni. Često se smatraju nametnicima. Pljačkaju kante za smeće, gnijezde se na mjestima koja nisu pogodna za to pa često bivaju hvatani, ili ubijeni.
Imaju široku sposobnost prilagođavanja na promjene okoline, a zubi im omogućuju prehranu različitom vrstom hrane. Mogu jesti insekte, male životinje, voće, povrće, ali i lešine. Njihova sposobnost probavljanja, omogućuje im da imaju širi spektar hrane od čovjeka.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
29.10.2019.

Neka nova tradicija


Na pravo plivanje baš i ne liči, ovo što rade ljudi sa psima u, i oko bazena. Skok u bazen i za pse je stvar navike.
Britanci su od prije nekoliko godina pčeli njegovati jednu novu tradiciju, a tradicija je sve ono što se ponavlja iz godine u godinu, u isto vrijeme, na istom mjestu.
Nova tradicija Britanaca zove se „Dog Swim Event“, Događaj plivanja pasa, a održava se na kraju sezone kupanja na otvorenim bazenima. Prije nego što se kupališta i bazeni zatvore, dozvoljeno je psima da uđu u bazen, kao što je prikazano na slici na bazenu „Sandford Parks Lido“ u Cheltenhamu, gdje se ovaj event održava po treći put.
Sve liči na prvo plivanje beba u bazenu, kada roditelji bivaju oduševljeni skokom mališana u vodu.
A dogodine: tranguze!
(stern)
(NovaSloboda.ba)

26.10.2019.

Bretanja – fascinantni dio Francuske


Priroda i istorija
Priroda je adut u ovoj zapadnoj francuskoj regiji. Ali uz prekrasnu obalu, odmor u Bretanji ne zanemaruje ni kulturu: impresivni Menhir, srednjovjekovne tvrđave, crkve i dvorci, kao i slikoviti gradovi svjedoče više od 6.000 godina staroj istoriji.


Mnogo znamenitosti
Oni koji imaju dovoljno vremena otkriti će raznovrsni krajolik. Ovdje ćemo naznačiti samo nekoliko brojnih atrakcija, kojima se posjetioc može diviti u Bretanji.


Park prirode
Poluostrvo Crozon na sjeverozapadu Bretanje dio je prirodnog parka Amorique, jedinog prirodnog parka u regiji.


"Gusarsko gnijezdo"
Grad Saint-Malo, smješten na obali Côte d'Émeraude (Smaragdna obala), ponosan je na svoju istoriju. Bilo je to "gusarsko gnijezdo" i prkosna, i dobro utvrđena tvrđava. Sa stražarskih kula tvrđave posjetiocima se priuža pogled na grad, luku i obalu.


Vodena igra
Još jedna atrakcija je mjesto St.Malo, koje se nalazi se u zalivu, točnije u vodi: u doba plime. Vodostaj se tokom plime i osjeke mjenja za čitavih 12 metara. Ovaj zaliv spada mjesta sa najvećom razlikom plime u Evropi. U doba osjekee, na priobalna ostrva Grand Bé i Petit Bé, kao i Fort Nacional može se doći pješke.


Granitne skulpture
Trošne skulpture od ružičastog granita mogi se vidjeti dokle doseže pogled: Côte de Granit Rose je neusporedivi krajolik na obali između Paimpola i Trébeurdena. Oni su fascinantna svjedočanstva o 2,1 milijardi godina istorije Zemalje.


Glavni grad
Rennes je glavni grad Bretanje. Poznat je po srednjovjekovnim drvennim kućama i veličanstvenoj katedrali. Parc du Thabor uključuje i vrt s ružama, i velikim kafezima sa ptisama.


Nekadašnje sjedište vojvoda...
Kao fatamorgana ...
Ukupno 36 stanovnika bilježi zajednica na Sent Mont Michelu, u Waddenskom moru. Poznata je po svojoj Opatiji, koja se, gledano s kopna, poput fatamorgane uzdiže iz mora. Čak i hodočasnici na putu St. Jakoba, u svom programu imaju posjetu ovoj Opatiji.


Putovanje u prošlost
Na kraju puta, Saint-Goustan posjetioce vodi u prošlost svojim kaldrimisanim ulicama, kamenim mostom, drvenim kućama i omiljenom lučicm. To nije samo istorijski grad, već je uporište hodočasnika u Bretanji.




Gurmanski praznici
Za odmor u Francuskoj, naravno, kuhinja se nikada ne preskače: Također, u Bretaniji, postoje mnogi nevjerojatno ukusni specijaliteti iz mora, ali slatkiši, poput domaćih palačinki ...



(msn)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
26.10.2019.

Velika pobjeda Rođenih






Premijer liga BiH, 14. kolo:

Čelik - Velež 0:2 (0:0)

Strijelci: 0:1 Zeljković (51), 0:2 (90)

Čelik: Pavlović, Ćubara, Vrhovac, Dedić, Salčinović, Grahovac, Pecelj, Blažević, Jamak, Mahmutović, Okić.

Velež: Bobić, Manev, Zvonić, Zeljković, Fajić, Brandao, Ferreyra, Hasanović, Vehabović, Kalezić, Urdinov.

Velež nastavlja sa dobrim igrama i rezultatima. Poslije pobjede u gradskom derbiju, Rođeni su, puni samopouzdanja, slavili večeras i u Zenici. Poveli su Mostarci u 51. minuti. Poslije kornera, najviši pred golom domaćina bio je Zvonić, koji je spustio loptu do Samira Zeljkovića, koji je iskoristio smušenost domaće odbrane i poslao loptu u mrežu iza leđa Pavlovića za veliko slavlje na terenu, ali i među velikim brojem navijača Veleža. Kada se očekivao kraj utakmice, Ćosić je lijepu akciju krunisao drugim golom za velika tri boda. Imali su igrači Veleža, od početka utakmice, više prilika da postignu gol, a najpovoljniju je propustio da realizuje Fajić u 33. minuti, kada je sa tri metra, umjesto mreže, pogodio stativu.
(sport)
25.10.2019.

Živjeti zdravo...


Sarajevski kardiovaskularni hirurg dr. Emir Solaković je u nekoliko rečenica objasnio zašto ljudi na Balkanu, u BiH, a posebno u Sarajevu i nemaju puno izgleda da budu zdravi.
Jedan od razloga su pušenje i način ishrane.
"Dođe kod mene stranac, prvo traži sobu da puši, jede pite, i to radi dva tri dana, pa se vrati u svoju zemlju, svoj sistem života i ishrane.
Mi teoretski nemamo šansu da nam narod bude zdrav.
Kako, kad na našem fakultetu samo dva sata učimo o zdravom življenju, pa studenti i ta dva sata pobjegnu jer im je dosadno. Dva sata!
Pacijent dođe kod doktora, a ovaj ne zna da mu priča o zdravoj ishrani.
Kad odete na Baščaršiju, nema šta nema, a nigdje ribe. Onda tri dana pred smrt pitaju kako da živim zdravo. Posipaj se pijeskom i navikavaj se na zemlju. To ti je jedini savjet", zaključuje dr Solaković.
P.S.
Sve receno …
(Deni/facebook)



... i zdrav umrijeti

Razgovor ljetošnji u Mostaru, kod dobrog prijetelja:

-Haj oprobaj lanjsku rakiju, ko grom!
-Hvala, ne trošim alkohol!
-Šta je reć, to i ti hoćeš da umreš zdrav

(spagos)
25.10.2019.

U čast Mahatma Gandhija


Oko 30 hiljada vjernika Hindusa drži uljane svjetiljke u tami indijske države Gujarat u znak obilježavanja 150. godine rođenja Mahatma Gandhija.
Miroljubivog borca za mir protiv britanske kolonijalne vlasti mnogi Indijanci poštuju kao sveca. Čak se i premijer Narendra Modi predstavio kao njegov sljedbenik, iako je osuđivao Gandhijev resentiman protiv muslimana, čiji se broj pod Modijem povećao.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
24.10.2019.

Umro najstariji čovjek na svijetu


Ko je mogao računati s tim, da će, samo sedam dana nakon objavljivanja vijesti o proslavi 114. rođendana Gustava Gernetha, najstarijeg čovjeka na svijetu, stići vijest da je napustio ovaj svijet.

Preživio je dva svjetska rata, nikad nije provodio ni jednu dijetu, Gustav Gerneth iz Havelberga u Njemačkoj, vjerovatno najstariji čovjek na svijetu, mirno je zaspao u svom domu, samo sedam dana nakon proslave rođendana. To je potvrdila njegova porodica novinama “Magdeburger Volksstimme”. Umro je u svojoj kući, što je i bila njegova želja, napisano je u novinama.
Sve do 110. godine sam je savladavao sve poslove u svakodnevnom životu u kući i oko kuće. Sam sebi je kuhao hranu, izbacivao smeće, a kasnije mu je u tome pomagala njegova unuka. Donedavno su ga zanimali aktuelni dnevni događaji, te je rado slušao unuku dok mu je čitala novosti iz novina. Uživao je gledajući fudbalske utakmice na tv.

Gerneth je rođen 15. oktobra 1905. godine u Šćećinu. Preživio je dva svjetska rata i rusko zarobljeništvo. Bio je završeni mašinbravar i mašinista. U vojsci je radio kao mehaničar aviona. Za vrijeme DDRa, pedesetih godina, održavao je gasne lampe javne rasvjete u gradu Havelbergu. U penziju je otišao 1972. godine. Kroz ruke su mu prošle bezbrojne valute. Oženio se 1930. godine. Njegova supruga je umrla prije 31 godinu. Sa njom je dobio i odgojio tri sina, koji su u međuvremenu već umrli.

2015. godine, na 110. rođendan, upisao se u zlatnu knjigu grada Havelberga, čime je potvrđena njegova velika vezanost za ovaj grad. Do prije nekoliko godina je sa svoga prozora svakodnevno posmatrao radove na izgradnji katedrale. Kada su radovi tamo pošli naopako, lično je na to upozorio gradonačelnika.

Prošle sedmice je gradonačelnik Havelberga Bernd Poloski posjetio i lično čestitao Gustavu njegov rođendan. U najužem krugu svoje porodice Gerneth je poželio da dočeka i slijedeći rođendan. Povodom vijesti o smrti Gernetha, gradonačelnik je rekao: “Upravo zato što je njegov rođendan bio tek prije nekoliko dana, njegova smrt nas je sve dirnula. A bila je privilegija, doživjeti ga tako urednog, na njegov počasni dan”.
(mdr)

(spagos)

Na ovu vijest jedan moj svakodnevni “mitstreiter” (kolega) mi reče:

-Nikad ne bih poželio doživjeti 114. rođendan!
-Zašto?
- Pa samo sedam dana iza toga moraš umrijeti!?

PS. Njemačka riječ “mitstreiter” dolazi od riječi “streiten mit”, prepirati se, što se koristi kao naziv za onoga sa kim si svakodnevno na kafi, prepireš se, ili raspravljaš oko svake stvari. U našem jeziku, drug, kolega, jaran...
(spagos)
24.10.2019.

Mali bijeg


Berlin 1963. godine. Zid između istočnog i zapadnog dijela grada stoji već dvije godine. Režim DDR je to uradio vrlo ozbiljno. Po zidu je postavljena bodljikava žica i izdato naređenje da se puca na svakoga ko pokuša preći. Režim je navodno, na taj način štitio građane od imperijalizma. A u suštini, država radnika i seljaka je na taj način blokirala vlastite građane. Bio je to ljudski zločin u ime socijalizma.
U početku su neki građani ipak uspijevali da se provuku kroz kanalizaciju i iskopane tunele. Međutim, režim je bio spreman na sve. Svaka takva rupa je začepljena.
Automehaničar Klaus Jacobi, iz zapadnog Berlina, došao je na ideju kako da svog prijetelja Manfreda prošvercuje preko graničnog prelaza.
Za to je odabrao vozilo BMW Isetta, dugo 2,30 metara, široko 1,40 metara, sa 13 KS, i brzinom do 85 km/h. Ustvari, bio je to „motor sa pomoćnim sjedištem“, kako su ismijavali ovo vozilo u ono doba. Bilo je vrlo malo prostora da druga osoba normalno sjedne, a pogotovo malo prostora za nekog slijepog putnika. Ali, barem je postojala nada da bi se tako nešto moglo izvesti.
Kako bi napravio mjesto za svog prijatelja, Jacobi je uklonio grijanje i rezervoar za gorivo. Tako je nastala šupljina, pozadi iza sjedišta.
Avanturistički bijeg je uspio. Do 1964. godine na isti način je prošvercovao još 9 ljudi iz DDR-a. Težnja za slobodom prevazilazila je sve granice.
U povodu30. godišnjice pada zida u Berlinu, filmom kojeg su napravili Jung de Matt i Next Alster, obilježena je istorija bijega. Za snimanje filma pod naslovom „The Small Escape“, Mali bijeg, autori su u Budimpešti, na pogodnoj lokaciji napravili pravi Check Piont, kontrolnu tačku, zajedno sa zidom, rampom i linijom smrti, kakve su prije više od tri decenije postojale u Berlinu
Od početka oktobra, film sa gornjim naslovom može se pogledati na You tube kanalu.
(focus)
(NovaSloboda.ba)
23.10.2019.

Iz stare štampe: Slabo grijanje na željezničkoj stanici, 1907. g.


U časopisu Musavat, broj 1 iz 1907. godine objavljen je slijedeći tekst:

Što se ne loži? U ovo zadnje vrijeme zakašnjava željeznica kod nas skoro svaki dan po sahat pa do dva. Pošto putnici ne znaju kad će željeznica zakasniti, te prema tome moraju u odregjeno vrijeme doći na stanicu, to bi trebala uprava željezničkih stanica narediti da se loži u peći po čekaonicama, jer je na ovoj zimi vrlo neugodno sjediti u sobi gdje se neprestano vrata otvaraju sahat ili više. Često se puta dogodi da bude i nejake djece, pa bi jedna mala nazima mogla nejako dijete života stati. Mi se nadamo da će se ovom skromnom zahtijevu putnika udovoljiti, jer je sasvim opravdan”.

Fotografija: Stara željeznička stanica, 1910. godine (cidom)

Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
23.10.2019.

Sve za spas Zemlje


Ne, američka glumica Rosario Dawson (40) nije se prekvalifikovala za gataru. Kugla koju na crno-bijeloj slici drži u ruci, za koja je dobila je više od 34000 lajkova na njenoj Instagram stranici, simbolizira našu planetu Zemlju.
Fotografiju je napravio fotograf Justin Wu, za kampanju UN-a o klimatskim promjenama #WorldIsinOurHands ("Svijet je u našim rukama").
Ostale poznate ličnosti, koje su učestvovale u kampanji su Susan Sarandon, Joaquin Phoenix, Rainn Wilson, a sve su pozirale u dobrotvorne svrhe, u pop-up foto studiju postavljenom za vrijeme filmskog festivala u Torontu. One su fotografije objavile na svojim profilima na društvenim mrežama i napisale, kako na ovaj način pokušavaju dati svoj doprinos u zaštiti okoline, sasvim jednostavnim akcijama u svakodnevnom životu.
Dawson poziva na reciklažu otpada, kako bi ga što "manje odlazilo na deponije smetljišta".
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
23.10.2019.

Parada moći


Koreografi nisu prepuštali ni jedan detalj slučajnosti: Tokom svečanog marša povodom 70. gidišnjice Narodne Republike Kine. Čak su i civili u njihovom maršu oblikovali svojevrsnu raketu sa bojevom glavom, kao što pokazuje fotografija u prilogu.
Marš je uslijedio nakon najveće vojne parade od osnivanja države u kojoj je učestvovalo 15 000 vojnika, 580 komada različitog naoružanja i 160 borbenih aviona. Bio je to pokazatelj snage, demonstracija najnovijeg arsenala strave.
Tu spadaju Dongfeng41, nuklearno spremna interkontinentalna raketa koja leti do 15.000 kilometara i po prvi put može dostići čitave teritoriju Sjedinjenih Država.
"Ništa ne može zaustaviti Kinu da napreduje", izjavio je šef države Xi Jinping. On je tokom parade mahao ne samo slikama osnivača države Maoa, nego čak i vlastitim.
Posljednjih godina Xi je pokrenuo modernizaciju vojske. A kako čini, sa tim neće uskoro prestati. Peking je ignorisao zahtjeve da se pridruži ugovoru za ograničavanje raketa srednjeg dometa. Njen potencijal naoružanja gotovo da je jedva podložan kontroli.
(focus)
(NovaSloboda.ba)
22.10.2019.

Moraš biti mlad da bi činio velike stvari




(Kolumna koja slijedi objavljena je u dnevnom listu „Bild, autor Louis Hagen, prevod)

"Ako su mladi u nešto uvjereni, onda to izvire u svijet“ , kaže kolumnista Bilda Louis Hagen.
Šta je zaista važno? Ono šta nas dotiče danas - a neće nestati ni sutra? To su stvari koje nas pokreću od kada ljudi postoje: sreća, ljubav, porodica, partnerstvo, vrijeme, stres, usamljenost, oproštaj, tuga. Kolumnista Louis Hagen potražio je odgovore na vječna pitanja čovječanstva među pjesnicima, misliocima i istraživačima. Otkrili smo neke odgovore koji su nevjerojatno jednostavni - ali mogu obogatiti naše živote.
Ove sedmice objavljeno je najveće njemačko istraživanje o mladima - 18. Shell studija o mladima. Prije svega, tu se radilo o zaštiti okoline, klimatskoj politici, populizmu i pitanjima izbjeglica. Ali vrlo fino, takoreći između redova, u studiji je stajalo i nešto drugo. Nešto što je teško odrediti brojevima: mladi ljudi vole svoje porodice kao što to možda nikad ranije nisu činili.
Devet od deset ispitanika se smatra kao "dobre" ili "najbolje" sa svojim roditeljima. 74 posto mladih odgajalo bi svoju djecu isto onako kao što su i oni odgajani.
Pomalo čudno: Generacija Z - rođena 1997. - puni naslove medija širom svijeta, jer se javno protivi svijetu odraslih.
Ako su mladi u nešto uvjereni, oni o tome ne razgovaraju samo, već vrište širom svijeta. Čini se da skromnost nije ono što ih krasi. Ono o čemu mnogi mladi ljudi razmišljaju, to smatraju jedinom valjanom istinom.
Je li tu stvarno išta loše?
Strah od mladosti
Zašto toliko ljudi uvijek negativno razmišlja kada je riječ o mlađoj generaciji?
Nauka je čak našla i ime za to. Američki sociolog David Finkelhor taj strah naziva "Juvenoia", što predstavlja strah starijih pred mladima, a riječ je simbioza od riječi maloljetnik i paranoja.

Ali čak je i Goethe znao reći: „Moraš biti mlad da bi činio velike stvari“.

Nijedna generacija nije postizala bolje konačne ocjene od sadašnjih. Često za to ne dobiju nikakvo priznanje. Da li je zaista istina da nastavnici danas daju bolje ocjene, nego njihove kolege ranije? Ili, ne zavisi li to od toga, što su studenti danas često više odlučniji i motiviraniji od svojih prethodnika?
Istina je: Danas se jednostavno od njih očekuje mnogo više nego ranije. Mjesta na studijima prvo se dodjeljuju najboljima. Često nema mjesta za one koji su manje dobri. Mladi ljudi znaju da radni vijek neće provesti kao njihovi roditelji, bake i djedovi: živjeti u istom mjestu godinama, raditi u jednoj firmi, napredovati naviše, bez mijenjanja posla svake dvije godine.
U digitalnom svijetu događa se suprotno: danas svako može vrlo brzo sve postići. Ali svako može isto tako vrlo brzo i zakazati. To plaši mnoge mlade ljude. Oni traže mjesto sigurnosti, jer je vani sve tako nemirno. A takvo mjesto je upravo porodica.
Mi stariji moramo razumjeti, zašto toliko mladih ostaje tako dugo s roditeljima. To ima veze sa vanjskom nesigurnošću. Ali prije svega to ima veze sa osjećajima.

Lijepa misao napisana na internetu, autor je nepoznat: "U porodici se ne morate dokazivati da biste bili voljeni. Porodica vas voli onakvim kakvi jeste".

(prevod:Smail Špago)

22.10.2019.

Očima orla


Letjeti kao ptica! Vjekovnu čežnju čovjeka neće umanjiti ovakvi snimci: Bijeli orao leti preko Alpa.
Mala kamera učvršćena na njegovom tijelu bilježi njegov let. A slike sa tog leta dokumentuju nestajanje ledenjaka u Alpama.
Švajcarska fondacija „Eagle Wings“, "Krila orla“, želi senzibilizirati ljude za tihu dramu koja se odvija daleko u planinama. Velika većina, od oko 4000 velikih i malih alpskih ledenjaka, topi se i dalje, kao rezultat klimatskih promjena.
Istraživači procjenjuju da će do 2050. godine nestati više od polovine njihovog vječitog leda.
Za opomenu.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
21.10.2019.

Mali majstor


Zaboravimo na čas na čitavo posrnuće Brexita i njihovog čudnog plavokosog premijera.
Umjesto toga, sjetimo se one cool Britanije, ponosne industrijske nacije koja je donijela toliko toga ljepog - posebno na četiri točka.
Ovaj mladi vintage prijatelj zove se Walter. Trogodišnjak provjerava motor automobila na pedale njegove sestre, u Goodwoodu na jugu Engleske. Ona će ovaj Austin J40 provozati tokom historijske parade automobila "Goodwood Revival".
Automobil je star, ali se odlično uklapa u ovo vrijeme.
Radi bez izduvnih gasova.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
21.10.2019.

Iz životinjskog svijeta: Jedini primjerak sibirskog bijelog ždrala vratio se u Iran


Sibirski bijeli ždral, po imenu Omid, vratio se u svoj drugi dom u Iranu, močvarno područje Fereydunkenar u pokrajini Mazandaran na sjeveru Irana, da tu provede zimsku sezonu.
Obilna hrana privukla je sibirskog bijelog ždrala, koji je jedini preživjeli primjerak u zapadnoj populaciji ove vrste ptica.
Sibirski bijeli ždral imao je tri populacije, istočnu, centralnu i zapadnu. Centralna je već u potpunosti izumrla, od zapadne je ostao samo Omid, a istočna broji oko 3.000 pripadnika. Istočna leti u Kinu, gdje provodi zimske dane.
Omid je na to područje stigao mjesec dana ranije nego prošle godine. Omid je 2017. godine na to područje došao 21. decembra, a 2018. godine 21. novembra, piše iranska novinska agencija IRNA.
Zvaničnik odjela za zaštitu okoline pokrajine Mazandaran rekao je da, iako je usamljena ptica na to područje stigla mjesec dana ranije nego prošle godine, još uvijek se to ne smatra ranom migracijom.
Korous Rabiee rekao je da se svi brinu o Omidu i da mu u Mazandaranu ne prijeti opasnost, dodavši da je zabranjeno pucanje u močvarnim područjima ,u kojima će provesti četiri mjeseca, a pripadnici odjela će ga pratiti svakodnevno.
Iako je Omid izgubio svoju partnericu, Arezoo, on je nastavio dolaziti na to područje u posljednjih 12 godina. Međutim, 2009. i 2015. godine se nije pojavio, a ekolozi su bili zabrinuti zbog njegovog odsustva.
Sibirski bijeli ždralovi lete na daljini od 5.000 km od svog izvornog staništa u Sibiru do Fereydunkenara. Letio je iznad Rusije, Kazahstana i Azerbejdžana.
Obično ostane četiri mjeseca, ali ih je prošle godine napustio nakon 97 dana.
(Fena)
(NovaSloboda.ba)
20.10.2019.

Bješe derbi...

Mirso

Mirso

Mirso

Anadolija

NovaSloboda

fotoscreen

sportsport

sportsport
 
sportsport

klix

klix

klix

sportsport

Nedim

Ajla

Mirso

Mirso

Premijer liga BiH, 13. kolo, 
19. oktobar 2019.
Velež - Zrinjski 1:0 (0:0)

(spagos)

20.10.2019.

U gradskom derbiju Velež bolji od Zrinjskog







Premijer liga BiH, 13. kolo:

Velež - Zrinjski 1:0 (0:0)

Stadion Rođeni

Sudija: Zoran Grbić (Prijedor)

Žuti kartoni: Urdinov (V), Stojkić (Z)

Strijelci: 1:0 Zvonić (86′)

Velež: Bobić, Dario, Zeljković, Manev, Urdinov, Hasanović, Ćosić, Vehabović, Behram (od 71′ Zvonić), Brandao, Fajić.

Zrinjski: Brkić, Zlomislić, Šović, Barbarić, Stojkić, Jakovljević, Ibanez (od 46. Ćurjurić), Rustemović (od 74′ Pezer), Mandić, Kadušić, Govedarica (od 58′ Lendrić).

Velež je dobio “bitku za Mostar”, a gol odluke, koji je domaće navijače bacio u delirij. postigao je kapiten Zvonić četiri minute prije kraja regularnog toka utakmice.
Pun stadion, idealni uslovi za igru dočekali su igrače Veleža i Zrinjskog na stadionu Rođeni, a  očekivanja od gradskog derbija bila su velika u oba tabora, ali i među navijačima.
Već od prvog zvižduka sudije, oba tima zaigrala su otvoreno, ali bez pravih prilika za gol.
Prvo uzbuđenje viđeno je 7. minuti, kada se najbolji Veležov igrač Brandao našao u povoljnoj prilici, ali je Brkić pravovremeno intervenisao i otklonio opasnost.
Kapiten gostiju Stojkić igrao je rukom u 12. minuti dvadesetak metara od gola i zaradio žuti karton, a Fajić je veoma loše izveo slobodan udarac.
Zrinjski je uzvratio četiri minute kasnije, kada je Mandić centrirao pred gol Bobića, ali je odbrana domaćeg tima na vrijeme otklonila opasnsot.
U 26. minuti, Urdinov je zaradio žuti karton zbog prekršaja nad Mandićem, kome se ukazivala pomoć, pa je utakmica na trenutak bila prekinuta.
U finišu prvog poluvremena, zrinjski je preuzeo inicijativu, njegovi igrači izveli su tri kornera, ali nije bilo opasnosti po gol Bobića.
U 35. minuti, Red Army priredila je pravu bakljadu dajući podstreka svojim ljubimcima.
Najpovoljniju priliku imao je Govedarica u 38. minuti, koji je odlično šutirao, a golman Bobić sjajno intervenisao i dobio azsluženi aplauz.
U 39. minuti, Fajić je slabo reagovao i sa svega 5 metara promašio prazan gol. Domaći su u 42. minuti izveli prvi korner, koji je ostao neiskorišten.
Novajlija u timu Zrinjskog Ibanez pokušao je izennaditi Bobića u 43. minuti, ali je lopta zamalo otipšla pored stative.
Čosić je, u 48. minuti, iz velike daljine uputio oštar udarac, ali se Brkić nije dao iznenaditi, a dva minuta kasnije priliku je upropastio Behram. Isti igrač našao se u prilici i u 50. minuti, ali je ponovo bio neprecizan.
 Golman gostiju Brkić lijepom paradom, u 53. minuti, odbranio je neugodan udarac Brandaa.
Igra se rasplamsala sredinom drugog poluvremena, a u 63. minuti Kadušić je požrtvovanom intervencijom izblokirao šut Vehabovića.
Gosti su prvi ozbiljjniji napad izveli preko Šovšića u 70. minuti, ali se ponovo istakao Bobić.
Gledaoci su skolčili sa svojih mjesta u 86. minuti radujući se golu Veleža, ali je brkić čudesnointervenisao i spasio svoj tima.
U 86. minuti, stadion Rođeni je eksplodirao, jer su domaći postigli toliko željeni gol.  Strijelac je bio kapiten Zvonić, koji se najbolje snašao u gužvi poslije kornera i poslao loptu u mrežu – 1:0. Tako se Zvonić iskupio za poraz Veleža u utakmici pod Bijelim brijegom, kada je postigao autogol.
Samo tri minute kasnije, sjajna prilika za goste, kada je Čurjurić odlično šutirao, a Bobić spriječio izjednačenje.
(novasloboda.ba)
20.10.2019.

Taj čudesni svijet – Slike sedmice


Iznad čovjeka, koji stoji na jednoj stijeni u moru, u Laponiji, u Finskoj,, vide se polarna svijetlost na nebu. Fantastični nebeski show nastaje u hladnim, vedrim noćima, između septembra i marta, kada električno nabijene čestice solarnog vjetra prodiru u gornje slojeve atmosfere.


Prototip SpaceX rakete „Starship“ stoji spreman na poletnoj rampi u Texasu. „Starship“ bi trebao ljude odvesti do Mjeseca, pa čak i do Marsa. Raketni sistem za višekratnu upotrebu trebao bi biti sposoban da primi, i u svemir odvede i do 100 ljudi.


Sa proteklog Svjetskog prvenstva u atlitici u Dohi, neke slike su nam ostale urezane u sjećanje, kao što je i ova ekstravagantna boja kose atletičarke Shelly-Ann Fraser-Price sa Jamajke, na startu finalne trke 100 metara za žene. Ona je u finalu osvojila zlatnu medalju sa najboljim ovogodišnjim rezultatom 10,71 sekundi. Osim nje, još četiri atletičarke su stazu istrčale ispod 11 sekundi.


U Španiji je tokom ljeta održano Svjetsko prvenstvo u trci kajaka. Na slici jedan od učesnika, Jiri Prskavec iz Češke.


U pokrajini Mecklenburg-Vorpommern u Njemačkoj drama oko odbjegle zebre iz jednog cirkusa u mjestu Tessin. Zebra je krenula putem slobode, prošetala se čak i autobanom, gdje je izazvala i jedan sudar. Kada pokušaji hvatanja nisu uspjeli, ustrijeljena je. Ovaj čin je izazvao lavinu negodovanja javnosti, sa pitanjima, zašto je nesterna životinja morala biti u bijena, i zar nisu primjenjene bičajene mjere uspavljivanja životinje?


Tokom proslave 70. godišnjice osnivanja Narodne republike Kina održana je velika vojna parada u kojoj su učestvovale i ove djevojke, koje su marširale odjevene u crvenim kostimima.


U Švedskoj je održano otvoreno prvenstvo u stonom tenisu „Swedish Open“. Na slici švedska stonoteniserka Matilda Ekholm, potpuno koncentrisana na povratnu lopticu, tokom jednog susreta.


Vrijeme je jesenje berbe, a sa berbom se širom svijeta održavaju prvenstva u različitim disciplinama. Na slici vaganje Bundeva na prvenstvu održanom u Ontariju, Canada. Pobjednik je bila bundeva težine 803 kg.
(web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
19.10.2019.

Mostarska baklava osvojila prvo mjesto na internacionalnoj Baklavijadi u Beogradu

Milena nam se javila sa lijepom vijesti da je njena baklava osvojila prvo mjesto na internacionalnoj Baklavijadi u Beogradu.

iz štampe:

Prva „Baklavijada” u Beogradu održaće se 18. oktobra u 16 sati u Njegoševoj ulici 77 na opštini Vračar, saopšteno je iz Gradske opštine Vračar.

Na ovom takmičenju, koje se organizuje u okviru projekta „Beograd – grad za sve”, predstaviće se takmičari iz Srbije, Maroka, Tunisa, Palestine, Turske, Sirije, Libana.
Biraće se najbolje, najmodernije, najneobičnije i najukusnije baklave.
(radiolaguna.rs)


Žiri na slatkim mukama: Ovo je najbolja baklava u Beogradu

Majstori pravljenja baklave okupili su se u nadmetanju za najbolju baklavu. Ne znamo koju vi preferirate, mi smo probali baklavu sa mlekom, urmama, pistaćima, čokoladom... Pobedu na vračarskoj "Baklavijadi" je odnela Mostarska baklava.
(mondo)

ostale slike na:


sa vibera:



od raje, Maturanata EMŠC iz 1969. godine:

Milenina Mostarska baklava osvojila prvo mjesto na internacionalnoj Baklavijadi u Beogradu

Milena nam se javila sa lijepom vijesti da je njena baklava osvojila prvo mjesto na internacionalnoj Baklavijadi u Beogradu.

Pola sjeckanih, pola mljevenih, hvala na čestitkama, samo da znate pod imenom"Mostarska baklava"zbog čega sam baš ponosna.

Poklon je medalja i garnitura šerpi Metalac, ali najveći poklon je" "ponosimo se tobom, nano", verujte mi.

Iskrene čestitke. Budi ponosna na sebe na svoju baklavu. Budi ponosna na grad gdje si rođena i formirana kao osoba. Ja se ponosim jer sam tvoja generacija i svih ostalih iz a i b razreda 1969.

Draga moja Milena, ponosna sam na tebe, nek taj svijet tamo vidi šta je Mostarka i mostarska kuhinja, najvaznije ,da si na ponos svojim unucima, srdačno razrednica (Dženana)

(spagos)
19.10.2019.

Ni biljka ni životinja – novi misteriozni organizam




Jedno misteriozno stvorenje trenutno izaziva veliku pomutnju u pariškom Zoološkom vrtu:
"Blob" drži svijet nauke u neizvjesnosti jer se organizam ponaša kao životinja, a izgleda poput gljive. Iako nema ni mozak ni želudac, organizam je sposoban za učenje i može apsorbirati hranu.
"Blob" je jedna od misterija prirode. Jednoćelijski organizam može činiti nevjerovatne stvari iako je bez očiju, usta, želuca i mozga.
Pariški zoološki vrt, Parc Zoologique de Paris, u srijedu je javnosti predstavio žućkasto-smeđu gljivicu od sluzi. Od subote ću je moći pogledati i posjetioci.
Jednoćelijski organizam je sposoban da se kreće bez nogu, ritmički pomičući plazmu naprijed-nazad u svojoj ćeliji. Sa sobom donosi i nevjerojatnu sposobnost regeneracije u roku od dvije minute, ako je prepolovite.
Međutim, posebno vrijedna pažnje je, kako ističu istraživači, da "blob" može učiti, pa čak i prenijeti znanje na pripadnika iste vrste, iako nema mozga. Ako spojite dve mrlje, ona koja je stekla znanje, preneće ga na drugu Čak i bez želuca i usta, ovaj organizam može uzimati hranu i probaviti je uz pomoć jednog enzima.
"Blob" je nazvan po naučnofantastičnom horor filmu B produkcije iz 1958. godine, kod nas preveden kao „Gruda“, u glavnoj ulozi je igrao mladi Stiv MekKvin, a u filmu vanzemaljski organizam uništava sve što mu se nađe na putu u malom gradu u Pensilvaniji.
(spagos)
19.10.2019.

Deset stvari koje ne spadaju u pribor za lice

Kome se smuči od ovakvih slika neka ne gleda, uz upozorenje, ni u kom sličaju ne oponašati i ne činiti ovo isto!

Ritual na "Svečanosti devet carskih bogova"



Sjekire, pištolji i čitavi reketi za badminton: Na tajlandskom ostrvu za odmor Phuketu, trenutno je u modi ekstremni piercing!
Koji su razlozi ovakvog samoranjavanja? Na godišnjoj “Svečanosti devet carskih bogova“ sledbenici taoizma pokazuju svoju pretpostavljenu neranjivost. Ljudi, uglavnom prognani Kinezi, koji su zadržali svoje izvorno vjerovanje, šetaju ulicama u šarenim povorkama, proturajući razne, prilično opasne predmete kroz usne i obraze. I to ne samo tanke i oštre - već i predmete koji su u svakodnevnoj upotrebi. Bizarni, zastrašujući prizor za Evropljane.

Ovdje deset stvari koje ni u kom slučaju ne trebaju doći ni u blizinu lica:


- Vrlo velika rupa je morala biti probijena kroz lice, kako bi se proturila cijev ovog američkog pištolja


- Glava se zaglavila kao ogromna lopta između dva reketa za badminton. Učesnik festivala je svoj hobi ovdje vjerojatno pretvorio u tematiku.


- Izgleda simpatično, ali ipak ne spada u lice. Čovjek je kroz obraze provukao dva tradicionalna kineska papirnata suncobrana. Mnogi učesnici padaju u trans kako bi preživjeli bol. Međutim dobrovoljna patnja je samo pozadina festivala.


- Sjekire u obrazima? Ratoborno! To ne ostavlja samo velike ožiljke, već izaziva i veliku ukočenost vrata


- Podržava vegetarijansku ideju festivala: Čovjek se kretao sa čvrsto umotanim korijenom orhideje provučenim kroz obraz.


- Ako kod kuće nema oštrih predmeta, onda dobro dođu dvoje škare za živu ogradu, da se provuku kroz lice


- Neshvatljivo. Kako ovaj čovjek može to izdržati? Kroz obraze je provukao ni manje ni više nego 16 srpova


-Kreativnost ne poznaje granice: čelični linijar.


-Ova „body art” je toliko teška i glomazna da je učesniku festivala trebao pomoćnik kako bi pokazujući svoju bol nosio model jedrenjaka.


-Obrazi ovog čovjeka imaju ožiljke. Jasan znak da je svoje lice probio na nekom od prethodnih festivala. Ovog puta, kroz donju usnu je provukao metalnu šipku, na kojoj se nalazila glava lutke.

Ako ste došli do kraja sa gledanjem slika i čitanjem, respekt za hrabrost.
Kod nas bi narod za sve ovo rekao: Gluho bilo!
(express)
(NovaSloboda.ba)
18.10.2019.

Crvena linija odlučnosti







Boja njihove odjeće jasan je signal: Demonstranti su formirali crvenu liniju, na travnjacima u podnožju planinskog grebena Grünten, sjeveroistočno od mjesta Sonthofen, u okrugu Oberallgäu, u Bayernu.
Oko 1100 esnika su protestvovali protiv modernizacije skijaških terena na tom području.
Građanska inicijativa strahuje da bi krajolik ovog zaštićenog područja prirode doslovno mogao postati preplavljen turistima. Kako se planira, ovdje bi trebalo biti uloženo oko 30 miliona eura u infrastrukturu i nove ponude za posjetioce. Ulagači uvjeravaju, da njihovi planovi upravo razvoju održivijeg turizma.
Do protesta je došlo nakom rasprave o temi, planira li se promocija turizma, ili se ovo mjesto želi pretvoriti u "mravinjak". Pitanje je, koliko opterećenja mogu podnijeti krajolik i priroda, te da li se želi „nježni razvoj planine, ili jedna „avanturistička“ planina. Posebno se u kritikuje takozvana "šumska avanturistička staza", koja po mišljenju protivnika projekta zahtijeva velike intervencije u prirodi, izgradnju velikih restorana na planini te zasnježavanje padina. „Oduševljeni što su mnogi su došli da podrže građansku inicijativu”, a iz Savezne unije za zaštitu prirode Njemačke kažu, kako je ovo impresivan znak, koji pokazuje koliko se ljudi u Allgäu osjećaju vezani za njihovu okolinu i kako se bore za njenu zaštitu. Oni ne žele takozvani “event” turizam i zabavu na planini.
"Ovdje smo jer odbacujemo cijeli projekt" odlučni su iz Građanske inicijative.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
17.10.2019.

Pet flaša koje život znače


La vida en cinco botellas, Život u pet flaša.
(arhiva 2009.)
(spagos)
17.10.2019.

Naša memorija je najbolja u jesen


Kada dani postanu kraći, a kiša počne udarati u prozore, to je pravo vrijeme da se uzme neka knjiga na čitanje. Ne samo zbog toga što je udobnije, nego i zbog toga što jedan dio našeg mozga posebno dobro funkcioniše u jesen. To se prije svega odnosi na radnu memoriju, jednu vrstu kratkotrajne memorije, koja je prije svega važna za učenje, rješavanje škakljivih pitanja i razumjevanje govora.
Svijet struke ne zna baš mnogo o tome, kako godišnja doba utiču na naš mozak. Na kraju krajeva, to i nije baš jednostavno, odmjeravati sezonske promjene i sposobnosti djelovanja našeg mozga, pri čemu se moraju isključiti uticaji drugih faktora, kao što je nedostatak spavanja.
Istraživači sa Univeziteta iz Liježa u Belgiji i Surreya u Engleskoj pozabavili su se ovom temom, kroz jednu naučnu studiju, i pri tome otkrili nekoliko novih stvari.


28 testiranih osoba su prošli kroz jedan komplikovani test. U svakom godišnjem dobu našli su se u laboratoriju i tamo proveli po četiri dana, isključeni od vanjskih uticaka, kao što su sunčeva svjetlost ili telekomunikacije. Pri tome je ritam spavanja najstrožije kontrolosan. Petog dana kod njih je proveden test pažljivosti i memorije. Istraživači su tokom testa nadzirali kakav je bio protok krvi kroz određene dijelove mozga, u kojima se nalaze kognitivna djelovanja, kao što su razmišljanje i učenje. Tako su naučnici došli do zaključaka o aktivnostima svakog područja mozga.
Snimci magnetne rezonancije, koji su korišteni u tu svrhu pokazali su da su pojedina područja mozga bila različito aktivna u periodima četiri godišnja doba.
Za našu memoriju najvažnija područja bila su posebno uzbuđena u jesen, kao što su Hippocampus ili Amigdala. Istraživači tu pretpostavljaju međusobnu povezanost sa neurotransmiterom serotoninom. Ovaj transmiter, poznat i kao “hormon sreće”, biva regulisan i najjače struji kroz naše tijelo pod uticajem sunca u ljetonom periodu. Moguće je da svijetlost obezbjeđuje ne samo dobro raspoloženje u dugim ljetnim danima, nego pokreće i našu memoriju, od čega najviše koristi imamo u jesen.
Istraživači nisu istražili koliko je pri tome stvarno bilo serototnina u krvi. Stoga slijede nova istraživanja.
(PMmag)

(spagos)

17.10.2019.

Krokodil na ražnju


Ko ide na odmor u Tajland, tamo se u pravilu susreće, sa za nas neuobičajenim specijalitetima.
Prolaznici, koji prolaze ulicama omiljenog Khao San Roada, na prvi pogled vide stvari koje su za Netajlanđane nesvakidašnji specijaliteti. Krokodil na ražnju, sa zadržanom kožom na glavi..
Ovi reptili uzgjaju se na Tajlandu na velikim farmama, godišnje i do 1,2 miliona komada. Glavna namjena je industrija mode, u kojoj je krokodilska koža itekako cjenjena.
Meso je samo jedan sporedni proizvod, mada, kako kažu ima dobar ukus.
Kako se na slici može uočiti, krokodil se praktično sastoji samo od mišića. Nježno svjetlo meso, ima ukus, koji se nalazi između ribljeg i kokošijeg mesa, bez imalo masnoće i holesterina. Ali, o tome velika većina turista nema pojma.
U osnovi, probanje krokodilakog mesa za njih ima sasvim drugačiji značaj: oni ga probaju, kako bi kod kuće imali o čemu pričati, uz slikaje se uz ražanj, i po novoj modi, slike odmah kače na društvene mreže.
(sternview)
(NovaSloboda.ba)
16.10.2019.

Iz stare štampe: Vatra na Luci – Musavat br. 9. iz 1906. g.


U časopisu Musavat, broj 9 iz 1906. godine objavljen je slijedeći tekst:

Vatra. Prije nekoliko dana izgorjela je na Luci kuća umrlog Riste Spreme. U njoj niko stanovao nije, nego je jedan naš sugragjanin držao svoju kravu, a uz kravu, naravno i nešto sijena. Sijeno se, u noći, nekako zapalilo te je izgorila i kuća i krava u njoj, prije nego što su topovi pukli da oglase požar. Srećom, vatra je brzo lokalizovana, a kako je bio jak vjetar, mogao je čitav komšiluk izgoriti. Na kuće u kojima ima sjena, trebalo bi bolje paziti, jer ovo nije prvi slučaj da se baš zbog njega nesreće dogagjaju”.

Još prije 1700. g. bila je izgrađena tabija (kula, bastion) ispod Konaka u Suhodolini. U njoj je bio smješten top kao i stražarska jedinica. Sa tabije se ispaljivao plotun iz topa i dizao barjak svakog petka, za Bajramske svečanosti i na Sultanov rođendan. Pucalo se povremeno iz topa čak i nakon 1878. g., za carev rođendan i značajnije praznike Austrougarske monarhije i u podne. Međutim, budući su moćne detonacije topa uznemiravale okolno stanovništvo, nakon 1898. je na intervenciju građana, izboreno kod austrougarskih vojnih vlasti “da se u znak za podne, vatru i prigodom svečanosti i blagdana... puca izvan grada, čime će se ispuniti velika želja ovdašnjeg građanstva, a imenito stanovnika Brankovca, Bjelušina i Luke...“ Tako je vojna komanda premjestila top na Hum, odakle se nastavilo pucati iz topa sve do 1918. g. kako bi se uzbunila vatrogasna četa prilikom čestih požara po gradu.
Međutim, ovakav način najave požara nije pružao zadovoljavajuće informacije. Nakon pucnja vatrogasci su znali da je izbio požar, ali ne i to u kojem dijelu grada. Izgleda da je seriju nesporazuma prevršio događaj u studenom 1903., kada su na pucnjeve ispaljene u cilju vježbe za vojne vatrogasce, mostarski vatrogasci krenuli u potragu za mjestom požara i uzaludno lutali gradom. Istog dana uvečer ponovo su mostarski vatrogasci alarmirani pucnjevima s Huma, ponovo su tražili mjesto požara. Za to vrijeme gorio je stog slame na Pijesku. Tek izgradnjom električne centrale 1912., najavu požara pucnjevima zamijenila je električna sirena.

Fotografija: Mostarski vatrogsci 1914. (cidom)

Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.10.2019.

Najstariji Nijemac, vjerovatno i najstariji čovjek na svijetu



Iskreno, do bola!

U Njemačkoj je njen najstariji građanin juče proslavio rođendan; Gustav Gerneth iz Havelberga (Sachsen Anhalt) napunio je 114 godina.
Njegov recept: „Nikada nisam provodio ni jednu dijetu! Uvijek sam rado jeo, i to uvijek sa puno putera i masnoće, A sport? Time se nikad nisam bavio“
Iskreno do bola, i utješno.
Ili još tačnije: Jadan pravi, uzorni sladokusac!
(bild)


Najstariji Nijemac je vjerovatno i najstariji čovjek na svijetu

Kad se rodio 1905. godine, Njemačka je imala cara, a Robert Koch je dobio Nobelovu nagradu.
114 godina kasnije, senior je slavio sa unucima i praunucima.

U utorak je najstariji čovjek u Njemačkoj - i jedan od najstarijih na svijetu - proslavio svoj 114. rođendan u Havelbergu u Saksoniji-Anhaltu. Stoga je i gradonačelnik Bernd Poloski došao je u posjetu slavljeniku. Pošto je Gustav priznao da i dan danas voli jesti slatkiše, u skladu sa tim, gradonačelnik je slavljeniku, pored pozdrava od premijera i okružnog administratora, uz veliki buket cvijeća, donio i poklon-korpu s Gernethovim najdražim slatkišima.

Kao i prethodnih godina, 114-godišnjak je rođendan proslavio u uskom porodičnom krugu - uz „Frankfurtski vijenac“, jednu vrstu krem torte. Gradonačelnik je o Gernethu rekao: "On je i dalje zainteresiran za dosta stvari, posebno za fudbal“, a između ostalog, razgovarali su o Bayernu iz Minhena.



Najstariji Nijemac: "Ovo nije njegov poslijednji rođendan"

Gerneth se, prema vlastitim rečima, osjeća počašćen posjetama gradonačelnika svake godine iznova. Ne žali se ni na šta, a zrači životnom radošću. I još uvijek je vragolast. Čak gleda i u budućnost. "Trebao bih još potrajati, nije mi ovo posljednji", rekao je, govoreći o svom rođendanu.

Gernethova unuka Christine Rattay je časopisu Bild izjavila: "Budući da ne funkcionira dobro sa hodanjem, djed najradije provodi vrijeme u krevetu, gledajući televiziju." Nije želio primiti službenu posjetu, rođendan je želio proslaviti u najužem porodičnom krugu. Gerneth je školovani mašinista, a rođen je 15. oktobra 1905. u Stettinu, današnjem poljskom Šćećinu.

Najstariji čovjek na svijetu je umro u januaru, u dobi od 113 godina

U januaru ove godine japanski Masazo Nonaka umro je u dobi od 113 godina. Smatran je najstarijim čovjekom na svijetu. Guinnessova knjiga rekorda prepoznala je Nonaka kao najstarijeg čovjeka na svijetu u aprilu 2018. godine. Vjerovatno će sada na to mjesto u knjizi upisati Gustava Gernetha.
(ausburger-algemeine.de)

(spagos)
16.10.2019.

Poraz u Atini





Kvalifikacije za EP:
Grčka - BiH 2:1 (1;1)
Strijelci: 1:0 Pavlidis (30), 1:1 Gojak, 2:1 Kovačević (88. autogol)
Bosna i Hercegovina: Šehić, Bičakčić, Kvržić, Kolašinac, Pjanić, Ar. Hodžić, Cimirot, Gojak, Kovačević, I. Hajrović, Sarić.
Grčka: Paschalakis, Bakakis, Stafylidis, Bakasetas, Galanopoulos, Pavlidis, Chatzidiakos, Limnios, Mantalos, Kourbelis, Giannoulis.

Reprezentacija Grčke pobijedila je na Olimpijskom stadionu u Atini u okviru 8. kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo selekciju Bosne i Hercegovine rezultatom 2:1. Zmajevi su se tako oprostili od borbe za Euro kroz kvalifikacije, a na smotri najboljih selekcija Starog kontinenta mogu se naći još preko baraža Lige nacija.
Zmajevi su ostali na 10 bodova, Grci imaju osam, a Finska je sada praktično nedostižne sa 15 osvojenih bodova na drugom mjestu. Do kraja imamo još dva kola, ali obzirom da Finci igraju naredni meč s Lihtenštajnom, sve je gotovo.
Dakle, nama baraž je...
(sport)

16.10.2019.

Vjeverica kao motiv


Ko je ovdje pametniji? Čovjek sa bijelim figurama, ili vjeverica sa crnim?
Naravno, o ovoj vrsti šahovske igre ne radi se o pobjedi ili porazu.
Čovjek, Geert Weggen, želi napraviti jedan nesvakidašnji fotografski snimak, a životinja malo hrane. Weggen, višestruko nagrađivani fotograf životinja je Holanđanin, a dugi niz godina živi u srednjoj Švedskoj. Vjeverice su jedan njegov omiljeni motiv.
Fotografija u prilogu je napravljena daljinskim okidačem. Da bi mu životinja vjerovala, fotograf joj je morao pokazati mnogo ljubaznosti i strpljivosti, kao i neiscrpnu zalihu orašastih plodova i suncokretovih sjemenki.
Uspješno, u svakom pogledu.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
15.10.2019.

U sjećanju: Dario Džamonja 2001. - 2019.


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba 15. oktobra 2019, autor teksta Mirza Abaz)

Dario Džamonja, jedan od najistaknutijih bh. pisaca u historiji, novinar i kolumnista brojnih domaćih listova, preminuo je na današnji dan 2001. godine. Ovaj neshvaćeni boem i vječiti zaljubljenik u svoj rodni grad ostat će upamćen kao maestro kratke priče po čemu ga se i danas sjećaju mnogi sugrađani i zaljubljenici u pisanu riječ.

On je rođen u januaru 1955. godine i odrastao je kao dijete razvedenih roditelja. Porodična agonija mladog Darija se produbila onda kada mu je otac izvršio samoubistvo, a majka preselila u Nizozemsku. Ostaje živjeti s bakom i djedom u sarajevskom naselju Jezero i vrlo rano se odaje alkoholu zbog kojeg ne uspijeva završiti započeto gimnazijsko školovanje.

Kako je sam napisao u autobiografiji, umro je tri puta. Prvi put je "umro" 1993. godine kada je napustio Sarajevo, a te godine je i ranjen. Godine 1998. je opet "umro" kada je napuštao SAD i svoje dvije kćerke koje je neizmjerno volio, a prije 18 godina ispisao se iz živih, kako je jednom kazao njegov kolega pisac Abdulah Sidran, 15. oktobra 2001. godine preminuo je treći i posljednji put.

Njegovo književno stvaralaštvo obilježile su priče iz svakodnevnice. Kao prozni autor Džamonja je uobičavao u svoje priče unositi stvarne ličnosti i stvarne događaje. Gotovo uvijek je pisao u ich (ja) formi, nerijetko je bio glavni lik svojih priča, a bilo je i crtica u kojima se prikazivao kao samo još jedna jedinka u masi. Sve njegove priče imale su sentimentalan karakter i naprosto su odisale subjektivizmom i osjećajnošću.

U više navrata je rekao kako se ne kaje što se vratio u Sarajevo i s ponosom je isticao da je to jedan od najljepših dana u njegovom životu. Međutim, neposredno po povratku s Floride upoznao se s tužnom postratnom situacijom u rodnom gradu, ali su mu epizode iz prošlosti i kćerke bile pogon koji mu je davao snagu da nastavi dalje, da se nastavi boriti. Affan Ramić, istaknuti bh. slikar koji nas je napustio prije četiri godine, volio je reći da "Daco ne živi od pisanja, on od toga umire". Džamonja je sve do svoje "treće smrti", ipak, pisao...



Literarni opus Darija Džamonje čini deset knjiga koje je posthumno izdavačka kuća Buybook objedinila u obimno djelo simboličkog naziva "Ako ti jave da sam pao...". Svoju prvu knjigu kratkih priča jednostavnog naziva "Priče iz moje ulice" objavio je 1979. godine, a za svoju prozu dobio je nagradu Veselin Masleša 1985. godine, zatim Fund Free Expression Award 1993. godine, nagradu Writes Club Madison 1994. i otkupnu nagradu za poeziju Madison 1996. godine.

"Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima, to je živa istina, ne traži me da provjeriš da li je tako - to je jedna od rijetkih istina u vezi sa mnom." (Dario Džamonja)
(klix.ba)


15.10.2019.

Neobični praznici: Svjetski dan čistih ruku


Topla voda i sapun su najisplativija zdravstvena intervencija

Pravilno pranje ruku najvažnija je mjera sprečavanja širenja zaraznih bolesti i infekcija, a kolika je važnost higijene ruku i podizanja svijesti o tome, govori činjenica da se svakog 15. oktobra već 11 godina obilježava Svjetski dan čistih ruku.
Ovaj dan prvi put je obilježen 2008. godine kada je Generalna skupština Ujedinjenih nacija tu istu godinu proglasila Međunarodnom godinom sanitacije.


Svjetski dan čistih ruku obilježava se u cilju povećanja svijesti o značaju pranja ruku za zdravlje. Kako kažu iz UN -a, ovaj dan trebao bi podstaći zemlje da analiziraju običaj pranja ruku svog stanovništva. Stoga je glavna poruka Svjetskog dana čistih ruku da je pranje ruku toplom vodom i sapunom najisplativija zdravstvena intervencija.
Nauka kaže da se tokom svakodnevnih aktivnosti na rukama može naći više od 3.000 bakterija. Upravo te bakterije su najčešći prenosioci uzročnika crijevnih, respiratornih i kožnih zaraznih bolesti. Crijevne infekciju su prema učestalosti odmah iza respiratornih i čine 20 posto svih zaraznih bolesti. Češće se pojavljuju ljeti i najesen, a najviše se prenose prljavim rukama.


Zabilježeno: BiH građani evropski prvaci u pranju ruku

Na osnovu istraživanja agencije Gallup, od svih evropskih nacija, Bosanci i Hercegovci najviše pažnje posvećuju higijeni, barem kada je u pitanju pranje ruku nakon odlaska u toalet.
Čak 96 posto građana BiH ima naviku pranja ruku nakon toaleta. Odmah iza BiH sa 94 posto građana koji peru ruke poslije toaleta su građani Moldavije, zatim Turske i Portugala sa 85 posto, te Srbije i Rumunije sa 84 posto.
Nizak nivo higijene, odnosno navike pranja ruku nakon toaleta imaju i Italijani, sa 57 posto, zatim građani Španije sa 61 posto i Francuske sa 62 posto.
U istraživanju se navodi kako pranje ruku može biti jednako dobra i korisna navika za savjest ljudi kao i za samo tjelesno zdravlje.
(zdr)
15.10.2019.

Zeleni savez


Ni kod Zelenih nije uvijek sve zeleno. Neko je gore, a neko dole? Ko snosi teret, ko jednostavno jaše na talasim uspjeha? A šta želi baza? Ponekad je sve to komplikovano - barem u politici.
U indonežanskom Tangerangu, čini se, da to nije problem. Kako se vidi na slici, dva zelena stvorenja, koja inače imaju vrlo malo zajedničkog: žaba na glavi mladog krokodila, i stvorili jedan neprincipijelni savez.
Za odmor u dobroj zajednici, u kojoj je malom dozvoljeno da pliva zajedno sa velikim.
Sad za sad, samo na izlet u prirodu.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
14.10.2019.

Dva zlata za novi rekord






Simone Biles osvojila ukupno pet zlatnih na Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu

Američka gimnastičarska zvijezda Simone Biles, na Svjetskom prvenstvu u gimnastici u Stuttgartu, održanom od 3. do 13. oktobra 2019. osvojila je i svoju 25. medalju na Svjetskim prvenstvima

Time je američka superzvijezda oborila je još jedan rekord u istoriji gimnastike.

Dvadesetpetogodišnjakinja iz Teksasa osvojila je četvrto i peto zlato u Stuttgartu, posljednjeg dana takmičenja, na gredi i na parteru, te je sa pet pobjeda je bila najuspješnija gimnastičarka u borbama za titulu.
Do sada je osvojila ukupno 25 medalja na Svjetskim prvenstvima: 19 zlatnih, 3 srebrne i 3 bronzane plakete. Nna taj način, četvorostruka olimpijska prvakinja, sada u svom posjedu ima dvije medalje više od Bjeloruskinje Witali Scherbo, koja je sa osvojene 23 medalje na Svjetskim prvenstvima u gimnastici do sada držala ovaj rekord.
(sport)

14.10.2019.

Oboren svjetski rekord u maratonu za žene



Brigid Kosgei oborila prastari svjetski rekord u maratonun za žene

Nakon što je Kenijac Eliud Kipchoge probio zvučni zid u Beču, njegova sunarodnica Brigid Kosgei srušila je svjetski rekord u maratonu za žene u trci u Chicagu.
Kenijka Brigid Kosgei (25) oborila je 16 godina stari svjetski rekord Britanke Paule Radcliffe (2:15:25 sati).
Ona je u nedjelju u Chicagu, u državi Ilinois, pobijedila sa 2:14:04. Ovim je Kosgei poboljšala i njen lični rekord od 2:18:20 sati postavljen u aprilu u Londonu.

Kipchoge probio zvučni zid

Dan prije, u subotu, svjetski rekorder Eliud Kipchoge, stazu za maraton u Bečkom Prateru je kao prvi muškarac prešao za manje od dva sata. Međutim, ovo neće biti službeni rekord, jer se trka održala u tzv. "laboratorijskim uslovima".
Kosgei je u nedjelju nadmudrila svoje rivalke u Windy Cityju. Ababel Yeshaneh sa 2:20:51 i Gelete Burka sa 2:20:55, obe iz Etiopije, koje su završile su na drugom i trećem mjestu.
Radcliffe, svjetska prvakinja iz 2005. u Helsinkiju i trostruka pobjednica prestižnog Njujorškog maratona iz 2004, 2007, i 2008. godine, svjetski rekord je postavila daleke 2003. godine, u trci iz snova u Londonu, ali tada sa muškom pratnjom.

Mo Farah tek osmi

U muškoj maratonskoj trci britanska zvijezda trkač Mo Farah (36) nije uspio ponoviti uspjeh iz prethodne godine. U pobjedi u foto finišu pobijadio je Kenijac Lawrence Cherona sa vremenom 2:05:45. dok je četvorostruki olimpijski prvak Farah, završio je na osmom mjestu sa vremenom 2:09:58.
Sa samo jednom sekundom zaostatka, etiopljani Dejene Debela, sa vremenom 2:05:46, morao se zadovoljiti sa drugim mestom, dok je treći bio Asefa Mengsta sa vremenom 2: 05: 48.
(sport)

14.10.2019.

Bundeva iz Bayerna najteža










Dvadeset uzgajivača bundeve iz raznih dijelova Njemačke susreli su se na takmičenju pod nazivom Cvijetni barok, koje je održano u Ludwigsburgu.
Pobjednik je bio Michael Asam iz Bayerna sa bundevom teškom 687,5 kilograma, na drugom mjkestu je bio Mathias Wursching iz Hessena sa bundevom težine 650,5 kilograma, dok je treće mjesto zauzeo Martin Rudorfer iz Baden Wurtemberga čije je bundeva vagala 628 kilograma.
Nagrada pobjedniku je bile hiljadu eura.
O kakvim se divovima među bundevama radi, na slikama u galeriji.
(szd)
(NovaSloboda.ba)

13.10.2019.

Ironman Hawaii 2019: Frodeno i Haug pobjednici



Frodeno i Haug su priredili dvostruku njemačku pobjedu

Prošlogodišnji svjetski prvak Patrick Lange morao je odustati nakon dramatične vrtoglavice. 
Jan Frodeno i Anne Haug priredili su dan najvećeg trijumfa njemačkih triatlonaca na Havajima.

Frodeno je po treći put, kao prvi njemački triatlonac, osvojio titulu Svjetskog prvaka na Ironmanu, impresivno, suverenim nastupom, a uz to oborio i rekord staze, koji je držao Ptrick Lange.
Trebalo mu je 7:51:13 sati u valovima, na vjetru i vrućini za neumornih 3,86 kilometara plivanja, 180,2 kilometra biciklizma i 42,2 kilometra trčanja.
Timothy O'Donnell iz SAD je bio drugi, a Sebastian Kienle treći.

Haug je trijumfirala na Ironmanu kao prva Njemica, u jednoj fizičkoj i mentalnoj ekstremnoj borbi preplivavši 3,86 kilometara, vozeći biciklo 180,2 kilometra i trčeći 42,2 kilometra za 8:40:10 sati.
Prošle godine, Haug je u svom debiju za Svjetski kup bila treća.


Rezultati, pregled pobjednika na Irinman:
Muškarci, Ironman 2019

Žene, Ironman 2019

Pobjednici Ironman, zadnjih 10 godina

Rekorderi Ironman

(spagos)

13.10.2019.

42,195 kilometara ispod dva sata


Kenijac Eliud Kipchoge je istrčao maraton za 1:59,40. Atletska federacija neće priznati svjetski rekord.

Uslovi su bili idealni zahvaljujući milionskim ulaganjima: Eliud Kipchoge srušio je granicu u maratonu. Bila je to trka između xafsinške podrške i vrhunskih sportskih performansi.





Ponekad ga je teško bilo i vidjeti. Kad su se brojne TV kamere usmjerile prema trkačima oko Eliuda Kipchogea s prednje strane, Kenijac bi se skoro zavukao u svoju bijelu trkaću odjeću među trkačima koji su trčali sasvim uz svjetskog rekordera u maratonu. Tako su Kipchogea su štitili od vjetra, a on lično je prikazan poput sprintera na Tour de France. Bila je to pratnja za najbržeg trkača na duge staze na svijetu.
Pratnja je bila uz Kipchogea čitavih 42,195 kilometara kroz Bečki prater. Otprilike na svaka četiri kilometra naizmenično su se mjenjali tzv. pejsmejkeri. U krugu od 9,6 kilometara braća Ingebrigtsen trčala su ispred Kipchogea. Opet i iznova: svježe i istaknute noge na strani Kipchogea. Podrška od ukupno 41 trkača, sa ukupno 55 medalja sa Olimpijskih igara i Svjetskih prvenstava, došla je na ovaj izazov – koji je organizovan za mnogo novca. Oni su trebali pomoći ovom projektu "spuštanja na mjesec", kako je Kipchoge opisao ovaj eksperiment.

Kipchoge je sada ono što je Neil Armstrong u svijetu svemirskih ljudi. Podignuo je granice, stupio na „novu zemlju“. 34-godišnjak je prva osoba koja je istrčala maraton za manje od dva sata. Uspio je da pretrči 100 metara u 17 sekundi, 422 puta zaredom. Kipchoge je održavao potrebnu brzinu trke preko 21 kilometar na sat i trčao je prosječno 1000 metara u 2:50 minuta. Krajnji rezultat: 1: 59,40 sati.





Istorijski rezultat bez potvrde

Kenijac je istrčao maraton za manje od dva sata, Atletska federacija neće da prizna svetski rekord
Olimpijski šampion i svjetski rekorder Eliud Kipchoge postao je prvi atletičar koji je istrčao maraton za manje od dva sata, ali se to neće računati kao svjetski rekord.
Kipchoge, Olimpijski šampion i svetski rekorder je maraton u Beču istrčao za sat, 59 minuta i 40 sekundi, ali taj rezultat neće biti priznat kao svetski rekord pošto trka nije bila otvorenog tipa.
On je tokom trke imao podršku 36 "pejsmejkera" koji su mu pomagali da održi tempo i to je jedan od razloga zbog kojeg Međunarodna atletska federacija neće priznati rekord.
Također je trčao iza automobila, što po pravilima IAAF nije dozvoljeno.
Trčeći prosječnim tempom od 2,50 minuta po kilometru, Kipchoge je već na polovini trke bio 11 sekundi ispred planiranog vremena.
Svjesni da će ispisati istoriju, na oko 500 metara pre cilja, Kipchogea su napustili "pejsmejkeri" kako bi sam prošao kroz cilj.
- Ovo pokazuje da ljudsko tijelo ne poznaje granice. Sada sam to ja uradio, očekujem da će više ljudi to učiniti poslije mene - rekao je Kipchoge.
Današnji maraton u Beču bio je njegov drugi pokušaj da 42.195 metara istrči za manje od dva sata. U prethodnom, u Monci 2017, bio je sporiji za 26 sekundi.

Aktuelni svjetski rekord u maratonu, koji je Kipchoge postavio u Berlinu 2018. iznosi 2:01,39.

(sport)
13.10.2019.

Finska poražena, na redu Grčka












Pravo lice bh. reprezentacije u Zenici

Reprezentacija Bosne i Hercegovine je u Zenici savladala Finsku rezultatom 4:1 u meču 7. kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo.

BiH - Finska 4:1 (2:0)

Strijelci: (Hajrović 29, Pjanić 37 - penal, 58, Hodžić 73/ Pohanpjalo 79)

Bosna i Hercegovina: Šehić, Bičakčić, Kovačević, Kvržić, Kolašinac, Cimirot, Sarić, Pjanić, Gojak, Višća i Hodžić

Finska: Hradecky, Arajuuri, Toivio, Uronen, Raitala, Sparv, Tuominen, Kamara, Lod, Soiri i Pukki.

S dosta pesimizma se u Bosni i Hercegovini čekao ovaj meč, no izabranici Roberta Prosinečkog napokon su pokazali pravo lice i pristup kakav od njih uvijek očekujemo, pa ni rezultat na kraju nije izostao.
Finci su se orijentisali na odbranu svog gola, ali presing Zmajeva urodio je plodom i već nakon 45 minuta igre vodili smo s 2:0, a moglo je biti i uvjerljivije.
Od početka smo bili odlučniji, motivisaniji i željniji da ostvarimo pobjedu. Nizali su se korneri, opasni napadi pred golom Finske, koja je nekako uspijevala da se odbrani. Gol Gojaka je poništen, imali smo nesreću da se i Višća povrijedi, no na kraju se ulazak Hajrovića ispostavio kao dobitak za Zmajeve.
Upravo je Hajrović u 29. minuti pogodio nakon sjajne asistencije Kvržića, a u 36. minuti je dosuđen penal nakon što je jednog finskog igrača lopta napucala u ruku. Iako su Finci smatrali da nije bilo elemanata da Slovak pokaže na bijelu tačku, on je to ipak učinio.
Kapiten Miralem Pjanić naštimao je loptu i mirno pogodio za 2:0. Do kraja prvog dijela imao je Hajrović dobru priliku da novim golom možda i ovjeri pobjedu bh. selekcije, ali je Hradecky sjajno odbranio i ostavio Finsku u kakvoj-takvoj nadi da može izbjeći poraz.
Na otvaranju drugog dijela Cimirot je bio u šansi, no pucao je iskosa s desne strane samo u vanjski dio mreže.
U 54. minuti Pjanić je sjajno izveo slobodnjak iskosa s lijeve strane, ali je prečka spasila Fince potpunog potopa u Zenici. Ubrzo nakon toga nova velika šansa za BiH, ali je Gojak šutirao preko gola s nekih osam metara opet malo iskosa.
U 58. minuti je posao završen. Spašavali su se Finci koliko su mogli, blokirali pokušaje, a onda je Pjanić zakucao loptu u rašlje za 3:0.
Ni tu nije bio kraj rapsodije na Bilinom polju. U 74. minuti Armin Hodžić je zakucao loptu u mrežu Finaca za 4:0 i potpuni debakl nemoćnih gostiju. Pohanpjalo je desetak minuta prije kraja ublažio poraz Finske.
Nakon ove pobjede Zmajevi su se vratili u igru za drugo mjesto, ali u utorak imaju težak ispit u Atini protiv Grčke i morat će da pobijede ako žele da se nadaju plasmanu na EP, mada je mnogo toka i u rukama finskih igrača, kojima slijedi nešto lakši raspored do kraja.
Treba imati u obzir da sada imamo bolji međusobni omjer od Finske, koja nas je u prvom meču savladala s 2:0.


(sport)

13.10.2019.

Opasni selfiji










U ovom vremenu gotovo da nema onoga ko nije barem nekada uzeo svoj pametni telefon, i snimio fotografiju o sebi. Selfie fotografije se mogu naći na svim društvenim mrežama. Nema potrebe da to provjeravate, već znate da je to istina.
Ali, kada se uzmu u obzir opasne okolnosti, selfiji mogu biti i smrtonosni. Između 2011. i 2017. godine, na ovaj način je, barem koliko je poznato, širom svijeta smrtno stradalo 259 osoba.
Ovi nesretni selfiji često se snimaju tokom putovanja, pri čemu se ljudi se penju na nebodere, litice i mostove, kako bi snimili fotografiju za pamćenje. Neki ljudi se redovno tako fotografišu, upravo zato što znaju da je to opasno; drugi da bi objavili sličan snimak ili dva, možda zato što nisu u potpunosti razumjeli sa koliko je to rizika povezano.
Ako želite snimiti neki nevjerojatan selfie, apsolutno se upustite u njega.
Mislimo da su sljedeći snimci otišli i previše daleko.
Uz molbu, ne ponavljete nešto slično ovome.
(farandwide)
(NovaSloboda.ba)
12.10.2019.

Svijet i u svijetu svašta


Ni o pokretu Žuti prsluci nismo odavno nešto čuli. Njihova aktivnost ne prestaje., U francuskom Nantesu policija je koristila vodene topove tokom nedavnih demonstracija.


Kako izgleda sanacija pruge za superbrze ICE vozove u Njemačkoj, gledano odozgo, vidi se na slici napravljenoj dronom kod mjesta Sorsum. Sanacija pruge od Hanovera do Gottingena koštaće oko 175 miliona eura. Biće ugrađeno oko 140 kilometara šina, 47 skretnicaa, 243.000 pragova i 405.000 tona šljunka. Pored toga, sanirat će se devet tunela i osam mostova preko dolina, kao i nadzemni vodovi.


Poplave, tamo gdje nisu tako česta pojava, desile su se u jugoistočnoj Španiji. Tri i po hiljade ljudi moralo je napustiti svoje domove. Poplava izazvana jakom olujom odnijela je četiri ljudska života.


U Dresdenu u Njemačkoj održava se već tradicionalna trka u drvenim kutijama za sapun „Prix de Saloppe“. Na slici članovi grupe neobičnog imena „Partizani Bethlehema“, učestvuju na ovogodišnjoj utrci sa interesantniom kreacijom, na stazi dugoj skoro čitav kilometar.


Još jedno podsjećanje na nedavne požare u prašumama Amazona. Jedno drvo gori od vrha do dna.


Kako je došlo do toga da statua hinduskog božanstva Genesha leži u vodi jednog jezera u indijskom gradu Ajmer, nepoznato je, ali zabilježeno slikom.


Umjetnost na malo drugačiji način. Aplauz! Prije svega za pjevače, ali onda i za šašavu ideju: U vrućoj ljetnoj večeri u Pragu, publika uživa u Mozartovim arijama, ugodno izvaljena u limenim kadama napunjenim vodom.
Pri temperaturama od tridesetak stepeno to je vrlo ugodno, a onda slijedi bizarno pitanje: Nije li se don Giovanni mogao izgovoriti kao „John do vany“? A to na češkom znači „John u kadi“.
Ideja u djelo provodi promotora kulture Ondřej Kobza, koji umjetnost želi predstaviti na malo drugačiji način. Ni u kom slučaju na suho, kako to i slika prikazuje.

(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

12.10.2019.

Taj čudesni svijet - Slike dana


Kad se pane od umora. Jedan radnik, čekajući na kupce, našao je mjesto ns vrećama luka, gdje će sklopiti oči i odmoriti se, tokom podneva. Zabilježeno u Hyderbadu, glavnom gradu južno indijske države Telangana.


Za disciplinu penjanja, izgleda više nije potrebna okomita stijena na nekom dalekom brdu. Dovoljno je naći neku elektro vjetrenjaču u blizini, postaviti pribor za penjanje, i početi sa penjanjem prema vrhu. Na slici jedna takva aktivnost, svjetske prvakinje u penjanju Jessice Pilz, na vjetrenjači na Wiener Donauinsel, ostrvu na Dunavu u Beču.


Održano je i Svjetsko prvenstvo u hrvanju 2019. Rumunka Emilia Alina, desno, i Njemica Ellen Riesterer nastupile su jedna protiv druge. Pobjedila je Njemica, koja je na kraju, u kategoriji do 50 kg osvojila srebrenu medalju.


Jedan muškarac je našao mjesto za odmor, izvalivši se u sred ogromne slike na travnjaku, koju je napravila francusko.švicarska umjetnica Saype, u ženevskom „Parc de la Grange“.


Mladi nepalski glumci, u Kathmnaduu, gledaju kroz prozor, prije početka predstave u kojoj je tema bila Hinduska mitologija.


A u blizini, u Kashmiru, odnedavno autonomnoj indijskoj državi, uz mnogo napora, ukrašene ruke jedne mlade, prije čina vjenčanja.


Protesti u Hong Kongu se nastavljaju i dalje. Preko barikada ispred vladine zgrade, jedna potpuno maskirana demonstrantkinja baca Molotovljev koktel.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
11.10.2019.

Život nema reprizu


Eksperiment

Vašington (grad). Metro stanica hladnog januarskog jutra 2007.g. Čovek na violini svira Bahovo djelo nekih 45 minuta. Za to vrijeme, približno 2.000 ljudi prodje stanicom, većina na svom putu na posao.
3 minute nakon što je počeo sviranje, sredovječan čovjek uočava muzičara koji svira. On usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno odlazi kud je namjerio.

4 minute kasnije:
Violinista prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, te bez zastajkivanja, nastavlja hod.

6 minuta kasnije:
Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

10 minuta kasnije:
3-o godišnji dečak se zaustavlja. ali ga majka odvlači žureći. Malac zastaje da ponovno pogleda violinistu, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju. Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisililo svoje dete da nastavi da hoda.

45 minute kasnije:
Muzičar svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i poslušalo i to na kratko. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo da hoda nepromenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno $32.

1 sat kasnije:
Muzičar završava sviranje i nastupa tišina. Niko to ne primjećuje. Niko ne tapše, niti odaje bilo kakvo priznanje.

Prava istina:

Niko nije znao da je muzičar u stvari bio Džošua Bel, jedan od najznačajnijih muzičara današnjice na svetu. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrednoj $3.5 miliona dolara. Samo dva dana prije ovoga Džošua Bel je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gde je prosječna cijena ulaznice bila 150 dolara.

Ovo je istinita priča. Inkognito svirka Džošue Bela na stanici metroa je organizovao Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se pitanje: "Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme, uopšte prepoznajemo lepotu umetnosti? Da li stanemo da tu lepotu saslušamo? Prepoznajemo li talenat u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima medju nama koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaje u drugim prilikama?"

Jedan mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo ni trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih muzičara na svijetu, koji svira jedan od najlepših komada ikada stvorenih, na jednom od najlepših instrumenata ikada načinjenih ...

U trci za vremenom postavlje se pitanje šta sve lijepo propuštamo?
Život je jedan i, nažalost, nema reprizu!

Potražih original za ovo i nadjoh sljedeci link. Koga interesira, moze kliknuti na link i pročitati mnogo više detalja o ovom neobičnom eksperimentu koji je napravljen u saradnji sa listom Washington Post. Na žalost nekih, samo na engleskom. (SK)

http://www.washingtonpost.com/…/…/04/04/AR2007040401721.html

From: Aida S
(objavljeno a Mostarskom Beharu, 20121011)
11.10.2019.

Zvijezda Rođenih: Ubiratan Brandao de Souza




(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba dana 10. oktobra 2019.)

Brandao: Zaljubio sam se u Mostar, želja mi je nastupati za reprezentaciju BiH

Ubiratan Brandao de Souza već treću godinu je u Mostaru, ali nikad nije igrao bolje. Ovaj krilni napadač Veleža zabio je devet golova u Premijer ligi i sedam posljednjih svojih Rođenih. S ekipom portala Klix.ba prošetao je Starim Gradom te govorio o Veležu, Mostaru, karijeri, svojim ciljevima...
Brandao govori samo portugalski te nam u komunikaciji pomaže Veležov kondiconi trener Jasmin Trnovac. U komunikaciji s bogatom kolonijom iz Južne Amerike Trnovac je nezamjenjiv.

Brandao nam na početku govori kako se nivo nogometa u Premijer ligi znatno razlikuje od onog u Prvoj ligi Federacije, u kojoj se prve dvije mostarske sezone borio. Tad je u Veležu dominirao pritisak da se svaka utakmica mora pobijediti, sad je nešto lakše.
"U Federalnoj ligi se nije mnogo igralo, više je naglasak na duel igri. Došao sam do izražaja jer sam zaista mnogo radio, ali i zbog toga što se u Premijer ligi već hoće igrati. Klubovi forsiraju više pas igru i to mi odgovara. Najteže je bilo igrati protiv Zrinjskog, vidi se da posjeduju sjajan kvalitet", kaže on.

Nastavlja kako je Velež loše startao sezonu, ali su promjena trenera i dolazak Feđe Dudića značili značajan napredak u analizi protivnika te taktičkoj nadogradnji cijele ekipe i igrača pojedinačno.
"Značajno sam napredovao u igri u oba smjera, jer mislim da sam nadogradio i defanzivno kretanje", priča Brandao koji je u Veležu značajno i fizički napredovao, dobio osam kilograma i sada ima snage da se nosi s premijerligaškim igračima.

Zaljubio se u Mostar, klub i raju, ali služba je jedno, a družba drugo. Cilj je naravno kroz nogomet osigurati finansijsku egzistenciju.

"Ovdje se ne može zaraditi koliko u evropskim klubovima. Radim naporno, trudim se i napredujem. Želja mi je da ostvarim transfer u neki jak evropski klub, igrati nogomet na višem nivou", kazao je.
U ostvarivanju ličnih ciljeva igrači iz Brazila znali su zaigrati i za reprezentacije zemalja u kojima su igrali. Ni ovaj dvadesettrogodišnji Brazilac se ne bi mnogo premišljao kad bi poziv stigao.

"Teško se u Brazilu probiti do reprezentacije, znamo kakva je konkurencija. Kad bi se otvorila prilika, volio bih zaigrati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Mislim da čak na krilnim pozicijama ima prostora i za mene", smatra lijevo krilo Veleža kojem je Neymar uzor u svijetu nogometa.
Kaže nam kako uživa u Mostaru, jer je grad lijep i pun turista. Publika je od početka prepoznala njegov trud i mnogo mu znače povici odobravanja s tribina.

"Nigdje drugo u Bosni i Hercegovini ne bih igrao osim u Mostaru, samo u Veležu naravno", kazao nam je na kraju Brandao.
(klix.ba)
11.10.2019.

Ko to tamo igra?


Svjetsko prvenstvo u rugbyju je jedan veliki sportski događaj u svijetu. Samo, nažalost, kod nas nailazi na interesoivanje samo manjeg broja znatiželjnih znalaca.
Broj ljubitelja rugbyja kod nas, kao i u velikom dijelu Evrope je neznatan, a oni koji jesu pravi ljubitelji, mogu samo uzdisati za ovakvim slikama, koje se pretežno objavljuju u za to specijalnim stranim časopisima, na internetu, ili prikazuju na stranim tv kanalima.
Svjetsko prvenstvo u Rugbyju se održava svake četvrte godine, a to prvenstvo je pored Olimpijade i Svjetskog prvenstva u fudbalu, jedan od najvećih sportskih događaja u svijetu. A na tekućem Svjetskom prvenstvu, koje se održava od 20. septembra do 2. novembra ove godine u Japanu, sjevernoamrikanci se bore za svaki centimetar trave.
Ovalna lopta mora se prenijeti do kraja protivničke zone, pri čemu se igrači guraju, udaruju, i prije bi rekli da liče na ljude iz osiguranja na ulazima, ili na nosače namještaja.
Ono što na prvi pogled liči na bijes iz nekog Asterixovog stripa, pokazuje se kao fascinirajući sport za gledaoce, sa taktičkim finesama, elegantnim pasovima i velikim preprekama.
I kako je bivša kolonijalna sila Velika Britanija marljivo izvozila u svoje kolonije i ljubav prema rugbyju, pojavljuju se reprezentacije veoma malih zemalja, koje danas čitaju lekciju iz rugbyja nekim puno moćnijim zemljama. Primjer. mala reprezentacija Samoe upravo je napravila veliku stvar pobijedom protiv Rusije sa 34:9.

Nekoliko informacija o tekućem Svjetskom prvenstvu u rugbyju:
Deveto Union svjetsko prvenstvo u rugbyju održava se od 20. septembra do 2. novembra 2019. godine u Japanu. U julu 2009. godine Japan je odabran kao domaćin od svjetske rugby asocijacije. Ovo je prvo Svjetsko prvenstvo koje se održava na području Azije. Očekuje se da će ovo prvenstvo, nakon Olimpijade i Svjetskog prvenstva u fudbalu, privući veliki broj gledalaca,na stadioonima, kao i onih pored malih ekrana širom svijeta.
A što se tiče nas: Ni čuli, ni vidili.

Na fotografiji: Ovalna lopta i mnogo jakih momaka. Scena sa utakmice Italija – Kanada, u kojoj je pobijedila Italija sa 48:7.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
10.10.2019.

Pogled unaprijed, na 2049. iz 2019.





Kako bi tehnika mogla promijeniti naš život u narednih 30 godina

(tekst Volker Weinl, ilustracija Rafal Piekarski, objavljeno u časopisu Bild, 3. oktobra 2019.)

Zeleni krovovi i fasade hlade zgrade, nude insektima životni prostor, a ujedno proizvode i kiseonik.
Ventilatori filtriraju CO2 iz vazduha. Pogon im je strujom dobijenom iz izvora obnovljive energije, i solarna energija.
Drvene kuće, koje reduciraju potrošnju materijala sa lošim klima bilansom, kao što je beton.
Informacije, koje danas dobijamo putem smartfona, dobijećemo direktno na kontaktna sočiva, leće na očima.
Univerzalni urežaji za prevođenje dozvoljavaće nam da razumijemo strane jezike po želji.
Vještački oblaci biće proizvođeni u fabrikama oblaka na moru, kako bi vratili što više sunčevih zraka natrag u svemir
Leteći automobili su više igračke za bogate, nego masovna sredstva za promet
Veliki dio električne energije dolaziće iz obnovljivih izvora energije. Na primjer, energije vjetra, koja će biti sakupljana sa vjetrenjačama visokim 300 metara.
Dronovi će sakupljati podatke o vremenu, posmatrati saobraćaj i prepoznavati mogiuće prestupnike, zločince.
Agencije za putovanja usmjeravaće letove za odmor preko ptanja u zemljinoj orbiti.
Bez troškova letenja, moći ćemo uživati u kratkom odmoru na jednoj virtuelnoj plaži na Halodecku.
Jedan mali robot ostvarivaće san o čistom stanu, koji će čistiti sam od sebe.
Inteligentne kamera pilule zamjeniće snimanje stomaka i crijeva velikim medicinskim uređajima.
Narukvica će nadzirati zdravstveno stanje srce i krvotoka.
Medikamenti će se unositi putem flastera na koži. Također i zaštitne vakcine protiv karcinoma.
Sve više ljudskih dijelova tijela moći će se zamjeniti ili podržavati putem tehnologije, naprimjer, vještačko srce ili vještačka pluća.
Tamo gdje su prije bili rudnici uglja, nalaziće se jezera za odmor.
Za planiranje familije spada jedan Gen-check oplođene jajne ćelije. Nasljedne bolesti mogu se putem DNA editinga izbjeći i spriječiti.
Hyperloop kapsule u vakumskim cjevovodima prevoziće putnike brže i uz manje energije brže nego ranii superbrzi vozovi.
Da se gradovi tokom promjene klime ne bi jako zagrijavali, biće još više zasađeni drvećem i grmljem.
U zoološkim vrtovima posjetioci će se moći diviti mamutima, koje su istraživači podigli iz kloniranih mamutovih ćelija, koje su pronašene u lehu u Sbiru.
Neiscrpni izvori energije: Prvi reaktori fuzije atomskog jezgra počeće isporučivati struju u mrežu.
U velikim gradovima, posebno na Sredozemlju moći će još uvijek preživljavati sve više domaćih vrsta biljaka.
Fudbalske utakmice između robota i ljudi biće jedan veliki magnet za gledaoce. A da li će jedan tim robota moći osvojiti neko domaće prvenstvo, ostaje otvoreno pitanje?
Za život neophodne bjelančevine u jelu neće više dolaziti iz štala, nego iz farmi insekata, ili iz vještačkih mesnih laboratorija.
Svakodnevni predmeti za upotrebu kao što su alati, ili namještaj, prema potrebi će se praviti uz pomoć 3D štampača.
Kupovina će funkcionisati uz pomoć šrepoznavanja lica i otisaka prstiju. Plaćanje će nakon toga biti direktno obavljano bez novca, skidanjem sume sa konto računa.
Taxiji bez vozača razvoziće putnike kroz gradove, sigurno do cilja.
Psi roboti će važiti kao veoma čisti i lako higijenski održavani susatanari.
Ulice, kao i krovovi zgrada, obojene u bijelo, reflektiraće sunčane zrake nazad, i na taj način će se smanjiti zagrijavanje Zemlje.
(bild)
sa njemačkog: Smail Špago

10.10.2019.

Pogled unazad, na 2019. iz 2039.


(tekst koji slijedi objavljen je na facebooku, stranici Konjic moj grad, dana 6. oktobra 2019. autor Emir Tucaković)

Nostalgija 2039.

Eeeeeehhh...
Prijatelju moj...
Nije se moglo ić' u školu tek tako, mor'o te vozit' neko donaulaz. U razredu smo svi imali Ajfon, a obuvali šljokičasti Najk sa amortizerima i hidraulikom. Roditelji nam nosili rusake. Na velikom odmoru jeli margaritu sa kurkumom i dramčicom fafarona sa Kilimandžara, pili BiGBanG energy sa extra kofeinom, a na šesti čas nismo ni išli jer smo bili preumorni od prva tri...
Profesori su se bojali da nam pišu loše ocjene jer ni većina njih nije znala odgovore koje su tražili. Išli smo u multiplex kina s pet zvjezdica i slikali se za instagram, a film nikada nismo odgledali do kraja. Knjige smo viđali na slikama, a čitali smo SAMO naslove 'fastread' portala. Gledali klipove na kojima likovi komentarišu likove koji komentarišu druge likove koji igraju nešto sa trećim likovima. Slušali Jalu i Bubuu i skupljali lovu za kauciju kad bi bili pritvoreni zbog trgovine narkoticima. Uplaćivali mjesečnu članarinu u teretani samo kako bi snimili klip o dvije serije trbušnjaka po dvajes'. Petkom i subotom cugali tekilu limun i so', a nedeljom pušili šišu s okusom vanilije i purpurnog neba. Radnim danom pušili Marlboro, crveni. Kupovali profesionalne Kodak fotoaparate na kojima od najvećeg gabora napraviš foto modela. Padali u depresiju kad na instagramu slika nema više od 100 srčeka. Roditelji su nas poštovali i pazili da ne povrijede naša osjećanja. Kad bi zabrljali nešto, nismo išli u kaznu već psihologu. Čitali fabulu fabule Na Drini ćuprija i Derviš i smrt. Postajali snobovi puno prije negoli smo počeli zarađivati vlastiti novac. Na more išli u Antaliju i Majorku.... Zaostrog kamp... Ma daaaj, apartman sa masažerima u tuš kabini. Imali smo imaginarnog prijatelja sa osam'es' i vodali genetski modifikovane psiće sa spojlerima. Odlazili u solarijum zbog prirodno tamnijih dušmana. Vozili električne točkove i spavali kad nam se spava. Fakultete smo kupovali, a poslove dobijali na poklon za promociju diplome. Gledali smo Zvezde Granda i znali gdje Jelena ima mladež, a mandarine kupovali kod Kristine. Jeli zdravu hranu iz najlona. Plastificirali planetu i živili život punim plućima.
Eehhh... Kad se samo sjetim.
ET
(facebook)

10.10.2019.

Na granici


Kontejner iznad kontejnera, kontejner do kontejnera, okolo ograda i stražari. Svakih nekoliko stotina metara turska zastava.
Ovako izgleda naselje za sirijske izbjeglice u blizini turskog grada Kahramanmaraş. Više od 10 hiljada izbjeglica, koje ovdje žive, ako ništa drugo, imaju čvrst krov nad glavom, bez šatora, kao što to imaju mnogi njihovi zemljaci, u drugim izbjegličkim naseljima.
Turski predsjednik Erdogan je najavio kako će najmanje milion izbjeglica vratiti nazad u Siriju. Oni bi se tamo trebali naseljavati u tampon zoni, u blizini granice.
Od izbijanja građanskog rata, oko 3,6 miliona Sirijaca je izbjeglo u Tursku.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
09.10.2019.

Simbol grada Mostara otvara svoja vrata na ljeto 2021.

hotel Neretva

hotel Neretva

hotel Neretva

hotel Neretva

hotel Neretva, 1892.


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu bljesak.info dana 6. oktobra 2019.)

Ovaj prijeratni simbol najvećeg grada na Neretvi mjesecima se užurbano obnavlja nakon što je gradilište skoro osam godina bilo zapušteno.

Prohladno i oblačno vrijeme s povremenom kišom, koje je obilježilo jučerašnji dan u Mostaru, nije predstavljalo smetnju radnicima na gradilištu hotela „Neretva“. Ovaj prijeratni simbol najvećeg grada na Neretvi mjesecima se užurbano obnavlja nakon što je gradilište skoro osam godina bilo zapušteno. Hotel „Neretva“ je, podsjeća Avaz, prije nešto više od 14 godina za 600.000 KM od tadašnje Općine Stari Grad kupio Halim Zukić, nekadašnji vlasnik VGT osiguranja iz Visokog. Iako je nakon kupovine punih šest godina čekao neophodna odobrenja, radovi su stali na prvoj fazi, uslijed čega je objekt ovog nekada čuvenog hotela, koji se nalazi na privremenoj listi nacionalnih spomenika BiH, postao pravo ruglo. Zukić je, konačno, brojnim špekulacijama koje su se iznosile stao ukraj kada mu je lani iz nadležnog gradskog odjela izdano odobrenje za privremeno zauzimanje javne površine u svrhu ograđivanja gradilišta radi izvođenja radova na sanaciji, restauraciji, dogradnji i revitalizaciji objekta hotela „Neretva“. Nedugo poslije otpočeli su radovi koji se izvode pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika FBiH. U izjavi za Avaz Zukić je kazao kako je zadovoljan dinamikom izvođenja radova.
''Trenutno se rade krovopokrivački radovi. Sljedeći korak su radovi na fasadi, čime bi „Neretva“ dobila skoro konačnu vanjštinu. Konačni završetak radova planiran je za ljeto 2021. godine i u svojim detaljima hotel će zadržati duh i vrijednost „Neretve“'' poručio je Zukić.

Objekt će imati 84 sobe i bit će dio jednog od svjetski renomiranih hotelskih lanaca.

„Neretva“ je izgrađena 1892., u vrijeme austrougarske vladavine. Hotel je građen u specifičnom pseudomaurskom stilu, koji je tada bio dominantan.


09.10.2019.

Iz stare štampe: Tuberkuloza u Mostaru – Musavat br. 2. iz 1908. g.


U časopisu Musavat, broj 2 iz 1908. godine, objevljen je slijedeći tekst:

Tuberkuloza. Ova strašna bolest, za koju se još nije siguran lijek pronašao, raširila se je u našem gradu skoro nevjerovatno. Jedan ovdašnji liječnik pripovijedao nam je da je neki dan bio pozvan u tri familije radi bolesti pojedinih članova i da je na sva tri mjesta konstatovao sušicu. Sva tri bolesnika bili su mladi od 15 do 25 godina. Nadalje nam liječnik reče da su ova 3 slučaja malenkost, jer je u Mostaru najviše slučajeva smrti od sušice. Ovo je zaista strašno i trebalo bi o ovome čaru tražiti”.

Prva liječnica u Mostaru bila je dr. Bohuslava Keck, Čehinja rođena 1854. Nakon završetka školovanja i nakon trinaestogodišnje liječničke prakse, godine 1892. g. doseljava u Mostar. Pored obavljanja prakse kao stalna liječnica u Mostaru, dr. Keck je objavila brojne članke u listu Osvit, kao imnoge stručne studije o bolestima. Ona je prva počela savjetovati građane Mostara i upozoravati ih posebno na opaku bolest tubelkulozu. Međutim, nije ostala samo na savjetovanjima i objavljivanju članaka, nego je oštro zamjerala nadležnim organima na propustima koji ne omogućuju razvoj i primjenu moderne medicine. U listu Osvit iz 1905, u seriji od četrdeset nastavaka, ona upozorava sugrađane na potrebu higijenskog stanovanja, odijevanja, dječjeg odgoja, izbora zvanja, način njege bolesnika, kao i potrebu redovitog kupanja i dezinfekcije. Već sljedeće godine, ponukana pojavljivanjem brojnih slučajeva tuberkuloze, objavljuje seriju priloga pod naslovom „O tuberkulozi pluća te o načinu kako se ima ista suzbiti.” Nakon dvadeset godina plodnog rada, dr. Bohuslava Keck napušta Mostar i vraća se u rodnu Češku gdje i umire 1911. g.

Fotografija: Južni logor, 1900-tih (cidom)

Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

09.10.2019.

Slučajni nalaz



Fotografija sa Google Eartha: kuće i palme. Ništa neobično, da nije bilo jedne svijetle mrlje u vodi, vrlo blizu obale.
Priča koja je slijedila iza toga, dovela je do jednog mrtvog čovjeka: Jedan bivši stanovnik Wellingtona na Floridi, želio je da pomoću softvera još jednom pogleda svoju nekadašnju kuću.
Iz ptičje perspektive, u vodi ispred kuće, uočio je jednu svijetlu mrlju, čudnog oblika. Nakon toga kontaktirao je sa novim stanarom u kući, koji je napravio nekoliko fotografija uz pomoć drona.
U vodi se nalazio potopljen auto, a u njemu je policija otkrila ostatke muškarca, koji je nestao prije 22 godine?
Istraga se nastavlja.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
08.10.2019.

Projekt - Planina u srcu Hercegovine mogla bi postati svjetska alpinistička destinacija






(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Radio Sarajevo, dana 7. oktobra 2019.)

Istočno od Mostara smještena je krečnjačka hercegovačka planina Velež, koja je ime dobila po bogu Velesu iz slavenske mitologije. Na njoj raste nekoliko endemskih vrsta koje ne rastu nigdje drugo, a istovremeno krije i historijske znamenitosti poput nekropola stećaka koje svjedoče o dugom kontinuitetu prisutnosti ljudi u blizini ove planine.
Ova stjenovita planina idealna je za ljubitelje alpinizma, stoga se grupa entuzijazista odlučila upravo Velež promovirati kao svjetsku alpinističku destinaciju kroz projekt "Srce Veleža".
"Ideju je pokrenuo naš ponajbolji alpinist Armin Gazić, koji je zajedno sa svojim prijateljem Srdjanom Kujundžićem (oba su članovi PD Treskavica) napisao projekt 'Srce Veleža' a koji je predstavljen organizaciji Ambasade Švicarske - xxxMakersima i kao takav prihvaćen. Inače, planina Velež se nalazi u srcu Hercegovine, na području općina Mostar i Nevesinje, a njena divlja ljepota je još uvijek skrivena od većine naših građana, ponajviše radi zabačenosti i nepostojanja adekvatne literature", rekao je za Radiosarajevo.ba koordinator projekta Zehrudin Isaković.
Isaković je za naš portal govorio o tome kakve ljepote krije ova jedinstvena hercegovačka planina.
"Podno stijena, u gustoj šumi nalaze se ostaci nekadašnje ceste, koja je izgrađena u doba Austro–Ugarske vladavine Bosnom i Hercegovinom. Ovdašnje stijene nastanjuju suri orlovi, a šume medvjedi i ostale divlje životinje. Najviši vrh Botin seže seže do 1969 metara nadmorske visine. Ukupni krajolik svakako zaslužuje da bude zaštićen i kategorisan kao područje od posebne državne skrbi", rekao nam je Isaković.



Planina Velež
Zanimalo nas je šta to Velež nudi alpinistima i planinarima.
"Važno je podsjetiti da je sjeverna stijena Veleža, sa svojih 13 kilometara dugačkom barijerom, jedna od najprepoznatljivijih i najvećih u čitavom regionu jugoistočne Evrope. Ta stijena ima bogatu alpinističku historiju. U njoj je već ispenjano pedesetak alpinističkih smijeri. Osim Bosanaca i Hercegovaca, tu su se penjali Slovenci i Hrvati, i tako velika alpinistička imena kao što su: Stipe Božić, Edo Retelj, Muhamed Šišić, Muhamed Gafić, Mukrim Šišić, Goran Gvozderac, Željko Rudan, Boris Kovačević, Dragan Ilić, Bojan Pollak, Marko Prezelj, a tim stijenama sam se kao mlad alpinist penjao i sam", rekao je Isaković navodeći kako su nakon proteklog rata aktivnosti u ovoj stijeni zamrle.
"Naš je cilj da je vratimo u fokus alpinističke zajednice, ali i da privučemo sve one koji vole prirodu, adrenalin, planinarenje. Također, cilj nam je da projekt pomogne da ovo područje bude mjesto održivog planinarskog turizma, važan toponim za penjače iz cijelog svijeta", rekao je Isaković.
Projekt „Srce Veleža“ podrazumijeva izradu feratte, deset alpinističkih smijeri pripremljenih za sportsko penjanje (postavljanje tzv. spitova – specijalnih klinova koji se postavljaju u zabušenu stijenu), kao i markiranje planinarske staze (hiking trail), od podnožja planine do na sam vrh Botina.
"No, izgradnja Via Feratte je vrlo kompliciran i odgovoran posao", poručio je Isaković.
Via ferata podrazumijeva uređenje staze kroz vertikalne dijelove stijene, gdje bušenjem specijalnih metalnih ankera i metalnih stopa za penjanje, zatim uvezivanjem ankera sajlom - stvarate osigurani planinarski put! Na njenoj izradi radi tim iskusnih alpinista: Armin Gazić, vođa tima, Nermin Demir, Jasmin Čolaković, Benjamin Jusić, Samin Bajrić, Kujunđić Srđan i igor Milošev.


Putokazi na planini Velež
Slučaj je htio da su, paralelno s projektom Srce Veleža, vrijedni Dragan i Emira radili i Alpinistički vodič Velež, koji je vrlo vrijedan doprinos ukupnom naporu da ovo područje približimo planinarima, alpinstima pa i svim drugim zaljubljenicima u nedirnutu prirodu.
"Upravo se tu krije i ključna poenta projekta Srce Veleža – omogućiti dugoročni razvoj planinskog turizma u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, prvenstveno na području općine Nevesinje koja je partner u realizaciji ovog projekta", dodao je Isaković.
Isaković nam je pojasnio kako se na Velež može doći i sa juga – iz pravca Mostara, odakle postoje markirane planinarske staze
Inače, realtivno blizu su Buna, izletište Alagovac u općini Nevesinje, područje Rujišta koje ima ski centar..., dodao je.
Gala promocija projekta, a to znači same Ferate i hiking traila na Botin, bit će od 25. do 27. oktobra ove godine. Na samom eventu će se predstaviti i „Alpinstički vodič Velež“, autora Dragana ilića i Emire Hukić, koji je prvi ove vrste, urađen vrlo moderno i u kojem osim opisa penjačkih uspona možete naći i historiju uspona na toj planini, kao i tehničke podatke – kako doći, gdje odsjesti, opći podaci o planini... Izdavač je PD Treskavica Sarajevo.
"Plan je da 'Srce Veleža' preraste u tradiciju, te da se svake godine okupljamo ovdje u srcu Veleža, da penjemo alpinističke uspone, penjemo se na vrhove, slavimo ljepotu prirode i uživamo u svemu onome što ona nudi", rekao je za Radiosarajevo.ba koordinator projekta Zehrudin Isaković.
(RadioSarajevo 20191007)
08.10.2019.

Sjećanje na Mostar koga više nema

plaža Bunur, nekad

Bunur, sada

Džeger, Fejićeva, kod kina Zvijezda

Dom izviđača, sedamdesete

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda, dana 7. oktobra 2019. autor Fazlija Hebibović)

Fazlija Hebibović-Sjećanja: Kema, Peka, Bale, Mušo, Brato Krava, Božo i Cargo, Bora Fabris, Džeger, Uka…

Kada sam, kao dijete, iz Jablanice doselio u Mostar, imao sam čast i privilegiju da živim u najljepšem sokaku na svijetu – Alajbegovića. U kome su, u ono vrijeme, u kući na samom početku sokaka stanovali Mujo i Fatima Alajbegović, profesorica Mira i Brato Krava, baba Sena, Nemanja i Dragica Njunjić, Osman i teta Hajruša, Smailaga i Smailaginica, nena Čišićka i kćerke joj Dutka i Tima, čika Ante Radović i teta Vasa, pa Muruveta, Baba Buljubašić-hala Nefa, Jusufaginica (majka Arifa i Zibe Nožić), Salko i Fata Puce, Asim i Đenka Elezović, Vejsil i Munta Husković, teta Dika, Hajro i Džemila Alađuz, Ćamil i Memnuma-Hadžinica Derviškadić…
A još veće zadovoljstvo da mi plaža Bunur bude pedesetak metara od kuće. Iako sam u rodnoj Jablanici naučio plivati, prve prave plivačke korake napravio sam na Neretvi, gdje su me, kao i ostalu “malu” raju, tranguze u Neretvu bacali Kema Denjo, Peka, Bale, Zijo Bajat, Mušo Rokša, Salko Ćurić, mesar Branko Radovanović, Dragan Ćemalović, Zlatko Hafizović, Sejo Čevro, Enči Oručević, Tahir-Taja Nikšić, Salko Nožić, Kema Rajković, Fahrudin Čišić…
Po vas cijeli dan, u vrijeme ljetnih ferija, čamili smo na stepenicama ispod Doma izviđača i čekali da nam Kema, Peka, Bale i druga veća raja bace staklene boce, a mi se, bijući ko će je uhvatiti, brže-bolje trčali na česmu kod košćele i punu donosili velikoj raji. Što si više puta donosio vodu, imao si veću šansu da te Kema i ostali tranguze bacaju ispod ploče na Bunuru i onda te okruže sve dok se dobro ne naučiš plivati, a ne zapadneš u “pure”.
Kako zaboraviti kad bi ti uveče rekli da se sutra napenališ zorom ispred Radničkog i guraš šlaufe nekoliko puta veće od tebe sve do Skakala, a onda te velika raja posade na njih, pa s njima sve do Avijatičkog mosta. I tako, nekoliko puta na dan, noge sve užarene od vrućine, ali ti ne pada na um da se požališ. A uz put, ako si malo zabušavao, pala bi i pokoja čvoka ili noga u guzicu.
Ah, ta lijepa, sjetna i draga vremena, da mi je samo još jednom to doživjeti, pa serbes u Sutinu…
Kako zaboraviti noći kad bi raja popela Mehu Džegera na vrh onog stuba ispred parka kod Roznamedžijine džamije,  a on, u rokerskom stilu, uz gitaru zapjevao čuvenu pjesmu The Rolling Stones – Satisfaction. A onda, negdje pred ponoć, sve začini umilni glas Uke iz Bagatovog sokaka, koji je imao nevjerovatnu memoriju da čim bi čuo pjesmu nekog stranog pjevača, popularnog u ono vrijeme, odmah bi je zapjevao u originalu. Sjećam se, kao da je juče bilo, čuveni advokat Isma Balić izlazio bi iz kuće i Uki, a često i njegovom bratu Hami, davao crvenu stoju…
Kako zaboraviti lafa nad lafovima, rahmetli Hajru Muftića, stomatologa, pa Eminu moje mladosti, kćerku mu Aidu-Cicu Muftić, najljepšu djevu beharli Mostar iz onog vakta i zemana. Njena gracioznost i hod po Fejićevoj mamili su uzdahe svakog prolaznika. Pa, zar se može zaboraviti ljepotica Vesna Hafizović s vrha Bagatovog sokaka?
A zaborav ne može prekriti ni sjećanje na čuvenog milicionera Božu Kulaša ni njegovog vjernog Cargu, koji je bio strah i trepet za sve mangupe, posebno za one koji bi, pred ponoć, pošli da lampaju one koji bi dolazili na Tepu da ujutro prodaju karpuze, kavade, paprike i ostale zerzevate.
Zar se mogu zaboraviti dugi redovi od kina Zvijezde pa sve do nekadašnjeg Kraša i Domaćinstva, kada bi se gledali Vinetu, Alen Delon, Žan Pol Belmondo, Diverzanti, Kartuš, kad bi tapkaroši, među njima i Oma Batlak, radili punom parom, a Ljubo padao s nogu od umora.
A onda bi pred sami sumrak, Bora Fabris, možda i najjači frajer naše raje, zapjevao, onako za sebe, čuvenu pjesmu “Kada budem umro, ne zovite mi popa, nek’ me moja jalija zakopa…”
Moj Mostaru, ko ti lomi krila?!

(Mostar, 7. oktobar 2019. godine)
(NovaSloboda.ba)
08.10.2019.

U divljini prirode – Ko je pobijedio?


Gepard? Čopor divljih pasa? U južnoafričkom rezervatu Zimanga Private Game, fotograf Peter Haygarth opazio je kako se čopor divljih pasa, isprva pomalo sramežljivo kreće oko geparda. Kada se čopor od ukupno dvanaest životinja kompletirao, napali su veoma snažno. Čak ni oštri očnjaci, divlje mačke, koji su pojačavali njenu eksplozivnu agresivnost, nisu bili dovoljni. Ona je izgubila, pobjegavši sa lica mjesta.
Iz svega ovoga pobjednik je izišao sam fotograf Haygarth. Za ovu fotografiju nominovan je za nagradu u kategoriji: „Wildlife Photographer of the Year“, Fotograf godine života u divljini.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
07.10.2019.

Brandao hit Premijer lige BiH

(fk velež)

nakon 12. kola


Brazilski internacionalac Brandao igra nevjerovatnu sezonu u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.
Veležov krilni napadač je najzalužniji što Rođeni u posljednje vrijeme osvajaju bodove, kako kući tako i na strani.
Velež danas je u okviru 12. kola Premijer lige gostovao kod Mladosti u Doboju kod Kaknja i odnio jedan bod odigravši 2:2. Oba pogotka za goste iz Mostara postigao je upravo Brandao.
Ko pomno prati našu ligu, primjetio je da Brandao u posljednje vrijeme igra u nevjerovatnoj formi. On na svom kontu već sada ima osam golova u ovoj sezoni i treći je strijelac lige, a još zanimljiviji podatak je da je Brandao strijelac šest posljednjih golova svog kluba.
Sve je počelo u Ugljeviku kada je Velež slavio sa 2:1, a Brandao postigao drugi gol. To je bio početak njegove serije koja je nastavljena već narednog vikenda kada je Velež pobijedio Tuzla City sa također 2:1, a Brandao je postigao oba pogotka. Odmah nakon toga svoju seriju Brazilac je nastavio i u Banja Luci. Velež je ovog puta izgubio i to sa 3:1, a Brandao je postigao jedini gol. Seriju je nastavio danas u Doboju kod Kaknja s dva nova pogotka.
Iako se od njega možda i nije očekivalo pred početak sezone da ekipu predvodi s golovima, već je to bilo očekivano prije svega od Nusmira Fajića, Brandao je bljesnuo i najviše zahvaljujući njemu tim je još uvijek iznad opasne zone.
Serija koju on trenutno ima rijetko se viđa u bh. fudbalu a pitanje je da li smo je ikada i vidjeli. Šansu za nastavak serije imat će za dvije sedmice u velikom derbiju protiv Zrinjskog.
(sportsport)



(sportsport.ba)



Brazilac Brandao u top 20 najboljih strijelaca Veleža

Brandao je u Velež stigao kao potpuni anonimus u zimu 2017. Omladinsku školu prošao je u malom brazilskom klubu Galicia EC, da bi ozbiljniji fudbal igrao za Atletico Esportivo Araçatuba, klub koji se takmičio u Seria A2 države Sao Paolo. Određeni period je proveo i u urugvajskom Penarolu, ali nije se uspio nametnuti, pa je stigao u Mostar.
Na prvim treninzima je izgledao kao još jedan od prolaznika – tromo i sporo, bez nekakvog velikog potencijala. Nikako se nije mogao primijetiti onaj fudbalski “vic“ kojeg nose svi Brazilci u sebi. Bio je to potpuno pogrešan prvi utisak. Debitovao je u Bihaću 11. marta 2017. u pobjedi “Rođenih“ od 2:1, a već u narednoj utakmici protiv Bratstva pogodio je za preokret i pobjedu od 2:1.
Od Bihaća do danas odigrao je 82 prvenstvena meča za Velež . U sadašnjoj generaciji jedino Adnan Bobić – 118 i Denis Zvonić -184 imaju više utakmica u crvenom dresu. Sa današnja dva gola protiv dobojske Mladosti Brandao je došao do brojke – 39. prvenstvenih golova. Ujedno je na listi strijelaca prestigao legendu kluba Zejnila-Zeku Selimotića i tako se postavio na 16 poziciju, top 20 najboljih strijelaca Veleža svih vremena. Velika je to stvar ako se zna da tu ljestvicu čine igrači ponikli u omladinskoj školi.
Samo pogledati listu ispred njega i jasno je sve: Vukoje 40, P. Jurić 42, Lazović i Šestić 43, Međedović 47, Kodro i Skočajić 48, Zelenika 52, Tuce 54, Gudelj 56, S. Halilhodžić 66, Mujić 69, Vladić 81, V. Halilhodžić 103 i Bajević 170 prvenstvenih pogodaka.
Brandao je to mjesto itekako zaslužio, pretvorio se u jednog od najkonstantnijih i najvažnijih igrača svoje generacije, čovjek koji drži Velež u životu i koji ga vodi ka luci spasa.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)

07.10.2019.

Mašina zvana Brandao



(sportsport.ba)


Dva gola za bod Veleža protiv Mladosti

Premijer liga BiH, 12. kolo:

Velež - Mladost 2:2 (0:2)

Strijelci: 1:0Fanimo 16', 2:0 Hiroš 28', 2:1 Brandao 84' i 2:2 Brandao 89'.

FK Velež: Bobić, Manev, Zvonić, Ferreyra, Hasanović, Urdinov, Ćosić, Fajić, Brandao, Vehabović, Zeljković.

FK Mladost: Velić, Isaković, Horić, Vazda, Atajić, Hiroš, Hasić, Biber, Begić, Fanimo, Smajlagić.

Velež je bio na ivici poraza protiv Mladosti iz Doboj Kaknja, ali su Rođeni na kraju smogli snage i osvojiti bod. Velež je u derbiju začelja protiv Mladosti imao veliku podršku nekoliko stotina najvjernijih navijača, koje ni dalek put nije mogao spriječiti da budu uz svoje Rođene. Iako su gosti bolje otvorili utakmicu, domaći su u 16. minuti došli u vođstvo, kada je Fanimo iz neposredne blizine savladao Bobića. Četiri minuta kasnije, u prilici je Fajić, ali je golman Velić bio siguran. Potom je pokušao Brandao, ali je izblokiran njegov šut. U jeku napada Veleža, Fanimo i Hiroš izveli su, u 28. minuti, lijepu akciju, koju je Hiroš krunisao efektnim golom. Imao je Velež do kraja poluvremena još dvije idealne prilike, ali Brandao i Ćosić nisu bili miljenici sreće. I, kada se činilo da će Velež doživjeti sedmi poraz, “ukazao” se Brandao, koji je u 84. minuti smanjio, a u 89. minuti izjednačio rezultat i svom timu donio zlata vrijedan bod.
(sport)
07.10.2019.

Preko ambisa do Guinnessa


Hodač na razapetom užetu Friedi Kühne (28) iz Bad Aiblinga u Njemačkoj, hodajući užetom razepetom između nebodera u Moskvi, osigurao je ponovni upis u Guinnessovu knjigu rekorda.
Nakon svjetskog rekorda u hodanju dugim užetom u Kanadi, koji je postavio u septembru 2018. godine, te hodanjem zavezanih očiju na užetu razapetom između zgrada u Kislovodsku u Rusiji, sada je postigao još jedan upis u čuvenu knjigu rekorda.
U Moskvi je postavio rekord hodanja po užetu, na najvećoj visini u gradskim uslovima. Uže je bilo razapeto na visini od 350 metara, a dužina mu je iznosila 214 metara. Hodanje je trajalo desetak minuta. „Ovo sam napravio povodom obilježavanja 872. godišnjice grada Moskva“ kazao je Kühne nakon obaranja rekorda.
(focus)
(NovaSloboda.ba)
06.10.2019.

Podsjećanje na poslasticu iz djetinjstva – Ćupter, ili ćufte





Zvali smo je i ćufte, a pripremala se u jesen, nakon berbe grožđa. Djelila se djeci kao poslastica u zimske dane, po komadić, kao na slici. Bilo je to vrijeme kad nije bilo svakodnevnih poslastica u vidu bombona, čokolada, ili sličnih stvari. Tekst objavljen na grupi Priče iz Mostara i Hercegovine, profesora Jure belje, podsjeti me na tu poslasticu iz djetinjstva.

Ćupter – naša autohtona slastica

Svaki narod ima neke svoje specifične kulinarske proizvode koji se njihovim migriranjem ili osvajačkim pohodima šire u druga područja. Jedna od mnogobrojnih orijentalnih slastica koja je u nas ostala iz osmanlijskog razdoblja je ćupter, jedna vrsta želea spravljenog od mošta. Riječ „ćupter“ u nas je došla preko Osmanlija, a izvorno je perzijskog podrijetla i znači nešto okruglo.
Poznato je da se u nas mesne okruglice nazivaju „ćufte“. Na turskom jeziku naziv za okruglice glasi „köfte“ iz čega se vidi sličnost s izrazom ćupter.

Spravljanje ćuptera danas se zadržalo uglavnom na području Brotnja i djelomice Ljubuškog, dok je nekada njegova proizvodnja bila raširena u raznim područjima Bosne i Hercegovine. O spravljanju ćuptera u prošlosti postoje i pisani dokazi. Evlija Čelebija, koji je naše krajeve posjetio1660-ih godina, u svojim putopisima piše „da se u Bosni i Hercegovini, čak i u Sarajevu, od ukuhanog mošta spravljao ćupter, jedna vrsta želea od od grožđa.
Ćupter ima vrlo ugodan, slatkast okus i konzumirao bi se najčešće kao desert zajedno s bademima, orasima i suhim smokvama“.
Poznati bosanski franjevac Ivan Frano Jukić, u knjizi Zemljopis i poviestnica Bosne, iz 1851. za mostarsku nahiju, kojoj je tada pripadalo Brotnjo, doslovno piše: „Od vina izrađuju dobar ćupter, koi se po ostalim miestima raznosi“. Ne spominje ga ni u jednom drugom području BiH, iako spominje uzgoj vinove loze.
Nekada je u Brotnju u vrijeme berbe grožđa gotovo svako kućanstvo spravljalo ćupter i kasnije se sladilo njime uz rakiju i suho voće, ili je ovom slasticom dočekivalo goste. Za Božić je obvezno na stolu morao biti izrezan ćupter uz bajame, orahe, suho grožđe i smokve.
No vremenom se tradicija spravljanja ćuptera postupno gubila i sve se manje broćanskih kućanstava za božićnom trpezom sladilo ćupterom.
Danas se ipak vraća zanimanje za ćupter, ne samo za konzumaciju u kućanstvu već i kao tržišni proizvod. Nećemo govoriti o tehnologiji i tehnici spravljanja ćuptera, jer svaka kućanica ima neki svoj recept za spravljanje. Jedino što valja istaknuti jest da je osnovni sastojak ukuhani mošt i nešto brašna da bi žele dobio čvrstinu. Prednost je ćuptera što može dugo stajati da se ne pokvari, pa se može transportirati i na veće udaljenosti, a može se i skladištiti dulje vrijeme.
Iako izvorno potječe s Orijenta, ćupter bi se danas mogao označiti kao autohtoni proizvod Brotnja i Hercegovine, pogotovo ako bi mu se dodali još neki sastojci. Danas se u svijetu sve više cijene specifični autohtoni proizvodi. Da bi se očuvala autohtonost tih proizvoda i njihovo mjesto na tržištu, svaka država nastoji zaštititi njihovo zemljopisno podrijetlo.
Time se štiti da netko drugi ne bi proizvodio i na tržište izbacio takav proizvod. Svjedoci smo kakvi se sporovi vode između država koje pretendiraju na zaštitu istog proizvoda. Dok mnoge države imaju desetine zaštićenih proizvoda, Bosna i Herecgovina do sada je zaštitila samo četiri. To su ljubuški rani krumpir, hercegovački med, med od kestena i duhan – hercegovački ravnjak.
Došlo je vrijeme da se pokrene inicijativa za zaštitu hercegovačkog ćuptera. Oznake podrijetla koriste se za obilježavanje prirodnih, poljoprivrednih, industrijskih, obrtničkih i proizvoda domaće radinosti. Zaštitom zemljopisnog podrijetla zaštićuje se oznaka izvornosti, a zaštita je regulirana i europsklim uredbama.
EU je još 1992. godine uvela sustav namijenjen zaštiti i promicanju tradicionalnih i regionalnih prehrambenih proizvoda. Cilj toga bila je zaštita određenih vrsta poljoprivrednih proizvoda. Nakon zaštite ti su proizvodi dobili veću dodanu vrijednost na tržištu čime proizvođači ostvaruju povećani dohodak.
Kada bi se zaštitilo zemljopisno podrijetlo ćuptera i on bi mogao biti veoma dobar tržišni proizvod jer bi to na tržištu bio ekskluzivni poljoprivredno-prehrambeni proizvod. Kada se uz to istakne da je ćupter prirodni proizvod bez ikakvih umjetnih dodataka, što je danas u vrijeme sve veće potražnje za ekološki prihvatljivom hranom itekako važno, mogla bi ova naša slastica biti veoma dobro prihvaćena na tržištu.
Piše: Prof.dr. sc. Jure Beljo / Magazin DBG 2019
(Priče iz Mostara i Hercegovine/DamirPinjuh)

a da poslastica živi još uvijek, jedan lijep tekst sa stranice jamnica.hr na slijedećem linku:


(spagos)
06.10.2019.

Taj čudesni svijet – Slike sedmice


Švedska aktivistkinja Greta Thunberg, koje je svjetske lidere pozvala da pojačaju napore u borbi protiv globalnog zagrijavanja, prisustvovala je konferenciji za štampu u Kaptolu, u Washingtonu, SAD.


Spasioci i volonteri trude se da vrate kita samoubicu nazad u vodu, u blizini mjesta Chiquita, u Argentini. Ukupno sedam kitova samoubica nasukalo se na obalu, od čega ih je šest vračeno nazad u vodu, dok je jedan od kitova uginuo tokom akcije spašavanja.


Pilotsko-akrobatski tim „Royal Jordanien Falcone“ nastupio je svojim zadivljujućom akrobatskom tačkom na međunarodnom sajmu „Sanicole Airs“ održanom u Hechtelu, u Belgiji.


Povodom proslave Dana nezavisnosti Mexica, u glavnom gradu Mexico Cityju, održana je vojna parada na kojoj su učestvovali i pripadnici meksičke garde.


Prije objave budžeta za 2020. godinu, osoblje poduzima mjere čišćenja palače Noordeinde, koja se nalazi u Den Haagu u Holandiji.


Na fasadi jedne zgrade u središtu Istanbula, Turska, postavljeno je 440 pari cipela sa visokim potpeticama. Brojka simbolizira broj ubijenih žena u Turskoj, tokom prošle godine. Umjetnička instalacija je namjenjena podizanju svijesti o sve većem nasilju maškaraca nad ženama u ovoj zemlji.


U Erfurtu, u pokrajini Thuringen, u Njemačkoj, jedno djete posmatra dvije veoma popularne figure, koje su veoma omiljene kod djece, na dječijoj televiziji, u glavnom gradu ove pokrajine.


I na kraju, u Srinagar u Indiji, gdje jedna žena u čamcu šikari, prelazi jezero Dal, nakon što je sakupila i na čamac natovarila korijenje lotosa.
(web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
05.10.2019.

Zaboravljene i isčezle stvari iz muške garderobe – Silah, ili Bensilah



bensilah, benselah, belsilah, bensilaj, bensilav -a i kraćeno: silah -aha, silaj <