spagosmail

Dobrodošli na moj blog


14.12.2017.

Neobični maraton










Možda najneobičnija maraton trka na svijetu održana je polovinom novembra u kineskom gradu Qingdao, u jugoistočnoj kineskoj provinciji Shandong. U stvari, start trke je bio u tom gradu, a staza je učesnike vodila pretežno preko kilometrima dugog mosta preko morskog zaliva Jiazhou Bay, ispred ovog grada.
Maraton je 11. segment sveukupnog kineskog maratona “Run China 2017”. Na maratonu je uzelo učešća preko 20 hiljada takmičara iz više od 20 zemalja na svijetu i regije.
Pored mosta, staza maratona je dijelom išla i prekrasnom obalom grada Quingdao, prošla pored mnogih znamenitosti uključujući izvanredne pejsaže “zelenih pločica, zelenih stabala, plavog mora i azurnog neba”, te beskonačnog šarma “grada jedrenjaka” i karakterističnog pogleda  “planinsko, okeanskog” grada.
Naravno, na kraju, ako koga to još interesuje, pobijedio je Abazavi, takmičar iz Mongolije, učesnik olimpijade u Riju, a kod žena je pobijedila Beckley Tadesse iz Etiopije.
Već je najavljeno da će se broj maratonaca sljedeće godine ograničiti na 30 hiljada.
(izvor:chinesetoday)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
13.12.2017.

Nepreskočivo: Reklama za kanal Servus TV


Besplatna reklama za Mostar na reklami za televizijski kanal Servus TV.
Sve što treba jedan dobar tv program: filmovi, dokumentarni program, sport, kultura.
Naravno, slika skoka sa Starog mosta u Mostaru ne može proći neprimjećena.

(spagos)
13.12.2017.

Sitan znamen: Menu hotela Neretve


Hotel Neretva ili Narenta kako su je zvali stranci, izgrađena je 1892. godine. Vlasnik i glavni finansijer izgradnje hotela bila je sama Austrougarska monarhija. Novi tip gradnje, novo uređenje interijera bili su nezamislivi za običan narod.
Pored ogromne restauracije, gostinjskih soba, sale za sastanke, i kuhinja je bila usklađena uređena s evropskim standardima. Tu su se mogle, uz živu klavirsku pratnju, čitati evropske novine, pojesti Wiener šniclu ili Sacher tortu pripravljenim od strane kuhara dovedenih specijalno iz Praga.
Nakon izgradnje, hotel je postao stjecište mješavina raznih kultura, mogli ste tu susresti krinoline i polucilindre, turbane i fesove, državne i bankarske činovnike, vojnike i elegantne oficire, zapadnjake koji su se tu našli po ko zna kakvom poslu. Bilo je to zborno mjesto šarolikog svijeta.
Na istočnoj strani se nalazio vrt s vodoskokom, postojala je čarobna veranda, gdje se rado sjedilo naveče, gdje je i domaće stanovništvo dolazilo i rado ispijalo kriglu piva ili rashlađene Žilavke ili Blatine
Na osamnaestogodišnjicu izgradnje, u njemu je odsjeo i car i kralj Franjo Josip I., u vrijeme njegove posjete Mostaru.
Ovdje donosimo menu restorana hotela od 18. avgusta 1913. godine. Napominjemo da je menu svakodnevno bio drugačiji i pisan isključivo na francuskom – jeziku kuhara.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
13.12.2017.

Bijeg ispred loše klime

luka Bremerhaven 1880.

Naučnici sa Univerziteta u Freiburgu (Njemačka) analizirali su u kojoj mjeri su promjene klime u 19. vijeku uticale na talas izbjeglica iz Njemačke. Oko pet miliona Nijemaca je u to vrijeme odputovalo u Ameriku.
Tim istraživača i geografa svoje rezultate su objavili u naučnom časopisu „Klima u prošlosti“, „Climate in the Past“. Oni su tom prilikom usporedili statistike žetve, podatke o vremenu i cijene žitarica sa brojem iseljenih stanovnika i razvojem iseljavanja.
Utvrdili su da je postojalo šest velikih talasa migracija. Prvi pokret iseljavanja desio se 1815. godine, kada je izbio vulkan Tambora na Sumatri, a to je dovelo do toga da je čitavo ljeto iza toga bilo tamno.
Međutim, nije samo hladno vrijeme tjeralo ljude na iseljavanje. Napominje se da su 1846. godine, tokom trećeg talasa iseljavanja, zbog suše i velike vrućine žitni silosi ostali skoro potpuno prazni, pa je  shodno tome, iseljavanje bilo uzrokovano pojavom gladi.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
12.12.2017.

Jedna slika hiljadu sjećanja: Česma sa stare autobuske stanice u Mostaru

ostaci česme 2017.

autobuska i željeznička stanica 1964.


oko 1900.

pogled iz vazduha danas 2017.

Ostaci česme na staroj autobuskoj stanici u Mostaru

Slika ostataka česme sa stare autobuske stanice u Mostaru, koju je na facebook postavio Enes Vukotić, izazvala je mnoštvo diskusija i kometara.

Stara autobuska stanica u Mostaru odmah iza Drugog svjetskog rata bila je smještena u ulici Moše Pijade, današnja Kolodvorska. Nalazila se sa druge strane ulice, nasuprot stere željezničke stanice, tako da je svojim položajem putnicima omogućavala nesmetan nastavak putovanja u svim pravcima koje je pokrivala željeznca, ili brojne autobuske linije prema mjestima širom Hercegovine i dalje. Ovdje treba napomenuti da je lokalni autobuski saobraćaj za prigradska mjesta imao svoju stanicu, koja se nalazila na istoj strani nakojoj se nalazila i zgrada stare željezničke stanice, a preko puta hotela Hercegovina i upravne zgrade ŽTP.
Autobuska stanica je ustvari bilo stajalište autobusa, koji su se parkirali počevši od hotela Hercegovina pa sve do zgrade tadašnjeg Okružnog suda, jedan iza drugog. Na samom ulazu u hotel Hercegovina bila je smještena Biletarnica u kojoj su se mogle kupiti karte za prevoz, ili kako se to nekada govorilo „bileti“ pa od toga i potiče ime Biletarnica.
O postojanju autobuske stanice na ovom mjestu prije Drugog svjetskog rata nema pisanih tragova, a jedni pisani tragovi koji spominju prevoznička preduzeća u Mostaru potiču iz sjećanja suvremenika, kao što je u sjećanju „Mostar čaršija kakve više nema“ napisao Hilmija Šiširak.
On na ovu temu spominje:
„...počev od kafane “Jagnje”, pa do upravne zgrade ŽTP-a, bilo je par malih dućana i brijačnica, kao i poslovne prostorije tek formiranog preduzeća “Špedicija”. Prvi direktor “Špedicije” bio je Remzija Puzić. Kasnije “Špedicija” prerasta u “HAP” (Hercegovački autoprevoz), da bi se, zatim, iz njega iznjedrio mostarski gigant “Autoprevoz”.
Česma sa slike, stajala je negdje u blizini jedne brijačnice, vlasništvo Alije Agića, malo sjevernije od Biletarnice, a služila je putnicima i namjernicima za osvježenje, pogotovo u ljetnom periodu i vremenima velikih vrućina, kada se, tada najčešće makadamskim prašnjavim putevima stizalo u Mostar iz raznih pravaca Hercegovine pa je osvježenje od vrućine i prašine bila prijeka potreba.
Ovdje valja napomenuti da su se jedno vrijeme, prije izgradnje nove autobuske stanice u sklopu kompleksa sa Željezničkom stanicom, međugradski autobusi zaustavljali i polazili sa Musale.

(spagos)
12.12.2017.

Arhitektura budućnosti: Stambeni kompleks Interlace u Singapuru







Na Svetskom arhitektonskom festivalu održanom je u Singapuru prije dvije godine, žiri renomiranih arhitekata najzapaženiju nagradu, “Svetska zgrada godine”, dodijelio je za kompleks “The Interlace” u Singapuru, koji je pobijedio u konkurenciji 338 drugih finalista.
Jedinstveni stambeni kompleks „The Interlace“ u Singapuru razvijen je tokom 2013. godine u arhitektonskim biroima OMA u saradnji sa njemačkim dizajnerom Ole Scheeranom. Kompleks je na festivalu dobio nagradu Urban Habitat Award i dvije nagrade Singapura u oblasti „zelene“ arhitekture i univerzalnog dizajna..
Kompleks zauzima 8 hektara i predstavlja 31 modularni blok, od kojih svaki ima dužinu od 70 metara i 6 spratova. Opšta visina kompleksa dostiže 24 sprata. Stambeni blokovi su složeni u asimetričnoj formi, što daje mogućnost stvaranja panoramske slike iz svakog stana. Projekat obezbjeđuje pristup vazduha u svako dvorište i omogućava rast visokog drveća na krovovima zgrada. Prilikom projektovanja sistema života u zgradi, vodilja je bila trajektorija sunca.
Ovim projektom Ole Scheeran je realizovao neku vrstu „društvene utopije“. 31 stambeni blok za osobe sa niskim prihodima projektovan je na periferiji Singapura. Njemački dizajner je stambene blokove složio u monumentalni stambeni kolaž sa zelenim krovnim površinama, međuspratovima i dvorištima. Slaganjem zgrada jedne na drugu, ne samo da je stvoren pristupačan životni prostor u jednom od najskupljih gradova na svijetu, nego su stanarima ponuđene zelene površine i mogućnost rekreacije, mnogo drugačije nego kod konvencionalne gradnje stambenih kompleksa.
(izvor:interlace)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
11.12.2017.

Bijela nedelja







10. decembar 2017.

Zima je druge nedelje decembra svoj bijeli prekrivač razastrla iznad većeg dijela Evrope.
Posebno lijepo za pogledati bilo je u Freudenbergu, u Siegerlandu, Njemačka, (naslici), gdje divlje-romantični utisak odaju tamne grede tamnošnjih poludrvenih kuća.
Bez obzira na romantiku koju pruža ovaj pogled, ništa manje za tim nisu zaostajali ni pogledi na bijele vjetrove, koji su preko planinski vrhova dizali bijelu sniježnu prašinu na Bjelašnici,
Naravno, ko je želio nešto malo više od obične šetnje po snijegu, dolazio je u pasnost od klizanja. Brojni udesi na saobraćajnicama, otkazani letovi aviona i bezbrojne sportske manifestacije.

(spagos)
11.12.2017.

Bliski susret pod vodom: I ajkulu znaju zaboliti zubi


U plitkim vodama ispred Bahama, Joe Romeiro, filmski režiser i zaštitnik ajkula, susreo se sa jednom, četiri metra dugom ajkulom čekićarom (Sphyrnidae). Za većinu ljudi, jedan ovakav susret u vodama okena bio bi noćna mora.
Romeiro je ronio skoro tri sata uporedo sa ajkulom i pri tome otkrio jedno inficirano mjesto, kao i rane u predjelu zubnog mesa. Istog časa je ispružio ruku i izvadio joj dva slomljena zuba.
Ispod slike na instagramu upozorio je ostale da ne čine nešto slično.
Opasno po život.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
10.12.2017.

Pica svjetsko kulturno naslijeđe














Unesco je „umjetnost pravljenja napolitanske pice“ proglasio nematerijalnim svjetskim kulturnim naslijeđem.
Ko poznaje šta je sreća pojesti jednu pica margarita u Matteo u Napulju, (kao što je to direktno iz ruke učinio Bil Clinton prije nekoliko godina) taj zna naravno, da je ujetnost napolitanskih pica majstora, koju je sad Unesco ozbiljno proglasio za kulturno svjetsko naslijeđe, sasvim ispravna odluka. I stoga, to je baš umjetnost, A uz to još svašta nešto pored bazilikuma, mocarele i paradajiza. Umjetnost, kultura kao i kulinarstvo nalaze se baš u činjenici, da su oni više od naizgled samo običnog zbira sastavnih dijelova.
Unesco je svoju odluku obrazložio činjenicom da je pečenje pice jedan ritual, a kako to objašnjavaju pravi napolitanski mastori, oni se tokom spravljanja pice kreću na pozornici Pica je važan dio tamnošnje kulture i društnog života, a dovela je dotele da generacije od oko 3000 pica majstora u ovom gradu njihovim umjećem pišu istoriju.
U obrazloženju aplikacije Italije za kulturnu baštinu stoji da pica nije bila samo dio njihove prehrambene kulture, već je vjekovima uticala kako na knjiženvost tako i na muziku.

(spagos)
10.12.2017.

Negdje daleko: Tiho ostrvo La Palma











La Palma (puno ime: La Isla de San Miguel de la Palma) je sjeverno zapadno ostrvo Kanarskih ostrva u Atlanskom okeanu i pripada pokrajini Santa Cruz de Tenerife. Glavni grad je Santa Cruz de la Palma, a najveća opština Los Llanos de Adriane.
La Palma je po vulkanskoj aktivnosti jedno od najugroženijih ostrva Kanarskog ostrvlja. Međutim, u odnosu na ostala ostrva na Kanarima, ovdje je preko 40 posto ostrva prekriveno šumom, pa se zbog toga zove i Isla Verde (Zeleno ostrvo). Do sada je La Palma bila zaštićena od masovnog turizma, pa su mnoga mjesta na ostrvu sačuvala njihov izvorni katakter. Ovdje jedno malo putovanje po La Palmi i njegovim znamenitostima, vrijedno je pomena.
Naziv „slow island“, tiho ostrvo, neki način ovo ostrvo u Atlanskom okeanu označava da na njemu nema mikakve brzine ni trke. Sve ide lagano, svojim tokom, pa je zbog toga pravo mjesto za odmor onima koji, inače, žive život u petoj brzini.
La Palma ima mnogo toga za ponuditi na njenih 708 kvadratnih kilometara površine i vrlo je poznata po ljepoti eklektičnog pejsaža i čiste i netaknute prirode. Zbog toga nije ni čudo da ga na španskom jeziku zovu „La Insla Bonita“ – prelijepo ostrvo.
Ostrvo nudi iznenađenja na svakom od njegovih hiljadu kutaka sa šarmatnim insajderskim savjetima, malim selima kao iz bajke i njihovom tradicionalnom arhitekturom. Jednako spektakularan je i vulkanski podvodni svijet oko ostrva. Ostrvo nudi spektakularan svijet uvala, pećina i bezrojnih ribljih vrsta. Plaže sa kristalno čistom vodom jednostavno mame posjetioce da se opuste u toplom ljetnom vremenu. Bilo na Playa de Los Cancajos, Playa de Puerto Naos, Playa del Puerto de Tazarote, ili na Playa de Bajamar, svugdje se osjeća harmonija netaknute prirode, uz toplo kanarsko sunce, što djeluje opuštajuće
Za one koji su malo nemirnijeg duha i ne mogu stajati u mjestu, na raspolaganju je prekrasna priroda, brojne staze za hodanje vožnja biciklom, uspon na planinske vrhove, ili spuštanje u dubine pećina. Prava stvar za punjenje baterija uz nezaboravna iskustva usred netaknute prirode. Puno toga se može otkriti i u vodi. Slikovite podvodne pejsaže stvaraju pećine formirane od lave vulkana, kao i suptropski biodiverziteti. Dovoljno je zaroniti u ovaj jedinstveni doživljaj. Posebno su vrijedne pažnje i spomena Los Cancajos, Tazacorte i Peurto Naos.
Klima je blaga tokom čitave godine, i jednostavno mami da se dođe u posjetu ovom „slow islandu“.
Na slikama u prilogu:
Fenomen mora oblaka (Mar de nubes)
Calle Real u Los Llanos de Adriene
Tradicionalni način dobijanja soli, ručni rad u Salinas Marinas de Fuencaliente
Vjetrenjača u Las Triciasu
Kupalište Puerto Naos, kao iz snova, na zapadu La Palmasa
Umjetnost ručne izrade cigara u La Palmi – Puros Palmeros
Prašuma u Barranco Magdalena
Uspon na Ruta de los Vulcanos, brdo koje nosi naziv Vulkan.
(izvor:web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Noviji postovi | Stariji postovi