spagosmail

Dobrodošli na moj blog


15.04.2021.

Drama oko najskupljeg njemačkog pastuha





Pastuh "Adlerflug" (17) je izgubio život 60 minuta nakon svoje posljednje ljubavne usluge. Nađen je u svom boksu u štali u beživotnom stanju...

Galopski sport u Njemačkoj tuguje zbog gubitka svog najcjenjenijeg pastuha, pobjednika derbija 2007. Šampion pastuha 2020. godine je otišao je iz života u tradicionalnoj ergeli Schlenderhan, u blizini Kölna, pod misterioznim okolnostima.

Obdukcijom je povrđeno: "Službeni nalaz: puknuće desne pretkomore", rekao je menadžer ergele Gebhard Apelt za galopponline.de

Protokol zagonetne smrti: Pastuh je pario jednu kobilu kobilu iz ergele Ittlingen u ponedjeljak u 16:45. To je bils 24. konjska dama, koju je Adlerflug usrećio ove godine. Ove sezone je u njegovom kalendaru bilo zapisano ukupno 85 parenja. Cijena po ljubavnom činu: 16.000 eura.

Pastuh je odradio ono što mu je priroda podarila i vratio se u svoj boks u štali. U 17:35 čuvari su mu željeli skinuti uzdu. Adlerflug je izgleda nervozno, trzao se. "Minutu kasnije ležao je mrtav na podu". Veterinar je bio odmah tu, ali više nije mogao ništa učiniti.

Najjači njemački pastuh jednostavno više nije imao snage

Šteta za vlasnike i njemačku punokrvnu pasminu u cjelini je ogromna: "Adlerflug" je procjenjenjen na nešto manje od 5 miliona eura. Trenutno nama ni njednog njemačkog pastuha koji je ostavio tako dobro naslijeđe.

Čvrstoća, izdržljivost, brzina - potomci "Adlerfluga" imaju sve ono što se traži na trkalištima u svijetu. Njegov sin "In Swop” (4), pobijedio je prošle godine u derbiju u Hamburgu i došao na drugo mjesto u najvažnijoj konjskoj utrci na svijetu, “Prix de l‘Arc de Triomphe” u Parizu.

U ergeli će, kako kažu, biti postavljen nadgrobni spomenik za "Adlerfluga", šlenderhanskog prvaka.

(bild)

(NovaSloboda.ba)

15.04.2021.

Radovi na stadionu Rođeni ne prestaju





“Zdenka” ušminkana, ali tu nije kraj.

Radovi na stadionu Rođeni ne prestaju i modernizacija Veležovog doma traje iz dana u dan.

Posljednji veliki projekat bila je izgradnja popularne “zdenke” kao spojnice istočne i sjeverne tribine.

U međuvremenu je u toku i izgradanja pristupnih rampi na popularnoj tribini Red Army što bi također trebalo biti završeno vrlo brzo.

Obzirom da su izliveni betonski stubovi, naredni veliki projekat bi trebalo biti natkrivanje istočne i sjeverne tribine, ali naravno radove će diktirati finasijska situacija.

Inače, Velež je u igri za plasman u Evropu, pa će biti interesantno vidjeti da li će u slučaju izlaska na euroscenu stadion Rođeni biti spreman za debi na međunardonoj sceni.

(sportsport.ba)

(mostatski.ba)


15.04.2021.

“Mahala Carina u Mostaru – historija i razvoj grada”, knjiga autora Ahmeta Kurta izišla iz štampe





U izdanju kuće Dobra Knjiga iz Sarajeva iz štampe je izašla knjiga autora Ahmeta Kurta o mahali Carina u Mostaru, pod naslovom “Mahala Carina u Mostaru – historija i razvoj grada”.

Na 532 strane, knjiga sadrži preko 100 fotografija i 30 karata, a u indeksu imena se nalazi 4.100 stanovnika Carine i Mostara.

Knjiga je štampana u boji na finom 115-gramskom papiru, dimenzija 165x240 mm, tvrdi uvez sa ušivanjem stranica, teška 1.400 grama.

Recezenti knjige su bili dr. sc. Ibrahim Kajan, prof dr. sc. Faruk Taslidža i prof. dr. sc. Nedim Tuno. Oni su o knjizi napisali:

Knjiga Ahmeta Kurta Mahala Carina u Mostaru - historija i razvoj grada smatram izuzetno vrijednim znanstvenim djelom, posebno snažnim u obradi tema kojima naša historiografija nije posvetila nikakvu pažnju, nego je, nekim od njih, čak i falsificirala ciljeve i manipulirala žrtvama, napisao je o knjizi dr. sc. Ibrahim Kajan, književnik

Knjiga Mahala Carina u Mostaru - historija i razvoj grada sadrži, u istraživačkom smislu, više pionirskih tekstova i predstavlja značajan doprinos u proučavanju naše historije. Također daje i nemjerljiv prilog genealoškom istraživanju mostarskih porodica, napisao je prof. dr. sc. Faruk Taslidža.

Nesumnjivo je da će knjiga Mahala Carina u Mostaru skrenuti pažnju naučne i stručne javnosti na važnost kartografske građe i ostale geodetske dokumentacije kao izvora za bosanskohercegovačku historiju i dati poticaj drugim istraživačima da planove i karte, kao prvorazredne i nenadomjestive dokaze, upotrijebe u proučavanju historijskih, privrednih, društvenih i urbanih prilika u našoj zemlji, napisao je prof. dr. sc. Nedim Tuno, dipl. inž. geod.

Knjiga će se narednih dana naći u knjižarama.

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)


na youtube: Knjiga Mahala Carina u Mostaru: https://youtu.be/eIXv_7vVaT0

(spagos)



14.04.2021.

Sjedenje, svakodnevna aktivnost?


Tekst koji slijedi aktuelan je u svim vremenima, a posebno sad, u vremenima pandemije, kada smo, htjeli to, ili ne, više nego normalno prinuđeni da vrijeme provodimo sjedeći u zatvorenom prostoru.

Doduše, ima i onih koji će reći, ako mi je stolica najveći neprijatelj, onda mi je krevet najbolji. Kako kome!

Ustanite dok ovo čitate!

Vaša stolica je Vaš najveći neprijatelj!

Za većinu nas sjedenje je svakodnevna "aktivnost".

Sjedimo 8 sati na poslu, zatim vozimo se u autu kući, a nakon toga sjednemo u fotelju i upalimo televizor ili uzmemo knjigu. Ali prema najnovijem istraživanju objavljenom u časopisucMedicine, Science in Sports and Exercisecsjedenje je najgore što možemo učiniti našem tijelu. Ako većinu dana provodite sjedeći - na poslu ili ispred televizora kod kuće - u većem ste riziku od dijabetesa, pretilosti, nekolikih vrsta raka, srčanog udara i prijevremene smrti. Zašto sjedenje nije dobro. Naše tijelo jednostavno nije građeno tako, da puno sjedimo. Naši preci provodili su svoj život u raznovrsnim aktivnostima: obrađivali su zemlju, čuvali krave, lovili divlje životinje... Malo su vremena provodili sjedeći. Sa izumom auta, kompjutera, televizora i radnih stolova, sjedenje je poraslo na zapanjujućih 9.3 sata dnevno! To je više vremena, nego što spavamo (u prosjeku 7.7 sati dnevno). Naše tijelo to jednostavno ne može podnijeti. Sve više patimo od posljedica sjedenja. Moderni način života došao nam je na naplatu. Vrijeme je da ustanemo! Što sjedenje čini našem tijelu. Istraživanje na 17000 muškaraca i žena pokazuje da svakodnevno 8-satno sjedenje dovodi naše tijelo u kaos.

1. Sjedenje povećava rizik od mnogih vrsta raka i prijevremene smrti za 40%.

2. Sjedenje nas deblja. Postotak pretilih ljudi je dupla veći između ljudi, koji imaju "sjedeći" posao ili cijeli dan gledaju televizor.

3. Tokom sjedenja skoro ne trošimo energiju. Električna aktivnost u našim mišićima se isključuje. Sagorijevanje kalorija pada na 1 kaloriju po minuti.

4. Razina enzima pada za 90%. Razina dobrog kolesterola se smanjuje za 20%.

5. Proizvodnja inzulina se smanjuje za 24%. Zbog toga raste rizik od dijabetesa.

6. Sa sjedenjem raste rizik od kardiovaskularnih bolesti. Na primjer, ljudi koji gledaju televizor 3 sata dnevno imaju 64% veći rizik od srčanog udara.

7. Sjedenje rezultira bolovima u vratu, donjem dijelu leđa, koljenima i trtici. Nepravilno sjedenje iskrivljuje kičmu.

8. Pretjerani rad za kompjuterom dovodi do slabljenja vida.

9. Kod mladih ljudi, pretjerano sjedenje povećava rizik od rahitisa.

10. Sjedenje poremećuje rad metabolizma.


Ima li spasa? Za većinu nas svakodnevno sjedenje je nešto, što jednostavno ne možemo izbjeći. Da li možemo nešto učiniti, da bi smanjili posljedice sjedenja? Neki od ovih savjeta bi Vam mogao pomoći:


-Kada dođete kući sa posla, nemojte sjediti. Ugasite televizor i odite u šetnju.

-Na poslu prekidajte sjedenje, kada god to možete - najbolje svakih 15-30 minuta. Ustanite. Rastegnite se. Prošećite po uredu.

-Ako je to moguće, idite na posao biciklom ili pješke. Umjesto lifta koristite stepenice.

-Sjedenje u položaju 135 ° puno manje opterećuje Vaša leđa, nego ispravno sjedenje ili kada se naginjete naprijed.

-Kupite traku za trčanje. Sada možete gledati televizor i istovremeno vježbati!

-Budite kreativni u odabiru stolice. Običnu uredsku stolicu možete zamijeniti pilates loptom ili ergonomskom stolicom.

(mostarskibehar/2018)

(tekst je objavljen na ovom blogu 12. jula 2028. godine)

(spagos)

14.04.2021.

Veza s onim svijetom



Telefonska govornica na slici ima jednu sasvim drugu funkciju: Ona bi ljue trebala povezati sa njihovim preminulim članovima porodice.

Danas, kada skoro svako ima smart telefon, jedna telefonska govornica djeluje kao relikt iz nekog davno prošklog vremnena. Na neki način govornica sa slike je upravo to: Ona podsjeća na Tsunami katastrofu, koja se prije deset godina pogodila Japan, izazvana Tohoku zemljotresom. Isti potres je doveo do katastrofe nuklearnog reaktora u Fukushimi.

Ovo je jedan neuobičajeni spomenik: Posjetioci mogu ući u govornicu, podignuti slušalicu i barem nakraktko, osjetiti se zbliženi sa poginulim najbližim, pri čemu sa njima telefoniraju. Jedan privatnik je ovaj Kaze no Denwa, takozvani “telefon vjetra”, postavio u njegovom vrtu, u japanskom gradu Otsuchi. Tada, 2011. godine, tsunami je žestoko pogodio ovaj grad, srušio polovinu od 6100 kuća, a blizu deset posto stanovnika je izgubilo život.

“Telefon vjetra” trebao bi olakšati ljudima da telefoniraju sa njihovim preminulim, što je za mnoge Japance jedna važna tradicija.

Naime, na osnovu njihovog budističkog vjerovanja, njihovi najmiliji ih čuju sa onoga svijeta...

(FAmag)

(NovaSloboda.ba)

14.04.2021.

Sa stranica stare štampe: O čistoći u Mostaru, 1892. godine



U listu "Bošnjak" od 27. oktobra 1892. godine, objavljeno je pismo jednog putnika u kojem se govori o čistoći u Mostaru...

Čistoća. Iz Mostara nam piše putnik ovo: 11. o. mj. zaputih se iz Sarajeva u Mostar. U Mostaru me upravo iznenadi uzdržavanje reda i čistoće. Ne samo glavne ulice, nego i najsakrivenije u cijelom gradu nalaze se u vrlo čistom redu; isto kao i mejhane, gostione, kafane, javna mjesta, hanovi, klaonica i t.d. Što se žali-bože o Sarajevu kazati ne može. Začudih se kad doznah i to, da u Mostaru gradsko poglavarstvo pod samoupravom obavlja čišćenje javnih i privatnih zahoda na sveopće zadovoljstvo naroda, jer jeftinije dolazi, a kućevlasnik nikakove brige nema, nego ostavi u označeno vrijeme vrata kućna otvorena, da radnici općinski svoj posao izvrše. Primjećujem i to, da siromašnije obitelji nikakve pristojbe ne plaćaju. Iz sveg navedenog se vidi do kojeg se stepena prava i uporna brižljivost ispeti može, a ovo se sve zahvaliti imade gospodinu gradsko-kotarskom predstojniku Foglaru, koji ima take odredbe uz potpomaganje gradskog poglavarstva lijepim načinom provesti znade, a ja bi vruće preporučio i našem gradskom poglavarstvu glavnog grada, da se u mnogom obziru ugleda na Mostar. Iskrenim pozdravom. Putnik“

Slike:

- Glavna ulica u Mostaru 1895. godine, fotograf Stjepan Tomlinović,

- Stara željeznička stanica Mostar, 1888. godine


Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

13.04.2021.

Nebesko oko


Najveći svjetski radio teleskop otkrio je više od 300 brzo rotirajućih neutronskih zvijezda, takozvanih pulsara, otkad je pušten u rad. Glavno ogledalo "nebeskog oka", koje počiva u prirodnoj planinskoj depresiji u provinciji Guizhou na jugozapadu Kine, ima promjer od 520 metara.

Uređaj je službeno nazvan: "FAST", što znači “Five-hundred-meter Aperture Spherical Radio Telescope”, ili u prevodu,"Sferni radio teleskop s pet stotina metara blende".

Astrofizičari iz cijelog svijeta mogu se prijaviti za upotrebu teleskopa za projekte od kraja marta.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

13.04.2021.

Top sa Fortice označio početak Ramazana


S pojavom mjeseca mlađaka, hilala, s akšamskim ezanom, namazom, sinoć je nastupio najodabraniji mjesec za sve muslimane svijeta – mjesec ramazan, mjesec Allahove milosti, oprosta, mjesec u kojem je Božijem poslaniku Muhammedu a.s. počela posljednja objava Allahove Riječi, Kur’an.

Prvi dan ramazanskog posta je u utorak, 13. aprila. Post traje 30 dana. Bajram-namaz je u četvrtak 13. maja 2021. godine.

Top na mostarskom brdu Fortica označio je početak mjeseca ramazana u gradu na Neretvi i tokom ramazana označavaće se vrijeme iftara.

(NovaSloboda.ba)


13.04.2021.

Velež nadigrao Sarajevo


 




Fudbaleri Veleža rezultatom 1:0 su savladali Sarajevo u derbi susretu 25. kola Premijer lige BiH, čime su se priključili ekipama koje se bore za plasman u Evropu

FK Velež - FK Sarajevo 1:0 (1:0)
Stadion: Rođeni, Mostar
Sudija: Luka Bilbija (Prijedor)
Golovi: 1:0 - Miličević AG (40)
Žuti kartoni: Hasanović, Osmić, Ovčina (Velež), Handžić, Oremuš, Adukor, Dupovac, Pejović (Sarajevo)

FK Velež: Bogdanović, Ovčina, Dario, Cheshmedjiev, Zeljković, Hasanović, Radovac, Vehabović (69. Osmić), Anđušić (69. Ćosić), Brandao (81. Pršeš), Georgijević (86. Sijamija). Trener: Feđa Dudić

FK Sarajevo: Kovačević, Oremuš (76. Hebibović), Pidro (76. Jukić), Dupovac, Miličević, Pejović, Adukor (65. Velkoski), Milanović (57. Sušić), Fanimo, Mešanović, Handžić. Trener: Vinko Marinović

Fudbaleri Veleža i Sarajeva danas su odigrali istinski derbi susret 25. kola Premijer lige BiH na stadionu Rođeni, a meč je opravdao očekivanja u priličnoj mjeri.

Velež je u ovaj duel ušao nakon dva vezana remija, prvo sa Radnikom a potom i sa Olimpikom, koji su značajno uzdrmali Veležove evropske ambicije. S druge strane, Sarajevo ne briljira, ali je pobijedilo dva uzastopna premijerligaška duela, a raspoloženje mu je uoči ovog duela podigla pobjeda nad ekipom Tuzla Cityja u polufinalu Kupa BiH.

Fudbaleri domaćina vrlo dobro su otvorili duel i od početka je bilo evidentno da nastoje napadačkim fudbalom da se nametnu i iz ofanzive probaju doći do pogotka. Sarajevo nikako nije uspijevalo igrati fudbal, Velež je visokim presingom prekidao sve napade Sarajeva, pa su gosti vrlo brzo počeli dugim loptama tražiti ofanzivni dvojac Handžić - Mešanović.

Nije ni Velež imao Bog zna kakve šanse, a najbolju šansu je domaćin imao kada je lopta otišla malo pored gola nakon mnogo odbijanja u kaznenom prostoru Sarajeva. Probao je i Vehabović iz slobodnog udarca, ali je vrlo oprezan bio golman Vladan Kovačević, koji je dobro odrađivao svoj posao u ovoj utakmici.

Ipak, golman Sarajeva nije imao šanse u 40. minuti, kada udarac Anđušića sa distance ka svojoj mreži skreće Hrvoje Miličević. Velež tako dolazi do sasvim zasluženog vodstva u finišu prvog dijela, a u drugom dijelu mostarski tim počinje polako da se povlači. 

Tome su doprinijele i izmjene u redovima gostiju. Prvo je u igru ušao Tino-Sven Sušić, a potom i Krste Velkoski. Njih dvojica su podigla nivo igre Sarajeva i Bordo tim je bio taj koji je dominirao u drugom dijelu. Prave šanse ipak su izostale, a najbliži golu bio je opet Matthias Fanimo, koji sjajno šutira sa distance u 67. minuti, no Slaviša Bogdanović je sjajno odbranio. Samo tri minute kasnije, šutirao je i Mešanović i to glavom, ali lopta je otišla pored gola.

Sarajevo je do kraja meča igralo gotovo identičan meč poput onog koji je igralo na Pecari protiv Širokog Brijega, a i onog na Koševu protiv Zrinjskog, kada je Zrinjski imao igrača manje. No, uz nekoliko polušansi ponovo je izostao bilo kakav oblik završnice i Sarajevo nije ozbiljnije zaprijetilo golmanu domaćin Slaviši Bogdanoviću. Najveću šansu imao je Velkoski u prvoj minuti sudijske nadoknade, ali šutirao je direktno u golmana Bogdanovića.

Promjene više nije bilo, pa Sarajevo ostaje na 52 boda, pet bodova više od drugoplasiranog Borca, koji u narednom kolu dolazi na Koševo i mogao bi eventualnim trijumfom napraviti vrlo uzbudljivu borbu za naslov. S druge strane, Velež ima 45 bodova, njegov sjajan niz bez poraza je nastavljen i izjednačen je sa ekipama Širokog Brijega i Zrinjskog.

(sport)

13.04.2021.

Prije 60 godina, Prvi čovjek u svemiru





Sovjetski kosmonaut Jurij Gagarin je 12. aprila 1961. godine, kao prvi čovjek, leteo u svemir.

Let je trajao samo 108 minuta, odnosno jedan krug oko Zemlje.

Za generacije koje su to doživjele, to je bio i ostao jedan svjetski događaj, u pravom smislu početak i pretača današnjih misija, u kojima kosmonauti borave u svemiru mjesecima.

Neke stvari u vezi prvog leta su zaboravljene, a neke ostale i do danas, jasne, ili nejsane:

Kada je poleteo, Gagarin je na sebi imao jarko narandžasto svemirsko odjelo i šljem na kom je crvenim slovima pisalo “CCCP”. Ovu skraćenicu dodali su u posljednjem momentu, kako bi označili Jurija kao građanina Sovjetskog saveza, te da bude lakše prepoznat nakon iskakanja iz letelice i prizemljenja padobranom.

Gagarin je pri poletanju izgovorio “Poyehali!” (Idemo!).

Astronaut je imao svega 27 godina kada se zaputio na ovaj istorijski let.

Gagarin je ostavio veoma dobar utisak na glavnog dizajnera Koroleva, jer se pridržavao ruskih običaja pri ulasku u dom, i izuo se pre nego što je ušao u tek napravljenu svemirsku letelicu Vostok

Od 12. aprila 1961. godine godišnjica Gagarinovog leta slavi se u Rusiji kao praznik poznat kao Dan kosmonauta.

Jurij Gagarin bio je i rezervni komandant tragične misije Soyuz 1, koja se srušila 24. aprila 1967. Poginuo je na trenažnom letu 27. marta naredne godine.

Iz biografije:

Jurij Aleksejevič Gagarin (Юрий Алексеевич Гагарин) je bio sovjetski pilot i kosmonaut koji je prvi putovao u svemir. Njegova letelica „Vostok 1“ je 12. aprila 1961. godine dovršila jednu orbitu Zemlje, te je uspešno sleteo na tlo. Rođen je 9. marta 1934. godine u selu Klušno u Smolenskoj oblasti, a preminuo 27. marta 1968. godine nedaleko od grada Kiraža.

(spagos)


12.04.2021.

Taj čudesni šareni svijet – Slike sedmice


Proljetno sunce izmamilo je brojne stanovnike Londona u Battersea Perk, nakon što su popustila ograničenja u Engleskoj. Sada se vani sastati grupe do šest osoba.


Kako se samo malenim čine preizborni plakati u odnosu na sliku na fasadi u Nuuku na Grenlandu. Tamo su se izbori za parlament održali 6. aprila.


Zaključavanje sibirske zime. Zime su u Rusiji duge. A posebno u Sibiru. Zbog toga se oproštaj od hladne sezone tradicionalno slavi vruće! Stotine ludo zabavljanih ljudi u otmjenim kostimima, najavili su proljeće na sibirskim skijaškim stazama tokom vikenda. Što je neobičnija odjeća, to je bolje. Vrlo posebna poslastica za oči: Ova grupa djevojaka u uskim policijskim uniformama.


Povratak u normalitet. Da. i ovako bi to moglo funkcionisati. Ako ne, kao što je to slučaj kod nas, gdje je ponašanje sedmicama nadjačavalo razum i logiku. Španija je na početku bila surovo pogođena pandemijom. Fotografija prikazuje pravilno ponašanje pri jednom iskušenju u Barceloni: Oni koji su testirani, sa maskama na licu, prisustvovali su jednoj kontrolisanoj euforiji na koncertu grupe Lover of Lesbian.


Pogled preko ramena. Ko bi rado želio pogledati preko Isusova ramena? Cristina Ventura to upravo čini. Arhitektica provjerava napredak u restauraciji čuvenog kipa "Cristo Redentor" u Rio de Janeiru. Čini se da je stanje gromobrana sasvim zadovoljavajuće. Ali zub vremena oštećuje „Krista Otkupitelja“. Kip, visok 38 metara, uključujući i podnožje, ima površinu izrađenu od pečenih blokova, a nosi ga armirano-betonski okvir u obliku križa. Ove godine Rio slavi 90. rođendan kipa, koji je završen 1931. godine. Čitav je kompleks je u međuvremenu postao mjesto hodočašća.


Vakcinacija u krugu. Sve se događa trenutno: zbog predstojeće vakcinacije pomagači su u grupu okupili sobove, u blizini sela Lowozero, oko 160 kilometara jugoistočno od Murmanska. Međutim, tamo na kraju svijeta, ove životinje neće biti zaštićene od posljedica Covid-19. One dobijaju vakcine protiv bakterija antraksa. Dugo ove bakterije nisu bile veliki problem u Sibiru. Ali otkad Zemlja postaje sve toplija i toplija, nekadašnji permanentni led se djelomično topi i oslobađa spore antraksa. One potiču, na primjer, od životinjskih lešina, kao ostatak nekih prethodnih epidemija.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

12.04.2021.

Arboretum u Mostaru


Japanska trešnja u vrtu zgrade Parkovi. Ima dakle Japana i u Mostaru. Prije rata je ovdje živjela jedna Japanka, vrsna krojačica i modni kreator. 

Ovaj vrt je poput malog arboretuma.

U pozadini je kedar, a sasvim desno je granata magnolija (nije obuhvačena na slici). Do cedra (najveći rastom) je unikatni bor (desno) u Mostaru (Araucaria Araucana). Sasvim u pozadini je jablan, ali on raste van ovog vrta.

Snimljeno 9.04.2021.

(Zlatko Serdarević/facebook/20210411)


Arboretum (množina: arboreta) u opštem je smislu botanička zbirka sastavljena isključivo od drveća. Češći je moderni arboretum botanički vrt, koji sadrži žive kolekcije drveća i drvenastih biljaka, a namijenjen je barem dijelom za naučne studije.

Arboretum specijaliziran za uzgoj četinara poznat je kao pinetum. Ostale specijalne arborete uključuju: saliceta (vrbe), populeta (topola) i querceta (hrastovi).

Termin arboretum prvi je put upotrijebio John Claudius Loudon u engleskoj publikaciji 1833. godine u časopisu The Gardener's Magazine, ali je koncept do tada već bio uspostavljen.

Srodne kolekcije uključuju fruticetum (od latinskog frutex, što znači grm) i viticetum (od latinskog vitis, što znači vinova loza, posebno se odnosi na lozu grožđa).

(en.wikipedia)

(spagos)

12.04.2021.

Đuro, Mostarac iz ravnog Srema, sjećanje


Danas je sa Carine zauvijek otišao naš Đuro Petrović kojeg je ljubav iz ravnog Srema početkom 1960-tih godina zauvijek vezala za našu mahalu.

U Bjelobrkovom sokaku (danas Pere Lažetića) živjela je porodica Riste i Radmile Milićević, jedne od najstarijih mostarskih pravoslavnih familija. Na Starom Bjelušinskom groblju, postoje spomenici njihovih predaka iz 1770. godine, a u istoj mahali bilježimo da je 1781. godine stanovao Ato Milićević direkti potomak ove porodice. U Mostaru ima i hrvatskih familija sa istim prezimenom, ali je njih lako razlikovati jer im je prvo slovo č/ć u prezimenu tvrdo č - kako se to u Mostaru kaže.

Risto i Radmila dobijaju kćerku Slobodanku-Gogu i sina Dragana. Goga pohađa baletsku školu, a subotom sa drugaricama u sali Abraševića pleše tvist. U Mostar iz sremskog sela Kukujevci, kraj Šida, na odsuženje vojnog roka 1964. godine dolazi regrut Đuro Petrović. Kao ljubitelj tvista i on subotom dolazi u Abrašević. Ugledavši Gogu, njegova je sudbina određena - zauvijek ostaje u Mostaru. Vjenčavaju se i dobijaju dvije prekrasne kćerke, Tinu i Tanju koja nas je prošle godine zauvijek napustila. Imala je samo 51 godinu. Đuro je bio poznati i priznati mostarski konobar, radio u hotelima Mostaru i Neretvi, malo se uštedjelo, pa naručuje auto Fiću, kojeg je dugo trebalo čekati. Đuro je išao, molio i urgirao preko prijatelja isporuku. Najzad 1972. godine, zovu i kažu mu: “U redu, imamo jednog Fiću, ali niko ne želi da ga uzme, ako ti hoćeš, dođi, pogledaj.” Đuro odlazi i pokazuju mu auto jarke narančaste boje. “Uzimam!” - bez oklijevanja će Đuro. Ugledavši narančastog Fiću Goga je cijeli dan gorko plakala. E, sa tim Fićom, nekad 1970-tih godina, mrzeći ga da okolo kruži jednosmjernim ulicama, Đuro prolazi autom. Bojeći se da to nije urbana legenda, kakvih u Mostaru ima na pretek, izmjerio sam metrom sokak na najužem dijelu, pogledao kolika je širina Fiće i vidio da je to moguće, sa svake strane auta do zidova, Đuro je imao “lufta” po 61 milimetar. U dnevnicima Ratne bolnice koja je u periodu 1993-1994. bila u Higijenskom zavodu nalazimo Đurino ime među angažovanim bolničkim osobljem u vrijeme tih najstrašnijih razaranja Mostara. U ratu na liniji razgraničenja Đuro je dobio čitav rafal metaka iz kalašnjikova u grudi i pola godine je lebdio između života i smrti. Neka ti je laka mostarska zemlja i pokoj ti duši, dragi naš Đuro!

(Na slici je sokak kojim je Đuro prošao Fićom, a desno Đuro i Goga u bašči svoje kuće na Carini.)

(Ahmo/facebook/20210412)



Priču o Đuri i njegovom fići, objavlili smo na ovom blogu 13. aprila 2020. godine, dan manje od godinu dana,

http://spagosmail.blogspot.com/2020/04/prica-sa-carine-o-uri-i-narancastom-fici.html

(spagos)

11.04.2021.

Kad je zabava dosadna...

 

Na nekoj dosadnoj zabavi, nekada prije vremena korone, prilazi jedan muškarac drugom i pita:

- Da li biste dozvolili da malo flertujem sa vašom suprugom. Čim to vidi moja supruiga, reći će da odmah idemo kući!


(spagos)

11.04.2021.

Ako želite ostati pri pameti…

...budite barem jednom sedmično sa svojim unucima


Tako je bilo prije izbijanja pandemije! A šta sad?

(tekst koji slijedi objavljen je na ovom blogu prije tačno 7 godina, 11. aprila 2014.)


Nije loše znati…i pridržavati se, kome može tako zapasti!

Brinuti se makar jednom sedmično za unuke pomaže starijim ljudima da ostanu mentalno zdravi. Ali, ako to rade pet puta u sedmici, to već može ostaviti posljedice na memoriju i mentalnu brzinu, kažu istraživači.. Taj uticaj je primjećen na bakama iz Australije. Kod žena se ovo pokazalo naročito dobro, nakon menopauze. Žene same pokušavaju da umanje rizik od dobijanja Alzheimerove bolesti i drugih mentalnih poremećeja. Istraživanje je obuhvatilo 186 žena u dobi izmešu 57 i 69 godina. Oni koji su provodili jedan dan sedmično sa unucima pokazali su najbolje reziltate tokom dva testa. A oni koji to rade 5 puta sedmično bili su u znatno lošijoj mentalnoj kondiciji i brzini mentalnog djelovanja.

Kao da ja ne znam, šta mi rade iza ledja!



A onda dedo izabrao zgodno mjesto i ugao za slike...

zaokružen vodoskok, sa gornje dvije slike...


Danas su oba unuka sa slika veliki momci!

(spagos)
11.04.2021.

Guranje i trka u blatu


Kuda ide konj s lijeve strane?

Vjerovatno bi volio otići do livade, gdje bi mogao pasti u miru i tišini, bez jahača. Postoji još jedan razlog zašto ne galopira ravno: Slika ne prikazuje trku, već igru po imenu Kök Börüa, poznatija pod imenom Buskaši. To je neka vrsta polo igre, ali bez lopte ...



Šta koriste umjesto lopte?

Mrtvu koza bez glave. To je tradicija u Kirgistanu. Igra se na površini veličine jednog i po fudbalskog terena. Dvije ekipe sa po četiri jahača takmiče se jedna protiv druge, a na kraju je pobjednik onaj ko češće ubaci kozu u kapiju.


buskaši: Playing Kokpar by Franz Roubaud

Ima li to kakve veze sa fudbalom?

Zapravo nikakve. Međutim, konji su pomalo poput profesionalnih fudbalera. Poznati su, svi znaju njihova imena, a za transfere se za njih plaća veliki novac. Vjerojatno ih za igru nije ni malo briga, jer je igra prilično brutalna za životinje.


Uz temu:

Buzkaši, doslovno znači "otimanje koze", je srednjoazijski sport u kojem igrači na konjama pokušavaju postaviti kozu, ili tele, kroz jednu kapiju na terenu. Slične igre poznate su kao kokpar, kupkari, i ulak tartysh u Kirgistanu i Kazahstanu, a kao kökbörü i gökbörü u Turskoj, gdje ih uglavnom igraju pripadnici zajednica porijeklom iz Srednje Azije. (wikipedia)

(sdz)

(NovaSloboda.ba)

10.04.2021.

Ugrožena ljepota


Bajkalsko jezero je daleko od okeana, a ipak ga stanovnici Sibira s poštovanjem zovu: more.

Jer, na nekim mjestima izgleda kao da mu nama kraja. Veće je, dublje i starije, od bilo kojeg drugog jezera na svijetu, a za usporedbu, gotovo 60 puta je veće od Bodenskog jezera, veličine je Belgije. Petina svjetskih rezervi pitke vode čuva se u Bajkalskom jezeru. Nigdje drugo nema toliko slatke vode na jednom mjestu. Prirodni rezervati puni bujnih šuma okružuju jezero, stepu, tajgu, planinsku tundru.

Unesco je ovo jezero 1996. godine stavio na listu svjetske prirodne baštine, kao jedinstveni ekosistem. Zaštita jezera je regulisana jednim zakonom u Rusiji. Guverner regije Irkutsk proglasio je 2021. godinu "Godina Bajkala". Ali ekolozi zvone na uzbunu: Novi zakoni, korupcija i glad za sirovinama, prijete području Bajkala, kažu oni.

Ni problem smeća nije riješen. Prije pet godina sud je gradonačelnika grada Hušir osudio na uslovnu kaznu: naložio je firmi svog rođaka da očisti divlju deponiju, ali je sud to saznao, da je on dio toga smeća jednostavno spalio u stepi.

Listvyanka danas izgleda kao neko mjesto, koje je neko onako nasumice složio, ili razbacao. Budući da nikada nije bilo regulisano kako to turizam može izgledati na obalama Bajkala, isti je rastao i potajno, i divlje. Natpisi su rijetko izvješeni na hotelima ili na pansionima: službeno, mnogi od njih ne bi ni smjeli biti tamo.

Bivši gradonačelnik Listvjanke je u međuvremenu uhapšen zbog odobrenja za izgradnju hotela u vodozaštićenoj zoni. "Svi su rekli da grade tako velike kuće, jer ih rođaci često posjećuju", rekao je u vezi divlje gradnje.

Sa svojim padinama i drvenim kolibama, Hušir izgleda pomalo, poput nekog naselja na Divljem zapadu, koje se slučajno izgubilo u ovoj hladnoći. Stari tegljači tvornice ribe, koja je također zatvorena, jer više nema dovoljno ribe, rđaju i trunu u luci. Turisti su stoga blagoslov za mještane.

Ekologinja Gala Sibirjakowa radije bi voljela da to mjesto bude drugačije: praznije i tiše. Bez velikih hotela, bez kanalizacije u jezeru. Bez moskovskih investitora, kineskih poduzetnika, turskih kompanija iz Irkutska.

Jednom se požalila na procvat gradnje zgrada u malom selu. Ubrzo nakon toga, kuća joj je izgorjela.


Na slikama:


Vode Bajkala skupljale su se milionima godina, a kroz njihov se led može gledati u neslućene dubine. Zatim su došle prvo drvosječe, a onda i turisti.


Dobrih milion i po ljudi godišnje dolazi na ovo jezero. U pandemiji su ovdje samo ruski turisti, a na slici se vidi grupa turista, koja svoje kofere vuče preko leda do hotela.


Lyubov Morechodowa, 79, veže svoje klizaljke iz 1945. na čizme od kože. Uglavnom, ovako ide za svojim kravama. Ona nekoliko puta dnevno palicom kopa rupu u ledu, ubacuje kante i nosi vodu kući.


Mjesto Hušira, osnovano još u vrijeme Staljina, ima 1.300 stanovnika, i sada živi od turizma. U selu nema kanalizacionog sistema.


Tegljači tvornice ribe Hušir hrđaju na obali. Ribolov bajkalskog omula, jedne vrste lososa, sada je zabranjen.


U Irkutsku se drvo skladišti na obalama rijeke Angare, prije nego što se otpremi u Kinu.


Klizalište na ledu jezera, ispred mjesta Listvjanke. Mnoge hotelske zgrade u gradu su ilegalno napravljene. Zbog toga je bivši gradonačelnik uhapšen.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

10.04.2021.

Posljednji pozdrav Generale!


Građani Mostara odali su počast jučer preminulom penzionisanom generalu Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovanu Divjaku, tako što su na Starom mostu postavili transparent na kojem piše “Generale, počivaj u miru…”.

Transparent koji su izradili nepoznati autori simbolično je postavljen na sjevernu stranu mosta, okrenut prema Sarajevu.

Bivši general Armije RBiH Jovan Divjak preminuo je jučer u Sarajevu.

Komemoracija i sahrana obaviće se u utorak, 13. aprila u Sarajevu.

(vijesti)

10.04.2021.

Najveći evropski gradovi – Nekad i sad, Stockholm, Švedska - Royal Palace 1893 – 2018.

1893.

2018.

Pitajte bilo kog putnika zašto voli Evropu, odgovor će gotovo uvijek biti; zbog njene izvanredne i izuzetne istorije. A ko se ne bi mogao složiti s tim? Ponosi se vrhunskom arhitekturom, zadivljujućim umjetničkim djelima i fascinantnim pričama na svakom koraku.

U ovoj seriji fotografija koje prikazuju velike evropske gradove krajem 19. stoljeća i danas, može se vidjeti koliko se i kako promijenio ovaj kontinent.

Stara fotografija jedne od najvećih palata u Evropi napravljena je stoljeće nakon njenog kompletiranja 1760. godine. U 18. i 19. stoljeću mnogobrojni umjetnici su doprinijeli su izgledu njenog spektakularnog enterijera, završavajući stropne slike, skulpture i druge ukrase.Ovdje se nalazi pet muzeja, a palata je popularna destinacija današnjim turistima, a ako su dovoljno sretni u pravo vrijeme i na pravom dan, mogu svjedočiti spektakularnom prizoru smjene straže.

Palata je nekoliko puta renoviranja tokom prethodnog perioda, a modernizirana 2018. godine.


(prevedeno sa web stranice „farandwide.com, autor Nikki Gloudeman, februar 1, 2019)

(spsgos)

09.04.2021.

Aprilski snijeg - Narodno vjerovanje



Aprilski snijeg 2021, Mostar, slike od raje

Narodno vjerovanje: Šta kada je u aprilu pao snijeg?

Zbog tek iznikle trave i usjeva koji se tek pomaljaju, mjesec april se naziva boljober, travanj ili lisni.

Ne započinje s razlogom Danom šale, jer april često bude ispunjen i vedrim danima, pjesmom, šalom i igrom.

Naši stari po ovom mjesecu znali su predskazivati vrijeme na osnovu vremenskih (ne)prilika koje se u njemu dogode. Kako nam je proteklih dana aprila padao snijeg, otkrijte u nastavku teksta šta su oni smatrali da to znači:

– Ako je april lijep bit će ružan maj.

– Ako je april vlažan, onda je valjan.

– Aprilska kiša je blagoslov, majska je još bolja.

– April u kiši, maj u cvijetu.

– Mokar april, suh jun. Suh april, mokar jun.

– Vedre noći u aprilu opake su i voću i vinu.

– Poslije aprilske grmljavine više mraza nema.

– Što je april tiši i ljepši, to je maj ljući i bjesniji.

– Što prije u aprilu trn iscvjeta, to prije u junu bude žetva.

– Što bolesnih ne odnese mart, to izjede april.

ŠTA KADA U APRILU PADNE SNIJEG

Po starom narodnom vjerovanju, nagli vremenski preokret je opomena prirode da ljudi pripaze na svoje ponašanje, ali i da razriješe dileme koje su ih dugo mučile.

Iako, po statistici, svake pete godine povremeno proveju pahulje u aprilu, one su uglavnom prolaznog karaktera, ali opominju da Baba Martin „rep“ umije da se protegne duže nego što smo se nadali.

Po narodnom vjerovanju, riječ je o „Babinim hukama“ koje traju od kraja marta do čak polovine aprila. Tad se može desiti da mimo reda zapušu hladni vjetrovi i napada snijeg.

Kako je proleće oličenje novog buđenja prirode, ponovnog rađanja i postizanja harmonije, ako do toga ne dođe priroda nas opominje da pripazimo na ponašanje i počnemo da živimo u skladu kako sa prirodom, tako i jedni sa drugima, ali i sami sa sobom.

Vjerovanje dalje kaže da nas snijeg u aprilu podsjeća da razriješimo ono što nismo uradili tokom prethodnih mjeseci, a što nas je blokiralo da krenemo dalje. Ako to uradite, sreća i blagostanje pratit će vas u mjesecima koji dolaze.

Narodna mudrost kaže: “Udaj se u aprilu kada možeš, užitak za nju, užitak za njega.”

https://furaj.ba/narodno-vjerovanje-sta-kada-je-u-aprilu-pao-snijeg/

(furaj.ba)

09.04.2021.

Počinje berba šparoga, bijelog zlata s polja






"Kada jedete krompir ili šparoge, istovremeno kušate pijesak sa polja i blagoslov korijena, vrućinu neba i hladnu kišu, hladnu vodu i toplu balegu" (Carl Zuckmayer)

Sezona šparoga napokon je započela! Prodaja bijelog zlata iz Njemačke zvanično započinje ove sedmice. Većina šparoga potiče iz Donje Saksonije. Ali najpoznatije uzgajalište šparoga u Njemačkoj, nalazi se Beelitzu, u pokrajini Brandenburg.

Kad je zemlja orna, na zemlji nastanu male pukotine i udubljenja, ili se tek malo svjetle iz zemlje, i tada su šparoge zrele za berbu! Prvo se sa dva prsta zemlja pažljivo odgrne oko vrha šparoge, kako bi se oslobodila stabljika. Zatim se alatkom za šparoge, sa oko 30 cm dubine, bijelo zlato pažljivo izvlači iz zemlje.

Ove godine se na oko 140 njemačkih farmi šparoga očekuje oko 3500 sezonskih radnika. Većina ih dolazi iz Rumunije i Poljske. Po prvi put će tu biti i pomoćnici iz Gruzije. Otprilike polovina stranih radnika već je stigla. Ostali radnici bi trebali stići najkasnije do kraja aprila.

Godine 2020. u Njemačkoj je izvađeno 106.400 tona špargela. Zbog mješovitih temperatura u posljednjih nekoliko sedmica, mnogi poljoprivrednici očekuju nešto manju žetvu. To će se odmah odraziti i na cijeni: Jedan kilogram klase 1 trebao bi koštati oko 17 eura - što je znatno skuplje nego 2020. godine, kada je to bilo približno 15 eura. Sezona šparoga se tradicionalno završava na Ivandan, na njemačkom Johannistag, koji ove godine pada 23. juna. Na narodnom jeziku se kaže: "Ne zaboravite, do Ivandana: jedite šparoge sedam sedmica."

(bams)

(NovaSloboda.ba)

09.04.2021.

“Prirodno i historijsko područje u selu Gorani“


Online zbirka Nacionalnih spomenika opđine Konjic

Od petka, 9. aprila 2021. godine na facebook, instagram i viber mrežama Narodnog univerziteta i facebook stranici Zavičajnog muzeja, kroz opis i crtež Dine Džumhura, predstavljamo nacionalni spomenik:

Prirodno i historijsko područje u selu Gorani“

Gorani su naseljeno mjesto u općini Konjic, Bosna i Hercegovina.Naselje se nalazi pod obroncima planine Bokševice na desnoj strani donjeg toka Neretvice, oko 30 km sjevero-zapadno od Konjica. U prošlosti bio je to put iz Hercegovine za rudarsko područje Kreševa i Fojnice.. Prirodno i historijsko područje u selu Gorani, proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čini nekoliko cjelina. Nekropole sa stećcima na lokalitetima Velije/Glavičina/Zaselje (15 stećaka – 1 ploče, 2 sanduka i 12 sljemenjaka), Šarčevina (158 stećaka u formi sanduka), Trnovnik (14 stećaka u formi sanduka), Klokotje (13 stećaka u formi sanduka).Na nekropolu stećaka nadovezuje se prostrano aktivno muslimansko groblje sa nekoliko stotina nišana od kojih je više od stotinu i pedeset koji se mogu nazvati starim. Samo jedan od njih nosi godinu 1280 (1863/64), a svi ostali su bez ikakv og natpisa na sebi. Forma pojedinih nišana i njihov izgled, iako su bez natpisa te činjenica da se groblje logički nastavlja na nekropolu stećaka, ukazuju na to da se groblje na ovom mjestu počelo razvijati mnogo prije jedinog datiranog nišana, možda u 17. ili čak 16. vijeku. Mjesto i ostaci džamije Stare Džamije (Hadži-Šahmanova džamija), koju je sagradio izvjesni hadži Šahman i za njeno izdržavanje uvakufio sva svoja imanja u Goranima i Dubokom, odakle je bio rodom. Džamija je podignuta 1565. godine i smatra se najstarijom džamijom u konjičkoj općini. Godine 1979. porušena je usljed dotrajalosti i na njenim temeljima 1983. godine, sagrađena je nova sa visokom munarom koja ima dvije šerefe. S ciljem zaštite područja, utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvata neistraženu Hladnu pećinu, potencijalne arheološke lokalitete Hum (Prizid) sa prahistorijskom gradinom i tumulusom i ostacima rimskog naselja površine oko 1 hektar, Pavlovina sa srednjevjekovnim vlastelinstvom, Ilina, Barevišće sa dva stećka, lokalitet Crkvina i prostor u obuhvatu sliva rijeke Neretvice od brda Hum do njenog ušća.

https://www.facebook.com/profile.php?id=100057389533954

(Dino Džumhur/facebook 20210409)


08.04.2021.

Moćni junak


Sirijski bokser Ahmad Dwara pokušava ponuditi barem djelić normalnosti djeci u svojoj zemlji

Trening boksa ovih mladih ljudi odvija se bukvalno na otvorenom - jer je krov skladišta, koji služi kao mjesto za trening, uništio je rat. Ipak, boks djeci nudi malo normalnosti i radosti.

To je i bio cilj trenera Ahmada Dware: Ovaj 25-godišnjak je mnogo izgubio ratom, posebno šansu za karijeru u profesionalnom sportu. Kao omladinac osvojio je sirijsko boksersko prvenstvo, a 2011. godine je nastupio na svjetskom omladinskom prvenstvu u boksu.

A onda je izbio rat.

Procjenjuje se da je od tada Siriju napustilo 6,6 miliona ljudi. Oni koji su ostali stalno su u bijegu u svojoj zemlji. Tako je i Ahmad Dwara došao u Atareb. Grad je zapravo dio zone deeskalacije, ali se i dalje stalno bombarduje. Nije sigurno mjesto za trening - ali boks, djeci koja tamo žive, barem malo odvlači pažnju. A ujedno je način da se oslobode frustracije i patnje.

(viewmag)

(NovaSloboda.ba)

08.04.2021.

Mimar Sinan


Za svojeg života (100 godina živio) sagradio je 84 velike džamije, 52 male džamije, 57 medresa, 7 biblioteka, 53 hana, 46 hamama, 3 bolnice, 5 vodovoda, 8 mostova, 8 baruthana, ćupriju Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, po njegovoj ideji sagrađen je i Stari most u Mostaru.

Kada u Büyükçekmecu pitate za Mimar Sinana svi će vam pokazati ovo mjesto, gdje je živio i radio, skoro 30 godina, najveći arhitekta čovječanstva.

Uslikano danas.

(Stari dedo)

(taško/facebook/20210404)

08.04.2021.

Parada mumija - drevni vladari prošli ulicama Kaira








Povorka sa 22 mumije vladara drevnog Egipta prošla je kroz Kairo, na putu od starog do novog muzeja, a uživo su je pratili brojni Egipćani.

Tokom raskošnog spektakla vrijednog više miliona dolara mumije 18 kraljeva i četiri kraljice prebačene su iz neoklasičnog Egipatskog muzeja u novi Nacionalni muzej egipatske civilizacije, udaljen pet kilometara.

Uz stroge bezbjednosne mere, koje su u skladu s njihovim statusom kulturnog blaga, mumije su prevezene u takozvanoj Zlatnoj paradi faraona.

Egipat je prije godinu dana bio teško pogođen pandemijom korona virusa, ali su ograničenja okupljanja na otvorenom kasnije ukinuta usljed pada broja novih infekcija i smrtnih ishoda.

Mumije vladara su prebačene uz veliku pompu, hronološkim redom njihove vladavine, od vladara 17. egipatske dinastije Sekenenrea Taa Drugog do Ramzesa Devetog, koji je vladao u 12. vijeku prije nove ere.

Jedna od glavnih atrakcija Zlatne parade faraona bio je kralj Ramzes Drugi, najpoznatiji faraon Novog kraljevstva koji je vladao 67 godina i upamćen je po potpisivanju prvog poznatog mirovnog ugovora.

Pažnju je privukla i kraljica Hatšepsut, koja je postala vladarka, suprotno tadašnjem običaju da žene ne mogu da budu faraoni.

Svaka mumija je prebačena na ukrašenom vozilu, posebno obezbedjenom od napada i okruženom pratnjom.

Za paradu su stavljene u specijalne kutije napunjene azotom radi zaštite od spoljnih uslova. Ulice na putu su nedavno asfaltirane kako bi njihov put prošao bez truckanja.

Mumije su otkrivene 1881. i 1898. godine, na dva mjesta u ruševinama Tebe, glavnog grada drevnog Egipta, današnjeg Luksora.

Bile su smještene u Egipatski muzej, gde su ih u prošlom veku posećivali turisti iz cijelog svijeta.

U novom muzeju biće postavljene u Kraljevski hol mumija, osmišljen tako da posetioci imaju iluziju da se nalaze u Dolini kraljeva u Luksoru.

Egipatske vlasti se nadaju da će novi muzej, koji će biti otvoren ovog mjeseca, doprinjeti obnovi turizma, glavnog izvora deviza za zemlju.

Na industriju turizma u Egiptu negativno su uticala politička previranja tokom protekle decenije, a u skorije vreme pandemija korona virusa.

(news)

07.04.2021.

Usamljeni spomenik


Slika u prilogu, na prvi pogled izgleda kao neka umjetnička instalacija.

Nažalost, to je brutalna realnost, a njeni stvaraoci je Uprava policije iz Myanmara, koja je u svom bijesu odlučna ići do krajnjih granica.

Među više od 80 demonstranata, koji su pri najnovijim protestima bili ustrijeljeni, nalazi se i nekoliko djece.

Jednu papuču i trag krvi, ostavio je jedan povrijeđeni, koji je prenešen na sigurno.

(news)

(NovaSloboda.ba)

07.04.2021.

Snijeg kad mu vrijeme nije








fotografije: NovaSloboda.ba

Mostarce je iznenadio snijeg, koji je padao tokom noći.

Zabijelila su se brda oko Mostara, a snijeg se nije zadržao na kolovozu, pa se saobraćaj odvija bez poteškoća.

(NovaSloboda.ba)


07.04.2021.

Iz starih časopisa: Pouka o epidemičkoj koleri i kako se valja štititi od nje, kalendar Bošnjak 1887.




U kalendaru „Bošnjak“ iz 1887. objavljen je članak: "Pouka o epidemičkoj koleri i kako se valja štititi od nje".

Kolera je bolest koju uzrokuje onečišćena voda što dovodi do crijevne infekcije. Dakako da ne treba čuditi kako se pojavljivala u našim krajevima u kojima nije bilo osnovnih higiejnskih uslova za život stanovništva. U Hercegovini se kolera pojaviljivala barem tokom tri godine: 1835., 1855. i 1866. i zahvatila je velik broj naselja. Stoga je razumljivo da su se u tadašnjim periodičnim izdanjima pojavljivali tekstovi kao što je ovaj u prilogu. Koliko su ovakvi tekstovi dolazili do širokih narodnih masa, teško je reći, ali je s današnjeg aspekta navažnije da su objavljivani, a uvijek je bilo onih koji su ih znali pročitati i rastumačiti narodu.

U dijelu teksta o mjerama lične zaštite koji slijedi kaže se: „Ove mjere se u prvom redu sastoje u održavanju zdravlja i mirne duše.“

Za uslove aktuelne pandemije kolere, jedan zaključak, koji je danas itekako važan i bitan.


"Pouka

Kolera je zarazna bolest koja potiče iz srednje Indije.

Klica jentoj bolesti organizam, koji se prostim okom ne da razabrati-

Bolest se prenosi izmetinama onih, koji su od kolere oboljeli, u svim onim mjestima i predmetima, koji su tijem izmetinma okuženi. To su: zahodi, jame pod zahodima, odvodni kanali, isto tako često i bunari, kad su prvima tako blizu, da se sadržina njihova može u bunare procjediti; za tim pod i zidovi vlažnih, nevjetrenih stanova; gnoj i ini otpaci, kad izmetine kolerske dospiju u njih;

rublje i posteljina, pokućstvo, posugje, ćilimi, jastuci, pokrivala, odjeća, jestvine, kad u dodir dogju s onima, koji su oboljeli od kolere.

Čini se, da i žive životinje mogu raznositi kuživo kolere svojom dlakom.

Izmetine kolere, dok su svježe, nijesu kužne. One istom onda mogu okužiti, kad stanu prelaziti u trulež.

S toga su razloga mrtva tijela onih, koji od kolere pomru, pa već stanu truniti, isto tako odjeća i rublje, koje je okaljano kolerskim izmetinama i duže vremena ležalo, osobito opasni, dočim nije opasan dodir s bolesnicima, koji od kolere boluju; ni njihovim dahom ni isparenjem.

Kolerski otrov dospijeva u tijelo čovječije vazduhom, isto tako jelom i pićem, ako su okuženi izmetinama kolerskim.

Epidemijom razvija se kolera, ako tome prijaju okolnosti mjesta i vremena. Takve mjestne, koleri pogodne okolnosti pruža vlažno popustljivo zemljište naročito ako su u njemu životinjski i biljni otpatci, koji trunu.

S obzirom na vrijeme potpomaže širenje kolere osobito toplije godišnje doba.

Svaki čovjek ne naginje na koleru.

Ali niko nije siguran od nje.

Bojažljivost, kao i zdravlju škodljiv način života, naročito dijetetičke pogreške pospješuju oboljevanje od kolere.

Kolera se ne pojavljuje na jednoć u cijelom kotaru, nego se pri postanju svome steže na pojedine kuće i gomile kuća, pak se njezino širenje prikladnim odredbama u mnogim prilikama može zapriječiti.

S toga je dalje važno, da se odmah pri prvom slučaju prihvate energične mjere.

Znakovi su kolere: mučnost, prolijevi, bljuvanje, velika žegj, hladnoća ruku i nogu.

Kad se kolera razvije, bude koža po svem tijelu hladna, lice pomodri, oči upanu, prolijev je i bljuvnje često, izmetine su i što se izbaci bez boje, mutni. Nadogju grčevi, ponajviše u goljenicama; glas oslabi i promukne, mokraća postane teći. Takim bolesnicima dobro je u čaj ili u crnu kavu miješati ruma ili rakije.

Tijelo kad hladni, osobito ruke i noge treba umočiti u tople marame, pa ga trti, a mogu se upotrebiti i tople ciglje ili ploske. Protiv bljuvanja preporučuje se da se bolesniku da guta komadiće leda ili male obroke hladne vode. Tako treba postupati, dok ne dogje ljekar.

Jake ili nepoznate lijekove, kako ih na mnogim mjestima prodaju, ne treba upotrebljavati, ako ljekar ne naredi."

(izvor: Biblioteka, Kalendar „Bošnjak“ 1887. godina, str. 46,47,48. Historijski arhiv Sarajevo)

U prilogu: naslovna strana "Bošnjak, kalendar za prostu 1887. godinu" (Historijski Arhiv Sarajevo)

Forgrafija i grafika Mostara iz perioda oko 1887. godine

Priredili Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

06.04.2021.

Pobjeda ispuštena u zadnjoj minuti



Premijer liga, 24. kolo:

Olimpik – Velež 1:1

Strijelci: (Osmanović 90+5′ / Dario 47′)

Stadion: Asim Ferhatović Hase

Sudija: Elvis Mujić

Žuti kartoni: Handžić (Olimpik), Vehabović, Hasanović (Velež)

Stadion: Asim Ferhatović Hase. Sudija: Elvis Mujić. Žuti kartoni: Handžić (Olimpik); Vehabović, Hasanović (Velež).

FK Olimpik: Hadžić, Lekanić, Perišić, Horić, Hadžanović, Osmanović, Čurjurić, Isić, Karić (Dujmović), Cruz (Milović), Handžić.

FK Velež: Bogdanović, Zvonić, Zeljković, Ćosić, Dario, Radovac, Hasanović, Vehabović (Pršeš), Anđušić (Osmić), Brandao (Behram) i Georgijević (Ovčina).


Posljedna utakmica 24. kola m:tel Premijer lige BiH između Olimpika i Veleža završena je remijem 1:1.

Kao što se moglo i pretpostaviti, u prvom poluvremenu smo gledali, tvrdu i borbenu utakmicu, bez puno prilika. Igralo se najviše između dva 16.erca, a defanzivni blokovi obe ekipe bili su na visini zadatka.

Prvu pravu priliku vidjeli smo tek u 33. minuti, kada je Anđušić pokušao lobom savladati golmana Hadžića, ali je Horić pravovremeno reagovao i otklonio opasnost. Na drugoj strani, u dva navrata zaprijetio je Osmanović u 36. i 44. minuti, ali bez opasnosti po gol Bogdanovića. Tako se na odmor otišlo rezultatom 0:0.

Drugo poluvrijeme Rođeni otvaraju izmjenom, u igru je ušao Ovčina umjesto Georgijevića. Odmah na početku Rođeni dolaze do prednosti, i to u 47. minuti. Radovac je šutirao sa 17 metara, golman Hadžić brani, ali na odbijenu loptu odlično reaguje Dario i postiže svoj prvi gol u dresu Veleža.

Nakon toga, Hasanović je šutirao u 51. minuti, ali lopta zamalo odlazi pored gola. Zatim je probao Ovčina u 53. minuti, ali pogađa vanjski dio mreže. Na drugoj strani, probao je Handžić, pravo u Bogdanovića.

U 60. minuti nakon prekida, Isić je najviši u skoku, ali Bogdanović na pravom mjestu. Nakon toga, probali su Osmanović i Šišić, ali bez promjene rezultata.

U 82. minuti priliku za igru dobio je Behram, a iz igre je izašao Brandao. Domaćin je pokušavao da dođe do izjednačenja, ali je odbrana Veleža na sve napade imala odgovor, te je Bogdanović uspio sačuvati svoju mrežu.

Ipak, u 94. minuti dosuđen je penal za Olimpik, a siguran je bio Osmanović za konačnih 1:1.

(NovaSloboda.ba)


Lista strijelaca Premijer lige

Na listi strijelaca Premijer lige naše zemlje ništa novo.

Lidersku poziciju sa 11 golova i dalje drži Obren Cvijanović iz Veleža koji je postigao 11 golova. Prvi pratioci su mu Nemanja Bilbija (HŠK Zrinjski), te Benjamin Tatar, koji je ove zime iz FK Sarajevo otišao u Saudijsku Arabiju.

Fejsal Mulić, bivši član Veleža je na devet golova, koliko je postigao iz Goran Zakarić iz Borca.

Po osam je postigao dvojac iz FK Borac, Jovo Lukić i Stojan Vranješ.

Na sedam su Fanimo (FK Sarajevo), Nedim Hadžić (FK Mladost), Alen Jurilj (NK Široki Brijeg), Adnan Osmanović (FK Olimpik) i Almedin Ziljkić (FK Borac).

(sport)

06.04.2021.

Znatiželjni posmatrači


"Molimo vas da se ne približavate" upozoravaju vlasti. Simpatičan pokušaj.

Jer ovakav prizor magično privlači promatrače: Gusti potoci lave slijevaju se u krajolik iz pukotina u zemlji na Fagradalsfjallu, vulkanu jugozapadno od Reykjavíka. Tome su prethodili brojni manji zemljotresi.

Fagradalsfjall pripada vulkanu Krýsuvík. U ovom području bilo je samo deset erupcija u posljednjih 8000 godina - posljednja se dogodila u srednjem vijeku, prije oko 800 godina.

Za sada vulkanska aktivnost Islandima nije predstavljala nikakvu opasnost.

Neposredno područje oko vulkana je nenaseljeno.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

06.04.2021.

U sjećanju: Roze oblande




Znate li vi, generacijo, šta je nostalgija za rodnom zemljom.

To vam je, kada živite u katoličkoj zemlji, pa se slavi Uskrs, a niko tvome djetetu ne ponudi kuhano jaje.

Gdje nema tete Perice u komšiluku, koja svaki Uskrs oboji još više jaja nego što je djece u cijelom komšiluku, i napravi roze oblande, i svu djecu pozove u svoj sobičak u avliji na dnu sokaka, da razbijenim jajima isprljamo sve ono što inače uvijek blista od čistoće.

I što spomeneš, bilo gdje da si, svaki baš Uskrs, tetu Pericu i njene roze oblande, koje niko nikada više nije znao tako napraviti.

(Berdana/viber/20210404)

(fotografije:internet)

(spagos)

05.04.2021.

Povratak u normalitet...


Da, ovako bi to moglo funkcionisati.

A ne, kao što je to bio slučaj kod nas, gdje je ponašanje sedmicama nadjačavalo razum i logiku. Španija je na početku bila surovo pogođena pandemijom.

Fotografija prikazuje pravilno ponašanje pri jednom iskušenju u Barceloni:

Oni koji su testirani, sa maskama na licu, prisustvovali su jednoj kontrolisanoj euforiji na koncertu jedne grupe, na otvorenom.

(news)

(spagos)


05.04.2021.

Ekspedicija u pustinji


Pustinja Taklamakan u ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiang, na sjeverozapadu Kine, po površini je velika gotovo kao Njemačka.

Krajem februara kineski geofizičari istraživali su podzemlje suhog područja i prikupljali seizmičke podatke. Takve ekspedicije moguće su samo između oktobra i marta zbog oštrih vremenskih prilika. Cilj im je potraga za prirodnim resursima poput plina i nafte koji se vade u negostoljubivom području.

Ekstremne fluktuacije temperature i nasilne pješčane oluje otežale su istraživanje.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

05.04.2021.

Pola stoljeća crvenog kartona


fudbaler Friedel Lutz

sudija Wilfried Hilker

Jednostavno izrečena kazna: Svi ga dobijaju, svi ga prihvaćaju: crveni karton je navršio 50 godina

Žuti i crveni kartoni po prvi puta počeli koristiti već 1970. godine na Svjetskom prvenstvu u Meksiku. Upotreba kartona se kasnije proširila i na ostale sportove, ali svaki sport ih je prilagođavao posebnom skupu svojih pravila.

U pravom smislu riječi, bio je to pogrešan potez, koji je Friedel Lutz, tada igrač Eintrachta iz Frankfurta, napravio 3. aprila 1971. godine, protiv protivničkog igrača Braunschweiga. "Šutnuo sam ga u stražnjicu s guštom", rekao je Lutz 35 godina kasnije u jednom video intervjuu. Nogometni magazin Kicker ih je ponovo okupio 2014. godine, na sok i kolač, u hobi prostoriji: Tu su bili Lutz, prvi igrač koji je dobio crveni karton u utakmici Bundeslige, i Wilfried Hilker, tadašnji sudija, koji je isključio Lutza.

U drugoj polovini sezone 1970/71, Bundesliga je uvela sistem žutog i crvenog kartona kao konsekvencu sa prethodno odigranog Svjetskog prvenstva 1966. godine, kada su igrači sa terena izbacivani samo uz usmeno izrecanje kazne, koja nije uvijek poštovano. Desilo se u brutalnom meču između Engleske i Argentine, kada je izbačeni igrač ostao na terenu još devet minuta nakon načinjenog faula.

Prvi crveni grješnik Bundeslige Lutz bio je džentlmen: Ubrzo se izvinio zbog svog prekršaja i nije privukao negativnu pažnju u godinama koje su slijedile. Njegov sličaj se desio prije 50 godina, a mođe se sa sigurnošću reći - crveni karton se dokazao tokom godina. Niko ih ne želi, ali niko ne dovodi u pitanje njihovo značenje.

Pravila su jednostavna kao i na semaforu: žuta = pažnja, crvena = stop.





Crveni karton je samo malo modificiran tokom pet decenija i stvorio je čitav niz anegdota.

Ostali sistemi kažnjavanja ne mogu se uporediti sa njegovom efikasnošću.

Crveni kartoni se danas figurativno dodjeljuju u čitavom nizu životnih situacija, kao svojevrsna opomena.

A sve je krenulo od jednog prijateljskog šuta u stražnjicu, prije pola stoljeća.

(sdz)

(spagos)


04.04.2021.

Taj šareni svijet – Slike sedmice


Šta je ostalo nakon tornada

Dobrodošli u naša tri zida: Ono što izgleda kao kulisa iz nekog pozorišta, ustvari su tužni ostaci nakon jedne serije katastrofalnih tornada koji su opustošili saveznu državu Alabama u SAD. Na slici je metodistička crkva koja je pri tome izgubila čitav krov i vanjske zidove, a najmanje pet osoba je izgubilo život u ovom regionu.


Šarena ptica

Ptica je bila nošena kod veterniara. Ali, usput, oslobodila se i radije odletjela... i to, u sred Manhattana, u New Yorku. Ara papagaj po imenu Ara Dylan se nakon toga zaustavila na vrtoglavoj visini, na jednom drvetu. Njujorški vatrogasci su poduzeli u akciju spašavanja i neposlušnu pticu uhvatili mrežastom hvataljkom, a nakon toga je predali vlasniku.


Novi iz Sesamstrasse

Ernie i Brt su poznati svima, a sada im se pridružuju Wes i Elijah. Obe lutke su tamne boje kože, i otac su i sin, kako je objašnjeno u jednom videu u SAD, u kojem je razjašnjeno kako nastaju različite boje kože kod ljudi. To bi trebalo pomoći porodicama kao argumentacija protiv rasizma.


Stara ljubav novi prsten

Bezosjećajno: Jedan lopov, u Essenu, Njemačka, predstavio se kao radnik komunalnog, ušao u stan jedne slijepe penzionerke (79) i ukrao joj kompletan nakit, između ostalog i vjenčani prsten.

Srdačno: O tome je u novinama čitao jedan zlatar iz Bayerna, i penzionerki napravio jedan potpuno isti prsten, onakav, kakav je nosila na svadbi 1963. godine.


Osmorke

To bi trebao biti rekord Veike Britanije. Jedna ovca iz Škotske, na svijet je odjednom donijela ni manje ni više, nego osmoro jagnjadi. Normalno ovce donose na svijet do dva jagnjeta, a sasvim rijetko trojke. Ovčar Andrew Morgan (69) je ponosan.


Rijeka puna plastike

Voda u rijeci Tagaret u Boliviji se nikako ne vidi. Dokle doseže pogled, nema ništa drugo osim smeća, a od svega najviše plastičnih flaša. Sve se to slijeva, dan za danom, u Uru.Uru jezero, koje izgleda kao ogromno brdo smeća. Kraj ovom strujanju smeća nije ni na vidiku.


Otkrivač tajnog koda na novčanici od 50 funti

Kasna počast: Engleski matamatički genije Alan Turing (1912-1945) otkrio je u Drugom svjetskom ratu enigmu, tajnog koda Nijemaca. Kasnije je pao u nemilost zbog homoseksualnosti. Sada njegov lik krasi novu novčanicu od 50 funti.

(bams)

(NovaSloboda)

04.04.2021.

Ovaj virus nam sada dolazi i na san!


Da li zapravo znate top deset noćnih mora?

1. Zaranjate u dubinu,

2. Nalazite se u bijegu,

3. Izloženi ste opasnosti, a ne možete se pokrenuti,

4. Kasnite na neki važan sastanak,

5. Niste završili započeti posao,

6. Bliska vam osoba umire,

7. Kosa, ili zubi, vam ispadaju,

8. Imali ste saobraćajnu nesreću,

9. Avion, kojim letite, ruši se,

10. Hodate goli u javnosti


Ovim verzijama horora sada je dodata još jedna nova!

Zamislite:

Prilikom posjete prijatelju, koji se tek nedavno uselio, i stanuje na 4. spratu, otvorili ste vrata zgrade, i odjednom se našli pred nijemom gomilom ljudi u stubištu.

Zadržali ste dah. Progurali se kroz gomilu, i prošli prema gore.

U panici, budite se, oznojeni, na 2. spratu ste, udahnete vazduh i počinjete disati.

Uff, to je bio samo san. A onda shvatite:

Ovaj virus nas sad proganja i u snu, i plaši ljude.

Kakva teška noćna mora!

(express)

(spagos)

04.04.2021.

Kad su Igre počele...

OI Athen, 6. april 1896.

Amerikanac Thomas Curtis (lijevo) bio je ispred svog vremena. Na startu trke 100 metara na Prvim modernim olimpijskim igrama 6. aprila 1896. startao je iz čučnja, što je tada činilo samo nekolicina atletičara. Danas nijednom sprinteru ni ne pada na pamet da u trci ne starta iz ovog položaja. Međutim, gotovo sve je bilo drugačije na olimpijskoj premijeri na stadionu Panathinaiko u Atini Pobjednici su dobijali srebrne, a ne zlatne medalje. Ženama nije bilo dozvoljeno da učestvuju, kao ni profesionalcima.

Tamo je bio samo 241 učesnik iz 14 nacija. Trošak čitavog događaja bio je 3,74 miliona drahmi, približno 448 000 američkih dolara.

U 125 godina koje su slijedile, igre su obilježavale diktature za svoju promociju, biljeđi se zloupotreba droga, kao i korumpirani službenici. Danas se Igre nalaze u trajnoj moralnoj krizi, a trenutno podstiču i strah od korone.

Uprkos pandemiji, Olimpijske igre bi se trebale održati na ljeto, u Tokiju: uz učešće više od 11.000 sportista iz više od 200 zemalja, uz cijenu događaja od 15,4 milijarde američkih dolara.

(sdz)

(spagos)

03.04.2021.

Taj šareni svijet - Slike dana


Dan McGregor (lijevo) sa svojom kozom po imenu »Pismo« i ostalim surferima na plaži u San Clementeu u Kaliforniji. Ovaj 42-godišnjak, koji se u šali naziva "Ocem jarca", jednu fiks ideju je pretvorio u svoju misiju: nakon što je prije nekoliko godina sa sobom poveo kozu na surfanje i činilo mu se, da ne samo on, već i jarac, uživa u cijeloj stvari, sada nudi kurseve surfanja za djecu i odrasle, posebno za osobe s invaliditetom. Životinje bi im trebale pomoći da prevaziđu strah od vode.


Australija je doživjela najgoru poplavu u posljednjih nekoliko desetljeća. Preko 24.000 ljudi moralo je biti izvučeno na sigurno, na istočnoj obali. U nekim primorskim gradovima pao je čak jedan metar kiše za nedelju dana – a to su dvije trećine količine padavina tokom cijele godine. Rijeka Hawkesbury i druge rijeke izišle su na svoje obale, mjestimično je nivo poplave iznosio i 13 metara. Na mnogim mjestima, poput ovdje, na slici u Windsoru, sjeverozapadno od Sydneya, ljudi su svoje poplavljene kuće napuštali čim su stigli: jet-skijima, daskama za surfanje i čamcima.


Obilna kiša nije padala samo na obali, već se praktično izlijevala i u normalno izuzetno suhoj unutrašnjosti: U australijskom znaku raspoznavanja, pješčenom monolitu Uluru, mjesečne padavine kiše su premašene za pet puta, za samo nekoliko dana. Vodopadi su nastajali u brojnim klisurama i jarugama.


U Birminghamu, u saveznoj državi Alabama, SAD, jedan vatrogasac procjenjuje nastalu štetu na više kuća, nakon što je tornado protutnjao ovim krajem. Najmanje šest osoba je stradalo od posljedica tornada.


U drugim krajevima svijeta, ljudi se raduju dolasku proljeću, i pažljivo posmatraju cvijetanje trešnje, kao na slici, u blizini Vancouvera, na pacifičkoj obali Kanade.


U isto vrijeme, tokom pojave kasne zime, dva mlada psa zabavljaju se u plićaku, na obalama Elbe u Wittenbergenu u Njemačkoj.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

03.04.2021.

Ispred svog vremena


Sve je zapisano: Rekord beharanja

Ružičasti zraci svjetlosti u ovim teškim vremenima: Kao nikad u 1200 godina unazad, behar trešnje, kao na slici, u parku Inokashira u Tokiju, nije ovako rano dostigao svoj vrhunac, naime 26. marta 2021.

Prethodni rekord je postavljen daleko, daleko unazad u istoriji, kada su trešnje ovako, u punom cvatu, beharale na dan 27. marta 1409. godine..

Drugi narodi, drugi običaji, i ljetopisi, u kojima je eto, sve zapisano.

(news)


(spagos)
03.04.2021.

Najveći evropski gradovi – Nekad i sad, Moskva, Kremlj 1893 - 2019.

1893.

2019.

Pitajte bilo kog putnika zašto voli Evropu, odgovor će gotovo uvijek biti; zbog njene izvanredne i izuzetne istorije. A ko se ne bi mogao složiti s tim? Ponosi se vrhunskom arhitekturom, zadivljujućim umjetničkim djelima i fascinantnim pričama na svakom koraku.

U ovoj seriji fotografija koje prikazuju velike evropske gradove krajem 19. stoljeća i danas, može se vidjeti koliko se i kako promijenio ovaj kontinent.

Moskva, Rusija - Kremlj 1893 – 2018.

Impozantni Kremlj je najpoznatija ruska citadela koja obuhvata pet kula, četiri katedrale, okružene zidinama. Izgrađen je između 1482. i 1495. godine.

Danas je Kremlj poznat kao službena rezidencija predsjednika Ruske federacije, Vladimira Putina. On je istovremeno i muzej, kojeg svake godine posjeti milion posjetilaca. Novi snimak je napravljen tokom dočeka Nove godine na obližnjem Crvenom trgu.

(prevedeno sa web stranice „farandwide.com, autor Nikki Gloudeman, februar 1, 2019)

(spsgos)

02.04.2021.

Kako se budućnost zamišljala u prethodnim decenijama


Razmišljanje o budućnosti je svojstvena svakom čovjeku. Kako bi budućnost mogla izgledati prikazivano je na slikama, razglednicama, reklamama ili u filmovima.

Američka kompanija Motorola je 1984. godine napravila svoj prvi mobitel koji je koštao skoro četiri hiljade dolara. Tada je bilo nezamislivo da će mobitel imati ekran na dodir, kameru, tehnologiju za prepoznavanje lica, te da će biti pristupačni velikom broju ljudi širom svijeta - za puno manju cijenu od one po kojoj se prodavao prvi Motorolin mobitel.

Ali, svijet se puno brže i radikalnije mijenja nego što to većina ljudi misli.

Lina Survila, urednica portala Abstract Stylist posvećenog modi i kulturi, je podsjetila da je pogled u budućnost bio inspiracija za mnoge dizajnere. Oni su svojim retrofuturistički dizajnom mijenjali svijet, prenosi portal Bored Panda.

Kako se budućnost zamišljala prije nekoliko decenija pogledajte u galeriji fotografija:


Zamisao komunikacije na slici naslikanoj 1930. (Foto: kt0me)


Zamisao izgleda telefona u budućnosti (Foto: Known_Marzipan_2629)


Sat James Bonda u filmu The Spy Who Loved Me iz 1977. (Foto: malakeos)


Zamisao o dostavi iz 1940. (Foto: abdouhlili)


Zamisao samovozećih automobila iz 1960. (Foto: abt137)


Koncept aviona iz 1970. (Foto: bignjbagel)


Zamisao italijanskog ilustratora Waltera Moline iz 1962. (Foto: NathanHacham)

Ovu sliku smo pokazivali u vrijeme početka pandemije korone. Vrlo realna slika.


Japanska vizija učionice iz 1969. (Foto: abt137)

Također realnost današnjeg vremana, online nastava.


NASA-ino viđenje života u svemiru (Foto: Rick Guidice)


Sovjetski pogled na budućnost iz 1930. (Foto: TarOfficial)

(klix)

(spagos)

02.04.2021.

Spektakularna proslava jubileja Red Army










fotografije: portali, facebook

Red Army, najstarija navijačka grupa u Bosni i Hercegovini, proslavila je spektakularno svoj jubilarni 40. rođendan.

Grupa najvatrenijih navijača Fudbalskog kluba Velež osnovana je 1. aprila 1981. godine te je četiri decenije 12. igrač mostarskog ponosa.

Proslavu su obilježili pirotehnikom i vatrometom po cijelom gradu, a najzanimljivije je bilo na najpoznatijem mostarskom mjestu - Starom mostu.

Red Army je svih 40 godina bio uz klub koji je proživio brojne nedaće, među kojima su i ispadanje iz elitnog ranga bh. nogometa.

Međutim, Velež je zajedno sa svojim navijačima iz svega izašao jači te se trenutno bori za izlazak u evropska takmičenja u aktuelnoj sezoni Premijer lige BiH.

Pored ulica Mostara, 40. rođendan obilježen je bakljadom u Konjicu, Jablanici i Stocu.

(sport)

02.04.2021.

Veliki smrdljivac


Na gotovo zastrašujćoj blizini, stoji izletnički brod naspram ptice džinovskog burnjaka (Macronectes giganteus), ispred grebena Ningaloo, na zapadnoj obali Australije.

Držati se na sigurnoj udaljenosti od ove velike ptice, zaista je poželjno. Pomorci ovog letećeg diva, sa rasponom krila do dva metra, nazivaju "smrdljivcem".

Razlog: Kada se divovski burnjak preplaši, on povraća njegov želudac, uz snažni smrad, kako bi se mogao brzo, i bez balasta vinuti u zrak.

Još jedan razlog za ovaj neugodan nadimak: Ove ptice jedu sve, često se zaglave čitavim tijelom u nekoj krvavoj lešini - a onda se onako smrdljive suše na suncu.

A to je sve drugo, osim mirisa. Smrdljivci.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

01.04.2021.

Minimalni poraz od Francuza

 

Bosna i Hercegovina - Francuska 0:1 (0:0)
Stadion: Grbavica (Sarajevo)
Sudija: Daniele Orsato (Italija)
Golovi: 0:1 - Griezmann (60)
Žuti kartoni: Hadžikadunić, Saničanin, Hadžiahmetović (BiH), Varane, Lemar, Pogba (Francuska)

Bosna i Hercegovina: Šehić, Hadžikadunić, Ahmedhodžić, Saničanin, Todorović (77. Stevanović), Kolašinac, Cimirot (86. Gojak), Hadžiahmetović, Pjanić, Krunić (86. Prevljak), Džeko

Francuska: Lloris, Hernandez, Pavard, Varane, Kimpembe, Rabiot, Pogba, Lemar (90. Sissoko), Coman (59. Giroud), Griezmann, Mbappe


Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine je na stadionu Grbavica poražena od selekcije Francuske sa 1:0 (0:0) u 2. kolu kvalifikacija za nastup na Svjetskom prvenstvu 2022. u Kataru.

Strijelac jedinog pogotka na utakmici bio je Antoine Griezmann u 61. minuti.

Fudbaleri BiH pružili su snažan otpor aktuelnom svjetskom prvaku, a u većem dijelu susreta bili su i ravnopravan protivnik.
Prvi priliku gosti su imali u 12. minuti preko Comana, koji je šutirao pored gola. Isti igrač zaprijetio je tri minuta kasnije, ali je ovog puta njegov šut glavom odbranio Šehić.

Bh. tim je prvu ozbiljniju priliku imao u 24. minuti kada je Todorović snažno šutirao, ali je njegov pokušaj zaustavio Lloris.

Samo dva minuta kasnije propuslili smo najbolju priliku. Pjanić je izveo korner, a udarac glavom Ahmedhodžića Francuzi su zaustavili na gol liniji.

Do kaja prvog dijela, gosti su napravili novi pritisak, ali nisu uspjeli da promijene rezultat.

Francuzi su poveli u 61. minuti golom Griezmanna, koji je udarcem glavom pogodio mrežu Šehića, nakon ubačene lopte Rabiota.

Do kaja susreta, izabranici selektra Ivajala Petava igrali su ofanzivnije. U dva navrata bili su u prilici da zaprijete gostima, kada je u kaznenom prostoru oba puta oboren Krunić, ali se italijanski sudac Orsato nije odlučio za penal.

U drugom susretu D-grupe, Ukrajina je u Kijevu remizirala sa Kazahstanom 1:1 (1:0)

Kvalifikacije za SP nastvaljaju se u septembru ove godine, a reprezentacija BiH 1. septembra gostuje u Francuskoj.

(sport)


01.04.2021.

Željni starih navika


Karipsko ostrvo Portoriko postalo je omiljeno odredište američkih turista, pošto im je izbor mogućih mjesta za odmor ograničen u doba Covid-19.

Pandemija je imala relativno blagi tok na ovom ostrvu. Ali, budući da je broj infekcija u posljednje vrijeme znatno porastao, vlasti poduzimaju mjere ako se krše pravila o koroni, te je iz tog razloga nekoliko turista je uhapšeno.

Portoriko je predgrađe Sjedinjenih Država. 3,1 milion stanovnika su američki državljani, ali imaju ograničena prava.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

01.04.2021.

Red Army Mostar - Jubilej, 40 godina postojanja


Naš 12. igrač, KN Red Army, danas slavi 40. rođendan!

"Jednog dana iznenada, zaljubih se u tebe.

Srce mi je zaigralo, ne pitaj zašto.

Vremena se mijenjaju, al' ti si još uvijek tu.

I danas ću, kao i jučer, da branim svoj klub"

SRETAN TI ROĐENDAN CRVENA ARMIJO!

(FK Velež Mostar/facebook, 1. april 2021.)








(tekst koji slijedi objavljen je na sh.wikipedia. Sa ovog mjesta: Red Army 1981,čestitka  za jubilej!)

Red Army Mostar ili pod punim nazivom Udruženje građana "Klub navijača Red Army Mostar" je organizovana navijačka grupa navijača Fudbalskog kluba Velež iz Mostara. Ova navijačka grupa se prvi put organizovano javlja 1981. godine pod nazivom "Crveni šejtani" (da bi uskoro nakon toga promjenili ime u "Red Army"), a ta godina se smatra godinom osnivanja. Uz to Red Army je prva navijačka grupa u tadašnjoj Jugoslaviji koja je službeno registrovala svoje postojanje kao udruženje građana 1991. godine. Moto grupe je Mostar u srcu, Velež do groba! a slogan Prestati nećemo nikada. Red Army se danas nalazi na istočnoj tribini (Red Army tribini) stadiona "Rođeni".


Fudbalski klub Velež je od svog nastanka 1922. godine, imao svoje vjerne navijače. Prva organizovana navijačka grupa nastala je 1981. godine pod imenom Crveni šejtani. Povod za njeno osnivanje bilo je učestvovanje i pobjeda Veleža u Kupu Maršala Tita protiv sarajevskog Željezničara. Tada nije bilo puno stalnih članova. Za tifoze Veleža prelomna godina bila je 1986. Povod je bio, još jedno finale Kupa, ovog puta sa zagrebačkim Dinamom. U Beograd je stiglo desetak hiljada Mostaraca.

Poslije tog finala odlučeno je da grupa ponese naziv Red Army. Neki su se i protivili, ali je ime ipak ostalo. U okviru Red Army-a djelovao je priličan broj malih grupa, a najbitnije među njima su bile: Zealots, Eagles, Chicago, Furia, Carina i druge.

Čvrsto jezgro Crvene armije sastojalo se od stotinjak ljudi, a računajući na sve, bilo je oko 1000 stalnih članova. Svoju podgrupu Red Army su imali i u Sarajevu (Red Platoon - Crveni Vod), a u početku je bilo navijača koji su dolazili iz Konjica, Čapljine, Travnika, Doboja, Tuzle, Dubrovnika itd. Kasnije se sve svelo uglavnom na Mostar. Red Army su bili brojni, s obzirom na veličinu grada. Engleze su uvijek imali kao uzore, a taj ostrvski način navijanja Veležovim tifozima je uvijek bio i najdraži. Red Army su oduvijek najveće rivalstvo imali sa splitskom Torcidom. U sezoni ’86 iz Mostara, tada grada sa 100.000 stanovnika, na prvenstvenu utakmicu u Split otišlo 8000 Veležovih navijača.

U istoj sezoni, u Mostaru, demolirano je 40-tak splitskih auta. Jedan od prvih incidenata na stadionima bivše domovine, koji je u medijima dobio veliki publicitet i čak nazivan Jugo-Hejselom, vezan je za Red Army i dogodio se 1987. godine u Tuzli, na utakmici Sloboda - Velež u zadnjem kolu. Veležu je pobjeda trebala za Slobodi za opstanak u prvoj ligi. 3-4000 pripadnika Red Army je otišlo u Tuzlu.

Kada je na utakmici Velež poveo, nastala je prava ludnica. Sudija iz Klisa je dosudio dva penala za Slobodu i ona je povela sa 2:1. Velež je bio šampion SFR Jugoslavije samo 13 minuta! Tada su navijači Veleža počeli gađati pomoćnog sudiju, a uprava Slobode je pozvala policiju. Počeli su preskakati ogradu i udarati. Stadion u Tuzli je imao vrlo usku kapiju. Tri hiljade navijača je tada krenulo kroz nju. Počela je opšta tuča i Red Army su bili izbačeni sa stadiona. Veležovi huligani su tada rušili sve pred sobom. Razvalili su robnu kuću i usput sve lomili, a stradali su i obični građani. Bilo je puno povrijeđenih. Ovi događaji imali su i dugoročne posljedice na uspon i kvalitet Red Army-a.

Međutim, bez obzira na ove nemile događaje, i u 90-im Red Army su nastavili sa navijanjem i gostovanjima. Red Army su bili žestoki protivnici nacionalizma.

Sredinom devedesetih počinje BH Liga, a Velež svoje domaće utakmice igra na stadionu u Vrapčićima pod lošim uslovima. Loše igre i loša organizacija, život na ivici materijalne egzistencije, te stadion bez tribina, samo su neki od razloga blijedog izdanja Red Army-a u tom periodu. Svoju renesansu Red Army doživljava u sezoni 1998./1999. Napravljeno je mnoštvo novih transparenata, većih i manjih zastava, izrađene su nove majice i šalovi, te izgrađena tribina za Red Army. Prateći Velež, Red Army su obišli sve prvoligaške i premijerligaške stadione u BiH.

(sh.wikipedia)