spagosmail

Dobrodošli na moj blog


11.10.2019.

Život nema reprizu


Eksperiment

Vašington (grad). Metro stanica hladnog januarskog jutra 2007.g. Čovek na violini svira Bahovo djelo nekih 45 minuta. Za to vrijeme, približno 2.000 ljudi prodje stanicom, većina na svom putu na posao.
3 minute nakon što je počeo sviranje, sredovječan čovjek uočava muzičara koji svira. On usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno odlazi kud je namjerio.

4 minute kasnije:
Violinista prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, te bez zastajkivanja, nastavlja hod.

6 minuta kasnije:
Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

10 minuta kasnije:
3-o godišnji dečak se zaustavlja. ali ga majka odvlači žureći. Malac zastaje da ponovno pogleda violinistu, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju. Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisililo svoje dete da nastavi da hoda.

45 minute kasnije:
Muzičar svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i poslušalo i to na kratko. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo da hoda nepromenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno $32.

1 sat kasnije:
Muzičar završava sviranje i nastupa tišina. Niko to ne primjećuje. Niko ne tapše, niti odaje bilo kakvo priznanje.

Prava istina:

Niko nije znao da je muzičar u stvari bio Džošua Bel, jedan od najznačajnijih muzičara današnjice na svetu. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrednoj $3.5 miliona dolara. Samo dva dana prije ovoga Džošua Bel je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gde je prosječna cijena ulaznice bila 150 dolara.

Ovo je istinita priča. Inkognito svirka Džošue Bela na stanici metroa je organizovao Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se pitanje: "Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme, uopšte prepoznajemo lepotu umetnosti? Da li stanemo da tu lepotu saslušamo? Prepoznajemo li talenat u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima medju nama koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaje u drugim prilikama?"

Jedan mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo ni trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih muzičara na svijetu, koji svira jedan od najlepših komada ikada stvorenih, na jednom od najlepših instrumenata ikada načinjenih ...

U trci za vremenom postavlje se pitanje šta sve lijepo propuštamo?
Život je jedan i, nažalost, nema reprizu!

Potražih original za ovo i nadjoh sljedeci link. Koga interesira, moze kliknuti na link i pročitati mnogo više detalja o ovom neobičnom eksperimentu koji je napravljen u saradnji sa listom Washington Post. Na žalost nekih, samo na engleskom. (SK)

http://www.washingtonpost.com/…/…/04/04/AR2007040401721.html

From: Aida S
(objavljeno a Mostarskom Beharu, 20121011)
11.10.2019.

Zvijezda Rođenih: Ubiratan Brandao de Souza




(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba dana 10. oktobra 2019.)

Brandao: Zaljubio sam se u Mostar, želja mi je nastupati za reprezentaciju BiH

Ubiratan Brandao de Souza već treću godinu je u Mostaru, ali nikad nije igrao bolje. Ovaj krilni napadač Veleža zabio je devet golova u Premijer ligi i sedam posljednjih svojih Rođenih. S ekipom portala Klix.ba prošetao je Starim Gradom te govorio o Veležu, Mostaru, karijeri, svojim ciljevima...
Brandao govori samo portugalski te nam u komunikaciji pomaže Veležov kondiconi trener Jasmin Trnovac. U komunikaciji s bogatom kolonijom iz Južne Amerike Trnovac je nezamjenjiv.

Brandao nam na početku govori kako se nivo nogometa u Premijer ligi znatno razlikuje od onog u Prvoj ligi Federacije, u kojoj se prve dvije mostarske sezone borio. Tad je u Veležu dominirao pritisak da se svaka utakmica mora pobijediti, sad je nešto lakše.
"U Federalnoj ligi se nije mnogo igralo, više je naglasak na duel igri. Došao sam do izražaja jer sam zaista mnogo radio, ali i zbog toga što se u Premijer ligi već hoće igrati. Klubovi forsiraju više pas igru i to mi odgovara. Najteže je bilo igrati protiv Zrinjskog, vidi se da posjeduju sjajan kvalitet", kaže on.

Nastavlja kako je Velež loše startao sezonu, ali su promjena trenera i dolazak Feđe Dudića značili značajan napredak u analizi protivnika te taktičkoj nadogradnji cijele ekipe i igrača pojedinačno.
"Značajno sam napredovao u igri u oba smjera, jer mislim da sam nadogradio i defanzivno kretanje", priča Brandao koji je u Veležu značajno i fizički napredovao, dobio osam kilograma i sada ima snage da se nosi s premijerligaškim igračima.

Zaljubio se u Mostar, klub i raju, ali služba je jedno, a družba drugo. Cilj je naravno kroz nogomet osigurati finansijsku egzistenciju.

"Ovdje se ne može zaraditi koliko u evropskim klubovima. Radim naporno, trudim se i napredujem. Želja mi je da ostvarim transfer u neki jak evropski klub, igrati nogomet na višem nivou", kazao je.
U ostvarivanju ličnih ciljeva igrači iz Brazila znali su zaigrati i za reprezentacije zemalja u kojima su igrali. Ni ovaj dvadesettrogodišnji Brazilac se ne bi mnogo premišljao kad bi poziv stigao.

"Teško se u Brazilu probiti do reprezentacije, znamo kakva je konkurencija. Kad bi se otvorila prilika, volio bih zaigrati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Mislim da čak na krilnim pozicijama ima prostora i za mene", smatra lijevo krilo Veleža kojem je Neymar uzor u svijetu nogometa.
Kaže nam kako uživa u Mostaru, jer je grad lijep i pun turista. Publika je od početka prepoznala njegov trud i mnogo mu znače povici odobravanja s tribina.

"Nigdje drugo u Bosni i Hercegovini ne bih igrao osim u Mostaru, samo u Veležu naravno", kazao nam je na kraju Brandao.
(klix.ba)
11.10.2019.

Ko to tamo igra?


Svjetsko prvenstvo u rugbyju je jedan veliki sportski događaj u svijetu. Samo, nažalost, kod nas nailazi na interesoivanje samo manjeg broja znatiželjnih znalaca.
Broj ljubitelja rugbyja kod nas, kao i u velikom dijelu Evrope je neznatan, a oni koji jesu pravi ljubitelji, mogu samo uzdisati za ovakvim slikama, koje se pretežno objavljuju u za to specijalnim stranim časopisima, na internetu, ili prikazuju na stranim tv kanalima.
Svjetsko prvenstvo u Rugbyju se održava svake četvrte godine, a to prvenstvo je pored Olimpijade i Svjetskog prvenstva u fudbalu, jedan od najvećih sportskih događaja u svijetu. A na tekućem Svjetskom prvenstvu, koje se održava od 20. septembra do 2. novembra ove godine u Japanu, sjevernoamrikanci se bore za svaki centimetar trave.
Ovalna lopta mora se prenijeti do kraja protivničke zone, pri čemu se igrači guraju, udaruju, i prije bi rekli da liče na ljude iz osiguranja na ulazima, ili na nosače namještaja.
Ono što na prvi pogled liči na bijes iz nekog Asterixovog stripa, pokazuje se kao fascinirajući sport za gledaoce, sa taktičkim finesama, elegantnim pasovima i velikim preprekama.
I kako je bivša kolonijalna sila Velika Britanija marljivo izvozila u svoje kolonije i ljubav prema rugbyju, pojavljuju se reprezentacije veoma malih zemalja, koje danas čitaju lekciju iz rugbyja nekim puno moćnijim zemljama. Primjer. mala reprezentacija Samoe upravo je napravila veliku stvar pobijedom protiv Rusije sa 34:9.

Nekoliko informacija o tekućem Svjetskom prvenstvu u rugbyju:
Deveto Union svjetsko prvenstvo u rugbyju održava se od 20. septembra do 2. novembra 2019. godine u Japanu. U julu 2009. godine Japan je odabran kao domaćin od svjetske rugby asocijacije. Ovo je prvo Svjetsko prvenstvo koje se održava na području Azije. Očekuje se da će ovo prvenstvo, nakon Olimpijade i Svjetskog prvenstva u fudbalu, privući veliki broj gledalaca,na stadioonima, kao i onih pored malih ekrana širom svijeta.
A što se tiče nas: Ni čuli, ni vidili.

Na fotografiji: Ovalna lopta i mnogo jakih momaka. Scena sa utakmice Italija – Kanada, u kojoj je pobijedila Italija sa 48:7.
(stern)
(NovaSloboda.ba)