spagosmail

Dobrodošli na moj blog


15.12.2018.

Svijet je čudesno mjesto: Slike dana


Jedan malo neobičan način sređivanja frizure srpom, kako se to tradicionalno obavlja uselima indigenog naroda Miao u Kini.


U Port Moresbyju na Papua, Novoj Gvineji, izvođači u tradicionalnoj odjeći prolaze kroz bezbjedonosnu kontrolu na međunarodnom aeroromu Jacksons, prije nego što su se susreli sa sa američkim popredsjednikom Mike Penceom.

Javni toaleti u obliku glava životinja postavljeni su i fotografisani u kineskom Chongqinqu, povodom svjetskog dana toaleta. Ovaj dan, pod zvaničnim nazivom World Toilet Day, WTD, je zvanični međunarodni dan Ujedinjenih nacija, a uveden je kako bi se unaprijedile aktivnosti u cilju rješavanja globalne sanitarne krize.

U hotelu Willard u Washington D.C. održana je press konferencija Nacionalne federacije ćurana na kojoj su predstavljena dva ćurana, kojima je ove godine poklonjen život na Dan zahvalnosti u SAD.

Posebnu pažnju privlači pogled na ogromne talase koji su pri hladnom vremenu zapljusnuli svjetionik u Seahamu u Velikoj Britaniji.

Pred jednom svečano osvijetljenom džamijomu Karachiju, jedan pakistanski Musliman obavlja molitvu povodom rođendana poslanika Muhameda.

Na godišnjem festivalu na vodi „Tonle Sap“ u Pnom Penu u Kambodži, učesnici se pripremaju za trku u čamcima zmajeva.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
14.12.2018.

Voz života


Život je kao vožnja vozom, sa svim stanicama, obilascima i nesrećama. Ulazimo u voz, upoznajemo svoje roditelje i mislimo da će zauvijek s nama putovati, ali oni će na nekoj stanici izaći, a mi moramo nastaviti putovanje bez njih. U voz će ući mnogi putnici, naši braća i sestre, bratići i sestrične, prijatelji, pa čak i ljubav našeg života. Mnogi će izaći iz voza i za sobom ostaviti veliku prazninu. Za neke nećemo ni primijetiti da su izašli. To je putovanje puno radosti, tuge, pozdrava na sastanku i na rastanku.
Uspjeh se sastoji u tome da sa svakime uspostavimo dobar odnos.
Velika zagonetka je: Ne znamo na kojoj stanici moramo izaći.
Stoga moramo živjeti, voljeti, opraštati i uvijek davati najbolje od sebe! Jer kada dođe taj trenutak kada moramo sići s vlaka i naše mjesto ostane prazno, iza nas trebaju ostati samo lijepa sjećanja na nas, koja će zauvijek nastaviti putovati u vlozu života!!!
Želim ti, da tvoje putovanje svakim danom bude sve ljepše i da u prtljazi uvijek imaš ljubavi, zdravlja, uspjeha i novaca.
Hvala svim putnicima u vozu mog života!!! Snažni ljudi znaju kako svoj život držati u redu. Čak i sa suzama u očima mogu sa smiješkom reći: Dobro sam. Ako u to vjeruješ, pošalji ovo 10 osoba, uključujući i mene. Vidi što će se dogoditi za 30 minuta. Budi iskrena i pošalji to na sve koji su ti protekle godine izmamili osmijeh na lice. Šaljem ti ovo kako bih ti jednostavno rekla: lijepo je što postojiš.

P.S. Molm te, šalji voz dalje.
Ovo je iznimno lijepo.

(mostarskibehar)

14.12.2018.

Mostar, grafike iz 1918. godine

Tri grafike Mostara objavljene 22. septembra 1918. godine u američkim novinama "Detroiter Abend-Post" (Detroitska večernja pošta), koje su štampane na njemačkom jeziku.
Novinu je 1868. godine osnovao August Marxhausen, a pod tim imenom je izlazila sve do 1980. godine, kada je preimenovana u „Nordamerikanische Wochen Post“, (Sjevernoamerička nedeljna pošta).
U reportaži o Mostaru iz tog vremena objavljene su tri grafike, napravljene tokom boravka u Mostaru, od strane za sada nepoznatog autora.



Prva: u potpisu na njemačkoj gotici ima tekst Cafe und Rasierstube im Basar von Mostar (Edhaus? vom Marktplatz), 
u prevodu: Kafana i brijačnica na pijaci u Mostaru (Pijačni objekat)



Druga:Caffe Luft. Im Hintergrund de Podvelesch, 
u prevodu: Kafe Luft, u pozadini Podvelež.
Ovo je greška, u pozadini je brdo Hum.



Treća: Marktplatz von Mostar mit Markthalle, 
u prevodu: Pijaca u Mostaru sa natkrivenom pijacom.

(grafike priredio:Armin Džabirov/cidom)

(spagos)
14.12.2018.

Borba prsa u prsa


Dok se u Jemenu ljudi bore protiv gladi, u Brazilu se bore za specijalne ponude. „Black Friday“ – Crni petak, u jednom superxafsu u Sao Paolu: Rasprodaja televizora sa ekranom od 49 cola.
Neki su se gurali probijali laktovima, u svakom slučaju zaboravljeni su kućni odgoj i dobri maniri ponašanja. Pretpraznička kupovna groznica u kojoj su samo najjači ostvarili cilj.
Gledajući sliku u prilogu, žena u sredini slike sigurno nije prošla bez modrica na tijelu. Stoga, najljepše je sve to obaviti od kuće, online.
„Black Friday“ i „Cyber Monday“ u Njemačkoj su donijeli prihod od oko 2,4 milijarde eura.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
13.12.2018.

Povratak u budućnost...


Nakon 4000 godina došli smo na isto...
(mostarskibehar)
13.12.2018.

Intervju sa robotom


Poneki novinari tvrde da često nema razlike praviti intervju sa nekim političarem, ili sa robotom
Mašina koja sjedi u bijeloj fotelji se zove Sophia i predstavljena je na velikom međunarodnom sajmu tehnike u Moskvi. Ona dopušta da bude pitana od strane izvještača. Posjeduje vještačku inteligenciju i može jednostavnim rečenicama zabavljati i odgovarati na prethodno definisane teme, a prepoznaje i lica.
Njeni stvaraoci maštaju o svijetu u kome će se roboti i ljudi dobro razumijevati i sasvim normalno živjeti.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
12.12.2018.

Putovanje kroz vrijeme: Nekad i sad sa iste pozicije – Tepa




Mostar nekad i sad, fotografije sa iste pozicije u vremenskom razmaku od nekoliko decenija, do punog stoljeća. Fotografija nikad nije dosta, kao i pogleda u blisku ili dalju prošlost, onoliko daleku, koliko to dozvoljavaju fotografije napravljene nekada u našem gradu, od strane znanih i neznanih fotografa.
Danas uporedni pogled na Tepu iz 1930. i 2014. godine.
Za veliki dio stanovnika Mostara i okoline, Tepa je nekada bila cilj, razlog i smisao dolaska na nju. Zelena pijaca, ali i mjesto okupljanja i sastajanja. Na Tepu je dolazio i onaj ko ovdje nije imao posla. Da vidi nekog poznatog, da bude viđen, da kafeniše s prijateljem. Tu zvanično počinje Stari grad, a osjećao se već od Musale, a bogami i od HIT-a. Ali, takva Tepa se nalazi samo još u memoriji.
„Tepa je jedna riječ intimnog mostarskog riječnika”, kako nam to piše Ibrahim Kajan u njegovom tekstu „Stara mostarska tepa“, a riječ vuče korijen iz turskog jezika u značenjenju brežuljak ili uzvisina sa zaravnatim vrhom, a budući je u staro tursko vrijeme Tepa bila brežuljak u odnosu na najstariju mahalu Mejdan, dobila je ime Mala tepa, a u mostarskoj verziji ima samo jedno značenje – staru mostarsku pijacu.
Tepa je godinama bila mjesto okupljanja ljudi, jednih koji prodaju, drugih koji kupuju, svi govore u isto vrijeme, a svi se čuju i razumiju jedni druge.
„Bilo je uzvika, kratkih rečenica koje poput stihova kazuju da ‘jabuke govore’, da su pipuni ‘iz dženneta pristigli’, a za zelene karpuze su tvrdili da imaju ‘medeno srce slađe od meda’ – u što su mnogi vjerovali i pa su ih bez puno krzmanja s osmijehom kupovali i nosili svojim kućama po cijelom Mostaru”, opisuje Kajan.
Na Tepu se nekada navraćalo skoro svakodnevno. Bilo je više razloga za to. Nekada je Fejića ulica bila žila kucavica grada Mostara, sa skoro svim važnijim institucijama, a i prodajni centar grada Mostara, računajući i Glavnu ulicu.
Na Tepi i oko Tepe svakodnevno se nalazilo dosta prijatelja i poznanika, Tepa je bila mjesto svakodnevnog sastajanja i razmjene mišljanja, uz kafu, bilo u Ribarnici, ili u nekoj od drugih kafana, kojih nikad nije nedostajalo oko Tepe. Bilo je to ono što bi se danas nazivalo „chat” ili „twitter”, ali se tada moralo podignuti iz stolice, ili sa sećije, i izaći iz tople prostorije, i protegnuti noge. Do Tepe i nazad. Pa bio ga u Mahali, na Tekiji, na Aveniji, ili na Balinovcu.
A da je to bio običaj duboko ukorijenjen i usađen u sve stanovnike grada Mostara, najbolje pokazuje podatak da će svaki Mostarac, kojih danas ima na svim stranama svijeta, kad u tom nekom novom obitavalištu pođe na pijacu, reći samo jedno „Odoh na Tepu”.
A u stvari, mostarska Tepa je već poodavno prestala biti ono što je nekada bila.
Sad, kad je stara Tepa, ili ono što je u godinama poslije rata preostalo od nje, pometena, izgrađen novi objekat, po najnovijim standardima, šta bi se drugo moglo poželjeti, nego da se Tepi vrati barem malo onog starog sjaja i šmeka. Starijim generacijama po želji, i na radost.
Zadnjih godina, nažalost, pored Tepe se najčešće prolazilo bez namjere navraćanja. Osim u rijetkim slučajevima, tek da se prođe Tepom, da želja mine, da se vidi čega to ima na Tepi, da se eventualno nešto kupi, ili samo s namjerom da se napravi koji fotos sa Tepe u pravcu Starog mosta, ili Neretve.
Tepi fali života. Fali joj životnih sokova. Kao nekad. Na Tepu i Tepi se moraju vratiti ljudi. Nadamo se da će nova Tepa vremenom, ipak, donijeti nešto od toga.
Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara
(Novasloboda.ba)
12.12.2018.

Digitalna demencija i ovisnost o internetu




Tribina: „Nastavnici kao faktor u rješavanju ovisnosti o internetu“ održana u Mostaru

Inicijativa građanki/na Mostara IGM je organizovala je Tribinu, na kojoj se razgovaralo o korištenju „novih tehnologija“. Tribina je završnica provedenog projekta u tri osnovne škole, dvije iz Mostara i jedna iz Stoca (OŠ Zalik, OŠ „Mustafa Ejubović –Šeh Jujo“, OŠ Stolac).
Na početku projekta provedeno je anonimno anketiranje nastavnike s ciljem dobijanja informacija o njihovom mišljennju i stavovima o korištenju “novih tehnologija“ u obrazovanju. Rezultati koji su dobijeni analizom anketa su korišteni kao materijal za razgovor, za razmjenu mišljenja i kreiranje prijedloga o rješavanju problema vezanih za „nove tehnologije“, a sa kojim se susreću nastavnici i učenici. Na završnoj tribini su se poredili rezultati sa stanjem u zemljama u našem okruženju i drugim, razvijenim zemljama. Uvodničarka na ovoj tribini je bila profesorica dr. Zarema Obradović, koja je dala osvrt na neke od najaktuelnijih stavova iz ove oblasti.
Jedno od anketnih pitanja odnosilo se na potrebu da se javno govori o problemu prekomjernog korištenja interneta i zloupotrebi digitalnih medija.

Posljednjih dana se u Evropi govori o knjizi „Digitalna demencija“ dr. Manfreda Spitzera, neuropsihijatra iz Njemačke. Dr Spitzer počinje sa intrigantnim nazivoma.“ Kako mi i naša djeca silazimo s uma”. On u svom djelu upozorava roditelje da dječiji je mozak još u razvoju, da ograniče vrijeme provedeno ispred ekrana digitalnih medija.
Sva istraživanja dr Spitzera lično, tako i velikog broja naučnika širom svijeta) ukazuju da nas „pametni telefoni“, digitalni asistenti, računari, satelitske navigacije, kao i generalno stalna povezanost sa internetom – „oslobađaju“ uobičajenih mentalnih napora što za posljedicu ima da naše psihičke sposobnosti slabe i da postajemo sve ovisniji o tehnologijama.
Prema raspoloživim naučnim saznanjima, kompjuter je za učenje potreban koliko i bicikl za plivanje. Spitzer, kao i drugi autori smatraju da je korisnije unaprijediti osnovni životni standard djece (obezbijediti im kvalitetnu užinu, čiste i uslovne škole, te sposobne, motivisane nastavnike) nego zatrpavati škole skupom informatičkom opremom koja brzo zastarijeva, traži stalno softversko i hardversko unapređivanje, a nedovoljno je upotrijebljena u nastavi.

Sa učesnicima u projektu se razgovaralo o upotrebi mobitela kao nastavnog sredstva, te se usaglasili da to nije moguće, jer mobitel nije nastavno sredstvo, niti se od djece može zahtijevati da svi imaju iste (skupe) mobitele za rad u školi. Zbog različite ekonomske moći roditelja, na ovaj način se diskriminišu djeca roditelja koji nisu u stanju da djetetu obezbjede skup mobitel, a što nikako ne treba da utiče na njihove rezultate u nastavnom procesu. Mnoge zemlje, znatno naprednije od nas (SAD, Australija, Južna Koreja, Francuska) odustaju od nepotrebne digitalizacije u ranom dječijem uzrastu i vraćaju se tradicionalnim načinima učenja. Možda je vrijeme da i mi razmislimo šta činiti u budućnosti kako ne bismo napravili greške koje se teško ispravljaju.

(Novasloboda.ba)

12.12.2018.

Kad se zemlja trese




Cesta Vine Road, koja vodi sjeverno od Anchoragea na Aljasci u SAD, izgleda kao zdrobljeni komad neke igračke.
Razlomljena na bezbroj sitnih komada, cesta svjedoči o nevjerovatnoj snazi zemljotresa koji je zadesio ovaj kraj. Sve se dešavalo u 8,29 sati po lokalnom vremenu, a ljudi su u paničnom strahu istrčavali iz kuća i prodavnica. Centar zemljotresa jačine 7 stepeni, bio je na dubini 40 kilometara i samo 13 kilometara udaljen od ovog najvećeg grada na Aljasci. Nije bilo vijesti o mrtvima, a mnogi objekti su jako oštećeni. Više od 200 naknadnih potresa manje jačine nisu davali mira ni ljudima ni prirodi.
I ono, što bi za nas trebalo biti najinteresantnije: U roku od samo nekoliko dana porušene ceste i oštećeni mostovi postali su prohodni. Da sve bude još impresivnije, sve je rekonstruisano na teškim minusima i pri brzini vjetrova do 100 kilometara na sat.
Rekonstrukcije su trajale bez pauziranja, 24 sata dnevno, a obim radova može se ilustrovati činjenicom da su vlasti i inžinjeri morali pregledati i po potrebi intervenisati na čak 243 mosta.
(express)
(NovaSloboda.ba)
11.12.2018.

Najviše stogodišnjaka u BiH živi u Mostaru


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba, autor: Dž. Č.)

U BiH žive 752 osobe koje imaju sto i više godina, najstariji 114-godišnji Sarajlija

Najstarija osoba u Bosni i Hercegovini živi u Kantonu Sarajevo i ima 114 godina, dok u našoj zemlji žive ukupno 752 osobe koje imaju stotinu i više godina.

Kako saznajemo iz Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA), u našoj zemlji je mnogo više žena koje imaju stotinu i više godina.

"Od ukupnog broja stogodišnjaka, muškaraca je 214, a žena 538", kazali su nam iz IDDEEA-e.

Najviše stogodišnjaka živi u Mostaru i to 46, od čega 13 muškaraca i 33 žene.

Do prije dva mjeseca, u BiH je živjelo 769 osoba starijih od stotinu godina kada je također broj žena koje su napunile 100 i više godina bio dvostruko veći.

Inače, kako saznajemo, nastarija osoba u BiH je muškarac rođen 25. septembra 1904. godine koji živi na području Općine Stari Grad Sarajevo.

Najstarija osoba na svijetu je 115-godišnja Kane Tanaka. Vjeruje se kako je najdugovječnija osoba na svijetu dosad bila Francuskinja Jeanne Calment koja je živjela 122 godine i 164 dana. Najdugovječniji muškarac u historiji je Japanac Jiroemon Kimura koji je živio 116 godina i 54 dana.

Način ishrane, što manje stresa i životna sredina su neki od najčešćih savjeta koji su dugoviječne osobe izdvajale kao segmente kojih su se u životu pridržavali.
(klix.ba)


Broj stogodišnjaka u BiH podigao je veliku prašinu uoči ovogodišnjih izbora. Tada ih se na biračkom popisu našlo čak 8.764.
Zbog toga je IDDEEA objaviila kako se zaključno s 15. septembrom ove godine, u BiH živjelo 769 osoba starijih od 100 godina, od toga 218 stogodišnjaka i 551 stogodišnjakinja.
Za tri mjeseca 17 manje.


Noviji postovi | Stariji postovi