spagosmail

Dobrodošli na moj blog


31.03.2021.

Zmajevi u prirodnoj veličini: Poseban poklon za reprezentaciju


Sedam godina nakon što je nacrtala nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine u prirodnoj veličini, 24-godišnja Sarajka Merima Bešlagić rekreirala je crtež koji je 2014. poklonila Zmajevima.

Bešlagić je prvi crtež nacrtala sredinom 2014. godine te je tada izrazila želju da upozna Zmajeve. Želja joj se ostvarila iste godine kada je zajedno sa prijateljicama posjetila Zmajeve u Zenici, gdje je njen crtež kasnije i uramljen.

"To je crtež po kojem me i danas poznaju i koji sam, sedam godina kasnije, odlučila rekreirati. Projekt sam započela u novembru 2020. godine, no nisam imala vremena da ga završim sve do početka marta ove godine - kada sam zaražena koronavirusom, te sam vrijeme u izolaciji iskoristila za crtanje", govori Bešlagić.

Dodaje kako se crtanjem bavi već deset godina, kao i da je ovaj crtež poseban poklon za Zmajeve: "Želim im svu sreću ovog svijeta u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2022. godine".

(klix/20210328)


Poster Zmajeva u prirodnoj veličini, 2014.

Merima Bešlagić, darovita 17-godišnjakinja iz Sarajeva, nakon brojnih crteža u različitim formatima nacrtala je i fudbalske reprezentativce Bosne i Hercegovine.

Zmajevi na njenom crtežu nevjerovatno liče na sebe, a posebno je zanimljivo što je crtež u prirodnoj veličini.

Merima kaže da joj je za ovaj podvig trebalo devet sati rada i da ima veliku želju da upozna Zmajeve, te da joj se potpišu na ovaj crtež.

Nada se da će objavom na našem portalu to i uspjeti.

(klix/20140711)


Samo da baraža ne bude!

Ako je Merimin crtež prije 7 godina pratio Zmajeve na Mundijal 2014. želja nam je da novi crtež pratiti Zmajeve na SP u Kataru 2022.

Merimi čestitke za veoma uspješan rad.

(spagos)

31.03.2021.

Interesantan slučaj: Gol zamjenjen prije početka utakmice


Kada su golovi u pitanju, fudbalski savezi to shvataju ozbiljno.

U utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022. godine u Kataru, na stadionu u Kybunparku u St. Gallenu sastali su se sastali domaćini Švicarska i Litvanjia.

Budući da je jedan gol bio za jedan centimetar previsok, morao je biti zamjenjen prije početka utakmice. Stoga je početak utakmice kasnio je nekoliko minuta.

"Početak utakmice se malo odgađa jer je postojao mali problem s jednim od golova", napisala je Europska nogometna unija u svom tikeru uživo.

Nakon slučaja s golom, na kraju je ostalo ipak samo kod jednog gola.

Uostalom: Ubrzo nakon početnog udarca, Xherdan Shaqiri je u 2.minuti postigao gol 1:0. Nakon munjevitog starta, od Švicarca nije ostalo puno, do kraja je rezultat ostao nepromjenjen.

Pobjeda reprezentacije Švicarske može se upisati pod: "dužnost ispunjena, ali ništa više".

***


Još jedan interesantan slučaj, nakon one čuvene utakmice polufinala Lige šampiona 1998. godine, kada je “jedan gol pao prije početka utakmice”.

Polufinalna utakmica između Real Madrida i Borusije iz Dortmunda, odigrana 1. aprila 1998. godine, na stadionu Santiago Bernabe u Madridu, ušla je u istoriju fudbala po jednoj kurioznoj situaciji. Na ovoj utakmici gol je “pao” prije nego što je utakmica i počela.

(web)

(NovaSloboda)

31.03.2021.

Konačno pred navijačima


Po prvi put, nakon mnogo mjeseci, navijači odbojkaškog tima BR Volleys u Berlinu mogli su bodriti vlastiti tim. Tačno

800 gledalaca primljeno je da gleda drugu polufinalnu utakmicu play-offa odbojkaške Bundeslige protiv Dürena. Prije nego što su se rasporedili na tribinama, svi su morali pokazati negativan test korone.

Pilot projekat, koji je odobrio Berlinski senat, jedan je od nekoliko eksperimenata koji omogućavaju testiranima na koronu, da iskuse barem malo od svakodnevnog života.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

31.03.2021.

Iz stare štampe: Mladi Hercegovac i reklama za prevoz kočijama 1883.





U godišnjaku "Mladi Hercegovac, ili koledar Hercegovački, novi i stari, za prestupnu godinu 1884 (godina 12.)" štampanom u Mostaru, Tiskom Don Franje Milićevića 1883. godine, na stranici 9 objavljen je slijedeći oglas:


"KOD

Gosp. Jake Fabiani

U

METKOVIĆIM

i

KOD

Njegova zamjenika

Gosp. Vicka Fabiani

U

MOSTARU

Nalaze se Kočije i kola pod kiriju.

Za

Sarajevo, Stolac, i na suprot

Za

Metkoviće, i Mostar.


Kod iste Gospode

Nalazi se svakovrstno trgovište, Mastionica i dućan šavački;

i to sve dobre vrste i najjjeftinije."


Naslovna strana godišnjaka Mladi Hercegovac i reklamni oglas objavljen u njemu, o mogućnosti transporta i najma kočija i kola na relaciji Sarajevo-Metković, iz godišnjaka "Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački, Mostar 1883" objavljeni su u Periodika-Rariteti, Biblioteka Historijskog Arhiva Sarajevo.

Tekst smo ovdje prenijeli onako kako je izvorno objavljen, bez ikakvih izmjena.

Tekst nas prije svega upućuje na štampariju Don Frane Milićevića, koja je otvorena 1872. godine u Donjoj Mahali u Mostaru.

Godina objavljivanja oglasa upućuje nas i na već solidno izgrađene puteve između Metkovića, Stoca Mostara i Sarajeva. Bilo je to vrijeme prije izgradnje željeznićke pruge od Metkovića do Sarajeva, te su putnici i roba pretežno prevoženi, ili konjskim karavanima, ili iznajmljivanjem kočija i kola, kao u slučaju ovog oglasa.

Željeznička pruga između Metkovića i Mostara je završena 1885. godine, od Mostara do Konjica 1889. godine, i konačno, spojena sa Sarajevom 1891. godine.

I nakraju objašnjenje jednog naziva "šavački dućan", što je onoga vremena biio naziv za trgovinu na malo, u nespecijalizovanim prodavnicama, pretežno hranom, pićima i duhanom.


U prilogu: naslovna stranica godišnjaka Mladi Hercegovac, i 9. strana istog, sa gornjim oglasom, iz Historijskog arhiva Sarajevo.

Kočije u Srednjoj ulici u Mostaru i u Blagaju.


Priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

30.03.2021.

Tako blizu nebu


Prvo se popeti do oblaka, a onda samo pravo!

Fotograf James Vincent napravio je zapanjujućči snimak svoga prijatelja, za vrijeme jedne biciklističke ture preko Blencathra na sjeverozapadu Engleske. Mada je brdo visoko samo 868 metara, čini se da se oba biciklista zbog nisko ležećih oblaka nalaze tako blizu neba.

Fotografija je jedan pravi snimak sreće!

Veleposjednik Hugh Lowther, koji inače nosi titulu 8. Earl od Lonsdalea, želio je ovaj masiv prodati za 17,5 miliona britanskih funti. Tada se opština Eden područje Blenchatra proglasila područjem za odmor i rekreaciju. Jedna dobra odluka Opštinskoj vjeća, prije svega za bicikliste.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

30.03.2021.

Na Španskom trgu u Mostaru u srijedu “vakcinisanje protiv korupcije”


Učesnici projekta “On my own – Neću štelu” vršiće u srijedu, 31. marta, na Španskom trgu u Mostaru od 11 do 13 sati, kako najavljuju, “vakcinisanje protiv korupcije”, te upriličiti izložbu likovnih radova.

Takođe, biće postavljena i kutija za skupljanje priča sugrađana vezanih za iskustvo s korupcijom.

Sam događaj je otvorenog karaktera, na kome je planirano dijeljenje promotivnog materijala slučajnim prolaznicima, kao što su zaštitne antikoruptivne maske, razglednice, leci, cekeri itd.

Planirano je i postavljanje fotokabine s ciljem fotografisanja prolaznika s antikoruptivnim porukama.

Cilj projekta je da osnaži umjetnike, aktiviste i novinare da budu efektivniji u svojim nastojanjima da utiču na uključivanje ljudi u borbu protiv korupcije i da stvore prilike za sadržajne sinergije o raznim temama i na raznim lokacijama.

“Mi koristimo moć umjetnosti i kulture, kako bi ohrabrili borbu građana protiv korupcije”, poručili su organizatori.

(Fena)

(NovaSloboda.ba)

30.03.2021.

Stare slike pričaju: Biciklom kroz Fejićevu


Biciklo je moj otac volio, ako ne više od nas, onda u istoj ravni sa nama.

Kada su u Blagaju pedesetih godina braća prodala jedan vinograd, i pare podijelili, on je kupio biciklo, i do smrti ga vozao.

Mi smo morali učiti biciklo voziti, i to prvo to njegovo (ispod štange).

Ja sam dobila prvo biciklo kada sam završila prvi razred osnovne škole, mislim da je on bio sretniji od mene.

Jednog dana, kada sam već imala oboje djece, pojavio se jedan dan moj otac na svome biciklu.

Mostar – Trebinje, koja sreća.

Listam nedavno po fejzboku, jedna stara kuća, koja je odavno srušena u Fejićevoj (a ja se dobro sjećam, igrali smo se oko nje i u avliji) i ispred nje, moj otac, na svom biciklu.

(Berdana/viber/20210330)


Berdana, ove slike su mi poznate i o njima smo već pričali, bilo mi je drago kad sam saznao ko je čovjek sa slika... ali ovdje gore, ono što si napisala, zadivilo me... Od Mostara do Trebinja na biciklu... to je fantastično i skoro nevjerovatno... ako je vozio preko Stoca, a mislim da jeste...trebao je savladati uspon uz Žegulju, ali i čitavo Popovo polje... a to je, koliko se sjećam, dobrih 120 km... svaka čast, moje divljenje i respekt...

(spagos/viber/20210330)

29.03.2021.

Raj na dva točka


Šta je zaista važno? Ono što nas danas dirne - a sutra ne nestane? To su stvari koje nas pokreću otkad postoji čovječanstvo: sreća, ljubav, porodica, partnerstvo, vrijeme, stres, usamljenost, oproštaj, tuga.

Vozim biciklo već dugi niz godina. Vozim svaki dan (kada nije zakazan home-office), po desetak kilometara u svakom smjeru. Biciklizam - to je moj raj na dva točka. U proteklih nekoliko godina vidio sam divna jezera, vozeći se na biciklu sa mojom djecom, bili smo sa biciklima i na moru, boravili u šumi, kampirali, mučili se, i ponovo otkrivali svijet.

Moja djeca su odrasla. Jednog ljeta su jednostavno rekli, “Zar još moramo voziti biciklo? Moramo li ići na turu?” I onda rekoše: “Naravno, ićićemo na turu, definitivno. Ali možda sljedeće godine." Znao sam da je to značilo “Možda da, ali prije ne”

Zato ja idem već godinama. I to u onima, koje moja djeca ne mogu ni zamisliti. Zovu se zlatne godine. I umjesto sljedeće velike biciklističke ture, sada gledam stare fotografije sa posljednje vožnje. Sa čežnjom, a ponekad i sa suzom. Kako su lijepe slike sa tih tura, borovi lijevo i desno, djeca koji se smiju na biciklima. Na kampingu, u koji smo došli jer je neprestano padala kiša.

Sjećanje je jedini raj iz kojeg ne možemo biti otjerani, napisao je pjesnik Jean Paul.

Ako sada izvučete bicikl iz podruma, možete zaboraviti čak i na koronu - barem dok vozite biciklo. Nijedan političar, ma koliko bio drzak, nije se usudio suočiti s njim: biciklistima nije potrebna maska!

Svuda vrije od biciklista. Iznenada se pojavljuju svuda. Oni su pravi vjesnici proljeća. I ja sam jedan od njih. Ali mi se nekako čini, da se većina njih sada osjeća brže od mene. Gotovo prolete pored mene: po jedan, dva, ili tri, u hipu, kako se to sada naziva u žargonu. Čak i ako uopšte ne voze.

Dugo su me nervirali oni koji stalno pretiču ili te požuruju. Ali čekaj, prijatelju, stiću te za minut, pomislio sam i zadihan prošao kraj njega.

Jesam li ove godine stariji i sporiji od većine ostalih? Ili je to nova opuštenost, zbog koje danas ni ne želim voziti brže? Vjerovatno oboje.

Studenti jedne visoke škole su upravo ispitali, i potvrdili koliko je biciklizam zaista zdrav. I došli do zadivljujućeg rezultata da je češća vožnja biciklom odlična za kondiciju. Razlog: Češća vožnja bicikla, po kiši, oluji i hladnoći, po svakom vremenu. I upravo je to važno. Što češće to bolje.

Daleko od gradske gužve, na čistom zraku.

Ko se odluči za biciklo, odlučio se za zdravlje.

Naravno da ću nastaviti voziti svoj bicikl. Možda više ne tako brzo, pa šta? 

Neću dozvoliti da mi se oduzme ova sloboda. 

To je mala, ali ipak velika sreća. 

Molim, verujte mi. 

Samo probajte.

Zašto ne odmah danas!

Smail Špago

29.03.2021.

Sat za Planetu zemlju



Uz najveće svjetske atrakcije, Stari most u Mostaru, kao i brojne znamenitosti širom BiH, u subotu 27. marta utonule su u mrak na sat vremena, u znak borbe protiv klimatskim promjena.

U sklopu globalnog pokreta, pod sloganom “Pokreni se za planetu”, ugašena su svjetla, sa ciljem podizanja svijesti o štetnosti klimatskih promjena i spas planete Zemlje.

Mostar se pridružio inicijativi Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF) uz gradove iz svih dijelova svijeta, ovog puta sa naglasakom na povezanost uništenja prirode sa učestalim izbijanjima bolesti poput COVID-19.

“Ove godine u okviru globalne inicijative ‘Sat za našu planetu’ glasno podsjećamo da još imamo šansu da ublažimo klimatske promjene i sačuvamo prirodu, a time i nas same od svakodnevnog izumiranja”, poručili su iz WWF-a. Svake godine broj učesnika u ovoj akciji povećava što je pokazatelj da se budi svijest o značaju ovog problema.

Pored Mostara, Sarajeva i Banje Luke, pokretu su se pridružili i drugi bh. Gradovi.

Sat za planetu Zemlju prvi put je održan u Sidneyu 2007. godine kao građanska inicijativa za podizanje svijesti o klimatskim promjenama, kada je WWF u Australiji predstavio svoju ideju kako da se građani zainteresiraju za temu klimatskih promjena.

To je dovelo do prvog gašenja svjetala u Sidneyu, u kojem je sudjelovalo oko 2,2 miliona građana. Već se sljedeće godine ovo pretvorilo u globalnu akciju, dok su klimatske promjene polako postale sve značajnija tema u našim životima.

(spagos)

29.03.2021.

Dva surfera u Atlantiku


Pažnja, niske letjelice na plaži Satelite Beach na Floridi! Zapravo, fotograf Rudy Escandell je želio samo da fotografiše surfera - ili je barem tako mislio. A onda je otkrio: Ogromna manta je iznenada uletila u sliku! One mogu narasti do osam metara dužine, i uprkos težini do 1300 kilograma, vrlo rado vole iskakati iz vode.

Fotograf se zabavljao: "Foto bombarderi - oni uvijek traže i žele punu pažnju."

(bams)

(NovaSloboda.ba)

28.03.2021.

Taj čudesni šareni svijet – Slike dana


Biciklisti tokom 5. etape 79. biciklističke utrke Pariz – Nica, prelaze preko mosta pod imenom Serries.


Fernandes nanosi srebrnu boju po sebi, pripremajući se za prosjačenje na ulici u Depoku (Indonezija). "Srebrni muškarci", nazvani "Manusia Silver" na indonezijskom jeziku, ekonomski su najugroženijna grupa ljudi, koji su se okrenuli posebnom obliku prosjačenja, kako bi sastavili kraj s krajem.


Stanovnici iz sela San Roque u Quezon Cityju (Filipini) beru svoje plodove na zajedničkoj farmi, koja je sagrađena na praznom zemljištu, a koje bi trebalo biti pretvoreno u jedno kasino odmaralište.


Bryson DeChambeau iz SAD izvodi svoj treći udarac na drugoj rupi, tokom završne runde takmičenja "THE PLAYERS Championship" na Floridi (SAD).


Zračna fotografija prikazuje pejzaž trešnjinog cvijetanja u novom okrugu Gui'an na jugozapadu kineske provincije Guizhou.


Uposleni ulaze u interaktivnu teamLab instalaciju "Ephemeral Solidified Light" u Tokiju (Japan).


Toure, jedan gambijski sakupljač soli, nosi korpu punu soli, iz jezera Retba (Pink Lake) u Senegalu. Jezero Retba, koje je uskim koridorom dina odvojeno od Atlantskog okeana, svoje ime duguje ružičastoj vodi uzrokovanoj algama Dunaliella Salina i poznato je po visokom procentu slanosti, koja u nekim područjima iznosi i do 40%.


Kip zelene jabuke japanskog arhitekte Tadao Ando stoji na trgu ispred Finansijskog centra Bund u Šangaju u Kini.

(web)

(NovaSloboda.ba)

28.03.2021.

Bez golova


 


Bosna i Hercegovina - Kostarika (0:0)
Stadion: Bilino polje, Zenica.
Sudija: Nejc Kajtazović (Slovenija).

Pomoćnici: Manuel Vidali i Tomislav Pospeh (oba Slovenija). Četvrti sudija: Luka Bilbija (BiH).
Žuti kartoni: Mihojević, Cvijanović (BiH), Cruz, Venegas, Martinez (Kostarika)
Strijelci: -
Bosna i Hercegovina: Vasilj (58. Pirić); Cipetić, Ahmedhodžić, Mihojević (76. Hadžikadunić), Kolašinac (k) (80. Pidro); Lončar, Hadžiahmetović, Rahmanović (46. Prevljak); Menalo (80. Cvijanović), Duljević (58. Gojak), Demirović. Selektor: Slaven Musa i Elvir Rahimić.

Kostarika: Moreira, Fuller, Venegas, Oviedo, Brown, Ruiz (k) (63. Lassiter), Campbell (88. Zuniga), Calvo, Tejeda (73. Martinez), Waston, Sequeira (63. Cruz). Selektor: Rónald González Brenes.


Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala je na zeničkom stadionu Bilino polje prijateljski susret protiv Kostarike, koji je završen rezultatom 0:0.

Bio je to ujedno i prvi međusobni duel ova dva nacionalna tima, u kome je bosanskohercegovački tim nastupio u potpuno izmijenjenim sastavom u odnosu kvalifikacioni duel za Svjetsko prvenstvo 2022. godine, koji su u srijedu odigrali u Helsinkiju protiv Finske, kada je rezultat, takođe, bio neriješen- 2:2.

Osim selektora Ivayla Peteva, koji je pozitivan na koronavirus, večeras su pošteđeni bili kapiten Edin Džeko, Miralem Pjanić, Gojko Cimirot, Siniša Saničanin i Rade Krunić, koji će biti u konkurenciji za naredni kvalifikacioni meč, koji ćemo u srijedu, 31. marta, s početkom u 20,45 sati, igrati na sarajevskom stadionu Grbavica protiv Francuske.

U izjednačenom meču i bez puno izglednih prilika, Amir Hadžiahmetović je u 7. minuti šutirao, ali je gostujući golman Leonel Moreira lako odbranio. Hadžiahmetović je i u 25. minuti pokušao sa preko 20 metara, ali je lopta otišla preko prečke.

Prvi ozbiljniji pokušaj gostiju prema golu debitanta Nikole Vasilja zabilježili smo u 30. minuti, kada je Felicao Brown sa oko 18 metara šutirao pokraj lijeve stative. Posljednju ozbiljniji priliku u prvom dijelu imao je Ermedin Demirović, koji je u 41. minuti šutirao glavom sa oko 10 metara, ali nije najbolje zahvatio loptu koja je otišla pored gola, pa se na odmor otišlo pri rezultatu 0:0.

U nastavku, Kostarika je u 51. minuti imala dvije izgledne prilike, oba puta preko Barlona Sequeire. Prvi je šut odbranio Vasilj i skrenuo loptu u korner, nakon koga je sa gol-crte loptu u polje izbio Branimir Cipetić. Gosti su signalizirali da je lopta prešla crtu, ali je slovenački sudija Nejc Kajtazovič pokazao da se igra nastavi. U nastavku je bilo još nekoliko poluprilika s obe strane, ali golmani nisu imali puno posla.

(NovaSloboda)



28.03.2021.

Jasna poruka: "Humanrights"!


Na početku kvalifikacija za SP Njemačka je pobijedila Island sa 3:0 u Duisburgu, a domaćini su utakmicu iskoristili za slanje poruke organizatorima Svjetskog prvenstva u Kataru.

Prije meča igrači Njemačke su na terenu pozirali u crnim majicama, a preko svake od njih bilo je napisano veliko bijelo slovo. Članovi Elfa rasporedili su se tako da su poslali parolu "Human Rights" ili Ljudska prava.

To je poruka organizatorima Svjetskog prvenstva u Kataru.

Skandal s dodjelom organizacije SP-a 2022. Kataru, koji je tu čast prema svjedočenju mnogih na kongresu Fife 2011. doslovno kupio, postao je daleko gori posljednjih godina. Naime, tamo je na izgradnji stadiona i popratne infrastrukture poginulo najmanje 6.5 tisuća radnika, objavio je nedavno ugledni Guardian, pozivajući se na izvore iz Bangladeša, Indije, Nepala i Šri Lanke.

Iz tih zemalja je na katarska gradilišta došla jako jeftina radna snaga. Guardian piše da je od 2011. do 2020. poginulo 5927 radnika iz tih zemalja, a još 824 poginula radnika su iz Pakistana. To su podaci prikupljeni iz veleposlanstava tih zemalja u Kataru. Guardian ističe da je stvarni broj poginulih radnika daleko veći jer nema podataka iz Kenije i Filipina, još dviju zemalja iz kojih dolaze jeftini radnici od kojih mnogi skončaju u Kataru. Strani radnici tamo žive u nehumanim uvjetima, rade i po dvije smjene dnevno, a mnogi od njih počinili su samoubojstva. 

S druge strane, Katar službeno priznaje samo 37 smrtnih slučajeva na gradnji objekata za SP, a poslodavci su za gotovo 80 posto smrtnih slučajeva uzrok smrti opisali kao "prirodan".

Njihovo ponašanje ogorčilo je ljubitelje i nogometaše širom svijeta pa tako i Norvežane. Haland i ekipa prosvjedovali su prije dva dana na kvalifikacijskoj utakmici za SP kod Gibraltara.

(sport)

Na sve stadione na kojima će se igrati WM 2022.  stiže se za 171 minutu

(tekst koji slijedi objavljen je u časopisu BamS dana 12. februara 2021. godine, nakon odigravanja finala Svjetskog klupskog prvenstva 2021, u Kataru)





Na sve stadione Svjetskog prvenstva 2022. za 171 minutu

Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Kataru počinje 21. novembra iduće godine. Organizatori obećavaju da će to biti najbolji turnir svih vremena.

U svakom slučaju, bit će to Svjetsko prvenstvo najkraćih razdaljina od 1930. godine, kada se Svjetsko prvenstvou to vrijeme igralo na tri stadiona u Montevideu, Urugvaj.

Obilazak autom svih stadiona, obavljen u vrijeme održavanje klupskog Svjetskog prvenstva, trajao je svega 2 sata i 51 minutu, uključujući jednu zaobilaznicu i dva zaobilazna puta.

Cijelo Svjetsko prvenstva za 171 minutu!


Organizatori iz Katara su prvobitno planirali da se prvenstvo igra na do 13 stadiona. Ali to je bilo previše za emirat, koji je inače vrlo male površine. Već su postojale dvije arene u Dohi, a šest van nje, sa oko 67 kilometara između njih, mjereno od juga prema sjeveru.

Počinje na jugu, na stadionu Al Janoub. Tu je sve spremno, parking ispred stadiona je ogroman - i prazan.

22 kilometra dalje, a 24 minute vožnje nalazi se stadion Al-Thumama. Okolina stadiona je još u gradnji,

Zatim dolazi međunarodni stadion Khalifa. Tamo je održano Svjetsko prvenstvo u atletici 2019. Odmah pored je "The Torch", „Baklja“, neboder u obliku olimpijske baklje.

Malo više gužve je oko sljedeće arene, Ras-Abu-Aboud, koja je vrlo blizu luke. Ona je još uvijek u fazi gradnje. Znakovi oko nje ukazuju da je zabranjeno fotografisanje i snimanje...

Sljedeća dva stadiona su poznata sa nedavno održanog klupskog Svjetskog prvenstva. Gradski, Education City stadion, na kojem je odigrano finale toga prvenstva, i stadion Al-Rayyan, na kojem su odigrane polufinalne utakmice. Ovaj stadion ima gotovo direktnu vezu sa tržnim centrom. Oba stadiona su nove gradnje - i bez nekog posebnog šarma.

30 kilometara istočnije nalazi se stadion Lusail, u istoimenom gradu koji je nikao iz zemlje u posljednjih 20 godina. Stadion još nije završen, a još uvijek traju i radovi u stambenom naselju oko stadiona.

Još 30 kilometara sjevernije, praznom i savršenom autocestom sa pet traka, nalazi se posljednja arena, u kojoj bi sve trebalo početi. Svjetski kup u Kataru otvorit će se na stadionu Al-Bayt 21. novembra 2022. godine.

Svjetsko prvenstvo sa osam stadiona koje se mogu obići za manje od tri sata. Osam stadiona koji će biti demontirani, preuređeni, ili na neki drugi način korišteni, nakon finala 18. decembra 2022.

Poslednji pogled na kilometarsat u autu: na ukupno 143 kilometra – mogu se vidjeti svi stadioni.


Za usporedbu: Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. godine, razdaljina između stadiona u Minhenu i Hamburgu je iznosila 777 kimometara, a u Brazilu 2014. godine, udaljenost između stadiona u Rio De Janeiru i Manausu iznosila je 2.851 kilometar.

U svakom slučaju, biće to Svjetsko prvenstvo sa najkraćim razdaljenama.

A kako bi bilo sa hodanjem od jednog do drugog stadiona?

Toga sigurno neće biti u Kataru...

(bams)

(spagos)

27.03.2021.

Opet pomjeranje kazaljki na satu

 

Zadnje nedjelje u martu u Bosni i Hercegovini počinje ljetno računanje vremena. 28. marta u 2 sata ujutro, svi ćemo pomaknuti kazaljku sa 2 na 3 sata ujutro.

Prošle godine se razgovaralo o ukidanju pomicanja sata, a trenutno je na snazi odluka da od ove godine sve članice EU moraju odlučiti žele li zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena. Iako je promjena vremena u principu korisno za uštedu energije tokom ljeta, očito ima više mana nego prednosti.

Pomicanje sata je svakoj državi oduvijek bilo na izbor - ne postoji nikakav zakon koji govori da se sat mora micati. Trenutno većina europskih zemalja i skoro cijela Sjeverna Amerika pomiču sat dva puta godišnje, dok se ostatak svijeta odrekao pomicanja sata, ili ga čak nikad nisu ni pomicali.

Čemu uopće pomicanje sata?

Prva osoba koja je predložila mijenjanje vremena bio je Benjamin Franklin 1784. jer ga je frustrirao gubitak dnevnog vremena ljeti. Njegova ideja u tom trenutku nije zaživjela, a tek su je početkom 20. stoljeća prihvatili Nijemci.

U tom periodu, energija koja je bila ušteđena pomicanjem sata nije bila mala stvar - ni ekološki, a ni financijski.

(RaSa)

27.03.2021.

Širom svijeta – Slike sedmice


Svijet ponovo cvjeta
U Španiji, koja je u početku bila surovo pogođena pandemijom, mnoge stvari sada cvjetaju. Pozorišta i restorani su otvoreni, a na Ballermannu se klanjaju pred naletima gostiju iz zemalja njemačkog govornog područja. Na slici, korisne biljek cvjetaju, a u katalonskom gradu Lleidi beharaju stabla breskvi.


Preko korijenja i stijenovitih terena
Nikada prije nije prodavano toliko E-bicikala kao od početka krize korone. Brdski biciklisti rado otkrivaju šta je važno u ovom sportu, preporučuju ture za početnike i profesionalce, od jednostavnih šumskih staza, pa do onih teških staza u planinama. Izbor i ponuda planinarskih biciklističkih staza je svakim danom sve veća. Daleko od gradske gužve, na čistom zraku.

Ko se odluči za biciklo, odlučio se za zdravlje.


Lockdown u četiri kvadrata

Gore može uvijek biti. Jedan pogled u “Coffin Homes” u Hongkongu pokazuje život jednog čovjeka, koji mora stanovati u četiri kvadratna metra. Zbog nedostatka prostora i higijene, stanari ovakvih stanova, koji više liče mrtvačkom kovčegu, često su podložni kriminalu, ali i najtežim bolestima. Jedan od njih je i Simon Wong (64), na slici, koji puši cigaretu u njegovom smještaju veličine dva kvadratna metra. Ova vrsta stanova je zbog njihove veličine nazvana “Coffin Home”, (stanovi kovčezi). Za vrijeme lockdowna ljudi mogu napuštati svoje stanove samo ako imaju negativan korona test. Policija veoma oštro nadzire ograničenja izlazaka. Za ljude kao što je Wong, koji žive u mikro stanovima, ovakav život je prava noćna mora.

(news)

(NovaSloboda.ba)

27.03.2021.

Najveći evropski gradovi – Nekad i sad, Piza, krivi toranja 1880-2018.

cca1880.
 
2018.

Pitajte bilo kog putnika zašto voli Evropu, odgovor će gotovo uvijek biti; zbog njene izvanredne i izuzetne istorije. A ko se ne bi mogao složiti s tim? Ponosi se vrhunskom arhitekturom, zadivljujućim umjetničkim djelima i fascinantnim pričama na svakom koraku.

U ovoj seriji fotografija koje prikazuju velike evropske gradove krajem 19. stoljeća i danas, može se vidjeti koliko se i kako promijenio ovaj kontinent.

Piza, Italija - Krivi toranj, cca 1880 – 2018.

Izgrađen na neadekvatnoj podlozi, toranj se od samog početka gradnje počeo naginjati, a do vremena završetka gradnje, ostao je naget, tako da je taj nagib postao njegova glavna odlika.

Iako je tokom 20. pa i 21. stoljeća bilo pokušaja da se toranj stabilizuje, i smanji njegov nagib, on je ostao nepromjenjen.

To je dio njegovog šarma: svake godine ovoj atrakciji u posjetu dođe milion posjetilaca, od koji svaki napravi barem jedan snimak, ili selfie, uživajući pogledu u njegov vrh.

(prevedeno sa web stranice „farandwide.com, autor Nikki Gloudeman, februar 1, 2019)

(spagos)


26.03.2021.

Nekad i sad

                            

26.03.2021.

Vespa napunila 75 godina





Motocikl Vespa, simbol talijanskog “Dolce Vita”, "slatkog života", slavi svoj 75. rođendan i uprkos "godinama" doživljava svoju drugu mladost i prodaje se bolje nego ikad. Ovih dana se širom svijetu obilježava se njen rođendan, koji je kod mnogih ljudi probudio puno nostalgije i sjete..

Italijanski poduzetnik Enrico Piaggio je godinu dana nakon završetka Drugog svjetskog rata patentirao jedno prevozno sredstvo, koje je za ono vrijeme bilo revolucionarno. Bio je to motocikl sa osmišljeno aranžiranim komponentama, kao što su branici i hauba, koji su pokrivali tehniku ispod. Time je bilo onemogućen dodir sa zagrijanim motorom za vrijeme vožnje, a ujedno se sprječavalo prljanje motora i vozača. Njene prednosti: bila je lagana, pokretna i vrlo jednostavna za vožnju.

Nakon skoro dvadeset godina fašizma i teškog vremena Drugog svjetskog rata ljudima je bilo potrebno više pokretljivosti, a Vespa im je upravo to omogućavala. Ljudi su nakon rata bili željni života i novih početaka.

Prve Vespe postizale su, za ono vrijeme, zadivljujućih 60 kilometara na sat, a na 100 kilometara trošile su samo dva litra goriva. Bile su brže od bicikla, manje komplikovane od motora, a štedljivije od auta. S vremenom su dolazile nove verzije sa poboljšanim karakteristikama. Vespa je lagano osvajala evropsko tržište..

Za njen 75 rođendan Vespa svojim ljubiteljima nudi nove modele, jedan je Vespa GTS, a drugi Vespa Primavera.

Pedesetih godina proškog stoljeća dobila je ulogu u mnogim filmovima. Jedan od njih je kultni film “Praznik u Rimu”, iz 1953. godine, sa Gregory Peckom i Auderex Hepburn u glavnim ulogama.

Kod nas je vespa dobila ulogu u našem kultnom filmu “Ljubav i moda”, iz 1960. godine, sa Bebom Lončar u glavnoj ulozi.

Kako se često opisuje, vožnja vespom donosi doživljaj “italijanskog načina života”.

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

26.03.2021.

"Nastupilo čudno stanje, kakvo se ne pamti"


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu radiosarajevo.ba dana 22. marta 2021., autor je Faruk Vele)

Bašeskija i pandemije

Bože, koga Si, noćas, otrgnuo gradu?

"Bože, Koji sve znaš. Koga Si, noćas, otrgnuo gradu?" (Bašeskija, Abdulah Sidran)

Dok iz dana u dan stižu izvještaji o stotinama mrtvih u Sarajevu i drugim bosanskohercegovačkim gradovima od posljedica koronavirusa, prisjećamo se prošlosti u kojoj su glavni grad i naša Bosna i Hercegovina, također, bili pogođeni strašnim pandemijama i teškim bolestima.

Priredio: Faruk Vele

O tome vjerodostojno svjedoči djelo čuvenog sarajevskog ljetopisca Mula Mustafe Bašeskije, "skromnog roba Božjeg" koji je punih 58 ispisivao hroniku grada na oblama Miljacke.

Bolest pomorila 15.000 duša

Bašeskija tako piše:

´acă´ib ahvăl Bosna vilăyetin - de, böyle oldıgı yokdur (U zemlji Bosni nastupilo čudno stanje kakvo se ne pamti)

Čuveni hroničar Sarajeva na čak dvadeset mjesta u svom Ljetopisu pruža podatke o epidemijama i raznim bolestima, osobito među djecom. I njegova porodica je bila teško pogođena bolestima. Naime, imao je devetero djece, a, nažalost, nadživjelo ga je samo dvoje.

Svakako, najstrašnije posljedice imala je pojava kuge.

Naime, 1762. godine ova bolest pokosila je čak 15.000 Sarajlija, a 1781. godine "umrlo je još 8.000 duša".

O širenju kuge Bašeskija piše opširno pa je sastavio i jednu pjesmu koja je slika stanja u Sarajevu u vrijeme epidemije bolesti, bilježi Mehmed Mujezinović u uvodu Bašeskijnog Ljetopisa (Sarajevo-Publishing, 1997).

U zapisu iz 1176. hidžretske godine (23. juli 1762 – 11. juli 1763.), Bašeskija navodi:

"20. temuza (jula) ove godine pojavila se i kuga u Sarajevu, i to najprije na Vratniku, gdje je okužen došao iz unutrašnjosti (Ahmed) Čabrić s Vratnika, koji je odmah i umro. Zatim je urmo i njegov brat hadži Sulejman Čabrić, kazandžija", piše Bašeskija.

Bogati vjerovali da su zaštićeni

Iza toga se, navodi, kuga pojavila na Hridu, Čekaluši, Banjskom Brijegu...

"Zapravo, poslije pojave kuge na Vratniku ona se najprije raširila u Sunbul-mahali, Pasjoj mahali, zatim na Koševu, Berkuši i Souk-Bunaru. Dakle, kuga je u početku harala po periferiji grada, među siromašnim svijetom. Zbog toga su ugledni građani smatrali i zaključivali da njih kuga neće zahvatiti. Ova bolest je pustošila tri godine i u samom gradu Sarajevu pomorila oko 15.000 duša. Kronogram o prestanku haranja kuge je ovaj: "Bože, koji si riznica svih dobrota, sačuvaj nas svega čega se plašimo", naveo je Bašeskija.

Bašeskija piše pjesmu o haranju kuge:

Pjesma o haranju kuge 1176 (1762/63)

Pogledaj, kako se jedna vijest u našem šeher Sarajevu ostvarila.

I to nenadano, uprav' na početku hiljadu stotinu sedamdeset i šeste godine.

Na dan časni, prvog muharema, avaj pomagaj,
Pojavila se kuga i to najprije na Vratniku.
Gdje je odnekud zakužen dodao i odmah umro Ahmed Čabrić,
Odmah iza njega razbolio se i kazandžaija hadži Sulejman Čabrić.
Neki rekoše da ovaj nije umro od kuge, dok drugi kažu da je istina.

Što će se kasnije dogoditi nije poznato ni ljudima ni stanovnicima neba.

Samo neznalice počeše bježati od kuge iz našeg grada.
Dok pravi vjernici ostadoše strpljivo i mirno na svojim mjestima.
Uostalom i ponos svijeta Muhamed je rekao:

"Onaj ko umre od kuge umro je smrću mučenika" (šehid).

Ko vjeruje, zna, da ne može pobjeći od sudbine,
I bježanje može samo da šteti njegovom vjerovanju.

A sve je u Božjoj moći i to sumnje nema.

Mi smo na ovom svijetu kao putnici (musafiri).

Na kojem su živjeli i umrli brojni velikani i vjerovjesnici.
Na početku su bila samo po dva - tri smrtna slučaja od kuge,
Ali se poslije jednog mjeseca smrtnost povećala.

Najprije je mnogo djevojaka na Vratniku stradalo od kuge
A isto tako je i mnogo djece pomrlo od kuge,

Neka ih Uzvišeni Allah učini našim zagovornicima na Sudnjem danu

U početku su podlegli kugi mladi, nemoćni i siromašni
Dok je među njima manji broj starijih osoba.

Nakon što je prošla godina i po dana
Ova bolest u šeher Sarajevu malo se smiri
U ovo vrijeme kuga se pomorila deset hiljada duša.
Ali se kuga opet pojavi i pomori još pet hiljada osoba.
I njezino haranje potraja tri godine dana.

Uslijed čega su svi stanovnici grada bili u tuzi, žalosti i plaču

Ej Ševki, izreci dovu i budi veseo
Allah neka zdravim i preživjelim podijeli sigurnost i zaštitu
A na umrle neka je Božja milost i pokoj.

Kako nisam u mogućnosti za ovu priliku sastaviti kronogram u ebdžedu
To smo se obratili vještaku
Da nam izrazi ebdžedu godinu hiljadu stotinu sedamdeset i šestu.

Ima jedna dova koju uvijek treba ponavljati
A koja daje tu godinu u ebdžedu, ali je i tu jedan broj suvišan

"Bože, koji si riznica svih dobrota, sačuvaj nas od onoga čega se
plašimo".

Šta znamo o Bašeskiji?

O ljetopiscu Bašeskiji, bilježi Mujezinović, znamo samo ono što je on o sebi zabilježio u svom Ljetopisu.

Puno mu je ime Mula Mustafa Bašeskija, sa pjesničkim pseudonimom Ševki.

Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hodže. Rođen je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj-mahali.

Početno obrazovanje dobio je u mektebu kod hodže Sulejman-efendije Arnauta. Izučio je kazanski zanat kod majstora Šahinbašića, kazaza i imama, te Mahmuta Zaimovića, kojeg spominje kao svoga drugog majstora.

Zanatom se očito nije bavio već je poslije izučavanja medrese postao mualim u Ferhadija džamiji u Sarajevu, a potom imam Buzadi Hadži-Hasanove džamije. Kako se nije zadovoljio ni mualimskom službom, postao je 1763. narodni pisar (katibi-am). Od tada je to njegovo glavno zanimanje, a hroniku Sarajeva ispisivao je skoro šest decenija.

Potkraj života postao je službenik Gazi Husrev-begova vakufa, a 1801. ga je "dohvatila kap".

Nije utvrđen tačan datum njegove smrti, a pretpostavlja se da bi to moglo biti 1805. ili 1809, prema najnovijim istraživanjima.

Divan zapis o Bašeskiji ostavio je naš književnik Abdulah Sidran u pjesmi Bašeskija, kojoj dugujemo i naslov ovog teksta.

(radiosarajevo/20210322)


25.03.2021.

Stari dobra porodična fotografija


Svijet je pretrpan selfijima, puni su ih mobiteli, memorije kompjutera, preplavili su brojne društvene mreže.

Nigdje one stare dobre, uspješne porodične fotografije. Na takvim fotografijama, i kad ih gledamo nakon dugo vremena, rado i ponovo gledamo, nešto uvijek smeta: neko ima zatvorene oči, neko gleda negdje u stranu, neko se vještački cereka, neko škilji, a opet nekima se takvo fotografisanje ionako nije sviđalo i ako se na kraju činilo da je sve dogovoreno, nakon beskrajnog ubjeđivanja, i da sve ide kako treba, fotografija na kraju, nažalost ispane nejasan ili zamućena. Tako je barem bilo dok se slikalo starom dobrim aparatom na film. Danas se fotografije odmah vidi i ako su opet svi saglasni, pravi se ponovo, ili, kako je to uobuičajeno, okidač se pritisne nekoliko puta uzastopno, pa se izabere najbolja forografija, a ostale pobrišu. Digitalna vremena.

Nekima to ipak ide bolje! Uzmimo naprimjer ove tri alpake na slici, koje primjerno poziraju: s lijeve strane, elegantan ponos, u sredini drska usta, kao da čekaju poljubac, i desno, potpuna druželjubivost.

Ostaje pitanje: kako je fotograf, ako je također bio sa četiri noge, uspio pritisnuti okidač?

Fotografija je napravljena u blizini mjesta Duderstadt, u blizini Göttingena u Njemačkoj.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

25.03.2021.

Remi na početku kvalifikacija




Kvalifikacije za SP, 1. kolo:

Finska - Bosna i Hercegovina 2:2

Strijelci: Pukki 58', 77'/Pjanić 55', Stevanović 85'

Finska: Joronen, Hamalainen, Arajuuri, Toivio, Raitala, Lod, Kamara, Kauko, Alho, Valakari, Pukki.

Bosna i Hercegovina: Šehić, Todorović, Hadžikadunić, Saničanin, Ćivić, Gojak, Cimirot, Pjanić, Stevanović, Krunić, Džeko.

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine je u Helsinkiju remizirala sa selekcijom Finske 2:2 (0:0) na startu kvalifikacija za nastup na Svjetskom prvenstvu 2022. u Kataru.

Strijelci za bh. tim bili su Miralem Pjanić 56. minuti iz penala i Miroslav Stevanović u 83. minuti, dok je oba pogotka za Fince postigao Teemu Pukki u 58. i 77. minuti.

Domaći tim bolje je otvorio susret. Već u 2. minuti, Finci su imali veliku priliku da povedu. Najbolji finski igrač Pukki pobjegao je našoj odbrani i šutirao, ali je Saničanin intervenisao i spasio čist pogodak. Pet minuta kasnije, Finci koriste novu grešku naše odbrane i ponovo dolaze u gol priliku, ali je pokušaj Pukkija zaustavio golman Šehić.

U nastavku, izbaranici selektora Ivajla Peteva, koji je večeras debitovao na klupi bh. tima, oslobodlii su se pritiska, propustivši dvije sjajne prilike da povedu. U 17. minuti, nakon prodora Ćivića, u prilici da postignu pogodak našli su se naprije Gojak, a zatim Džeko, ali su Finci, uz dosta sreće, izblokirali šuteve i uspjeli da sačuvaju mrežu Joronena.

Najbolju priliku bh. fudbaleri imali su u 27. minuti. Nakon sjajnog pasa Džeke, Stevanović je pobjegao odbrani Finske, ali je njegov šut ponovo zaustavio Joronen.

U finišu prvog poluvremena, Šehić je sa dvije intervencije sačuvao mrežu, nakon stopostotnih prilika Pukkija i Kamare.

U drugom dijelu susreta, poslije dvije dobre prilike, Krunića i Gojaka, bh. tim je poveo u 56. miniuti. U kaznenom prostoru, Kalko je igrao rukom, a grčki sudija je pokazao na  penal, koji je izveo Pjanić. Joronen je najprije zaustavio njegov udarac, ali je igrač Barcelone u drugom pokušaju pogodio mrežu Finaca.
Samo dva minuta kasnije, Finci su izjednačili rezultat. Nakon što je Alho pogodio prečku, lopta se odbila do Pukkija, koji pogađa mrežu Šehića. Isti igrač svojim drugim pogotkom u 77. minuti napravio je prekoret za vođstvo domaćih nakon što je pobjegao našoj odbrani.

U finišu susreta rezultat je izjednačio Stevanović, na asistenciju Džeke.

U narednom susretu kvalifikacija, fudbaleri BiH 31. marta na stadionu Grbavica dočekuju selekciju Francuske, koja je večeras u Parizu, takođe, remizirala sa Ukrajinom 1:1 (1:0). U kvalfkacionoj D-grupi još igra reprezentacija Kazahstana, koja je u 1. kolu bila slobodna.

U subotu repezentacija Bih igra utakmicu protiv Kostarike na Bilinom Polju, a u srijedu protiv Francuske na Grbavici.

(sport)


25.03.2021.

Iz starih knjiga: Carski hrast kod Novog Travnika




Fotografija:

Iz jedne poljske knjige o BiH, štampana 1897.god.

"Dab cesarski (2000 letni) znajdujaci sie w okolici Trawnika pod nim chlopcy z konwiktu Trawnickiego"

Carski hrast (star 2000 godina) smješten u blizini Travnika ispod njega, dječaci iz Travničkog internata.

(Zoran Tarade/Favebook/BiH fotoenciklopedija/20210224)

                                                                               *****

Carski hrast (Quercus robur L) u Rankovićima kod Novog Travnika. Stanje prije konzervacije.


Carski hrast u Rankovićima. Za vrijeme izvođenja prvih konzervatorskih zahvata velika šupljina na deblu privremeno zatvorena šimlom radi sprečavanja oštećenja.

(fotografije iz teksta: Konzervacija značajnih starih stabala u Bosni i Hercegobini, Vera Brežančić)

*****

Najstariji hrast na svijetu vjekovao je u Rankovićima kod Novog Travnika.  

Najljepši, kako ga novija istorija pamti, je sa fotografija, od prije stotinjak godina.

Tada su mu zabilježene mjere: obim pri zemlji 33m., a u visini čovječjih prsa 17,5 m.

Bio je visok oko 35m.

Pri vojničkoj vježbi 1887.g.,zabilježeno je, da je u njegovu duplju ušlo 64 vojnika.

Poslije su učitelji unutra uvodili još više učenika.

Tada mu je procijenjeno da je star oko 2000 godina. 1930. godine, čuveni botaničar Karlo Maly, ustvrdio je, da je to najstariji hrast u Europi i na svijetu.

Tih godina se urušiše četiri njegove ogromne grane.

Iza I svjetskog rata, pa do 1937. g. hrast je služio i kao kapelica, jer je u njemu bio kip sv. Ante. 1956. g. stavlja se pod zaštitu države.

Kao puno oštećen, na njemu su izvedeni samo manji zaštitni radovi, dok, već pripremljeni, veliki projekt zaštite nikada nije odobren.

Pri izgradnji puta, iznad i ispod njega, namjerno su mu bagerom sasječene velike žile.

Sve teže, živio je još nekoliko godina, a onda 1987.g. prestao je listati. 1998. g. div koji je živio dva tisućljeća se srušio.

(youtube)



(Drago Slipac)

(Drago Slipac)

Linkovi:

https://www.youtube.com/watch?v=LRF679hxLIU

https://notra.ba/arhiva/2020/02/13/stari-hrast-rankovici-da-se-ne-zaboravi/

(spagos)

24.03.2021.

Kako voćne mušice prepoznaju boje


Voćne mušice mogu razlikovati cvijeće i prepoznati boje krila svojih kolega, na primjer, kada biraju svog seksualnog partnera.

Istraživači sa Univerziteta u Freiburgu sada su uz pomoć laserskih mikroskopa otkrili kako složene senzorne performanse dolaze kod Drosophila melanogaster

Pri tome se određene nervnne ćelije, one tipa Dm8, stimulišu uz pomoć svjetla u plavom i zelenom talasnom opsegu i inhibiraju svetlost u ultraljubičastom opsegu. Suprotno onome što se pretpostavljalo, ove nervne ćelije primaju ulazne signale iz svih pet klasa fotoreceptora u oku voćne muhe. Naravno, sve nam je jasno kao dan?

Podaci su pokazali da su osnovni mehanizmi vida u boji u malom mozgu voćne muhe vrlo slični mehanizmima kičmenjaka, ili ljudi, zaključili su istraživači u studiji, koja je upravo predstavljena u časopisu Current Biology.

Na slici. Ljubimica iz laboratorija, Drosophila je smetnja u domaćinstvu, ali neprocjenjiv model organizma za istraživanje.

Malen, ali složen. Svojim sićušnim mozgom voćne muhe obrađuju boje na sličan način kao sisari.

(focus)

(spagos)

24.03.2021.

Čudo prirode, umjesto greške u jezeru


Optička varka? Rezultat nekog trika na kompjuteru? Ništa od toga!

Dvobojno jezero Mac Donnell u južnoj Australiji, odvojeno je jednom prohodnom branom - i zaista je vrijedno pogleda!

Ružičasto jezero čini jednu, a Zeleno jezero drugu stranu.

Ružičastu boju uzrokuju alge koje žive u soli, zvane Dunaliella salina i halobakterije koje luče crvene pigmente i vodu čine svijetlo ružičastom.

Ono što je biološki efekt, fascinantno je čudo za posjetioce jezera. Baš kao i za Jarod Andrewsa (35) i Jess Fionu (29), koji su se fotografisali usred ovog spektakla u boji, uz pomoć drona.

Vidjeti, i biti i viđen.

(bams)

(NovaSloboda.ba)


24.03.2021.

Iz stare štampe: Mostar, Sjeverni logor, 1882. godine



U austrijskim novinama "Neue Illustrierte Zeitung" od 12. februara 1882. godine objavljena je grafika Sjevernog logora u Mostaru, koju je izradio grafičar po imenu Schlegel. Bilo je to vrijeme smještanja i utvrđivanja austrougarske vojske u Mostaru i oko Mostara. O tome više iz priloga objavljenim na Cidomu:

Mostar kao upravno i vojno središte mostarskog okruga imalo je najviše utvrđenih objekata u Bosni i Hercegovini. Unutrašnju jezgru odbrane činili su odbrambena kasarna Nordlager (Sjeverni logor), te kasarna Südlager (Južni logor gdje je bila i vojna bolnica), Westlager (Zapadni logor - danas Fakultet) i Ostlager (Istočni logor – tj. Konak). Osim toga, kao logistička podrška izgrađena je golema infrastrukturna mreža u vidu puteva, željeznice, skladišta, cisterni za vodu s kolektorima (čatrnje), vodovod u urbanom dijelu Mostara, strelišta, bolnice, vojna groblja, zračna baza u Jasenici, itd.

Mostar je bio najgušće fortificiran grad u BiH, a neka područja poput Podveležja, te posebice brdo Hum iznad Mostara, čine možda najgušću skupinu fortifikacija i u svjetskim okvirima. Čovjek i danas ostaje zadivljen inventivnosti i organizaciji tadašnje Austro-Ugarske Monarhije uzimajući u obzir količinu izgrađenih materijalnih dobara i stepen tehnike i tehnologije prije više od 100 godina.

(Manuel Martinović)



Vojni grad Mostar

U gradu na Neretvi nalaze se četiri kasarne (Sjeverni, Južni, Istočni i Zapadni logor) i od 1912. godine jedan značajni vojni aerodrom. Dodatno tu su još i logorske hale, mjesto za vojnu obuku i strelište, kao i jedna vojna bolnica u gradu, odnosno u okolini. Najpoznatija jedinica stacionirana u Mostaru bila je Bosansko-hercegovačka pješadijska pukovnija Nr. 4 (BHR4). Pored nje tu su se nalazile jedinice, trupe i štabovi, od kojih je većina bila dio 16. k.u.k. Armijskog korpusa, u gradu:

- 1. eskadrila / ulanska (konjička) pukovnija 5;

- 1. bataljon / 63. pješadijska pukovnija;

- 1. bataljon / 102. pješadijska pukovnija;

- III: Bataljon i rezervni vod / Bosansko-Hercegovački pješadijski puk 4;

- Utvrđeni artiljerijski bataljon 2;

- Brdski artiljerijski puk 7;

- Željeznički division 16 (divizion za snabdijevanje i dostavu, sa tri pukovnije)

- Garnizonska bolnica 26;

(iz arhive Martinović)

Na slikama:

- Sa vojne osmatračnice, Sjeverni logor Mostar, 1882. godine, crtež Schlegel.

- Mostar vojni grad, iz arhive Martinović

- Sjeverni logor, kolor obrada Aid Ćizmić.

- karta Sjeverni logor.

Priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(Novasloboda.ba)


23.03.2021.

Liberté. Egalité. Féminité


Žene "Femena" uvijek privlače pažnju, kada iznose gole činjenice protiv diskriminacije svojih kolegica, žena. Sjetićete se geste "palca gore" Vladimira Putina, kada su ga aktivistkinje napale, dok je bio u posjeti sajmu u Hanoveru.

Prošlog ponedjeljka, na Međunarodni dan žena, demonstrirale su u toplesu protiv patrijarhalnih struktura, na Place de la République u Parizu. Druge Parižanke su u središte postavile klitoris visok pet metara - kao znak protiv "seksualne nepismenosti".

Takva događanja mogu se smatrati zabavnima, ali zapravo, radi se o tužnim činjenicama: čak i 110 godina nakon prvog Međunarodnog dana žena, žene su i dalje češće u prosjeku pogođene siromaštvom, primaju manje plaće, žrtve su nasilja vlastitih muževa, a milionima djevojčica još uvijek je onemogućen pristup obrazovanju.

Hoće li protesti feministkinja tako brzo nešto promijeniti? Teško za povjerovati.

"Žene nose pola neba", kaže jedna kineska poslovica. Za mnoge od njih, ovo izgleda kao težak teret.

Na slici:

U znaku ruže: Feministkinje iz "Femen" posljednjih godina redovno protestuju na Dan žena. Ovog puta ih nije zaustavila ni Corona.

Simbolično mjesto: Pozadina ženskog protesta je spomenik na časnom trgu Place de la République u Parizu – od pamtivjeka, simbol slobode i jednakosti u Francuskoj.

(focus)

(NovaSloboda.ba)

23.03.2021.

Svjetski dan voda, 22. mart

 

Svjetski dan voda obilježava se svake godine 22. marta.

Prve važne preporuke o problemima vezanim za vodu i vodne resurse bile su formulisane na konferenciji Ujedinjenih naroda o vodama koja je održana 1977. godine u Mar del Plati (Argentina). Nakon konferencije Ujedinjenih naroda o okolini i razvoju u Rio de Janeiru, Generalna skupština UN je rezolucijom od 22. februara 1993. odlučila da se 22. mart svake godine obilježi kao Svjetski dan voda i da se na taj dan, širom svijeta, posebno skrene pažnja na probleme vezane za vodu i vodne resurse, s tim da se svake godine obilježava uz drugi moto. Tako je npr. 1995. godine obilježen pod motom: "Žene i voda", 2004. godine: "Voda i katastrofe", a 2007. godine: "Kako se nositi s oskudicom". Svakog dana prosječno domaćinstvo potroši oko 50 litara vode na ispiranje wc-a, a jedan od šest ljudi na Zemlji nema dnevno 20-50 litara osigurane svježe vode, dok svakodnevno od posljedica nedostatka vode umire 3.800 djece. Prema procjenama čak 1,1 milijardi ljudi nema pristup pitkoj vodi, a 2,4 milijarde živi bez osnovnih sanitarnih uslova.

(zdr)

23.03.2021.

Prije 28 godina: Prve utakmice reprezentacije BiH

Na slici: Reprezentacija BiH, 1993.

stoje: Haris Karamehmedović, Faruk Hadzibegić, Safet Sušić, Predrag Jurić, Enver Lugušić, Rah.Suad Katana.

čuče:Blaž Slišković, Demir Hotić, Mehmed Baždarević, Mili Hadžiabdić i Sead Kapetanović

(fotografije Mili Toza Hadžiabdić/facebook 20210323)

*****

Utakmica u Genku, 9. marta 1993.

Davne 1993. godine 9. i 22. marta fudbalska reprezentacija BiH odigrala je svoje prve utakmice. Prvo smo slavili protiv domaćina Genka, da bi 13 dana kasnije bili poraženi sa 4:1 od njemačkog prvoligaša Kaiserslauterna u Koblencu.

U organizaciji nevladinih centara iz Dizeldorfa i dozvolu Fudbalskog saveza BiH u Koblencu su se pomenutog datuma okupili naši najbolji fudbaleri inače razasuti po cijeloj Europi kako bi odigrali utakmicu čiji će profit biti uručen za pomoć Bosni i Hercegovini.

Prva zvijezda Bosne i Hercegovine bio je današnji selektor Safet Sušić Pape, a kapitensku traku nosio je Blaž Slišković. Veliku ulogu u organizaciji ove utakmice imao je Demir Hotić tadašnji fudbaler Kaiserslauterna.

Prije utakmice njemačka televizija DSF uručila je donaciju od 10.000 tadašnjih njemačkih maraka za pomoć djeci Bosne i Hercegovine.

(18.12.2013.)

******





Utakmica u Koblenzu, 22. marta 1993.

22. marta 1993. godine, prije tačno 28 godina, u jeku stvaranja bh. nogometnog tima, odigrana je itekako bitna utakmica. Bio je to humanitarni meč između Humanih zvijezda BiH i Kaiserslauterna. Inače, meč je odigran u Koblenzu. To je bila druga utakmica Humanih zvijezda BiH, dok je prva odigrana 9. marta 1993. godine u Genku, prisjetili su se na Life.ba.

Organizator ovih utakmica bio je Informativni centar BiH iz Düsseldorfa, a uz saglasnot NSBiH. Sav prihod bio je namijenjen za pomoć BiH. FIFA je dala saglasnost za nastupe. Iako rezultat nije bitan, važno je napomenuti da smo i tada trijumfovali u Genku, a poraženi smo od Kaiserslauterna u Koblenzu.

Tada su igrači rasuti po Evropi i svijetu počeli se skupljati kako bi predstavili svoju zemlju koja je u to vrijeme bila u ratu. Nova država na evropskoj karti, bez imena i rejtinga, ali sa kvalitetnim igračkim kadrom bila je željna afirmacije. Neki su imali iskustva iz reprezentacije Jugoslavije, no sa bh. grbom to je bilo nešto posebno. Kasnije su to naglašavali.

Boje BiH tima branili su: Enver Lugušić, Merdan Ibrahimović, Anto Jakovljević, Mili Toza Hadžiabdić, Mirsad Baljić (FC Zurich), Refik Šabanadžović (PAOK Atina), Suad Katana (Genk), Faruk Hadžibegić (Sochaux), Davor Jozić (Chezena), Mehmed Baždarević (Sochaux), Demir Hotić (Kaiserslautern), Blaž Slišković (Pescara – kapiten), Safet Sušić (PSG), Haris Škoro (FC Zurich), Semir Tuce (FCLuzern), Meho Kodro (Real Sociedad) Predrag Jurić (Atletic Marabella), Husref Musemić, (Twente), Senad Merdanović, Mirza Kapetanović, Ismet Mulabdić (Šibenik), Ibrahim Duro (Šibenik) i Edim Hadžialagić.

Selektor je bio Mirsad Fazlagić, ali zbog svih dešavanja nije mogao izaći iz glavnog grada BiH u prvoj utakmici. Reprezentaciju je sa klupe vodio Enver Ališić, a još su bili prisutni potpredsjednik saveza Josip Katalinski, menadžer Namik Filipović, sekretar Nijaz Merdanović i doktor Mirhan Kapidžić.

(22.03.2021.)

(Reprezentacija.ba)







Na slici: Reprezentacija BiH, 1993.

stoje: Haris Karamehmedović, Faruk Hadzibegić, Safet Sušić, Predrag Jurić, Enver Lugušić, Rah.Suad Katana.

Čuće:Blaž Slišković, Demir Hotić, Mehmed Baždarević, Mili Hadžiabdić i Sead Kapetanović

(fotografije Mili Toza Hadžiabdić/facebook 20210323)

U tekstu objavljenom na portalu reprezentacija.ba izostavljeno je ime proslavljenog Veležovog internacionalca Milog Toze Hadžiabdića, a sa slika je očigledno (sa brojem 2 na leđima), da je igrao protiv Keiserslauterna, u Koblenzu, 22. marta 1993. godine. Njegovo ime sam naknadno ubacio u gornji tekst.

(tekst o utakmici u Genku, Belgija 18.12.2013.)

https://reprezentacija.ba/1673-video-zavirite-u-historiju-pape-baka-mesa-kodro-zaigrali-su-1993-godine-za-pomoc-bih

(tekst o utakmici u Koblenzu, Njemačka, 22.02.2021.)

https://reprezentacija.ba/321671-na-danasnji-dan-prije-28-god-odigrana-vazna-utakmica-boje-bh-tima-branili-su-bazdarevic-hadzibegic-susic-kodro-musemic-sliskovic

(spagos)

22.03.2021.

Šok terapija: Orilo, gorilo


Pitali jednog stoljetnog starca koja je tajna dugog života, a on veli:

-Jednom godišnje mom organizmu priredim alkoholnu šok terapiju!

-Pa koliko popijete tog dana!?

-Tog dana ne pijem!

(spagos)

22.03.2021.

Kako prepoznati internet botove



Postoji armija ljudi koji svakodnevno, za nečije interese, ostavljaju komentare na portalima i društvenim mrežama. Upravo o tome govori dokumentarni film autora Bojana Tomića „Dan u životu jednog bota“, koji je nedavno premijerno prikazan, a dostupan je svim građanima na Youtube platformi.

„Botovi su sredstvo u rukama određenih interesa, pomoću kojih se dijele diskreditirajući i kompromitirajući sadržaji obično putem društvenih mreža. Njihove glavne karakteristike su anonimnost i rad po direktivama određenih interesnih grupa“, kaže autor filma Bojan Tomić.

Film pruža uvid u strukturu ličnosti jednog prosječnog bota, nekoga ko može biti svačiji komšija, rođak ili prijatelj, a ko vodi na neki način dvostruki život. Reakcije javnih ličnosti na napade botova i njihovi savjeti kako se nositi sa tim napadima dio su filma, koji nastoji pomoći građanima da lakše prepoznaju i neutrališu djelovanje botova.

„Društvene mreže su odavno postale mjesto gdje se iskazuje nezadovoljstvo i upravo tu botovi crpe najveću snagu, koristeći suptilne i razrađene metode. Ono što im svakako pomaže jeste često površan pristup građana temama o kojima se govori, bez prethodnog provjeravanja svih relevantnih činjenica. Iako se ne može o svemu znati sve, umjeren pristup temi i uvažavanje sagovornika uvijek je dobitna kombinacija“, kazao je autor filma Bojan Tomić.

„Dan u životu jednog bota“ nastao je u sklopu projekta „Mediji za građane – građani za medije“, koji je finansirala Evropska unija. Projekat u Bosni i Hercegovini provodi Mediacentar. Produkcija Prvi Kadar bila je zadužena za produkciju filma.

Link za film: https://www.youtube.com/watch?v=7xM177YrcXc

(NovaSloboda.ba)


22.03.2021.

Kad slonovi navrate na piće









Turističko odmaralište Bukela Game Lodge, u sred Amakhala rezervata divljih životinja u Južnoj Africi, nije omiljeno mjesto samo turistima. Ova turistička destinacija svojim gostima nudi i jedno dodatno, jedinstveno iskustvo: Više od deset godina slonovi iz rezervata Amakhala redovno posjećuju bazen ovog turističkog odmarališta. Za njih je to najlakši način da dođu do vode za piće - bez opasnosti, a zaštićeni od ljudi. Za posjetioce je to spektakl koji vjerovatno neće nikad zaboraviti.

Na jednom videu, sa kojeg potiču slike u prilogu, dobija se kratki uvid u svakodnevni život upravnika doma, Paula Schofielda.

Za goste, najčešće sa malo dubljim džepovima, koji za noć plaćaju 535 eura, ovo je jedna dodatna atrakcija.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

21.03.2021.

Taj čudesni šareni svijet: Slike dana


Između zime i proljeća, protesta, korone i sporta, barem tamo gdje se još igra.

Žene u crvenoj odjeći plešu i drže crvene tulipane dočekujući meteorološko proljeće u blizini sela Maloje Zapruddzie, nekih 95 kilometara sjeverozapadno od Minska, tokom protesta protiv rezultata bjeloruskih predsjedničkih izbora.




Vulkan Sinabung eruptira u blizini sela Kuta Rakyat u Karo, Indonezija.


Dječak prolazi pored grafita u New Mumbaiju koji simbolizira brzo širenje koronavirusa.


Djevojčica hoda između probeharalih stabala breskve u jednom voćnjaku u Aitoni (Španija).


Žena se priprema za zimsko takmičenje u plivanju u rupi, dugoj 25 metara, izrezanoj u ledu na jezeru u blizini Viljnusa u Litvaniji. Temperatura vode je 3 stepena Celzijusa, a temperatura vazduha -3 stepena Celzijusa.

Kirsty Lamb iz Bulldogsa šutira loptu tokom utakmice AFL Community Series između Western Bulldogsa i Melbourne Demona na stadionu Marvel u Melbourneu u Australiji.


Čileanka se slikala, dok je sudjelovala u demonstracijama tokom Međunarodnog dana žena u Santiagu. Feminističke organizacije pozvale su na jedan dan nacionalnog štrajka. kako bi se zaustavilo nasilje nad ženama, i zalažu se za ravnopravnost spolova.


U drvoredu, u okrugu Oberneuland, među svježim snijegom, cvjetaju krokusi.


Sirijsko dječak pozira na hrpi neutraliziranih granata u dvorištu metalnih otpadaka na periferiji grada Maaret Misrin u sjeverozapadnoj provinciji Idlib u Siriji.

(web)

(NovaSloboda.ba)

21.03.2021.

Velež osvojio bod, Radnik dva puta vodio






Velež – Radnik 2:2 (1:1)

Stadion Rođeni.

Sudija: Admir Musić (Sarajevo)

Žuti kartoni: Cvijanović, Ovčina (V), Šubert, Mekić, Simonović, Huseinbašić, Savinović (R)

Strijelci: 0:1 Jelić (25 iz penala), 1:1 Radovac (40′), 1:2 Gogić (70′), 2:2 Georgijević (78′)

Velež: Kjosevski, Zvonić (od 74′ Cheshmedjiev), Zeljković, Ćosić, Cvijanović (od 62′ Pršeš), Georgijević, Brandao (od 86′ Zubanović), Anđušić (od 46′ Ovčina), Dario, Hasanović (od 62′ Vehabović), Radovac.

Radnik: Bilobrk, Nikić, Simonović (Savinović 35′), Mekić (od 88′ Sušić), Vasić, Milenković, Gogić, Jelić, Huseinbašić (od 85′ Filipović), Šubert, Janjić.

Pobjedonosna serija Veleža večeras je zaustavljena, a domaći mogu biti zadovoljni što su na kraju izbjegli poraz, jer je Radnik dva puta vodio.

Velež je ofanzivno otvorio utakmicu i stvorio dvije prilike, ali su udarci Zvonića i Ćosića zamalo promašili mrežu gostiju.

Novo uzbuđenje pred golom gostiju u 16. minuti, ali je Bilobrk bio brži i uhvatio loptu ispred Georgijevića.

Obren Cvijanović natjerao je, u 21. minuti, golmana gostiju da sjajnom intervencijom izbaci loptu u korner, koji je ostao neiskorišten.

I dok se očekivao vodeći gol za domaće, uslijedio je šok. Huseinbašiće je srušen u šesnaestercu Veleža, a sudija Musić pokazao je na bijelu tačku. Jelić je bio siguran izvođač najstrože kazne – 0:1.

Primljeni gol šokantno je djelovao na domaće igrače, ali su se uspjeli trgnuti i u 40. minuti dolazi do izjednačenja. Poslije centaršuta, lopta je pogodila Šuberta i odbila se do Radovca, koji je natrčao i poslao je iza leđa Bilobrka – 1:1.

I na početku drugog poluvremena, Velež je zaigrao napadački, Ćosić i Zeljković pokušali su iznenade Bilobrka, ali je on bio na visini zadatka.

U 62. minuti, centimetri su dijelili Velež da dođe u vođstvo. Brandao je sa dvadesetak metara izveo slobodan udarac, a lopta zamalo otišla pored stative.

Kada se očekivalo da će Velež krunisati terensku inicijativu, novi šok u 70. minuti. Poslije kornera, Gogić je glavom prebacio istrčalog Kjosevskog i po drugi put gosti dolaze u vođstvo.

U 78. minuti, Veleže je izjednačio. Savinović je u šesnestercu srušio Ćosića, a poslije dosuđenog penala, Georgijević je prevario Bilobrka i poslao loptu u mrežu – 2:2.

(NovaSloboda.ba)

21.03.2021.

Umijeće pripovjedanja


Od materijala za buduću Knjigu o Carini ostalo je dosta restlova koji nisu našli mjesto u knjizi. Evo jedne istinite pričice. (autor Ahmet Kurt)

Na Carini (mahala u Mostaru) se uvijek njegovala usmena proza, taj najstariji oblik književnosti. U mahali je u svim vremenima prije pojave televizije bilo dobrih pripovjedača. Prije Drugog svjetskog rata teme su bile mitske i religiozne. U njima je bilo mnogo čudesnog, nevjerovatnog i natprirodnog, s elementima mitologije i sujevjerja. Ti usmeni književni stvaraoci su bili pravi majstori izmišljenih i fantastičnih priča. Dječaci su ih s velikom pažnjom slušali, pa poslije dugo nisu mogli zaspati, plašeći se strašnih likova o kojima su upravo čuli.

Poslije Drugog svjetskog rata teme izmišljenih priča i legendi se mijenjaju. Mitsko-religiozne teme zamjenjuju revolucionarno-herojske. Na Carini, Mazoljicama i oko tih mahala živjelo je više majstora kratke priče, koji bi u tople ljetne večeri dječacima na trotoaru ispod drvenog stuba s uličnom lampom, dočaravali svoju borbu protiv Švaba, Talijana, herojski otpor na Sutjesci i spašavanje druga Tita od sigurne smrti. Nekad bi ih pričanje previše ponijelo, pa bi dječaci počeli pomalo sumnjati u sva ta njihova junaštva, noćna iskakanja iz aviona iznad Berlina u potrazi za Hitlerom, te preklinjanjem Eve Braun da poštedi život njenom mužu. Ljeti smo ta pripovijedanja slušali na dnu Carinskog pijeska.

Od svih tih priča i pripovjedača meni se posebno u sjećanje urezao jedan, nazovimo ga Safa, mada se on tako ne zove. To je bio istinski umjetnik koji je majstorski koristio sve tehnike pripovijedanja. U brzom slijedu mijenjao je uloge: od neutralnog naratora, do skrivenog posmatrača i direktnog učesnika događaja. Preskakanje iz prezenta u pluskvamperfekt, s odgovarajućom izmjenom lica. Pripovijedanje je pratio scenski nastup: govor tijela, kretanje, mimika, smanjivanje visine glasa do šaputanja da bi se podigla napetost, psihološka pauza, retorička pitanja slušaocima, pa imitiranje rada raznih mašina i motora.

Evo jedne njegove, meni najdraže:

Mjesto i vrijeme radnje: Carinski pijesak, vrelo mostarsko ljeto krajem 1950-ih godina. Popodne.

Učesnici: Pripovjedač „Safa“, 7-8 dječaka u dobi 7-12 godina, pokoja djevojčica. Na udaljenosti od nekoliko metara lijeno se izležava nekoliko starijih kupača. Nekima su njihova djeca donijela ručak u šerpi od kuće, pa oni polako jedu i poluzainteresovano slušaju pripovjedača.

Priča počinje.

Pet sati ujutro, zimsko doba, taman zasp’o. Čitavu noć vodio ilegalce do Dobrča. Dan prije Talijani provalili partijsku ćeliju. Otkriveni se odmah moraju evakuisati na slobodnu teritoriju! Džema uz akšam vas zadihan bahnu na avlijska vrata.

“Safa, pomagaj! Došlo do provale, moraš ih odmah izvesti iz Mostara!”

“Pa dobro, Džema, ima li iko drugi u ovom gradu da uradi nešto, osim mene, majka mu stara?” – pitam ga ja.

[„Safa“ je da bi pokazao prisnost s njim, isto kao danas Mišo Marić, upotrebljavao nadimak Džemala Bijedića.]

I tako odveo ja momke u partizane i u pet sati ujutro, mrtav-umoran leg’o da spavam.

„Safete, Safete!“ – neko me budi. Jedva otvorih oči. Majka!

„Šta je, moja majko, taman sam zasp’o!“

„Tenkovi, moj sine!“

Prenuh se iz sna, odmah mi je bilo jasno šta je posrijedi! Talijani nisu smili poslati pješadiju da me ufate, nego pošli sa tenkovima. Zgrabih šmajser ispod sećije pa na avlijska vrata. Kad tenk uza sokak – „tu, tu, tuu, tu...“

[E, na ovom mjestu priču prekida jedan od starijih, koji su ležeći na suncu kroz trepavice, poluzatvorenih očiju, posmatrali Safin scenski nastup. Svi ste vi, sigurno, mnogo puta sreli takve ljude, koji ne znaju uživati u bilo čemu, a u stanju su pokvariti najljepšu iluziju i trenutak. Oni ne razumiju umjetnost, hiperbole, alegorije, niti bilo kakve druge stilske figure, nego sa svojim pravolinijskim razmišljanjem sve žele istjerati na čistac.]

„Daj bogati, Safa, ne laži djeci! Ne može tenk ući u tvoj sokak!“ – reče bukvalista.

Safa se zaledi u kretnji. Polako se okrenu mjestu odakle je dolazio glas i sa nekoliko sporih koraka približi se ležećoj figuri. Publika je šutjela i gledala šta će se desiti. Ta činjenica koju je bukvalista izvalio pala je među publiku kao odvaljena stijena i nije se mogla zaobići. Svi su dobro znali, čak i najmlađi slušalac priče je bio svjestan da nikakav tenk, čak ni najmanji, ne može ući u Safin sokak. Safa dođe do ležeće figure i polako se sagnu da ga bolje osmotri kao da je nemaštoviti uljez u priču neki rijetki insekt.

„ Nje može tenk ući u sookakk!“ – imitira Safa njegov govor.

„Pa bezbeli da ne može!“ – potvrdi Safa nezaobilaznu činjenicu i polako se uspravi. Vrati se nazad među publiku i nastavi sa nešto izmijenjenom pričom koja na elegantan način usklađuje fizičke dimenzije sokaka i tenka:

„Ja gledam u tenk, kad imaš šta viditi. Otvoriše mu se polako naprijed vrata, kad iz tenka izađe mali tenk pa nastavi uza sokak prema mojoj kući – „tu, tu, tuu, tu...“

( Na slici sokak kuda je morao proći italijanski tenk na putu do “Safine” kuće.)

(Ahmet Kurt/facebook/20210320)

20.03.2021.

Širom svijeta: Slike sedmice


Protiv hunte

Zaštićeni kacigama i metalnim štitovima, mladi demonstranti u glavnom gradu Mjanmara Yangonu protestuju protiv preuzimanja vlasti od strane vojske.

Sa natpisom “People”, hoäe da pokažu za koga se zalažu - za narod. Policija i vojska brutalno se bore protiv dobro organiziranog protesta šok bombama, suzavcem i bojevim mecima. Snage sigurnosti uhapsile su na hiljade ljudi. Početkom sedmice ponovo je bilo smrtnih slučajeva. Sindikati su zatražili generalni štrajk i desetine hiljada ljudi izašlo je na ulice u ime demokratije.


Kakvo jahanje!

Zimski sportovi u kaubojskom stilu: Jeff Dahl jaüe svog konja, iza njega njegov sin Jason drži se za uže i pokušava ostati na nogama.

Ski Joring ime je ovog vratolomnog alpskog sporta koji vuče korijene iz Skandinavije i održan je prošlog vikenda, po 73. put, u Leadvilleu u Koloradu.

Učesnici moraju na skijama preskočiti preko brežuljčića, utrkivati se kroz slalomske motke i ubosti kopljem pričvršćene kolutove.

Ove godine Dahlsovi su ponovo bili na visoko pozicionirani. Obzirom na koronu, takmičenje je održano bez prisustva publike. Događaj se uživo prenosio putem interneta.


Iz ruševina

Mjesto razaranja, trenutak molitve: između ruševina nekoliko bogomolja

Papa Franziskus moli za žrtve terora na Husch al-Bieaa, crkvenom trgu u Mosulu. 2014. godine „Islamska država“ proglasila je „kalifat“ u velikom gradu i počela brisati kršćansku manjinu i njenu istoriju. ISIS je protjeran iz Mosula 2016. godine, a njegove pristalice i danas izvode napade u Iraku.

Odvažni nastup pape na njegovom prvom putovanju u inostranstvo od početka pandemije korone, kojim želi pružiti nadu „da se kršćanska zajednica može vratiti u Mosul“.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

20.03.2021.

Prvi dan proljeća 2021.

Snaga cvijeća, Meliha

Prvi dan proljeća, tzv. proljetna ravnodnevnica, ove godine nastupio je danas, 20. marta u 10:38 sati, a ovoga dana dan i noć traju probližno jednako, po 12 sati.

Ljeto će nastupiti 21. juna u 5:31, jesen 22. septembra u 21:20, a zima 21. decembra u 16:56 sati.

Proljeće po konvenciji na severnoj Zemljinoj polulopti traje dio marta, cijeli april, maj i dio juna, a na južnoj Zemljinoj polulopti dio septembra, cijeli oktobar, novembar i dio decembra.


prvi dan proljeća, Vinka

Godišnja doba su razdoblja koju obilježavaju promjene vremena i količine dnevne svjetlosti. Na Zemlji su godišnja doba rezultat Zemljine orbite oko Sunca i Zemljinog osovinskog nagiba u odnosu na ekliptičku ravninu.
U umjerenim i polarnim regijama godišnja doba su obilježena promjenama u intenzitetu sunčeve svjetlosti koja dopire do Zemljine površine, čije varijacije mogu dovesti do toga da životinje prođu u stanju hibernacije ili da se migriraju, a biljke su u mirovanju.
Različite kulture određuju broj i prirodu godišnjih doba na osnovu regionalnih varijacija.

(spagos)


20.03.2021.

Nova knjiga u biblioteci Cidoma: Muhamed Mujić – Tri posjete egzotici istoka, 1957. godine


U izdanju “Slobode” iz Mostara, 1957. godine objavljena je knjiga legende mostsrkog, bosanskohercegovačkog i jugoslovenskog fudbala Muhameda Mujića, o njegovim putovanjima sa reprezenztacijom Jugoslavije, na daleki istok, Aljasku, Havaje i Australiju, u prvoj polovini pedesetih godina prošlog stoljeća.

Knjigu je “Cidomu” ustupio Adin Mujić, unuk Muhameda Mujića.

Knjigu možete pročitati, ili preuzeti na slijedećem linku:

http://www.cidom.org/wp-content/uploads/2021/03/Muhamed-Muji%C4%87-Tri-posjete-egzotici-Istoka-1957.pdf

(spagos)


19.03.2021.

Iz moje kuće raste drvo


Ovu pjesmu sam davno pročitao, ostala mi je usječena, negdje duboko u memoriji.

Koliko je još ovakvih objekata kod nas, nakon svega što nas je zadesilo.

Ali, život u tim kućama, nastavlja se, na neki drugi način.

Fotografija, postavljena ne internetu, ovih dana, podsjetila me je odjednom na sve to.

Jedno prisjećanje i želja, da se barem neka od ovakvih, sličnih kuća u Mostaru i BiH,

u kojoj život nastavlja neko drvo, obnovi i da nam ponovo otvori vrata.



Na slikama jedna zgrada u Mostaru, koje je tokom prošlog stoljeća često mjenala ime i vlasnika, ali i izgled!

od 1898. do 2021.: Džinovina, Divizija, kino Korzo, Ze-Ma, Na-Ma, Učiteljska škola, Osnovna škola, Skupština opštine Mostar, te od 1992 ruševina.


Out of my House a Tree is Growing/ Iz moje kuće raste drvo, autor Željko Ivanković.



Pjesma, link: https://www.versoteque.com/authors/zeljko-ivankovic

(spagos)

19.03.2021.

Najteža trka pasa na svijetu




Trka psećih saonica "Iditarod", 47 po redu, održaće se na kraćoj ruti.
Na Aljasci je u nedjelju započela najteža utrka psećih saonica na svijetu pod teškim uvjetima pandemije.
Ove godine "Iditarod", kao što je obično, neće slijediti put od Anchoragea, najvećeg grada američke države, do Nomea na Beringovom moru, udaljenog oko 1.600 kilometara. Umjesto toga, 47 prijavljenih timova će se okrenuti na polovini puta i skliznuti natrag do Anchoragea.

Zbog pandemije korone, sudionici se neće prijavljivati na označenim mjestima u selima duž rute, kao što to obično čine, već će noć provoditi u šatorima izvan naselja. Pored toga, svi sudionici i njihovi timovi za podršku bit će testirani nekoliko puta, najavili su organizatori.
Prvi od nekoliko desetina timova koji učestvuju u trci, obično stignu na odredište nakon otprilike devet dana. Umjesto oko 1.600 kilometara, ruta je ove godine duga samo oko 1.350 kilometara. Pandemija je imala uticaja na utrku već 2020. godine, jer se norveški pobjednik Thomas Waerner nakon pobjede, sredinom marta, više nije se mogao vratiti u svoju zemlju zbog ograničenja putovanja, sve do početka juna. Ove godine nije se ni pojavio na startu.
"Iditarod" je osnovan 1973. godine, a ime je dobio po rijeci, a sada pustom mjestu, na zapadnoj Aljasci.

Trka podsjeća na ekspediciju pasa 1925. godine, koja je donijela vakcinu u mjesto Nome, radi suzbijanja izbijanja difterije. Roba i pošta su se takođe prevozili Iditarod stazom u 20. vijeku.

(express)

(NovaSloboda.ba)

19.03.2021.

Čekanje


Kada bi mi neko zatražio da opišem život u jednoj riječi, ta riječ bi bila - čekanje.

Cijeli život nešto čekaš.

Čekaš zoru, rođendan, vikend, ljeto, mamu, pravdu, ponedjeljak, zaborav, porođaj, pogled, priznanje, taxi, večeru, koncert, ljubav, novu godinu, odgovor, osmijeh, novost, promjenu, poziv, istinu, sudbinu, njega, nju, njih, nas...

Čekaš njega da dođe, sebe da odeš. Vrijeme da prođe, a zapravo bi ga trebao zaustaviti...ili barem usporiti.

Jer, od svih čekanja, samo jedno sa sigurnošću dočekaš - kraj.

Ne čekaj.

Živi.

Meša Selimović

(Juso/viber/20210318)

18.03.2021.

A da se vakciniše, neće...


- Једе “домаће“ сухомеснате производе прављене од меса увезеног из Аргентине

- Пије кинеске чајеве за мршављење, чију је рекламу двапут видео на ТВ Палма плус

- Годинама гута лекове којима је истекао рок, „јер шта ће да му буде“

- На лице и остале делове тела утрљава креме које му је препоручио спонзор емисије Амиџи шоу

- У фебруару купује парадајз који има укус траве, узгајан у инкубатору

- Наочаре за вид купује на бувљој пијаци од Милета из Сланца.

- На хлеб маже паштете непознатог сировинског састава

- Деци сервира виршле које ни пси луталице неће

- Пије "Камагру" коју му продају с бандере

'- Уноси хектолитре кока-коле, чију формулу ни данас нико жив не зна

- Кичму намешта код костоломца из Врчина

- На пијаци купи шампон од коприве у боци од две литре па се с њим купа три године.

- Греје се на прерађено уље и старе тракторске гуме и удише најзагађенији ваздух у Европи.

- Тетовира га лик са "Купујем-продајем"

- Кад се разболи иде код бабе врачаре да му пребаје.

- Пуши три паклице цигарета дневно

- Ботокс убрзигава код Славице из салона

Али, да се вакцинише неће „јер вакцине нису довољно испитане“.

И не верује Светској здравственој организацији и Европској агенцији за лекове, "јер ће све да нас потрују“.

*****



- Jede "domaće" suhomesnate proizvode od mesa uvezenog iz Argentine

- Pije kineske čajeve za mršavljenje, čiju je reklamu vidio dva puta na TV

- Godinama guta lijekove kojima je istekao rok trajanja, "jer 'ta će njmu biti"

- Trlja kreme koje mu je preporučio sponzor show emisije, po licu i drugim dijelovima tijela

- U februaru kupuje paradajz sa ukusom trave, uzgojen u inkubatoru

- Kupuje naočale na buvljaku.

- Na hljeb maže paštetu nepoznatog sirovinskog sastava

- Djeci služi hrenovke, koje neće čak ni psi lutalice

- Pije "Kamagru" koja mu se prodaje sa bandere

- Unosi hektolitre Coca-Cole, čiju formulu još uvijek niko ne zna

- Namješta kičmu kod kostolomca.

- Na tržnici kupuje šampon od koprive u boci od dva litra i kupa se s njim tri godine.

- Grije se pomoću prerađenog ulja i starim gumama za traktore i udiše najzagađeniji zrak u Evropi.

- Tetovirao ga je lik sa "Kupi-prodaj"

- Kad se razboli, ode kod babe vračare da mu gata.

- Puši tri kutije cigareta dnevno

- Botox ubrzava u salonu.

Ali džaba! Neće da se vakciniše, "jer vakcine jiš nisu dovoljno testirane".

I ne vjeruje Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Europskoj agenciji za lijekove, "jer će nas sve otrovati".

*****



- Jede "domaće" suhomesnate proizvode od mesa uvezenog iz Argentine

- Pije kineske čajeve za mršavljenje, čiju je reklamu vidio dva puta na TV-u

- Godinama guta lijekove kojima je istekao rok trajanja, "jer što će njemu biti"

- Trlja kreme koje mu je preporučio sponzor emisije, po licu i ostalim dijelovima tijela

- U veljači kupuje rajčicu koja ima okus trave, uzgojenu u inkubatoru

- Naočale kupuje na buvljaku.

- Na kruh maže paštetu nepoznatog sirovinskog sastava

- Djeci poslužuje hrenovke, što ni psi lutalice neće

- Pije "Kamagru" koja mu se prodaje s bandere

'- Unosi hektolitre Coca-Cole, čiju formulu još uvijek nitko ne zna

- Namjeüta kralježnicu kod kostolomca.

- Na tržnici kupuje šampon od koprive u boci od dvije litre i kupa se njime tri godine.

- Zagrijava se prerađenim uljem i starim traktorskim gumama i udiše najzagađeniji zrak u Europi.

. Tetovirao ga je lik s "Kupi-prodaj"

- Kad se razboli, ode do bake čarobnice da ga liječi.

- Puši tri kutije cigareta dnevno

- U salonu ubrizgava botox

Ali neće da bude cijepljen, "jer cjepiva nisu dovoljno testirana".

I ne vjeruje Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Europskoj agenciji za lijekove, "jer će nas sve otrovati".

(viber)

18.03.2021.

Kuća trošna


(prenešeno sa portala ljubusaci.com, postaed by MithadM)

Kuća trošna na kraj sela
u njoj živi majka stara
sliku sina ona drži
i sa slikom razgovara.

Sama sam ti ovde sinko
samoća me teška muči
svakog dana Boga molim
da vratiš se svojoj kući.

Često sidim na srid praga
čekam tebe kad ćeš doći
dodijalo staroj majci
živit samoj u samoći.

Otišli su svi iz sela
zatvorene kuće mnoge
mene zdravlje slabo služi
ne slušaju više noge.

Često suza iz mog oka
tvoju sliku sine kvasi
uvik ti si u mom srcu
makar na kraj svita da si.

Iza kuće kao nekad
cvita stara dunja žuta
sve zareslo je u travu
nema staze, nema puta.

Čekat ću te u kućici
ovde sine na kraj sela
kad te oko moje vidi
biće mater ti vesela.

(stihovi: Ljiljana Tolj)

(ljubusaci.com)

18.03.2021.

Floyd Life`s Matter


Ona želi biti njegov glas. A želi i pravdu. Bridgett Floyd bori se za svog brata Georgea, kojeg je u maju prošle godine, policajac Derek Chauvin toliko dugo gušio dok nije umro. Čitav svijet to je vidio na video snimku. Sada je počelo suđenje bijelom policajcu iz Minneapolisa.

Nakon otvaranja suđenja, Bridgett je prenijela poruke ljudi, koji su poput nje bijesni zbog rasne nejednakosti i zajedničkog zakona. "Nepravda na jednom mjestu prijeti pravdi svima drugima", napisao je aktivista za građanska prava Martin Luther King.

Policajci koji su ubili Afroamerikance posljednjih su godina često oslobađani. Niko od ubica Michaela Browna u Fergusonu, ili Erica Garnera u New Yorku, nikada nije izveden pred lice pravde.

Sada se nacija nada da će novo suđenje u Minneapolisu donijeti poštenu presudu. Nikoga nije briga više od Bridgett, koja je od početka tražila optužbu za ubistvo. Blaga kazna izvela bi na barikade ne samo nju, već i pola države.

Na slici:

Poruke ljutnje: Demonstranti su na početku suđenja napisali svoje poruke na zidu ispred zgrade suda. Okupile su se stotine.

U ime njenog brata: Bridgett Floyd je najmlađa sestra Georgea Floyda. Nastavila se javljati, i osnovala fondaciju koja se nazvala imenom njenog brata, koja dodjeljuje stipendije mladim crnačkim studentima.

(focus)

(NovaSloboda.ba)

17.03.2021.

Život se živi, ne koračaj kroz njega na prstima


Život je predstava u kojoj nema priprema i probi.

Zavjesa će se jednom spustiti i predstava završiti bez aplauza.

Zato, pjevaj, pleši, jedi čokoladu, slikaj, stvaraj i diši punim plućima.

Diši, ispuni dušu lijepim osjećajima, zagrli svoje misli i voli ih.

Njih ti niko ne može pokvariti, ukaljati, ukrasti ili zabraniti.

Utkane su u cvijetnu baštu naše duše koja ostaje iza nas.

Nas i našu dušu će dijeliti "samo" ta teška zavjesa nad ponorom iznad Sirat ćuprije.

Podigni prašinu, šta čekaš!

Da se završi i posljednji čin?

U ovom životu nema pauze.

Okrenite leđa suflerima i budite i redatelj i glavni akter posljednje predstave!

I , ne kradite Bogu dane...jer, dani pred vama su kao razglednice, hronološki poredane.

Ne dozvolite da postanu požutjela hartija!

(emica/facebook/20210316)

(na slici: Skradin, Dalmacija)

17.03.2021.

Simpatični dvojnik


Ne, ovo nije stoka treće klase, koja godinu dana drži čitav svijet kao taoce.

Magično lijepa slika, sumnjive fizionomije, su pržena jaja meduze, sa kojima se često susrećemo u morskoj divljini, ali rijetko u akvarijima. Mogu se pogledati u velikoj Kući mora, Haus des Meeres, jednom privatnom zoološkom vrtu u Beču, Austrija, koja je kao privatni zoološki vrt teško pati od dvojnika meduza. Posjetioci još nemaju dozvolu da posjećuju ovaj muzej.

(news)

(NovaSloboda.ba)

17.03.2021.

Iz stare štampe: Jeftini sahati, 1881. godine


U “Bosansko-Hercegovačkim novinama” iz oktobra 1881. godine objavljen je reklamni tekst o prodaji satova, pod naslovom “Jeftini sahati”.

„Razašiljem uz pouzeće, a u nepovoljnom slučaju šaljem novac nazad, daklen se kod narudžbine ništa ne reskira.

  • 1 Cilinder sahat od srebronikla sa lancem, prije 12 for., sada 5 for. 25 novč.

  • 1 Lenger sahat od srebronikla sa lancem, prije 15 for., sada for. 15.

  • 1 Srebren remontoar Vašington sahat sa lancem, prije 30 for., sada for. 15.

  • 1 Pravi srebren sahat, sa patentverkom i lancem, prije for. 25 sada for. 1. 25 novč.

  • 1 Zlatan ženski sahat, prije for. 40 sada for. 20 sa lancem oko vrata

  • Zlatni remontoari, prije for 100. sada for 40.

Jamčim 5 godina

F. Fromm – fabrikant sahata u Beču“

Wien Rothrnhurmstrase, gegenüber der Wollzeile.


Prilog: Reklama o prodaji satova iz „Bosansko-Hercegovačkih novina“, oktobar 1881, biblioteka Historijski Arhiv Sarajevo.

Priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

16.03.2021.

Širom svijeta: Slike sedmice

Putovanje u slikama šitom svijeta ovog puta starta u graničnom regionu SAD i Kanade, ide preko Senegala i Iraka, u Oberstdorf, pa dalje do Engleske.

Zimski pejsaž, snijegom i ledom pokriveni Niagara vodopad, gledano sa kanadske strane.


Jedan muškarac baca kamenice na ulici glavnog grada Dakara, tokom demonstracija podrške opoziciji u Senegalu.



Papa Franciskus u katedrali Sayidat al-Nejat (Gospe od Spasa) u Bagdadu. Franziskus je prvi papa koji je posjetio Irak.

                                  


Ispadanje: Njemački skakač Markus Eisenbichler nije se mogao zadržati na skijama, u svom drugom skoku u takmičenju Svjetskog kupa sa velike skakaonice u Oberstdorfu i izgubio sve šanse za osvajanje medalje u pojedinačnoj konkurenciji.


Supersijač: Kyle Walker, fudbaler iz Manchester Cityja, nakon gutljaja vode iz flaše, ispustio je oblak vodenih kapljica iz usta.


(ksta)

(NovaSloboda.ba)

16.03.2021.

Simfonija boja i svjetlosti


Kad rano proljetno sunce iziđe da pomiluje led na vodi, kraj zime postaje šareni spektakl.

Sedam sati ujutro! U ovom slučaju, ovdje rana ptica ne hvata crva, već svjetlost biva uhvaćena uz pomoć objektiva fotoaparata!

Crvena. Plava. Pink. Žuta. Narandžasta. Eksplozija boja poput platna Claudea Moneta.

Međutim, ovi osvijetljeni oblaci, poput šećera, posutog po kolačima, ne osvjetljavaju nebo nad južnom Francuskom, ni Italijom, već iznad sjevera Brandenburga u Njemačkoj.

Kompozicija boja i svjetlosti.

Simfonija ljepote.

(bams)

(spagos)



16.03.2021.

"Quo vadis, Aida" za Oscara


Film “Quo vadis, Aida?” nominovan za Oscara!

Bosanskohercegovački kandidat "Quo vadis, Aida?", film rediteljice Jasmile Žbanić, ušao je na konačnu listu najboljih filmova van engleskog govornog područja koji će se takmičiti za Oscara.

Ovaj film je tako postao drugi film iz naše zemlje koji je bio u utrci za ovu prestižnu nagradu.

Za ovu kategoriju su se mogli prijaviti filmovi iz 93 zemlje, a u uži izbor ušlo je 15 filmskih ostvarenja.

Osim bh. filma, u utrci za titulu najboljeg stranog filma našli su se i filmovi: "Another Round" (Danska), "Better Days" (Hong Kong), "Collective" (Rumunija), "The Man Who Sold His Skin" (Tunis).

Ono što se sa sigurnošću može reći jeste da je ovakav uspjeh filma "Quo vadis, Aida“ bio i očekivajući, s obzirom da je film Jasmile Žbanić naišao na pozitivne kritike, te već označen kao jedan od favorita za Oscara. To su također potvrdile nominacije i nagrade na brojnim drugim prestižnim festivalima.

"Ničija zemlja" Danisa Tanovića 2002. godine osvojila je za sada jedinog Oscara za Bosnu i Hercegovinu.

Quo vadis, Aida?” je prije nekoliko dana nominovan u dvije kategorije za britansku filmsku nagradu BAFTA, za najbolju rediteljica i najbolje ostvarenje van engleskog govornog područja.

Također, film koji govori o genocidu u Srebrenicu dobija izuzetno visoke ocjene od američke kritike, na stranici Metacritic prosječna ocjena mu je nevjerovatnih 96, što ga čini vjerovatno najvećim favoritom za Oscara.

Inače, “Quo vadis, Aida?” govori o genocidu u Srebrenici i prvi je igrani film na ovu temu.

Jasmila Žbanić je napisala scenario i režirala film, a u glavnim ulogama su Jasna Đuričić, Izudin Bajrović, Boris Ler, Dino Bajrović, Emir Hadžihafizbegović i Boris Isaković.

Za kamerom je bila Christine A. Maier, a montirao ga je Jaroslaw Kaminski.

(radiosarajevo.ba)

15.03.2021.

Projekti: Norveška, Stad tunel za brodove








Brodski tunel Stad bit će dugačak 1,7 kilometara, visok 37 metara i širok 26,5 metara, a omogućiti će brodovima veličine Coastal Streamer (Hurtigruten) da se sigurnije kreću kroz vrlo otvoreno Stadhavet more. Prema Akcijskom planu NCA, Norveške obalske administracij (Kystverket) tenderski postupak treba da se okonča ove godine, a da gradnja počne već sljedeće godine.

Plan je da tunel u funkciji bude 2025. ili 2026. godine.Brodovima za krstarenje neće biti moguće kretati se tunelom jer su preveliki.Konstruktorima tunela se na prvom mjestu nalazi sigurnost.

U prethodnih stotinu godina razmatrala se mogućnost gradnje tunela, a da bi se zaobišlo spomenuto područje izloženo vjetrovima i okeanskim strujama, zbog čega je vrlo zahtjevno i opasno kretati se brodom.

Prema Norveškoj oblaskoj administraciji, Vikinzi su plovila transportovali preko kopna da ne bi morali ploviti Stadom.

Na ovom morskom području nepovoljni uslovi za plovidbu mogu trajati i po nekoliko dana.Koliko će biti značajna gradnja tunela pokazuje i podatak jedne brodske kompanije da skoro 20 posto brodova kasni zbog problema na navedenom morskom području.

Pretpostavlja se da će gradnja koštati 325 miliona dolara, prenosi poslovni list Forbes.

Ilustracije: The Norwegian Coastal Administration/Snøhetta

(kystverket.no/20210308)

15.03.2021.

Rukometaši BiH pobjedili Austriju...

 


... i vratili se u borbu za odlazak na Evropsko prvenstvo.

BiH: Ahmetašević, Herceg, Burić B., Burić S., Haseljić, Hamidović, Terzić, Perić, Ćosić, Prce, Ovčina, Malinović, Grujić, Građan, Pavlović, Vranješ.

Austrija: Božović, Weber, Spendier, Posch, Frimmel, Martinović, Herburger, Zeiner, Doknić, Hausle, Ranftl, Dambock, Kofler, Wagner, Hutecek, Stevanović.

Rukometaši BiH pobijedili su u Bugojnu u zaostaloj utakmici 2. kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo selekciju Austrije rezultatom 27:21. Naš tim se tako vratio u igru za plasman na Euro, a ovo je bio i uspješan debi novog selektora Ivice Obrvana.

Bh. rukometaši su dosta bolje otvorili meč. Poveli su sa 1:0, gosti su izjednačili, a onda je uslijedila serija od četiri gola naše selekcije pa je na semaforu bilo 5:1.

Bude se tada i Austrijanci te sa tri vezana gola dolaze u egal. Igralo se potom gol za golom do rezultata 7:6, a onda Austrija ponovo veže tri gola, preokreće rezultat te čak dolaze do dva gola prednosti.

Ipak, izabranici Ivice Obrvana su smogli snage da se vrate u meč te dobrim reakcijama u samoj završnici odlaze na odmor s prednosti od 11:10.

Najbolji u bh. selekciji u prvom poluvremenu bio je Perić s tri gola, dok su Haseljić, Vranješ i Malinović postigli po dva. S druge strane, Božović, Frimmel i Hutecek su postigli po tri gola za Austriju u prvom poluvremenu.

Ponovo je naša selekcija bolje otvorila dionicu pa se prednost postepeno povećavala do maksimalna četiri gola (18:14).

Nastavili su naši momci dobro igrati pa su devet minuta prije kraja meča došli i do tada najveće prednosti od pet golova razlike (23:18).

Do kraja utakmice nisu ispuštali prednost pa je BiH ostvarila izuzetno važnu pobjedu s uvjerljivih šest golova razlike što će mnogo značiti u završnici kvalifikacija.

Najbolji u selekciji BiH bio je Perić s pet golova, dok su Haseljić, Prce i Vranješ postigli po četiri. Golman Burić je imao čak 11 odbrana. Na drugoj strani, najbolji je bio Weber sa šest golova, a Frimmel je dodao pet.

BiH se nalazi na drugom mjestu Grupe 2 kvalifikacija za Euro s dvije pobjede i dva poraza, odnosno četiri boda. Prva je uvjerljivo Njemačka sa osam bodova, dok Austrija na trećem i Estonija na četvrtom mjestu imaju po pobjedu, odnosno po dva boda. Na prvenstvo direktno idu dvije prvoplasirane ekipe, a naš tim do kraja kvalifikacija igra još dvije utakmice - protiv Njemačke i Austrije.

(sport)

15.03.2021.

Sjećanje na Mostar koga više nema

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda, dana 15. marta 2021. autor Fazlija Hebibović)

Fazlija Hebibović – Sjećanja: HEPOK postaje gigant, jubilej tekstilaca, gradi se novi hotel, uskoro novi fakultet

Nastavljam serijal tekstova objavljenih u listu Politika Ekspres, čiji sam bio stalni dopisnik iz Mostara i Hercegovine od 1975. godine. Želja mi je otrgnuti od zaborava ljude i događaje, ali i mlade naraštaje podsjetiti na svu ljepotu grada na Neretvi i življenja u njemu.

Danas objavljujem tekstove iz 1978. godine – HEPOK postaje gigant, jubilej tekstilaca, gradi se novi hotel, uskoro novi fakultet.


HEPOK postaje gigant

Juče su delegati Radničkog savjeta mostarskog HEPOK-a potpisali samoupravni porazum o udruživanju u složenu organizaciju udruženog rada. Za vršioca dužnosti presdjednika Poslovodnog odbora izabran je inž. Slobodan Ružić, dosadašnji predsjednik Kombinata.

HEPOK će kao SOUR u svom sastavu imati osam radnih organizacija, u koje su udružena 42 OOUR-a i 2 radne zajednice na nivou SOUR-a.

Inače, HEPOK je u 1977. godini ostvario ukupan prihod od dvije i po milijarde dinara i ostatak dohotka od preko 50 miliona dinara. Sve ove rezultate ostvarilo je 3.600 radnika. (1.3.1978. godine)


Jubilej tekstilaca

Svečanom sjednicom Radničkog savjeta, juče je Pamučna industrija “Đuro Salaj” iz Mostara proslavila 25. godina postojanja i rada.

O razvojnom putu ovog najvećeg tekstilnog kolektiva u Republici, govorio je generalni direktor Ismet Zahirović.

Pamučna industrija “Đuro Salaj”, u devet OOUR-a i dvije radne zajednice, zapošljava 3.300 radnika, od čega je 70 posto žena.

Proizvodi ovog kolektiva izvoze se u zemlje Evropske ekonomske zajednice, Sovjetski Saevz, Čehoslovačku, Njemačku Demokratsku Republiku i zemlje u razvoju.

Na svečanoj sjednici Radničkog savjeta, 36 radnika dobilo je odlikovanja predsjednika Tita.

U okviru svečanosti, juče je radnica Mara Škobić, na simboličan način, pustila u pogon novu predionicu sintetičkih prediva. (8.3.1978. godine)


Novi fakultet

Predstavnici mostarskih radnih organizacija i 18 heregovačkih opština potpisali su juče samoupravni sporazum o obezbjeđenju sredstava za početak rada Agromediteransko-biotehničkog fakulteta pri Univerzitetu “Džemal Bijedić”.

Tako će, najvjerovatnije, ovaj fakultet već u septembru primiti i prve studente.

O opravdanosti otvaranja ovog fakulteta svoje mišljenje daće uskoro i Izvršno vijeće Bosne i Hercegovine, nakon ćega će uslijediti i konačna odluka o osnivanju ove visokoškolske institucije.

Uporedo s ovim, u toku su poslovi za stvaranje svih potrebnih uslova za otvaranje Građevinskog i Filološkog fakulteta. (20.3.1978. godine)


Krajem godine novi hotel

Ugostiteljska organizacija udruženog rada “HETMOS” planira da krajem godine u Mostaru udari temelje novom, petom po redu, hotelu u Mostaru.

Ovaj prvi hotel A kategorije, kako smo obaviješteni, biće izgrađen u neposrednoj blizini Starog mosta.

Mostarski ugostitelji planiraju i otvaranje i više drugih objekata, u koje će ukupno uložiti 600 miliona dinara. (21. 3. 1978. godine)

(NovaSloboda.ba)


14.03.2021.

Pobjeda Veleža u Tušnju




Stadion Tušanj

Sloboda - Velež 1:2

Glavni sudija: Sabrija Topalović (Zenica).

Crveni kartoni: Jusić i Salihović (Sloboda).

Strijelci: Maksimović 44' / 0:1 Cvijanović 23' pen., 1:1 Maksimović 44', 1:2 Georgijević 76'

Glavni sudija: Sabrija Topalović (Zenica). Crveni kartoni: Jusić i Salihović (Sloboda).

Sloboda: Golubović, Jusić, Kurtalić, Maksimović, Avdić, Husejinović (Mišković 65′), Salihović, Dž. Beganović, Pezer (Alić 78′), Islamović, Predragović.

Velež: Kjosevski, Cheshmedjijev (Pršeš 70′), Radović, Zvonić, Ćosić, Cvijanović, Ovčina (Hasanović 46′), Anđušić (Brandao 60′), Vehabović (Osmić 70′), Radovac, Georgijević (Zubanović 88′)

Rođeni su u uvodu meča djelovali konkretnije i odlučnije da postignu pogodak, šuteve s distance su u ranoj fazi susreta oprobali Cvijanović i Georgijević.

Do gola dolaze u 22. minuti, precizan s bijele tačke bio je Obren Cvijanović. Prethodno je rukom u šesnastercu igrao stoper domaćih Emir Jusić, zbog čega je dobio žuti karton.

Šansu da udvostruče prednost gosti su imali već nekoliko minuta kasnije, kada je s ruba kaznenog prostora šutirao Anđušić, ali zamalo je bio neprecizan.

Najbolju priliku za Tuzlake propušta Pezer u 34. minuti, nakon odlične povratne lopte Beganovića šalje loptu u nebo. Pred kraj poluvremena u dobroj šansi je ponovo Anđušić, ali šalje loptu pored gola.

I kad se činilo da će Velež na odmor otići s vodstvom, Sloboda je došla do izjednačenja. Strijelac je bio Saša Maksimović u 44. minuti, nakon lijepe akcije Tuzlaka.

Velež je više imao loptu u nogama tokom drugog poluvremena, Sloboda prijetila iz kontranapada. Upravo iz jedne kontre, kada je Golubović odlično ispucao za Husejinovića u 51. minuti, domaći su u odličnoj šansi, ali kapiten tuzlanskog tima slabo šutira i loptu hvata Kjosevski.

Imali su i Rođeni svoje prilike, šut Georgijevića glavom ispod prečke je čudesno izvadio Golubović, koji se zatim iskazao u još nekoliko opasnih situacija pred svojim vratima.

No, pokušaj Georgijevića u 76. minuti Golubović ipak nije mogao odbraniti. Srbijanski napadač je svoj prvi gol za Velež postigao nakon što je pokupio “odbijanac” u šesnaestercu nakon jednog blokiranog šuta i pospremio loptu u mrežu za 1:2.

Rezultat se potom nije mijenjao. Slobodi je dodatno bio otežan zadatak da pokuša izjednačiti zbog činjenice da su domaćini po drugi žuti u samom finišu susreta dobili Jusić i Salihović. Ovo je bio četvrti vezani poraz Tuzlaka.

S druge strane, Velež je s ovim trijumfom, barem privremeno, skočio na drugo mjesto tabele te napravio još jedan korak prema konačnom cilju – plasmanu u Evropu.

(sport)


14.03.2021.

Taj čudesni šareni svijet


Djeca rata

Abdel (7) drži u rukama jednu neeksplodiranu granatu. Pored njega sjedi njegov prijatelj Malik (9).

Njihove familije u Idlibu, u Siriji, drže jednu deponiju za municiju i ostatke artiljerijskog pribora. Rat u Siriji tutnji već deset godina. Za Abdela i Malika to je gorki realitet, ali i borba za goli život, istovremeno.


Krokodil progutao dijete

Dječak je, gledano spolja, izgledao netaknut, ali više nije bio živ. Na ostrvu Borneo jkedan osmogodiünjak sa njegovim bratom kupao se na jednoj rijeci u provinciji Kalimatan Timur, Jedan 6 metara dugi krokodil uhvatio nje djeöaka i progutao ga odjednom. Tek slijedeäeg dana stanovnici su ubili prždrljivca. Rasporili su ga, i iz utrobe izvulki dječaka, nažalost prekasno.


Proslava u sjenci

Sve u svemu, Južna Koreja prolazi kroz pandemiju bolje od Evrope. Ali i u Seulu ljudi žive zatvoreno, nema večera u restoranima, a najviše četiri osobe mogu biti zajedno na otvorenom. Kao i u drugom dijelu svijeta, ovo posebno pogađa ljude koji su stigli do svoje prekretnice u životu i žele to proslaviti. Nakon godina mukotrpnog rada, diplomci Univerziteta Yonsei samo su se virtualno oprostili. A onda, usamljeni bacali doktorske kape u zrak. I u slavlju, svi su moraju ostati najbliži sami sebi.


U paklu skakavaca

Nema prskanja blata ispod točkova motora – radi se o roju pustinjskih skakavaca!

A motociklista se našao tačno u sredi njih.

Kenija se suočava s najgorom pošasti skakavaca zadnjih decenija. Štetočine ugrožavaju žetvu.

Ipak, start-up firma "The Bug Picture" je u tome ugledala mogućnost profita.

Žele isekte prerađivati u stočnu hranu i gnojivo.

Sačekaćemo rezultat.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

14.03.2021.

Blagaj Climbing









Mjesto za penjanje po stjenama, za sve ljubitelje pustolovine, prirode i avanturističkog turizma, #Blagaj kod Mostara, nekad #Mostar kod Blagaja.

Mladi iz čaršije, Ibrahim, Haris,Tarik, Nedzad i ... su prepoznali potencijal ovog kraja i oformili Sportski penjački klub Blagaj, #blagajclimbing projekat za unapređenje turizma i sporta, tako da je Blagaj kao srednjovjekovno mjesto postao još popularniji i poznatiji za domaće i strane turiste i penjače.

Fotografije Sektor Rebro

#blagaj #climbing #sport #mostar #turizam #sezona #bih #hercegovina

https://www.facebook.com/villadivani/posts/1122394168228372

(preneseno sa: VillaDivani/facebook/ 20210311)


13.03.2021.

Kome je sudbine: Nevjerovatni Erwin





Koliko sreće (u nesreći) može imati jedna osoba?

Priča o Erwinu Tumiriju (30) kaže: Nevjerojatno mnogo! Kao stjuard u avionu, bio je jedan od preživjelih u tragedije fudbalskog kluba “Chapecoense”, kada se avion sa fudbalrima tadašnjeg finaliste Copa Sudamericane srušio u planinama. Tada je 71 osoba izgubila život, a samo šest ih je preživjelo. Erwin Tumiri je bio jedan od njih.

I sada ponovo? Tumiri je po drugi put izbjegao smrt! Preživio je jednu veoma ozbiljnu autobusku nesreću u Boliviji, u kojoj je u smrt otišla 21 odoba, a povrijeđenih je bilo na desetine.

"Ispuzao sam iz slupanog autobusa, sjeo i rekao:" Zar opet! Ne mogu vjerovati ", citirale su ga novine "Los Tiempos". Koljena su ga jako boljela.

Njegova sestra Lucía rekla je za "El Deber" da je njen brat imao samo lakše povrede i da je u bolnici na liječenju.

Prema izvještajima, Bolivijac je redovno putovao na relaciji između Santa Cruza u nizijama na jugoistoku zemlje i Cochabambe u centralnom gorju zemlje, i bio je na putu na posao kada se autobus survao 150 metara u dubinu u Colomi. Ovog puta Turimi je bio jedan od tridesetak preživjelih.

28. novembra 2016. Erwin Tumiri bio je dio posade aviona, kojim je putovala fudbalska ekipa Chapecoense iz grada Chaponse u Brazilu. Avion se srušio na putu na utakmicu prvog kola Copa Sudamericane, Južnoameričkog kupa, koja se trebala igrati u gradu Medellin u Kolumbiji. Gotovo svi igrači, uprava, treneri i prateći novinari poginuli su u nesreći. Među preživjelima bila dva stjuarda i jedan sportski reporter, koji je umro od srčanog udara u martu 2019. godine.

Erwin Tumiri je kasnije, govoreći na jednoj radio-stanici, opisao dramatične scene u bolivijskom avionu.

Mnogi su ustali i počeli vrištati. Ja sam sjeo u skladu sa sigurnosnim uputstvima, stavio jedan kofer između nogu, a zatim prešao u položaj embrija. Kao uzrok nesreće utvrđen je nedostatak goriva u avionu.

A sada, nakon nešto više od četiri godine, doživio je autobusku nesreću, kada se autobus, koji je vozio na relaciji između bolivijskih gradova Cochabambe i Santa Cruza surva dobrih 150 metara niz padinu, a Tumiri je po drugi put izbjegao sigurnu smrt.

Kome je sudbine...

(express)

(NovaSloboda.ba)

13.03.2021.

Lana Pudar za OI Tokio 2021.


Lana isplivala najbolji rezultat u istoriji bh. Plivanja

Mlada mostarska plivačica iz Kluba vodenih sportova “Orka” Lana Pudar u petak je na plivačkom mitingu u Beogradu isplivala A olimpijsku normu u disciplini 100 metara delfin i postigla najbolji rezultat u istoriji bosanskohercegovačkog plivanja.

“Lana je juče, zajedno sa svojim trenerima, napravila jedno veliko sportsko čudo. Ona je prva plivačica iz BiH koja je isplivala A olimpijsku normu, a njen jučerašnji rezultat 57:37 je drugi najbolji rezultat na svijetu u ovoj godini. Brža od Lane u 2021. godini samo je svjetska rekorderka i osvajačica zlatne medalje s posljednjih Olimpijskih igara Sarah Sjostrom, i to za svega tri stotinke”, saopšteno je na službenoj Facebook stranici Kluba vodenih sportova “Orka”.

Ostvarenim rezultatom Lana Pudar oborila je sve rekorde Bosne i Hercegovine.

“Ovaj rezultat nosi 904 FINA boda, uvjerljivo je najbolji rezultat u istoriji bosansko-hercegovačkog plivanja i sasvim sigurno je da će Lana biti, možda, i najmlađa učesnica Olimpijskih igara Tokiju”, navode iz Orke.

Iz kluba najavljuju kako će u narednom periodu, po povratku u Mostar, biti održana konferencija za medije, na kojoj će se obratiti bh. javnosti, odgovarati na pitanja i saopštiti buduće planove kluba.

“Shvatamo da je interes javnosti ogroman poslije ovakvog rezultata, ali Lana je djevojčica od svega 15 godina koja nije navikla i kojoj ne treba velika medijska eksponiranost, te mi zato stvarno nećemo biti u mogućnosti svima pojedinačno izaći u susret po pitanju medijskog obraćanja. Obećavati neke medalje i rekorde nećemo, nismo ni do sada, to nije naš stil, ali ono što vam možemo sigurno obećati je da ćemo nastaviti raditi još jače i još kvalitetnije, pa dokle stignemo. Idemo dalje još jače i još sigurniji u sebe, svoje znanje i svoje mogućnosti”, naglasili su iz Orke.

(NovaSloboda.ba)

13.03.2021.

Biti 60+


FANTASTIČNO...

Imam sve što sam želio kao tinejdžer, samo 40 godina poslije.

Ne moram ići u školu ili na posao.

Dobijam džeparac svaki mesec.

Imam svoj sopstveni stan.

Nemam ograničenje izlazaka.

Imam vozačku i svoj auto.

Niko iz mog društva se ne boji da će zatrudniti i ne drogira se.

I nemam bubuljice.

ŽIVOT JE SUPER!

ZADOVOLJSTVO JE BITI 60 GODIŠNJAK/INJA I VIŠE...

1 OTMIČARI NISU BAŠ ZAINTERESOVANI ZA TEBE.

2 U SLUČAJU OTMICE VJEROVATNO ĆE TE PRVU PUSTITI.

3 NIKO NE OČEKUJE, DA ĆEŠ NEGDE POBJEĆI.

4 LJUDI TE ZOVU U 9 UJUTRO I PITAJU: "IZVINI, JESAM TE PROBUDIO?"

5 LJUDI TE VIŠE NE GLEDAJU KAO HIPOHONDRA.

6 NIČEGA VIŠE NEMA ŠTO TREBA DA NAUČIŠ UDARAJUĆI GLAVOM U ZID.

7 STVARI KOJE SADA KUPUJEŠ, NEĆEŠ VIŠE "IZNOSITI".

8 MIRNO MOŽEŠ DA VEČERAŠ U 4H POSLIjE PODNE.

9 MOŽEŠ PREŽIVJETI DAN BEZ SEKSA, ALI BEZ NAOČARA NE.

10 U SVAĐU MOŽEŠ UĆI JEDINO JOŠ OKO PENZIONERSKIH PITANJA.

11 VIŠE NE RAZMIŠLJAŠ O OGRANIČENJU BRZINE KAO O IZAZOVU.

12 PRESTAJEŠ DA UVLAČIŠ STOMAK BEZ OBZIRA KO ULAZI U SOBU.

13. PJEVAŠ I ZVIŽDIŠ UZ MELODIJU MOBILNOG.

14 VID TI SE VIŠE NEĆE BITNO POGORŠATI.

15. TVOJE INVESTICIJE U ZDRAVSTVENI FOND KONAČNO SE ISPLAĆUJU.

16. TVOJE KOSTI SU SIGURNIJA VREMENSKA PROGNOZA NEGO OD METEOROLOŠKOG ZAVODA.

17. TVOJE TAJNE SU POTPUNO SIGURNE KOD TVOJIH PRIJATELJA, JER IH SE NI

ONI VIŠE NE SKEĆAJU.

18. PROIZVODNJA MOŽDANIH ĆELIJA JE KONAČNO SMANJENA NA PRIHVATLJIV

NIVO.

19. NE MOŽEŠ SE SJETITI, KO TI JE POSLAO OVU LISTU.

20. PRIMEĆUJEŠ LI DA JE OVA INFORMACIJA NAPISANA VELIKIM SLOVIMA DA

BI TI BILO LAKŠE ZA ČITANJE.

(POŠALJI SVIMA, KOGA SE JOŠ SJEĆAŠ_)

(sjetih se odakle mi ovo: Milena/Vibergrupa/maturanti1969.)

(spagos)

12.03.2021.

Prošlo je deset godina od jedne od najvećih katastrofa u istoriji




Stanovnici Japana uz molitvu i cvijeće obilježili desetu godišnjicu tragedije u Fukushimi

Području oko same elektrane još se uvijek ne može pristupiti zbog straha od radijacije. Mnogi stanovnici tog područja preselili su se negdje drugo.

Kada su veliki potres i tsunami 11. marta 2011. pogodili Japan te uništili gradove i doveli do topljenja jezgre nuklearnog reaktora u elektrani Daiichi u prefekturi Fukushima, zaprepašteni građani svijeta gledali su kako se pokušava sanirati najgora nuklearna nesreća, nakon one u Černobilskoj nuklearnoj elektrani koja se desila 26. aprila 1986. godine.

Talasi koje je uzrokovao potres magnitude devet, prema Richterovoj skali, zapljusnuli su sjeveroistočnu obalu Japana te ubili gotovo 20 hiljada ljudi i onemogućili rad nuklearne elektrane Daiichi. Radijacija koja se proširila vazduhom natjerala je 160 hiljada stanovnika obližnjih gradova da pobjegnu.

Minutom šutnje i polaganjem cvijeća, stanovnici Japana danas su obilježili desetu godišnjicu od nezapamćene tragedije koja je pogodila Fukushimu i u kojoj je veliki broj građana izgubio živote.

Trostruka tragedija koja je tog dana pogodila Japan i danas među stanovnicima ove države izaziva ogromnu tugu i žaljenje. Tog dana, zemljotres jačine 9 stepeni po Richterovoj skali pogodio je dio Japana što je bio samo uvod u niz katastrofa koje će pogoditi ovo područje.

Zemljotres je pokrenuo cunami, a u međuvremenu se dogodila i nuklearna katastrofa koja je dovela i do gašenja 44 nuklearna reaktora u ovom gradu, a zbog curenja radioaktivnih materija, veliki broj stanovnika morao se odseliti iz Fukushime, a gotovo kompletna infrastruktura grada je nakon trostruke katastrofe bila uništena.








10 godina poslije, Japanci su obilježili još jednu godišnjicu od stravičnog događaja. Premijer Japana Yoshihide Suga i car Naruhito izrazili su saučešće svim porodicama čiji su članovi stradali u ovoj nesreći.

Iako obilježavanje desete godišnjice tragedije zbog pandemije koronavirusa protiče znatno skromnije, brojni građani Japana održali su simbolična okupljanja u malim grupama te se na taj način prisjetili svih poginulih članova porodica, radnih kolega i drugih koji su izgubili živote taj dan.

Deset godina nakon katastrofe, većina infrastrukture u ovom dijelu Japana u potpunosti je obnovljena. Mnogi obalni gradovi i sela koje je odnio cunami obnovljeni su uz procjenu troškova od 280 milijardi dolara.



Ostaci nuklearke, danas

Putevi, željeznica, i stambeni objekti uglavnom su obnovljeni ali dosta objekata i dalje je napušteno.

U odnosu na period prije 10 godina kada su ljudi zbog nuklearne katastrofe morali odseliti sa područja oko same elektrane, do danas ih više od 40 hiljada i dalje nije u mogućnosti vratiti se u domove koji se nalaze u blizini reaktora.

Iako su japanski inžinjeri uspjeli stabilizovati rad nuklearne elektrane, dijelovi oko samog objekta i dalje su kontaminirani što otežava povratak stanovnika na ovo područje.

(spagos)

12.03.2021.

10 godina Fukushima – Katastrofa u slikama

Nuklearna elektrana prije nesreće

To je bila druga najveća katastrofa u korištenju nuklearne energije i jedna od najrazornijih ekoloških katastrofa modernog doba: Nesreća u Fukušimi i njene posljedice. Kronologija događaja u slikama.


Zemaljotres, koji je 11. marta 2011. godine pogodio obalu Japana, pokrenuo veliki talas, tsunami koji se kretao prema obalama Japana. Talasi su mjestimično bili visoki i do četrdeset metara.


Talas je probijao nasipe i probio se duboko u sjeveroistočnu obalnu regiju Japana.


Više od 15 hiljada ljudi je izgubi život, a još oko 6 hiljada ih je ranjeno. Primorsko područje je izgledalo poput ratne zone, šteta je bila ogromna.



Katastrofa je postajala još razornija: vodene mase tsunamija prodrle su u nuklearnu elektranu Fukushima Daiichi na obali i izazivale nesreće na tri reaktora.


Ova slika je obišla svijet. U jednom od reaktora došlo je do eksplozije i naknadnog topljenja jezgra. Nuklearna elektrana je doživjela ukupno tri takva otapanja jezgra.


Radioaktivno zračenje, kao i radioaktivno kontaminirana rashladna voda i materijal, izlazilu su iz uništenih reaktora. Okolina je proglašena zabranjenom zonom.


Ljudi u regiji su se morali boriti sa gubitkom cijelokupne egzistencije. Tsunami je srušio cijele gradove i uništio kuće, infrastrukturu i kulturna mjesta u cijeloj obalnoj regiji.


Porodice su lutale ruševinama. Mnogi stanovnici su se plašili padanja snijega – koji bi u budućnosti mogao biti radioaktivan.


Opseg razaranja teško se mogao razumjeti. Pričinjena šteta procjenjena je se na oko 360 milijardi dolara.


Nakon katastrofe započelo je čišćenje. Nuklearna elektrana Fukushima Daiichi posebno se suočavala sa poteškoćama sa vlastima. Radnici su se morali probijati kroz tone radioaktivnog otpada, kao što su to činili u Černobilu, i izlagati se visokim nivoima zračenja.


Posao oko dekontaminacije traje i danas. Prema Greenpeaceu, izlaganje zračenju je i dalje visoko u nekim područjima.


U međuvremenu su zatvoreni reaktori, koji su pretrpjeli katastrofu. Ovakva krovna obloga trebala bi spriječiti dalje curenje radioaktivnog materijala.

(web)

(spagos)

12.03.2021.

Taj čudesni šareni svijet

 

Za ljutnju

El Rosario, Meksiko

Pogledajte dobro: Ovako izgleda proljeće! U meksičkom poetski uređenom utočištu za ugroženog leptira monarha, hiljade i hiljade ovih magično lijepih stvorenja gnijezde se nesmetano. Činjenica da je leptiru monarhu barem malo ide na bolje, povezana je s konstantnim gubitkom izvora hrane. Naime, biljka mlječika se uništava, jer navodno dovodi do ludila domaćih životinja.


Pas de deux za plakanje

Stuttgart, Njemačka

Balet nije disciplina za vremena kada aerosoli bjesne, distanca postaje obaveza, a slon postaje ideal. Konceptualni umjetnik Florian Mehnert kreativan je na Akademiji John Cranko u Stuttgartu, nazvanoj po epskom britanskom koreografu: plesači Elisa Badenes i Friedmann Vogel nastupaju pas de deux zaštićeni od virusa.


Argumenti moći

Mandalay, Myanmar

Pohvalno, kako su čuvari novog poretka u Mijanmaru, bivšoj Burmi, ostavili tragove svog rada. Jedan demonstrant pokazuje šta su sve sigurnosne snage koristile za uspostavljanje mira nakon vojnog puča, kako bi zaustavili rastući pokret protesta.

Ova zemlja se borila za slobodu više od 50 godina. Tek što je sloboda dobijena, ponovo je nestala.

(news)

(Novasloboda.ba)

12.03.2021.

Nekad bilo, jeste li znali: Proljeće je...

Tekst koji slijedi, bez prve tri rečenice, objavljivan je u novije vrijeme na više mjesta. U ovom obliku objavljen je na našem forumu Mofo raja, sada već daleke 2005. godine.

U vrijeme vladavine Austrougarske monarhije (1878-1918.) u Sarajevu su prosjaci morali imati dozvolu da prose po ulicama.
Samo oni koji zaista ne mogu zaraditi sebi za život, dobivali su dozvolu.
Ispod katedrale "Srce Isusovo" jedan slijep čovjek je prosio. Imao je ispred sebe tablu sa natpisom:

“Ja sam slijep"

i tako je sjedio i čekao da mu neko nešto stavi u malu kutiju. Ljudi su prolazili i poneko bi stavio par helera iz sažaljenja, ili straha od Boga.
Jednog dana naiđe čovjek i obrati se slijepcu riječima:

"De mi molim te, dozvoli da nešto dopišem na ovu tvoju tablu".
Začuđen slijepac mogao se pouzdati samo u osjećaj, a ne i u pogled. Želio je shvatiti kakav tip osobe stoji ispred njega. Nešto mu je govorilo da je taj čovjek iskren i dao mu je dozvolu. Čovjek se sageo, uzeo tablu, nešto napisao, spustio je nazad i polako otišao.
Tog dana, kao i svih sljedećih dana, prosjak je dobivao deset puta više novca nego obično do tada. Iznenađen, trazio je odgovor o razlozima te nagle promjene ljudi prema njemu. Sve je ukazivalo da je za sve kriv čovjek koji je nešto napisao na njegovu tablu. Zamolio je jednog prolaznika da mu pročita šta piše na njegovoj ličnoj tabli. Čovjek je uzeo tablu i rekao:

"Ovdje piše, Proljece je, a ja sam slijep".

(preneseno sa foruma Moforaja/Mostar nekad i sad/Legende Mostara/anegdote, postavio liberty, dana 4. Maja 2005. godine)

(spagos)

11.03.2021.

Drugo pitanje


Učitelj: Koliko krava ima dlaka? Ko zna odgovor, neće morati odgovorati na drugo pitanje!

Mrtva tišina.

Jedan učenik se javi i kaže: 469.837.

Začuđeni učitelj pita: Kako to tačno znaš?

Učenik: Pa, to bi već bilo drugo pitanje. Ne moram odgovoriti na to pitanje.

(spagos)

11.03.2021.

Gondole na suhom






Neobična pojava isušuje kanale Venecije. Video snimci i fotografije prikazuju neuobičajeno nizak nivo vode u kanalima.

Iz Venecije stižu čudne slike: Grad je suh. Gondole, bez gondolijera, prazne, zaglavljene su u blatu. Vode nema!

Talijanski grad mostova i kanala trenutno doživljava ekstremnu i neobičnu nisku vodu. Kako je izvijestilo nekoliko medija, nivo vode je dostigao najnižih minus 50 centimetara.

Sezona Acqua Alte u Veneciji je obično između septembra i aprila. U to vrijeme grad se više puta bori s poplavama. Prošle godine voda je dostigla najviših 138 centimetara i prouzrokovala poplave i veliku štetu.

Prema istraživačima, trenutna "osjeka" povezana je s vremenom, smjerom vjetra i punim mjesecom. Međutim, i klimatske promjene također igraju ulogu, kako kažu u Veneciji.

(express)

(NovaSloboda.ba)

11.03.2021.

Putopisci novog doba: Balkansko kružno putovanje, Mostar, Bosna i Hercegovina, 2015.


24 juni 2015. godine, balkanska kružna tura,

Daleko, Balkanci, balkanska kružna tura, slike, Bosna i Hercegovina, mostarski most, rijeka, Mostar, Neretva, putopisne slike, svjetska kulturna baština

Ovog puta smo bili u Sarajevu puna dva dana, a od toga smo jedan cijeli dan proveli u Mostaru.

Ovaj grad sam prvi put vidio prije 11 godina, ako me sjećanje ne vara, kad smo drugi put išli na odmor u Hrvatsku. Tada sa našim djevojöicama, koje su još bile prilično male i radije bi ostale na plaži, sa njihovom bakom, koja je bila sa nama, nego da idu sa nama u Mostar. Ali morale ste tada proći, pitam ih danas, a zapravo se toga ne sjećate, čak ni kad vam pričam o tome. Što mi kazuje da se djeca ne sjećaju ničega takvog.

Ali ovog puta je bilo drugačije, suprug i ja već nekoliko godina idemo sami kad i gdje želimo, a ovaj put, Mostar mi je bio na vrhu liste želja.

Još se uvijek se dobro sjećam svog prvog posjeta Mostaru, nisam imala apsolutno pojma o Bosni, primijetila se blagi kulturni šok, ne negativan, ali jednostavno se razlikovao od onog, na koji smo se naviknuli sa turističkih tura iz Hrvatske, ili iz Italije .

I tada mi je bilo fascinantno, a ovog put još i više.


Samo putovanje, Neretva vas prati

Stigali u Mostar, fotografisano s mosta:

Onda gužva na putu do mosta


Na mnogim mjestima se mogu pronaći znaci opomene, kako se ne bi zaboravilo, kakvi su strašni ratni uslovi vladali i u Mostaru.


A mogu se vidjeti i ovakve slike:

Ispod čuvenog mostarskog mosta, mladić sa svojim psom, više puta je bacao prazne boce napunjene kamenjem u Neretvu, a prelijepi pas je neumorno ronio i vadio te boca, a zatim ih položio pred noge gospodara!



I onda naravno, vrhunac, Mostarski most, jedinstven po svojoj ljepoti, čak iako više nije original, koji je bio sagrađen u 16. stoljeću.

Most je u potpunosti uništen u Balkanskom ratu devedesetih godina, potrajalo je do 2004. godine, kada je ponovo otvoren, a improvizirani most je prestao obavljeti svoju funkciju.

Most u Mostaru je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine. S pravom, jer je fascinantna građevina.

Takođe je zaštićeno kulturno dobro i prema Haškoj konvenciji.

A onda, da završim, imam dvije vrlo posebne fotografije koje vam sad, ovdje mogu pokazati.



Gabi je na svom blogu postavila dvije fotografije iz 1967. godine. Bila je na odmoru, dok je još bila dijete, tada se sve ovo zvalo Jugoslavija.

Puno vam hvala, draga Gabi, što mogu koristiti obe slike bez ograničenja, ali aam uz slike napisala vaše ime.

Kako vrijeme leti, ..

Jednom nekada, pogled na grad i nekada poznati most.

Gabi je napisala da kvalitet nije tako sjajan, jer je presnimljen iz originala, ali svejedno, mislim da su obe slike baš sjajne!

Ovim završavam moj mali izvještaj iz Mostara, i sa moje strane uvijek imam preporuku da u nsvakom slučaju posjetite Mostar, jer za nas je zanimljivo šetati i upoznati strane kulture.

Ako neko već čeka na izvještaj iz Sarajeva iz 2015. godine, mora biti malo strpljiv, to će se pojaviti u obliku jednog gostujućeg priloga na putopisnom blogu, kada za to dođe vrijeme. Naravno, obavjestit ću vas!

Nakon Bosne i Hercegovine, putovali smo u Crnu Goru, pa će sljedeći izvještaj biti o Crnoj Gori, o Budvi, o moru, o planinama, kratko smo obišli nacionalni park, kupili pršut u Njegušima i bili u mauzoleju, hmm, da i bili smo na najjužnijoj tački u Crnoj Gori. Uskoro više o tome.

Želim vam ugodan odmor!

https://sinaundwolfiontour.wordpress.com/2015/06/24/balkanrundreise2015-mostar-in-bosnienherzegovina

(spagos)

10.03.2021.

Deda i unuk


Sjede deda i unuk, i deda priča priče, kako je nekad bilo.

-Jednom sam sam išao kroz šumu, napadao snijeg i odjednom me napade 12 vukova...

Unuk sluša dedu, i kad spomenu broj 12 reče:

-Ali, dedo, lani si pričao da su bila samo 3 vuka?

Na to deda dodade:

-Ah dijete, lani si bio premlad da bi saznao cijelu istinu!

(spagos)

10.03.2021.

U polju kupusa

         


Kao da su lenijarom izvučeni redovi glavatog kupusa, u jednom polju u Bangladashu, u smirijućoj zelenoj boji.

Scena pokazuje poljoprivrednika na zapadu ove zemlje. Nakon završenog napornog posla on u korpama nosi svoja dva sina. Oni su iscrpljeni, pa im je otac ovako pomogao da usput malo i pridrijemaju. Jedan krevet direktno u polju kupusa mogao bi im itekako dobro doći.

“Glavati kupus se ovdje uzgaja u velikom stilu” kaže fotograf Sultan Ahmed Niloy (23) koji je ovaj trenutak zabilježio svojom kamerom. Na 18.000 hektara površine, svake godine se u Bangladeshu proizvede ukupno oko 300.000 tona.

U gotovo čitavoj Evropi glavati kupus je omiljena vrsta povrća. Uz to je i vrlo zdrav, jer sadrži dosta vitamina C.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

10.03.2021.

Iz stare arhive: Panorama Mostara iz 1881. godine


Panorama Mostara iz ranih 1880-ih, a najvjerovatnije potječe iz 1881 godine.

Fotografija je snimljena s istočne padine Huma, nudi pogled preko Prethuma, Šemovca i dalje prema padinama brda na istočnoj strani grada Mostara.

Na fotografiji se može vidjeti kula-kapija na Šemovcu, tzv. Ramića kula, koje se rijetko mogla vidjeti na starim fotografijama iz tog perioda. U prednjem se planu vidi Neziragina džamija, a lijevo od nje džamija na Đerizu (Tabačica). Bijeli se Saborna crkva, stara je tek nekih 8 godina, vide se stare zgrade Konaka s utvrđenjem i zidovima.

U periodu od 1880. do 1882. godine, tj. oko nastanka ove fotografije, u Mostaru su se dogodile slijedeće stvari:

Fabrika duhana Mostar počinje s radom 1880. godine, a iste godine je otvorena prva bolnica u Mostaru, u zgradi na Mejdanu, gdje je kasnije bio hotel Orijent.

Godine 1880. izgrađena je zgrada, prvo osnovne, pa kasnije trgovačke škole na Musali, gdje se danas nalazi Muzička škola.

Dvije godine kasnije, 1882. godine, izgrađen je i drugi po redu most na Neretvi, most na Musali, koji je dobio ime most Franje Josipa I.

U prilogu: fotografija, panorama Mostara iz 1882. godine

Priredili Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

09.03.2021.

Prilično daleko


Zemaljske usijane glave snimke svojih testova hrabrosti nazivaju "Dare Selfies", selfi izazova.

Vjerovatno se nikada neće približiti drami videosnimaka koji su nam sada stigli sa udaljenosti od 205 miliona kilometara.

Američka sonda Perseverance snimila je poduhvat vrijedan 2,4 milijarde dolara - njeno slijetanje na Mars. Brzinom od otprilike 20.000 kilometara na sat sonda je ušla u tanku atmosferu susjedne nam plenete, sastavljenu pretežno od ugljen-dioksida, razmotala padobran, oslobodila se toplotnog štita, upalila kočione rakete i na kraju sletjela u stari krater, stvoren udarom meteorita.

Bilo je to sedam dugih minuta NASA inženjerima, u Kalifornijskom Jet Propulsion laboratoriju, kojima nije preostalo ništa drugo nego da vjeruju svojoj tehnologiji i svojim vještinama programiranja. Nisu mogli intervenisati, jer signali sa Marsa putuju više od jedanaest minuta.

Rizik je bio velik: do sada je propalo više od polovine svih misija prizemljenja na Mars.

Kao i slike, jedinstveni su bili i audio snimci snimljeni i prvim trenucima nakon slijetanja.

Ugrađeni mikrofon snimao je mračnu, jezivu tutnjavu vjetra na ovoj dalekoj planeti.


Na slikama, u smjeru kazaljke na satu:

Skrivena poruka

Uzorak padobrana nosi moto misije u ASCII kodu: Dare Mighty Things („Usudite se biti moćni“). Formulacija potiče od američkog predsjednika Theodora Roosevelta.

Savršeno spušten.

Pogled na rover nekoliko sekundi prije nego što padne na tlo na Marsu. Na brodu je takođe i jedan

mali helikopter, koji će uskoro pokušati letove.

Nebeska dizalica

Preserverance je nosila piggyback modul sa osam kočionih raketa. Odvojio se 20 metara iznad tla i lagano spustio rover na tlo.

Zona slijetanja

Rover se spustio na dno kratera Jezero. Ovdje će tražiti tragove života. Prije oko 3,5 milijarde godina ovdje je bilo jezero, površine od 500 kvadratnih kilometara.

(focus)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

09.03.2021.

Kad idila oživi


Proljeće se uvlači lagano, poput simfonije najšarenijih boja. Područje na periferiji južnokineskog grada Yongfu izgleda kao drevni amfiteatar nekog pozorišta. Kad stabla trešnje procvjetaju sredinom februara, idila oživi.

Turisti lutaju živopisnim krajolikom i traže miris proljeća.

Tamno ružičasti cvjetovi dominiraju krajolikom sve do kraja aprila, kada se kombiniraju s lišćem čaja iz vrta Taipin, kako bi se dobio čuveni čaj od trešnje.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

09.03.2021.

Dan poslije: Ispisan!


Moj prijatelj Mirza je slao bukete cvijeca damama preko facebooka.

I onda ga nestade, ispisala ga zena sa facebooka.

Zato, drage moje drugarice, sretan vam Dan žena, ali bez cvijeća.

(mišo/viber/20210309)

08.03.2021.

Sretan 8. mart Dan žena


Svim našim dragim damama 

SRETAN 8. MART, DAN ŽENA!

Ne mogu reći da ste ljepši pol (što je za vas super), 

slabiji pol (što je pogrešno),

samo mi se nameće misao da ste vi važniji pol

i mi to moramo priznati.

(Goran/viber/20210308)

08.03.2021.

Međunarodni dan žena


Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) obilježava se 8. marta svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola.

Prvi Dan žena je obilježen 8. marta1909. U SAD deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih istorijskih događaja, njime se obilježava i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena.

Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. marta 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uslova i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.



Protesti 8. marta događali su se i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila 'Međunarodni dan žena' na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin. Sljedeće godine je Međunarodni dan žena obilježen od preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Ti događaji su koincidirali s požarom u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku, nakon koga su slabe mjere sigurnosti na radu okrivljene za veliki broj žrtava. U početku prvog svjetskog rata žene širom Europe su 8. marta 1913. održale demonstracije za mir.

Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij ruske revolucije. Nakon Oktobarske revolucije, boljševička feminstkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. mart postane državni praznik, te se tokom sovjetskog razdoblja koristio za obilježavanje "herojstva radnica".


Međutim, u mnogim komunističkim državama taj je praznik izgubio svoju ideološku osnovu i postao prilika muškarcima za iskazivanje ljubavi i poštovanja prema pripadnicama suprotnog spola, posluživši kao svojevrsni amalgam Majčinog dana i Valentinova u zapadnim državama.

U Čehoslovačkoj se Dan žena za vrijeme komunističkog režima pretvorio u parodiju, te je ukinut nakon baršunaste revolucije. U Mađarskoj se, pak, običaj poklanjanja cvijeća ženama zadržao i nakon pada komunizma.

Na zapadnom svijetu se Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom. Majčin dan se kao praznik u čast majki i majčinstva obilježava u tim zemljama svake druge nedjelje u maju. 


Ženama se danas u mnogim državama uobičajeno uz čestitku daruje cvijeće. 

U Italiji je mimoza simbol Dana žena.  

Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu, a obilježava se cvijećem i poklonima. Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godine 1975., koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN su službeno počeli obilježavati Međunarodni dan žena.

Danas mnoge organizacije u svijetu obilježavaju Međunarodni dan žena, a neke se nastoje izboriti da postane državnim praznikom u kojima to još nije.

(wikipedia)

(spagos)

08.03.2021.

Prije 50 godina: Ali - Frazier, boks meč stoljeća, 8. marta 1971.


Gdje ste bili 8. marta 1971. godine? Gdje ste gledali boks meč između Muhameda Alija i Joe Fraziera (Frejzera)? To su pitanja na koje mnogi, i 50 godina kasnije, mogu dati tačan odgovor. Jedan od rijetkih sportskih događaja, koji koji se mnogima urezao i ostao u pamćenju.

Tada sam bio student u Sarajevu. U ponedeljak 8. marta imali smo neke laboratorijske vježbe kasno uveče. U 23:15 je vozio putnički voz za Mostar. Sjeo sam na voz i bio oko 2:00 iza ponoći u Mostaru. Došao sam kući dvadesetak minuta kasnije. Svi su već bili budni, ili nisu ni spavali do tada. Čekao se prenos boks meča, koji je počinjao u 4 sata ujutro. Na televiziji se emitovao uvodni program. U to vrijeme boks mečeve je redovno prenosio Dragan Nikitović. I onda je krenuo boks. 15 rundi. Kakav je bio meč, kakav je bio rezultat, u redovima koji slijede. Tada se nisam ni trudio da sve ove detalje zapamtim, ali vremenom, sve je ostalo kristalno jasno.

Boks meč između Muhammada Alija i Joea Fraziera doveo je prije 50 godina sve moguće i nemoguće u kontakt: hedonizam sa asketizmom, Boba Dylana sa šefovima bandi, Ameriku sa Amerikom. Jedno prisjećanje na magiju zajedništva u aktuelnoj, usamljenoj sadašnjosti.


Na slici: Ne možeš mi ništa!: Muhammad Ali (lijevo) je održao jedan kratki i mali razgovor sa Joeom Frazierom prije borbe. Frazier je mnoge stvari shvatio ozbiljno, a onaj ko sve shvata previše ozbiljno, postaje ogorčen. Vječiti rivali, pomireni, slikali su se u Philadelphiji 2003. godine.


Iz istorije:

Muhamed Ali (Cassius Marcellus Clay, Jr.), 17. januara 1942. - 3. juna 2016.

Joseph William "Joe" Fraizer (Joe Smoking), 12. januara 1944. - 7. novembra 2011.

Mečevi: