spagosmail

Dobrodošli na moj blog


22.04.2019.

Uz Dan planete Zemlja - Superlativi naše planete


Od 1970. godine, svakog 22. aprila obilježava se Dan planete Zemlja, „Earth Day“.
Taj dan treba ljude podsjetiti kakvo blago je planeta, na kojoj živimo. Koje drvo je najveće, koja rijeka je najduža, koji kontinent je najveći?

Najveći okean
71 procenat Zemlje je pokriveno vodom. 97 procenata od toga je slana voda. Postoji sedam svjetskih mora. Po površini je najveći Pacifik. Njegova površina pokriva trećinu površine Zemlje. Bez susjednih mora, Pacifik ima površinu od 166,24 miliona kvadratnih kilometara. Nosi naziv i Tihi okean, na sjeveru graniči sa Arktičkim okenanom, a ispod 60 stepeni geografske širine sa Južnim okeanom. Najdublja tačka Pacifika nalazi se na 11.034 metra, tzv. „Vitjastief 1“ u Marijanskom grebenu, južno od Filipina. Kao dokaz dubine vrijedno mjerenje izvršeno 1957. godine. Tada je izmjerena dubina od 10.994 metra na ovom grebenu.
Najveći kontinent
Sa površinom od 44 miliona kvadratnih kilometara, Azija je na prvom mjestu. Tamo živi 4,463 milijarde stnovnika u 50 država. Slijedi Afrika sa 30 miliona kvadratnih kilometara površine, sa 1,216 milijardi stanovika. Sjeverna Amerika  je na trećem mjestu sa 24 miliona kvadratnih kilometara površine i 997 miliona stanovnika.
Najveća zemlja
Na iznenađenje, veći dio površine joj leži u Aziji. Rusija ima površinu od 17,1 miliona kvadratnih kilometara, na kojoj se nalazi i najveća po površini šuma na svijetu.
Najviše stanovnika ima Kina 1,386 milijardi, uz površinu od 9,597.000 kvadratnih kilometara.

Najduža rijeka
Nil teče u Africi, od planinskog masiva Ruandi i Burundi pa do Sredozemnog mora, što je ukupno 6650 kilometara dužine. Nalazi se na prvom mjestu na svijetu, a protiče kroz 11 država.

Najviša planina
Sa 8.848 metara. Mount Everest na Himalajima je najviša planina na svijetu.
Pri tome je najviša tačka Zemlje nalazi na sasvim drugom mjestu. Vrh vulkana Chimborazo (Ecuador) je zbog njegove blizine ka ekvatoru najudaljenija tačka od središta zemljine kugle, sa 6384 kilometara. Mount Everets je pri tome od središta Zemlje udaljen oko 6382 kilometara.

Mjereno gledajući podnožje planine na morskom dnu, Mauna Kea na Velikom Islandu, na Hawaiima bi bila najveća planina na svijetu, sa ukupnom visinom, ispod i iznad zemlje 10.203 metara, od čega je iznad vode 4.205 metara.
Najdublje jezero
Bajkalsko jezero u Sirbiru (Rusija) je sa 1642 metra najdublje, a sa starošću od 25 miliona godina, i najstarije slatkovodno jezero na svijetu. Po površini najveće jezero, iako mu to ime ne govori, je Kaspijsko more, takođe u Rusiji. Ono mjeri 386.400 kvadratnih kilometara površine.

Najveća životinja
Plavi kit, hrani se planktonima, je najveća životinja na planeti Zemlja. Može biti dug do 33 metra, težak do 200 tona. Teži je oko 30 puta od najveće kopnene životinje, afričkog slona.
Najveći grad
Po broju stanovnika to je sigurno Tokio, sa više od 38 miliona stanovnika. Po površini je to Chongqing u Kini, sa 82 hiljade kvadratnih kilometara. (Za poređenje, Bosna i Hercegovina ima površinu od 51.197 kvadratnih kilometara).

Najveća zgrada
Burj Khalifa u Dubaiju (Ujednijeni arapski Emirati) ima visinu od 828 metara je najviša zgrada, a drugo mjesto pripada Shanghai Toweru u Kini, koji je 200 metara niži.

Najduža željeznička pruga
Transsibirska željeznica, skraćeno Transsib, je najduža željeznička pruga na Zemlji, od Moskve do Wladivostoka, dužine 9.228 kilometara, prolazi preko dva kontinenta i sedam vremenskih zona. S kraja na kraj vozi ukupno 144 sata, ili 6 dana, u jednom pravcu.

Najduži put
Panamerica vodi od Aljaske na sjeveru do južnom špuca Argentine. Ukupno je duga 30 hiljkada kilometara, prolazi kroz 17 država, kroz šet vremenskih i 4 klima zone.
(bild)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
22.04.2019.

Uz Dan planete zemlja - Misli globalno, djeluj lokalno


Danas, 22.4. je Dan planete Zemlja

Na pitanje:"Zašto ljudi zijevaju kad vide da to isto rade drugi?", jedan od mogučih odgovora je i iskonski nesvjesni strah da mu taj koji zijeva ne potroši kiseonik koji mu je životno potreban.
Globalni problem "modernog društva" o kom često slušamo rasprave, a vrlo rijetko čujemo konkretna rješenja su tzv ozonske rupe koje su posljedica pomanjkanja ozona u gornjim dijelovima atmosfere. Prljava industrija, nelojalna trka za industrijskim napretkom, posljedice masovnih ratnih razaranja, radijacija nuklearnih katastrofa i otpada, doveli su našu planetu do tačke kada se mora napraviti radikalan zaokret u pogledu očuvanja prirodne ravnoteže i opstanka Zemlje.
Da bi se napravio bar mali iskorak, trebaju korjenite promjene....ali, što bi naši stari kazali, od bešike, od prvog koraka.
Zato...misli globalno, djeluj lokalno...da bismo uživali u onom što nam priroda nesebično nudi!!!!
(Emica/facebook)
22.04.2019.

Kubanski flamingo


Mladi flamingo sa Kube začuđeno zagleda u svoja stopala, pomalo iritiran čudnim čarapama, koje pokrivaju njegove prste.
To su, u stvari, zavoji za rane, koje mu je zavio veterinar na karipskom ostrvu Curacao. Pošto se infekcija na stopalima povećala, flamingo je izveden iz zaštićenog područja sa susjednog ostrva Bonaire, i doveden u veterinarsku stanicu, gdje je ostavljen da se oporavi. Na noge su mu stavljene odgovarajuće bandaže koje će pomoći u zarastanju rana.
Bonaire je, inače, jedno od rijetkih mjesta gdje se flamingosi pare i legu.
Kubanski flamingo (Phoenicopterus ruber) ili crveni flamingo je vrsta flamingosa (Phoenicopteridae). Njegova staništa su lagune i slana jezera u Centralnoj i Južnoj Americi.
Kao i svi flamingosi, Kubanski flamingo su monogamni, što znači da u svaki novi reproduktivni period ulazi sa novim partnerom. u novi parni odnos.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
21.04.2019.

Važna pobjeda Veleža



(sportsport.ba)

Prva liga FBiH, 23. kolo

Metalleghe BSI – FK Velež 0:1 (0:0)

Stadion: Mračaj, Jajce

Strijelac: Brandao (55.)

Velež: Bobić – Dario, Zvonić, Marques, Mešanović – Zeljković – Ćosić, Vehabović – Behram, Ovčina – Brando. Na klupi su bili Bogdanović, Mrgan, Kuduzović, Osmić, Cvijanović, Samardžić i Berisha.

Metalleghe: Sušac, Kremenović, Pljevljak, Malbašić, Jusufbašić, Tankuljić, Danilović, Haračić, Kovač, Popović, Bešagić. Na klupi su bili Kukrika, Rizvanović, Brtan, Aljetić, Mehić, Popović i Simeunović.

U Jajcu je odigrana utakmica 23. kola Prve lige FBiH između NK Metalleghe BSI i FK Velež Mostar. Rođeni upisali super važnu pobjedu rezultatom 1-0 tena taj način zadržali prvo mjesto na tabeli.

Rođeni su dobro otvorili utakmicu, te su odmah dali do znanja da su u Jajce došli sa željom da odnesu tri boda. Sa druge strane, Tankuljić je oštrim startom u 5. minuti pokazao da se domaćin neće predati bez borbe, kada je zaradio žuti karton i dobro prošao.
Rođeni su prvi zaprijetili, Brandao i Behram su pokušali, ali bez uspjeha. Domaćin je tek u 33. minuti prvi put ozbiljnije prišao golu Bobića, kada su nakon dva vezana prekida pokušali doći do gola, ali bez promjene rezultata. Pred sami kraj poluvremena Rođeni su preko Brandaa pokušali doći do prednosti, ali se na odmor otišlo rezultatom 0:0.
Drugo poluvrijeme Rođeni su otvorili izmjenom, umjesto Ovčine u igru je ušao Cvijanović. Rođeni su silovito krenuli prema golu domaćina. Prvo je Vehabović pogodio prečku u 50. minuti, da bi Brandao doveo Velež u zasluženo vodstvo u 53. minuti. Ubrzo nakon toga, Rođeni su mogli i do drugog gola, ali je udarac Zvonića nakon prekida otišao malo preko gola.
U 60. minuti priliku za igru dobio je Berisha, kada je zamjenio Mešanovića. Domaćin je u 74. minuti opet zaprijetio nakon prekida, ali je odbrana Veleža dobro reagovala. U 85. minuti Brandao je napustio teren, a u igru je ušao Samardžić.
Do kraja utakmice nije bilo većih prilika, tako da je Velež upisao super važnu pobjedu rezultatom 1:0, te tako zadržao prvo mjesto na tabeli. U narednom 24. kolu Rođeni će ugostiti Rudar Kakanj.
(sport)

21.04.2019.

Divljim Pakistanom


Od planinskog masiva Karakorum do luka Gwadar n Indijskom okeanu trebao bi se odvojiti jedan krak novog kineskog Puta svile. I donijeti napredak. Pogledi na neke aspekte ovog mamutskog projekta. To će biti hiljade kilometara gradilišta, uz desetine hiljada radnika i troškove od 60 milijardi dolara.

Od 1960. godine stanovnici sela Zarabad, kao i dvije djevojčice sa slike, moraju preći preko drvenog mosta, kako bi stigli do autoputa Karakorum. Čitav ovaj region bi uskoro trebao biti bolje saobraćajno povezan.

Radnik Ditta zagrijava bitumen u metalnim bačvama na vatri podloženoj drvetom. I to je prilog izgradnji novog puta „Gwadar Marine Drive“, u blizini morske luke Gwadar.

Pakistanske pograničn službenik stoji ispred checkpointa kod Gwadara. Na zidu objekta stoji reklama za građevinski projekat „China Village“.

Pastir sa stadom ovaca u regionu Kohistan sluša muziku sa kineskog mobitela. U pograničnom regionu moguće je nabaviti kinesku robu po vrlo povoljnim cijenama.

Vozač kamiona Naseer vrijeme čakanja na utovar provodi gledajući filmove na televizoru unutar kabine njegovog kamiona. On prevozi robu u grad Karachi, sa njegovih 16 miliona stanovnika.
Novi investitori će potpuno izmjeniti ovu zemlju. Posvuda, i zauvijek.

Khunjerab prevoj, sa 4700 metara nadmorske visine, je najviši granični prelaz na svijetu. Pri temperaturi od vjetrovitih minus 16 stepeni, radnici instaliraju energetske kablove.

Nova trasa puta vijuga kroz Hunza dolinu. Iznad lebdi jedan pakistanski vojni helikopter.

Drvo za ogrijev pretovara se sa kamiona na kamion na sred puta, a kineski vozači u Sorstu čekaju da se završe carinske formalnosti za robu koju prevoze, te da se pretovari na pakistanske kamione.

Uz sve to, raste strahovanje da Kinazi već odavno ovdje imaju zadnju riječ.

Kinezi su već izgradili luku Gwadar u južnom dijelu Pakistana, i sav lučki pogon je u njihovim rukama. Ovdje se po svoj prilici više ne radi o luci i mostovima.
Više se radi se o uticaju koji Kinezi imaju širom svijeta.
(stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
20.04.2019.

Dan 420!


Do danas, 20.aprila, nisam imao pojma da brojka 420 ima neko posebno značenje. Prvo ugledah fotografiju sa plakatom sa jedne fudbalske utakmice kod nas, i ispod slike tekst, koji me uputi da se radi o nečem specifičnom, i na traganje za objašnjenjem o ovom broju. Nakon ukucavanja broja 420 na Google, dobih ponudu o bezbroj različitih tekstova, na raznim svjetskim jezicima, a onda potražih info na našim jezicima, i slijedila je također ponuda velikog broja tekstova, koji objašnjavanje značenja ovog broja. Uglavnom, radi se o datumu, 20. april, i dešavanjima koja su se desila toga datuma. Naravno, o svemu više u tekstu koji slijedi:

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu radiosarajevo.ba, dana 20. aprila 2019. godine)

Dan kanabisa - od njeg nikad niko nije umro niti se unesrećio

Brojevi 420, 4:20 i 4/20 samo su neki od simbola 20. aprila, međunarodnog dana proslave pušenja kanabisa kojeg svaki štovalac ove biljke obilježava na raznolike načine.

Priča kaže da su tzv. 'Waldosi' davne 1971. prvi upotrijebili termin, i to u kontekstu 'potrage za blagom', odnosno zaboravljene lokacije posađenog usjeva Indice za koji je doduše postojala mapa, no ne i točno odredište. Steve Capper, Dave Reddix, Jeffrey Noel, Larry Schwartz i Mark Gravich - studenti iz kalifornijskog San Rafaela - napravili su svojevrsnu konspirativnu skupinu 'Waldos' sa svrhom pronalaska lokacije, te su se sastajali kod kipa Louisa Pasteura pored srednje škole u 4:20. Šifra im je bila '4:20 Louis'. Nakon neuspješne potrage izraz su skratili na 4:20 i legenda je mogla započeti.

Kultni magazin 'High Times' odgovoran je za širenje priče, a Steven Hager od nje je učinio i svojevrsni kult povezan s bendom 'Grateful Dead' koji je također pomogao u promociji, pošto su iz relativno obližnjeg Palo Alta, predgrađa San Francisca. U početku je izraz korišten kao šifra za pušenje trave i eskivacija policijskih patrola, kasnije kao poštapalica Patricka Reddixa koji ju je podijelio s basistom benda Philom Leshom. Sve ostalo je povijest. Zanimljivo, kanabis je iste 1971. u UN-ovoj Konvenciji o psihotropnim supstancama ušao u tzv. 'Schedule I' razred - s tvarima za koje ne postoji nijedan dokaz da imaju medicinske blagodati i benefite. Propast pokreta Djece cvijeća stvara okvire za rastući aktivizam.

Takvi argumenti posve su deplasirani pošto je biljka i dio tradicionalne narodne medicine širom svijeta i predmet preko 2.000 naučnih studija. Problem nastaje nakon Prvog svjetskog rata - zbog niske cijene i netopivosti u vodi. Prohibicija i zabrana alkohola donose velike profite ilegalnim izvorima i kriminalnim interesnim skupinama, no glas naroda ovaj puta pobjeđuje ustaljene zakone. Automatski dolazi potreba za novom zabranom, a 'na tacni' se ponudila nepoznata 'halucinogena biljka iz Meksika pod nazivom Marijuana, od koje tinejdžeri doslovno polude'. Harry J. Anslinger, čovjek čija je karijera doslovno posrnula nakon blamaže sa zabranom alkohola, dobiva novu priliku i izglasava famozni Marijuana Tax Act iz 1937. godine. Zanimljivo, istovremeno država daje poticaje za uzgoj konoplje, naročito pred II svjetski rat. William Randolph Hearst prepoznaje poveznicu konoplje i marijuane, te pod snažnim utjecajem DuPont multinacionalne kompanije i Anslingerove borbe putem sve moćnijih medija promovira ovu biljku kao 'veliko zlo'.

Godine 1941. posve je uklonjena iz farmakoterapije i državnog popisa lijekova SAD-a. Koliko su argumenti bili bizarni i smiješni dovoljno govori navod zastupnika Johna Dingella u kongresu tijekom vijećanja protiv konoplje: 'Znamo da je to navika koja se širi, čuli smo iz novina. Broj žrtava od te teške ovisnosti je iz godine u godinu sve veći. Cannabis je prokletstvo koje proždire naciju'. Jedino gradonačelnik New Yorka Fiorello La Guardia uviđa kako je u toku novi 'lov na vještice' te radi odvojenu studiju o materiji u kojoj zaključuje da 'ne postoje dokazi da marihuana kreira zločine, agresivno ponašanje, seksualne delikte, promjene ličnosti ili otpornost organizma na istu kao što to navode mediji i pojedini političari' te je stavlja ispod ovisnosti o alkoholu, cigaretama i kocki. Gotovo dvadeset i pet godina je trajala 'tabuizacija' konoplje, a američka vojska ponukana izvještajima da konoplja stvara agresiju, zločine i poremećaje ličnosti naručuje studiju od Arthur DLC kompanije da bi biljku koristili kao oružje protiv neprijatelja u Vijetnamu. Istu ipak ne upotrebljavaju jer studija dokazuje kako su te osobine 'ili izmišljene ili znanstveno neponovljive'.
Godine 1970. dolazi konačno oružje protiv konoplje - zakon CDAPCA (Sveobuhvatni akt prevencije zlouporabe i kontrole droge) uz CSA dodatak (Controlled Substances Act). Konoplja je klasificirana u I. Klasu - Superteške droge koje uništavaju organizam i psihu, bok uz bok kokainu i heroinu. Primjera radi, IV. Klasa bio je Pentazocin (stotine ljudi u prvoj godini umrlo od nuspojava). Intrigira dodatak kako je kanabis do tog dana bez ijednog poznatog smrtnog slučaja ili fizičke ovisnosti. Do danas traje bespoštedna bitka oko legalizacije biljke, čak i na nivou industrijske i medicinske uporabe.

Kanabis nije profitabilna biljka i ne postoji niti jedan razuman razlog za zabranu. Naglasimo - niko nikada nije zbog nje umro, postao fizički ovisan ili se unesrećio.Nalazi se oduvijek na našim poljoprivrednim zemljištima, hranili smo stoku s njom i prisutna je kao dio prirode. Kada to objektivno promatramo - nema realnog razloga za zabranu, osim novčanog interesa i korupcije. Imao sam rak, trebao sam ulje za tretman, a oni opet nisu dopuštali iako nisu imali nikakav drugi lijek. Jedino ih zanima jesam li ja uzgajao 'travu' pa Vas spreme u zatvor, a to što sam bolestan i nemaju lijeka - nema veze! Sažeto rečeno - u zatvoru završite zbog bolesti, a tretman je odbijen. Ovo ponavljam kao papagaj - kada bi svi jednog jutra nakon buđenja zapalili joint, mislim da bi to bio bolji svijet. Taj dan ne bi bilo bijesa na cesti, ne bi vrištali jedni na druge kod kuće jer bi shvatili da za to nema razloga. Stalno smo pod velikim stresom. Suluda situacija je da je alkohol dopušten, a kanabis nije. Iskreno, nemam apsolutno ništa protiv piva ili vina, ali protiv žestokih pića? Naravno da imam, uništavaju organizam. Pa čak je suludo i razmišljati o činjenici da su cigarete legalne, alkohol reklamiran, neispitane farmaceutske supstance u slobodnoj prodaji, a kanabis je zabranjen', riječi su Ricka Simpsona s kojim je autor ovog teksta Ratko Martinović razgovarao u više navrata i dobar zaključak teksta. Sretan 420!
(radiosarajevo.ba)

20.04.2019.

Zarudile prve ranke 2019.

sa Bune, foto Perica Grujić

iz Ilića, Erna i Stipe (mostarskibehar)


U zadnja dva-tri dana putem društvenih mreža mogle su se vidjeti prve fotografije trešanja ranki. Iz Ilića i sa Bune.
Obično se pojavljuju oko 1. maja.
Nisu li ove godine malo poranile? 
U svakom slučaju lijepo ih je vidjeti.
Mnogi baš i ne vole ove prve, rane  trešnje, ali je lijepo videti da su tu. 
One su znak dolazeceg ljeta. 
Možda će ih i ljeto slijediti svojim ranijim dolaskom?
(spagos)
20.04.2019.

Taj čudesni svijet – Slike dana


Kako to izgleda kad čovjek ima jato (stado) gusaka i potjera ih na ispašu. Slika iz turske provincije Van, koja sa istočne strane graniči sa Iranom. U pozadini snijegom pokriveni planinski visovi.

U Nepalu su se proteklih dana održavale Pahachare svečanosti. Tokom tordnevnog praznika, kroz tantričke rituale  pozivaju se božanstva Kankeshvori, Bhardakli i Sankata, pri čemu sveštenici izvode svjetlosni ritual izmjena lampa u bojama.

Kinezi su poznati kao ljubitelji zmajeva. U primorskom mjestu Quingdao, posjetioci dolaze na plažu, kako bi puštali zmajeve da lete, pri čemu im obilato koriste primorski vjetrovi. Svaka zabava traži svoje mjesto i svoju priliku.

Nisu samo istočnjački narodi ljubitelji živopisnih bohja. Žene u sorbensko – wendiškim kostimima i njihovi pratioci odjeveni u istorijskim kostimima, sjedeći na čamcu, odlaze na otvaranje ovogodišnje tradicionalne sezone u Spreewaldu, kod mjesta Lübenau, u Brandenburgu, Njemačka.

A kako izgleda početak izborne kampanje u državi Malavi u Africi, vidi se sa slike, na kojoj se jedan pristalica vladajuće DDP, Demokratske napredne stranke u gradu Lilongvi, obojio od glave do pete bojama partije. Ni malo ne zaostaju ni ostali prisutni, obojeni u istom tonalitetu. Nije baš, da nam je nepoznato.

Posjetiocima u zabavnom parku Everli Resort u Yonginu u Južnoj Koreji, na putu “Lost Valley Wild Road”, omogućeno je da dožive bliski susret sa životinjama i da ih tom prilikom nahrane, kao što je slučaj sa žirafom na slici.

U Njemačkoj je počela berba šparoga. Jedan poljski radnik ih upravo vadi u polju kod mjesta Beelitz, jugozapadno od Berlina. Ovo mjesto je poznato po uzgoju šparoga, a samo za informaciju, kilo šparoga na pijaci i u samoposlugama, prodaje se po cijeni od 10 eura.

O ogromnim betonskim bistama bivših američkih predsjednika, odloženim u Parku prdsjednika u Croakeru u saveznoj državi Virginija, već smo imali priliku pisati na ovom mjestu. One tamo stoje prepuštene vremenu i nevremenu, nikoga baš puno ni ne interesuje, osim slučajne prolaznika, koji nabasaju na ovaj park usput. I turistička atrakcija ima svoj vijek trajanja. Svake četiri, ili osam godina, dopuni se novom bistom onog koji je već otišao. Tako ih se do sada sakupilo ukuono 43.

Cvjetna polja  Keukenhofu, kod holandskog grada Lisse, zadivljuju raznolikošću boja, a poznata su kao “Garden of Europa”, Cvjetni vrt Evrope.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
19.04.2019.

Samo da je otvorio knjigu



Mostarski hroničari ( Dž. Raljević, D.Marić, I Kajan, Š. Serdarević, M. Prstojević ( monografija „Nezaboravljeni Mostar“ ) bilježili su anegdote, zgode i nezgode, duhovita rješenja i komentare mostarskog gradonačelnika Mujage Komadine.
Evo jedne od njih:
Sina Saliha ( imao petoricu ) poslao u Beč na studij stomatologije. Salih brzo potrošio pare po blještavom Beču, zastao u ispitima, vratio se u Mostar.
“A gdje su knjige, jesi li i njih vratio ? pita babo.
“Jesam, eno ih u drvenom koferu u kojem sam ih i odnio”, reče Salih.
Kad tamo u koferu , u knjigama, u svim koricama složene sve krupne novčanice…
“Eto, nisi u njih ni zavirio, nema više studiranja u Beču, završi zanat u Mostaru”, ljutito će babo.
(mostarski.ba)


usput:

Odnos KuK krune prema današnjem euru:

1892. godine 1 kruna = 10,2 eura
1908. - 1912 1 kruna = 5,0 eura
1914 – 1918. 1 kruna = 2,0 eura

(izvor www.1133.at)

(spagos)
19.04.2019.

Skupa zabava u pustinji


Od petka prethodne sedmice, mnogi VIP i prominentni, kao Leonardo di Caprio (44), Paris Hilton (38) ili Orlando Bloom (42) hodočaste pustinju kod grada Coachella u južnoj Kaliforniji. Preko 200 hiljada privremenih hippija skakuću tokom dva vikenda u aprilu, od petka do nedelje, kroz pješčane oblutke. Rese, neon, denim, sjaj i mnogo, mnogo gole kože!
Coachella festival slavi svoj 20. godišnji jubilej.
Šta se krije iza Coachella Hype, pa da mnogi prominentni iz čitavog svijeta hrle u pustinju? Sa live performansima Jaden Smith (20), Ariana Grande (25) i američkog repera Kanye Westa (41) festival izvlači svoje adute iz rukava.

Međutim, ne radi se samo o finim tonovima. Mnogo važnije: Outfiti u što vrelijim pozama se masovno postavljaju na instagram. Među omiljenim motivima, jedan ogromni astronaut, jedan skoro iskonski zabavni park, sa ogromnim točkom, ispred koga promi zauzimaju svoje poze.
Ono što lijepo izgleda, uostalom i sasvim lijepo je skupo. Ko nije došao kao VIP (veza i protekcija) ili pozvan od strane nekog sponzora, mora duboko zavući ruku u džep.
Sam prevoz od Palm Springsa u pustinju, oko 20 minuta vožnje, košta lijepih 70 eura. Najjeftinija ulaznica sa jedan Coachella vikend košta oko 450 eura, a VIP ulaznice oko 900. Najpovoljniji hotel u blizini, košta 200 eura za noć.



A kako se radi o oufitima, kod žena nešto od toga nije puno ni vidljivo. One najčešćee jedva da nose nešto na sebi, često je to samo bikini sa providnim ogrtačem. To, ipak, ne znači da tvaj komad tkanine košta malo. Iza mnogih odjevnih predmeta, kriju se velika dizajnerska imena. A ako nema mjesta gdje bi se zašila etikte, onda se objesi Chanel ruksak, ili torba od Yves Saint Laurenta, sve u vrijednosti od nekoliko hiljada eura.



Ako preostane nešto novca, onda se može popiti pivo, ili pojesti hamburger, na prostoru festivala. Ili, možda i jedno i drugo? Pivo košta 11 dolara (10 eura), a čizburger i do 20 dolara (18 eura). Kugla sladoleda za desert košta 9 dolara (8 eura). Naravno i ostale cijene prate sve to, koktel na primjer košta 16 dolara (14 eura).


A za uspomenu, jedna majica, kao suvenir, jer mnogi iduće godine neće moći ni doći. Za mnoge je ovaj festival jedanput doživljeni životni san. Da ne ostanemo dužni cijena, majica 30 dolara (26 eura), džempar 60 dolara (53 eura). I naravno, na kraju treba platiti i prevoz nazad.
Kako rekoše: Coachella je raj za bogate hippije.
A za običnu raju, ima izać’!
(express)
(NovaSloboda.ba)

Stariji postovi