spagosmail

Dobrodošli na moj blog


17.08.2017.

Hadži Husein Kotlin mesdžid na Luci







Davne 1651.godine, hadži Husein Kotlo dao je da se napravi mesdžid na Luci, stotinjak metara sjeverno od Šarića džamije.
S desne strane kapije, ćošu duvara krasila je kamena munarica sa vanjskim stepeništem iz prostrane avlije. U avlijskom pročelju je bila prostorija, čija se unutrašnjost nije razlikovala od unutrašnjosti džamija. Hadži Kotlina zadužbina se koristila kao mekteb sve do tridesetih godina prošlog vijeka. Pedesetih godina istog vijeka koristila se kao stambeni prostor imama, koji su dolazili sa strane.
Desetak godina poslije, u dvorištu su za imame izgrađena dva stana u vidu dvospratnice, a stare prostorije su napuštene sve dok ih zub vremena nije dokrajčio.
Početkom ovog vijeka još su se nazirali tragovi starog mesdžida, da bi u aprilu 2017. godine počelo raščiščavanje prostora. Završni radovi na objektu, koji će, po svoj prilici, biti vrtić, u toku su ovih dana.
Mještani Luke nijemo posmatraju, nadajući se da će Zavod za zaštitu spomenika konzervirati, popraviti ili obnoviti munaricu, kako bi se zaštitila posljednja od mnogih munarica koje su postojale u Mostaru.
Inače, porodica Kotlo je stara mostarska porodica s Mejdana (Luka), koja je dala još jednog vakifa (donatora), Ahmeda ef. Kotlu. Njegova džamija je bila na lokalitetu od Mejdana prema Tekiji. Potomci porodice Kotlo i danas žive u Mostaru.


Tekst i fotografije: Emina Redžić Muftić
17.08.2017.

Sjećanje na Kralja rock'n'rolla: Četiri deecenije od smrti Elvisa Presleya






Ikona? Kradljivac? Sex simbol? Prijetnje društvu? Heroj? Narkoman? Kralj?
Postoji samo jedan Elvis Presley, ali postoje i mnogi Elvis Presleyi. Nije to nikava zagonetka, niti igra riječi onih koji su nepovratno promijenili zvuk i izgled savremene muzike, a uz to, promijenili pop kulturu pedesetih godina pa sve na ovamo.
To se ne odnosi ni na 35 hiljada Elvisovih imitatora, koliko ih je zvanični registrovano širom svijeta, koji su još uvijek aktivni, 40 godina nakon što je harizmatini pjevač, The King of Rock'N'Roll, napustio ovaj svijet 16. augusta 1977. godine.
Umro je od srčanog udara u Memphisu, u njegovom Graceandu, koji još uvijek privlači oko 600 hiljada posjetilaca godišnje, što je drugo mjesto po posjetama, nakon Bijele kuće u Washingtonu.
Imao je samo 42 godine, a prema izvještajima, u trenutku smrti bio je težak 159 kilograma, čak 84 kilograma više nego što je imao kad su mu bile 32 godine.
Tokom autopsije, utvrđeno je korištenje deset različitih lijekova, kao i deset puta jača doza kodeina.
Umro je premlad. Samo dvije godine više od četiri decenije.
Kao srednjoškolac, pa siromašni vozač kamiona u Memphisu, bio je ambiciozni pjevač, kasnije bogata pop zvijezda, vodnik u američkoj vojsci, tužni seksualni simbol, filmski idol, zabavljač u Las Vegasu,  žrtva slave i još mnogo toga.
Najvažnije od svega, rok zvijezda, neobični revolucionar i kulturni fenomen, koji je mijenjao tok igre, čiji se uticaj protezao od Beatlesa, U2, pa sve do Brune Marsa i dalje.
„On je bio ikona, kao niko drugi u američkoj muzici“, rekao je Oates iz Hal and Oates.
„Kad je Elvis izlazio na scenu to je bilo kao da izlazi divlja zvijer“, kazao je Paul Stanley iz grupe Kiss.
U onome što je radio, postojale su istovremeno i seksualnost, i opasnost, i radost, a to je znak fenomena. Bio je šablon generacije, jer su svi oni koji su došli iza njega, kopirali su taj šablon.
Pod njegovim uticajem, razvili su se Beatlesi, Bob Dylan i mnogi drugi.
„Elvis je moj čovjek“, rekao je jednom prilikom Paul McCartney, „Imao je veliki uticaj na Beatlese“.
„Bilo je i drugi sjanih američkih veličina, ali je jedan bio Elvis”, rekao je bivši bubnjar Beatlesa Pete Best. „Uticaj koji je imao na Beatlese pokazivao se od repertoara, do načina na koji smo izvodili muziku i ponašali se na sceni“.
Ringo Star, koji je zamjenio Besta u Beatlsima, o Elvisu kaže:. „Elvis mi je zavrnuo glavom, svi koje ste do tada slušali djelovali su kao starci, kad se pojavio Elvis. Nema puno onih koji ga ne vole. Sve što je radio, od početka svoje karijere do njegovog specijalnog povratka, kada je nosio crnu majicu, bio je nedodirljiv“.
Pokojni John Lenon je jednom otvoreno rekao: „Prije Elvisa nije bilo ništa“
Zapravo, bilo je prije Elvisa mnogo onih koje je inspirisao svijet bluesa, gospela i R&B. Tu spadaju mnogi nadareni, ali ne do kraja definisani afroamerički muzičari i pisci koji su kreirali rock'n'roll.
U vrijeme kad je SAD još uvjek bila rasno podjeljena Elvis je posjećivao noćne klubove u Memphisu u kojima su nastupali Ike Turner, Jackie Wilson, Litle Junior Parker, Matt „Guitar“ Murphy i drugi. Sjajna senzualnost njihovih pjesama bila je njegova glavna inspiracija.
Prvi Elvisov komercijali objavljeni snimak bila je njemu poštovana verzija bluesmana Arthur „Big Boy“ Crudupa, „That's Alright Mama“
Snimao je pjesme crnih umjetnika, Roy Browna, Little Junior Parkera, Arthura Guntera, Kokomo Arnolda i Jesse Stonea. Pjesma „One Night of Sin”, (Jedna noć grijeha) autora Smiley Lewisa, snimljena je kao „One Night with you” (Jedna noć s tobom), 1959. godine. Mnoge pjesme koje je Elvis otpjevao, napisali su afroamerički muzički umjetnici, što u ono vrijeme niko nije vjerovao
Ipak, iako je možda Elvisi bio mnogo ljepši izvođač, nego stvarni inovator, moć, raspon i emocionalna dubina njegovog pjevanja, kako na sceni tako i na snimcima, bili su neosporni, kao što je ostala neosporna njegova sposobnost da prevaziđe takve pjesme, sjajnom snagom njegovih muzičkih sposobnosti i njegove ličnosti.
„Pa čak i onda, kada bi na sceni u Las Vegasu, na trenutak zaboravio tekst, i to je bila opera. Živa opera”, rekao je jednom prilikom Bono.
Njegov pad je bio i umjetnički i fiziki i duhovni. Zvijezda je postala žrtva vlastitog uspjeha. Uz sve to, postao je lagan plijen menadžerima, jer je to već bilo van njegove kontrole, koji su u njemu vidjeli samo unosan internacionalni brend i način za vlastito bogaćenje.
Elvis je od rane mladosti bio željan da se o njemu čuje. Tako stručno je miješao bluz. R&B i gospel prevazilazeći društvene i rasne barijere u to vrijeme. Od toga je napravio je snažnu kombinaciju koja je promijenila njegov život, a sa njim i svijet.
Krajem šezdesetih godina, kompozitor i dirigent Leonard Bernstein ga je nazvao „najvećom kulturnom snagom 20. vijeka”.
(izvor:thewest)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
17.08.2017.

Kina: Bebe na tekućoj traci


Prije tačno godinu i po dana oficijelno je završena kineska politika „jedna familija – jedno dijete“.
I pored toga, broj novorođenčadi se jedva malo povećao. Prema zvaničnim podacima tek za oko 8 posto, iako je kineska vladala očekivala barem duplo više.
Eksperti upozoravaju da država mora poboljšati ponude čuvanja i njege za djecu. A u tu mjeru spada i obrazovanje njegovateljica za bebe, kao što se vidi na slici, u južnokineskom gradu Haikou.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.08.2017.

Izložba "Mostar u bojama ljeta" u Centru za kulturu Mostar


Velika kolektivna izložba Udruženja umjetnika Mostara i njihovih prijatelja pod nazivom “Mostar u bojama ljeta”, organizovana u  sklopu manifestacije “Mostarsko ljeto 2017”, biće otvorena u srijedu 16. avgusta u 20 sati u velikoj sali Centra za kulturu.
Na izložbi će učešće uzeti oko 40 umjetnika, koji dolaze iz Mostara kao i Mostaraca koji trenutno žive u zemljama EU. Cilj izložbe jeste promovisati zajedništvo kroz umjetnost.
Među izlagačima su Adin Hebib, Josip Mićković koji živi u Irskoj, Nina Acković  koja dolazi iz Belgije, Zdenko Bošković iz Holandije, Mili Selimović iz Norveške, Muriz Sefić iz Švedske, Miodrag Milićević iz Srbije.
Tu su još brojni Mostarci koji više nemaju mjesto prebivanja u Mostaru, ali koji i dalje kroz svoja djela iskazuju  čežnju za ovim gradom. Među njima su ozbiljno nagrađivani umjetnici, profesori, kao i mnogi poznati umjetnici, akademski  slikari.
Na ovoj velikoj kolektivnoj izložbi,  svojim radovima se predstavljaju i nama već dobro poznati: Salko M. Pezo, Florijan Mićković, Ramiz Pandur, dr. Vesna Oborina, Alica ,Đani i Anel Jakirović, Nusret i Zarifa Velić, Merima Ivković, Nermin Pala, Seka Behmen, Goran Milinković, Slavenka Volić, Mustafa Baja Hadžajlić, Salko Batlak, Miro Burić, Azra Avdagić Hamzić, Zijada Zekić, Zlatko Batlak…
Izložbu će otvoriti Alma Fazil Obad.
(NovaSloboda.ba)
16.08.2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Prvi službeni list i štamparija



U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org. Ovaj dio je, ustvari, dodatak materijalu kojega je g. Šiširak uspio skupiti u periodu nakon izlaska teksta „Mostar – čaršija kakve više nema“. Ovaj pisani materijal je samo dio široke lepeze događaja u prošlosti Mostara, koji proističe iz historiografskih i drugih pisanih dokumanata iz arhivske građe. Imajući u vidu vrijednost tih dokumenata, može se konstatovati da je Mostar bio prava riznica interesantne prošlosti sa mnogo događaja koji su opisali njegovu prošlost.
Važno je napomenuti – veliki dio u rasvjetljavanju prošlosti Mostara se odnosi na usmena kazivanja starijih Mostaraca
Turska vlast je od 1875. – 1878. godine formirala poseban Hercegovački Vilajet kao zasebnu administrativnu jedinicu. Ovaj period vremena je interesantan jer se tada počeo izdavati prvi službeni list, što je uslovilo da se osnuje manja štamparija, koja je bila smještena u bivšem saraju Ali paše Rizvanbegovića, na lokalitetu Suhodoline u Mostaru. Prve službene novine u ovoj štampariji su radili Ali-efendija Bahrić, Marko Šešelj i Ivan Šimunović. Glavni urednik je bio Mehmed Hulusi. Hulusi je inače bio voditelj Vilajetske kancelarije.
List Neretva je odštampan u malom tiražu, odnosno iz štamparije je za kratak period izašlo samo 38 brojeva, a ukidanjem Hercegovačkog Vilajeta 1877. godine, gasi se daljnji rad na štampanju lista.
Slika 1 – Suhodolina nakon bujice, 1900-ih
Slika 2 – Suhodolina, stara zgrada Konaka Ali paše Rizvanbegovića, 1903. g.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
16.08.2017.

Pripreme za pola vijeka Woodstocka


Muzičar Carlos Santana izdao je novi album „Power of Peace“ zajedno sa grupm „Isley Brothers“, kojim je istovremeno ponovio poruke sa legendarnog Woodstocka iz 1969. godine.
Carlos Santana je na Woodstocku postao svjetska zvijezda, obogaćujući rock muziku jednom novom varijantom i od tada prodao više od 90 miliona albuma. Danas sedamdesetogodišnjk, priča o svojim meksikanskim korijenima, o duhu Woodstocka, o aktuelnoj političkoj situaciji i  opominje zašto nam je danas potrebna muzika koja širi veću svijest.
Na aktuelnom albumu „Power od Peace“, sa svojom suprugom Cindy Blackman i grupom „Isley Brothers“ predstavio je desetak klasika soula u već dokazanom Santana-Conga-Rock zvuku. Odmah se postavilo pitanje nije li to znak starosne nostalgije.
Naravno, Carlos je ustvrdio da to nema nikakve veze sa nostalgijom, jer, pored nove pjesme „I Remember“, tu je “High Ground“ od Steve Wondera, zatim „Mercy Mercy Me“ od Marvina Gayea, ili Billie Holiday sa „Good Bless The Childs“, izabranih zbog njihovih poruka, koje su danas aktuelnije nego ikada prije.
Album se bavi i porodičnom društvenom misijom, s ciljem da transformiše strah, jer ovom planetom danas vlada samo strah. Posvuda ljudi strahuju od njihovih najbližih. A kao kod „Imagine“ Johna Lenona, ili „One Love“ od Boba Marleya, muzika ima sposobnost da aktivira učestalost suosjećanja i radosti. Pri tome o paroli Hippie poktera „Peace, Love and Harmony“ govori kako su to pojmovi koji su i danas, 2017. godine, jednako važni kao i nekada.
Stoga je potreban novi pokret koji bi „ljubav prema moći“ korigirao u „moć ljubavi“.
Za dvije godine biće proslavljena 50. godišnjica Woodstock festivala. Carlos Santana je tim povodom izjavio kako planira tamo nastupiti, zajedno sa svojom suprugom Cindy. Osim toga, za tu priliku želi sakupiti njegov originalni sastav, ali i svirati zajedno sa Larry Grahamom, nekadašnjim basistom grupe „Sly Stone“. Kako kaže, vrlo je moguće da ga publika tom prilikom vidi sa tri različite grupe, uz poruku: „Danas imam dublja ubjeđenja i mnogo toga mi je jasnije, nego 1969. godine.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.08.2017.

Grad duhova na prodaju











Grad Johnsonville, ili grad duhova, pripada opštini East Haddam u saveznoj državi Connecticut, u SAD. U 19. vijeku bilo je to industrijsko mjesto sa mnogo radničkih stanova. Danas u njemu ne živi niti jedan jedini stanovnik.
Početkom 19. vijeka ovdje je prvo napravljen mlin pod nazivom “Neptun Mill”, koji je služio za potrebe jedne tvornice u blizini. Posao je cvijetao.
Nekoliko decenija kasnije, Emory Johnson je napravio još jedan mlin i uz njega pripadajuće stanove za radnike. Uskoro se od nekoliko kuća razvio grad, koji je dobio ime Johnsonville.
Vijek kasnije, milioner Raymond Schmidt kupio je “Neptun Mill” s namjerom da od njega napravi muzej. Sedam godina kasnije, mlin je stradao do temelja u jednom požaru, i to izmijenilo planove.
Narednih godina, Schmidt je od mjesta namjeravao napraviti grad muzej, i iz tog razloga popravljao nekadašnje radničke kuće, pa čak neke i prenosio iz susjednih mjesta.
Postepeno je Schmidt gubio interes za ovaj grad, a 1994. godine ga je namjeravao prodati, ali bezuspješno. Četiri godine kasnije on je umro, a njegova muzejska zbirka je rasprodata. Nakon njegove smrti, preostali stanovnici su polako napuštali mjesto. Danas se mjestu nalazi svega osam objekata, a među njima jedna prodavnica, zgrada uprave i crkva.
Čitav kompleks, 2001. godine. uključujući i zemljište površine 25 hektara, na aukciji je prodat jednoj imobiliji, koja je na ovom mjestu planirala napraviti centar za odmor.
Kako to nije funkcionisalo, grad duhova je više puta nuđen na prodaju, ali svaki put bezuspješno.
Nakon više puta povuci, potegni, grad je kupila jedna religiozna organizacija, pod imenom “Iglesia Ni Cristo”, za 1,85 miliona dolara. Tako je izvjestio “Businnes Insider”.
Hrišćanska crkva, koja okuplja pretežno filipinske članove, željela je od ovog mjesta napraviti mjesto za odmor i sport za njihovu organizaciju. Međutim, treba sačekati pa vidjeti hoće li od toga išta biti. Navodno, sad se i oni žele izvući iz ovog grada duhova.
Priča se nastavlja…
(izvor:web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
15.08.2017.

Wladimir Klitschko: Majstorstvo je znati povući se u pravom trenutku


Nakon završetka bokserske karijere, Wladimir Klitschko je za njemački RTL po prvi put progovorio o razlozima njegog povlačenja s ringa. Odluku o povlačenju sa ringa donio je početkom avgusta, a nakon poraza od Anthony Joshue 29. aprila ove godine.
Plan je bio pobijediti i nakon toga se povući. Klitschko je bio skoro opsjednut time. Nakon posljednjeg poraza, imao je 100 razloga da nastavi dalje, ali, takođe, i 100 dobrih razloga da prestane.
S ovom odlukom, kaže, kao da je umro jedan dio njega, a konačna odluka došla je iz stomaka. Istovremeno je uvidio da ima interesovanja i motivacija i za neke druge stvari u životu. Čak ni 20 miliona eura, koje su mu stajale na raspolaganju za još jedan meč, za njega više nisu bili privlačni.
A kako kaže, ako bi gledao samo na novac, onda bi prevario sam sebe.
U toku 100 dana, koliko je tačno proteklo od poraza protiv Joshue i odluke o prestanku karijere, najčešće je razgovarao sa bratom Vitalijem, ali i sa majkom. Njih oboje su ga podržavali u bilo kakvoj odluci, koju sam donese. Ovdje moramo napomenuti odavno poznatu izjavu njihove majke, koja ih je, kad su obojica bili na vrhuncu karijere, zaklela da rukavice nikad ne ukrste jedan protiv drugog, bez obzira o kolikoj se novčanoj ponudi bude radilo. I poslušali su je.
Nakon odluke, Wladimir Klitschko je djelovo opušteno i tokom razgovora čitavo vrijeme bio nasmijan.
Kako je rekao, najvažnije je da je odluku donio sam, i pod njegovim uslovima. Zahvalan je da karijeru nije morao završiti zbog neke povrede, ili zbog nekih ljudi, koji bi ga na to natjerali.
Tokom karijere nije imao težih povreda, doduše bilo je povreda koje su ga vremenski izbacivale iz ritma mečeva, kao povreda bisepsa protiv Chagayeva, nakon čega je morao biti operisan. A napomenuo je da je često bilo slomljenih kostiju nakon mečeva, što je skoro normalno za boks najvišeg ranga, ali o tome puno nije pričao. A kako kaže, srećom, nije često dobijao ni udarce u glavu, a uz to je dodao: Veliki je poklon, izaći zdrav iz jedne ovakve karijere.
O posljednjem protivniku, Anthony Joshua, Wladimir ima samo riječi hvale. On je vodeća figura današnjeg svjetskog boksa, novi šampion. Dobar reprezent ovog sporta. Nakon poraza od njega, kaže Wladimir, moje srce i moja duša našli su svoj mir. To ne bi bilo tako, da se povukao nakon meča sa Tyson Furyjem. Za toga boksera Wladimir kaže da je bio ljudski najlošiji, od svih protiv kojih je boksovao. S drugima je bilo vatre, prije meča i tokom meča, što je sasvim normalno, a nakon meča svi su ostajali prijatelji. Ali, Fury…on nije nikakav predstavnik ovog sporta.
Na kraju podsjećanje i na posljednji meš protiv Joshue i skoro legendarnu 6. rundu. Kaže da je taj meč do sada odgledao samo jednom, ali da je na putu, da ga pogleda opet. A za ljubitelje boksa, taj meč će ostati kao sjećanje na jednu veliku borbu, koje će ostati rame uz rame sa legendarnim boks mečevima održanim tokom proteklog vijeka.
Priljučujemo se čestitkama na hrabroj odluci.
Majstorstvo je znati se povući u pravom trenutku.
(izvor:rtl)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
15.08.2017.

Dugo vrelo ljeto


Slika je napravljena u Kaliforniji, ali je komotno mogla biti napravljena i na Čvrsnici, u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Italiji.
Jedan konj juri u borbi za život. On galopira prašnajvim makadamskim putem kroz Long Valley, jednu dugu dolinu na sjeveru Kalifornije. Samo koji metar iza preplašene životinje ližu široki plamenovi vatrene stihije. Dimna zavjesa sakrila je sunce, a zemlja se čini kao neka strana negostoljubiva planeta.
Tamnošnje službe upozoravaju stanovništvo, ne samo o plamenoj stihiji, nego i o opasnosti kod povećane izloženosti dimu. Kvalitet vazduha je na pojedinim mjestima označen kao „opasan po zdravlje“. U gradu Mariposa 2000 ljudi je moralo napustiti njihove kuće.
Temperature u Kaliforniji su premašile rekord iz 1886. godine. U Palm Springsu je izmjerena temperatura od 50 stepeni Celzijusa.
Ovo ljeto će i u Evropi dobiti epitet vatreno. U Italiji je najmanje 200 požara bjesnilo između Toskane i Sicilije.
U Portugalu, prilikom jednog požara u junu, život su izgubile 64 osobe, a više od 200 povrijeđeno.
U Hrvatskoj, između Omiša i Splita požar je uništio 4500 hektara šume.
U Crnoj Gori, 100 turista je spašavano od vatrene stihije.
U Bosni i Hercegovini, Čvrsnica, Ljubinje, požari oko Mostara. Sve jedan za drugim.
Ovo ljeto je stvarno bilo i dugo i vatreno. A još traje.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
14.08.2017.

Padale su zvijezde


Proteklog vikenda brojne su zvijezde pale s neba. To ima veze sa prašnjavim tragom jedne komete koji se jednom godišnje nađe na putanji zemlje. U noći sa subote na nedelju mnogi stručnjaci su očekivali vrhunac ove pojave. Ali, to se nije moglo vidjeti dobro odsvuda. Nebo iznad većeg dijela Evrope je bilo prekriveno oblacima, tako da je pogled ka nebu bio onemoguäen.
Na nekim drugim mjestima ljudi su imali više sreće, kao na primjer iznad mjesta Hawes, u Velikoj Brijtaniji, odakle i potiče slika u prilogu.
(izvor:ksta)

(spagos)

Noviji postovi | Stariji postovi