spagosmail

Dobrodošli na moj blog


09.11.2019.

Uz godišnjicu rušenja Starog mosta


"Mostovi se, inače, grade kako čovjek ne bi morao naokolo. Da prepriječi, da mu je bliže tamo gdje mu se hoće. S mostovima, obale se rukuju i orođuju. Mostovi su okamenjene duše pomrlih duga, nad vodama. Ni jedna građevina, što je čovjek s pameću i dušom smisli nema toliko duše kao most. I nijedna, čovjeku i zavičaju nije tako privržena kao most. Mostovi od svih građevina nose najviše ljudskog u sebi. Most je najbliži čovjekov rođak. A opet, ne bi mosta sličnom ovom mostarskom, pogubljenom. Mostovi su i počesto nalik jedan drugom. A ovaj bi nalik samo sebi ili mjesečevom luku što se ogleda u vodama Neretve, dok je noć tiha, a mjesečina blaga. Svi mostovi krvavim betonskim ili željeznim korijenima, pričvršćuju se za obale i rastu iz njih. Samo je Stari most u Mostaru niknuo i vjekovao u dvostihu:
"Ovaj je Most sagrađen kao luk duge.
Ima li mu slična u svijetu, Bože ... "

Iz teksta Miše Marića „Bio jednom jedan most“ objavljenog u časopisu „Most“, decembra1995.
(facebook/Deni)

Fotografija: Refleksija, Kemal Zorlak (facebook/Sanel/20191023)

iz arhive:







(spagos)
09.11.2019.

Južna Amerika: Žarište na čitavom kontinentu


Politički uslovi u Južnoj Americi su poljuljani. Ovih dana skoro iz svake zemlje, praktično ni iz čega, dolaze izvještaja o neredima i protestima. Pored Brazila i Venecuele, koji su od prije poznati kao vruće tačke, Argentina, Čile, Bolivija i Ekvador su slijedeće četiri zemlje koje se suočavaju sa unutrašnjim političkim problemima. Razloga je mnogo.

Iako se može činiti da se situacija istodobno pogoršala na cijelom kontinentu, razlozi koji su doveli do nereda su specifični za svaku zemlju i prilikom detaljnije analize, potpuno različiti.

Ako postoji zajednički nazivnik, onda je to ovisnost o jednoj ili o nekoliko sirovina. Ako cijene na svjetskom tržištu padnu, one često povlače cijelu ekonomiju tih zemalja za sobom.

Brazil i Venecuela su taj pad doživjeli 2013. godine s naftom, a Bolivija sa prirodnim plinom. Pedro Costa iz Leibniz-Instituta za globalne i regionalne studije u Hamburgu vidi drugi razlog. "Velika očekivanja mnogih ljudi koji su doživjeli prelaz na demokratiju nisu ispunjena. U društvu je ukorijenjena socijalna nejednakost", kazao je on u intervjuu.



Argentina
Četiri godine je tržišni liberalni predsjednik Marcelo Macri imao vremena da bogatstvo Argentine okrene na bolje. Smanjio je subvencije, pokušao sprovesti liberalne reforme na tržištu, ali, sve je bilo uzalud. Međutim, ionako visok dug, odveo je u još vrtoglavije visine. Kada je 27. oktobra izgubio na izborima, novoimenovanom nasljedniku Albertu Ángelu Fernándezu predao je zemlju na rubu kolapsa i hiperinflacije. Još 2001. godine Argentina je doživela nacionalni bankrot. S najvećim kreditom kojeg je Međunarodni monetarni fond ikad odobrio, 57 milijardi dolara, Macri je želio pomoći Argentini da stane na noge. "Od prije dvije godine zemlja doživljava ponovnu krizu sa rastućim siromaštvom (30-35 posto stanovništva), inflacijom (55 posto) i odlivom deviza", kaže Tobias Boos, južnoamerički stručnjak iz Odjela za međunarodnu politiku Univerziteta u Beču.

Problemi druge po redu, poslije Brazila najveće ekonomije u Južnoj Americi mogli bi takođe da se odraze na susjedne zemlje. Fernández je u izbornoj noći uputio prilično lijevi pozdrav velikom susjedu, pozivajući na puštanje zatvorenika na slobodu, također i ljevičarskog bivšeg predsjednika Luiz Inácio Lula da Silva, skraćeno Lula, na što je desničarski ekstremista Jair Bolsonaro rekao kako je Argentina "loše odabrala". Odnos dviju susjednih zemalja nije napet samo na fudbalskom terenu. Brazil slijedi privredne interese koji su nepovoljniji za Argentinu, poput smanjenja izvoznih carina za proizvode iz regije Mercosur, što je Zajednički ekonomski prostor u Južnoj Americi sa zemljama članicama Argentinom, Brazilom, Paragvajem, Urugvajem i Venezuelom, koji je trajno suspendiran još od 1. decembraa 2016. godine. "Morate vidjeti šta će se još događati u budućnosti, kada su dvije najveće ekonomije već sada pozicionirane kao protivnici", kaže Boos.

Bolivija
U Boliviji su ekonomski problemi manji, nego nepravilnosti na izborima prije nekoliko sedmica, koji su građane Bolivije izveli na ulice. Tamo je Evo Morales, predsjednik od 2006. godine, četvrti put izabran za predsjednika, iako po ustavu može imati samo dva mandata. Protivnici Moralesa otvoreno govore o izbornoj prevari, nakon što se omah nakon prvog kruga glasanja već proglasio pobjednikom. Za njega je također važan ishod izbora u Argentini. "To je za njega podrška", kaže Boos. Argentinski ministar Fernández takođe je govorio o "legitimno izabranoj vladi Moralesa". Pedro Costa vidi kod Moralesa znake istrošenosti, "takođe i unutar njegove partije". Nema odgovarajućeg nasljednika. "Opozicija se takođe radikalizirala zbog čega je teško naći kompromis."

Ekvador
Činjenica je da su policija i demonstranti u glavnom gradu Quitou vodili ulične bitke, sa poginulim i povrijeđenim. To su uglavnom bile posljedice ekonomskih razloga. Vlada Lenina Morena htjela je od MMF-a uzeti kredit u iznosu reda milijardi dolara. Za to su im bili postavljeni uslovi: Vlada je trebala izbrisati subvencije. Uslijedio je generalni štrajk. "Međutim, uglavnom su smanjene subvencije za dizel gorivo, a za benzin mnogo manje", kaže Tobias Boos. Skraćivanje subvencija je pogodilo pretežno siromašne i seljake. Dizel se uglavnom koristi za vožnju traktora i autobusa u javnom prevozu. Privatni automobili, koje vozi srednja i viša klasa, sa druge strane, vjerovatno koriste benzin. Uz to, za vrijeme mandata predsjednika, Moreno je preuzeo dužnost od Rafaela Correa. Correa se kao Chavez u Venezueli i Morales u Boliviji smatran progresivnim, ljevičarskim populistom, dok je Moreno vladinu politiku značajno pomakao udesno.

Čile
Čile je doživljavio možda i najčudnije izbijanje nasilja - barem površno gledano. Jer, Čile je od kraja diktature Pinocheta, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, bio južnoamerički model demokratije: stabilna, sa solidnim ekonomskim rastom. Činilo se da se neoliberalni kurs isplatio. Ono što je malo tko primijećivao: Nisu svi imali koristi od ekonomskog rasta. I tek u 2011. godini studenti su izašli na ulice, kako bi protestirali zbog izjednačavanja uslova i boljeg pristupa obrazovanju. Sada su se Čileanci ponovo vratili na ulice. "Protesti su reakcija na represiju države", objašnjava Pedro Costa. Iako je predsjednik Sebastián Piñera uspio malo smiriti situaciju, pošto je obećao da će povećati penzije, odrediti minimalnu platu i poboljšati pristup zdravstvenom sistemu, što su mjere vrijedne oko milijardu eura, situacija je i dalje ostala nervozna. "Malo se ohladilo, ali to ne znači da politika zapravo pravi promjene, tamo gdje bi ih trebala činiti", oprezan je Costa. Međutim, on nije optimističan: "Ulica zaista može stvoriti pritisak, ali ne može donijeti nikakve promjene, što može učiniti samo politička opozicija." "Izgleda da socijalni poredak u Čileu više ne funkcioniše", analizira Boos. "Zbog toga su protesti tamo tako obimni."

Iako se može činiti da se situacija u Latinskoj i Južnoj Americi pogoršala u isto vrijeme, razlozi koji su doveli do poremećaja variraju od zemlje do zemlje, i različiti su, kad se pobliže pogledaju. Ipak, stručnjaci ukazuju i na nekoliko sličnosti.

A možda ipak postoje neke sličnosti. Tobias Boos vidi sličnost početne situacije u Ekvadoru i Argentini. On smatra da su ove zemlje "institucionalno stabilne" u odnosu na Čile. Dok se o političkoj orijentaciji trenutno razgovara u Ekvadoru i Argentini, u Čileu se trenutno razgovara o čitavom političkom sistemu. Zato demonstranti zahtijevaju ustavnu skupštinu i daju do znanja da samo ostavka ministara Pinera nije dovoljna.

Davanjem sve više i više novih kredita, MMF je također snosi dio krivice za eskalaciju. Barem za Argentinu, koja ima snažnu tradiciju uličnih demonstracija, Boos vidi novu šansu. "Protesti bi mogli pomoći jačanju položaja Fernándeza u odnosu na MMF." Međutim, okvir ekonomske politike ionako je već vrlo uzak.

A šta radi najveća zemlja na kontinentu, Brazil? Ta zemlja je već uveliko prevladala veliki preokret. U 2013. godini, za vrijeme Kupa konfederacije, bilo je velikih protesta. U to se vrijeme radilo o rasipanju javnih sredstava, socijalnoj nejednakosti, lošoj infrastrukturi i rasipanju novca na stadione i sportske objekte za predstojeće velike događaje. 2016. godine ljevičarska predsjednica Dilma Rousseff smijenjena je putem državnog udara. kako to mnogi i danas tvrde. Najveći korupcijski skandal, nazvan Lava Jato, produbio je jaz, a narod se postavio još više protiv korumpiranih političara, posebno još uvijek vladajuće radničke stranke PT.

Taj kontrast je iskoristio desničarski političar Jair Bolsonaro. Predsjednik je od početka 2019. godine. Njegovi omiljeni neprijatelji su i dalje ljevičari. Ali, u Brazil je još uvijek daleko od mira. Naučnik Oliver Stünckel iz fondacije Getúlio Várgas postavio je ovih dana na twitter zanimljivo pitanje: "Kako bi Bolsonaro reagirao na takve proteste, kakve trenutno doživljavamo u Čileu?"

Korišteni izvori:

Intervju s Pedrom Kostom iz Leibniz instituta za globalne i regionalne studije u Hamburgu

Intervju s Tobiasom Boosom, južnoameričkim stručnjakom sa Odjela za međunarodnu politiku Univerziteta u Beču.
(web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

09.11.2019.

Kostarika – zeleni raj između dva okeana



Čista priroda u Srednjoj Americi
Teško da je bilo koja druga zemlja na svijetu toliko raznolika kao Kostarika: Ovdje vas mogu probuditi egzotične ptice, možete plivati sa delfinima - ili jednostavno biti zatečeni udobnošću ljenosti.


Između Pacifika i Kariba
U prevodu, ime Kostarike znači "bogata obala" - dva svjetska mora su udaljena samo 320 kilometara. Crne, ili bijele pješčane plaže, vreli vulkani, bujne prašume i gromoglasni slapovi karakterišu krajolik ove male centralnoameričke države.


Mirni i uzorni
U Kostariki nema vojske. Umjesto da sredstva ulažu u naoružanje, onoi sredstva koriste u obrazovnim i zdravstvenim programima, još od 1948. godine. U Centralnoj i Srednjoj Americi, Kostarika je stoga uzor - zemlja se smatra jednom od najnaprednijih u regiji.


U glavnom gradu San Joséu
Okružen planinskim lancem Talamanka na sjeveru i vulkanima na jugu, leži glavni grad Kostarike San José. Popularne atrakcije, uključuju klasično nacionalno pozorište na omiljenoj Plaza de la Cultura i Zlatni muzej. sa svojom impresivnom kolekcijom.


Državni cilj, Zaštita okoline
U Kostariki je zaštićeno nešto manje od trećine teritorije države, a pravo na čisto okruženje predviđeno je ustavom. Čak i danas, zemlja je gotovo u potpunosti obezbjeđena električnom energijom iz obnovljivih izvora, Od 2021. trebala bi slijediti stroga zabrana upotrebe plastike za jednokratnu upotrebu.


Nacionalni parkovi iz snova
Ako želite iz prve ruke iskusiti ljepotu i biološku raznolikost Kostarike, treba posjetiti spektakularne nacionalne parkove. Prema podacima Nacionalnog geografskog društva, nacionalni park Corcovado na jugozapadu zemlje, mjesto je s "najvećim biološkim intenzitetom naše planete".


U podnožju vulkana
Na sjeverozapadu je Nacionalni park vulkana Arenal, čiji je istoimeni vulkanski krater među najaktivnijim na svijetu. Uz malo sreće posjetioci mogu vidjeti kako se dižu gusti oblaci dima ili čak da gledaju kako noću raste lava.


Jedinstvena divljina
Kostarika oduševljava ljubitelje prirode svojom nevjerojatnom biološkom raznolikošću: netaknuta džungla nudi dom mnogim životinjama, uključujući ljenivce, tapire, različite vrste majmuna i šarene leptire.


Rijetka ljepota
Čak i najveća mačka u Americi, jaguar, šulja se kroz tropske šume Kostarike. Međutim, morate imati veliku sreću pa vidjeti ovog rijetkog grabežljivca u njegovom prirodnom staništu. Šanse su veće u "Jaguar Rescue Center“, spasilačkoj stanici za povređene i napuštene životinje.


Udarani prijatelji
Za ljubitelje ptica, Kostarika je pravi raj. Tokom obilazaka možete vidjeti šarene turkane, papagaje, pelikane, ibise i sitne kolibrije, kao i ptice grabljivice poput sova i jastreba. Slušajti buku u prašumi, gdje se cvrkut ptica miješa s vikom majmuna i kreketanjem žaba.


Samo zaronite
Šareni podvodni svijet Kostarike nadahnjuje sportiste iz cijelog svijeta. Udaljeni otok Cocos nudi posebno raznolika područja ronjenja: ovdje možete susresti morske pse, kitove i delfine. Iskusni ronioci također se mogu odvažiti na Drigt ronjenje.


Hotspot za surfere
Surfera u Kostariki naliaze na najbolje uslove: Posebno u suhoj sezoni, od decembra do aprila, ugodne temperature i konstantne valove. Želite se isprvati u sportu? Možete rezervisati kurs u nekom od brojnih surf kampova.
(msn)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)