spagosmail

Dobrodošli na moj blog


10.04.2018.

Konačno mir (2)


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Radio Sarajevo, dana 10. aprila 2018. godine)

Istraživanje / Želite smanjiti stres i nivo kortizola: Uzmite "pauzu" od facebooka

Ako vas skandal povezan s kompanijom Cambridge Analyticom nije zauvijek udaljio od Facebooka, sljedeća bi informacija možda mogla: nova studija pokazala je da deaktiviranje ove društvene mreže kod pojedinca značajno smanjuje nivo kortizola, hormona stresa povezanog s razvojem nesanice i anksioznosti, slabljenjem funkcije imuniteta, ali i razvojem povišenoga krvnog pritiska, bolesti srca i krvnih sudova te dugoročno i razvojem karcinoma, piše Hina.

Voditelj studije, Eric Vanman profesor na australskom univerzitetu s kolegama je istražio posljedice napuštanja Facebooka i njihov utjecaj na nivo stresa te na opće zdravstveno stanje. Kaže da je i sam godinama bio njezin aktivan korisnik.

"Korisnik Facebooka sam bio desetak godina. S kolegama sam razgovarao o tomu da bi povremeno trebalo 'odustati' od te mreže, no nije mi uspijevalo jer sam uživao u sve većem broju prijatelja", iznosi prof. Vanman.

"Kad mi je to konačno uspjelo, osjetio sam olakšanje koje je trajalo danima. Ipak, nakon nekog vremena počeo sam osjećati da mi ta interakcija s FB-prijateljima nedostaje te da joj se moramo vratiti", kazao je.

To ga je potaknulo da, u suradnji s kolegama sa univerziteta, provede eksperiment među 138 aktivnih korisnika ove društvene mreže.

Šezdesetero odabranih sudionika istraživanja moralo je u potpunosti odustati od Facebooka na pet dana, a preostalih 78 ga je nastavilo koristiti.

Vanman i kolege su proveli anketu među ispitanicima o tomu u kolikoj su mjeri zadovoljni životnim okolnostima, o nivou stresa, o raspoloženju i o osjećaju osamljenosti prije i poslije eksperimenta. Istodobno su im iz sline testirali nivo kortizola, fiziološke mjere stresa.
Ustanovili su da i kratak prekid korištenja Facebooka na njegove korisnike ima pozitivan i negativan učinak. Kazali su da je izbivanje s Facebooka u prvih nekoliko dana kod korisnika smanjilo stres, no da se kortizol ponovo pojačao kad im je Facebook počeo nedostajati.

"Ranija su istraživanja pokazala da se zbog svakodnevnog korištenja Facebooka brojni korisnici osjećaju loše. Mnogi zbog toga trajno deaktiviraju svoj korisnički profil, a drugi uzimaju 'Facebook odmo'", koji podrazumijeva apstiniranje od te društvene mreže na nekoliko dana, sedmica ili mjeseci", rekao je Vanman.

Pozitivan učinak "skidanja" s društvene mreže je činjenica da je većina sudionika studije iz grupe koja je napustila Facebook vrijeme provela u kontaktu s prijateljima.
(radiosarajevo.ba)


10.04.2018.

Roba za bacanje


Ispred kineskog grada Xiamena nalazi se jedna ogromna gomila, bolje rečeno, brdo bicikla. Pokvarena i odbačena, bicikla su postala kolateralna šteta i besprimjerno bacanje materijala.
Istovremeno, mnogi ponuđači pokušavaju osvojiti svjetsko tržište ovim jeftinim, šarenim biciklima, sa dalekosežnim posljedicama po kulturu mobilnosti.
Kako se čini po slikama iz Kine, biciklo je postala roba za bacanje.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
09.04.2018.

Procvjetale krošnje


Kad želiš u sebi probuditi prirodnu ljepotu - okruži se ljepotom prirode! Znači tren je dovoljan za zagnjuriti nosić u procvjetale krošnje i udahnuti bijelu svjetlost inicijacije duha - u sebe. Naći neku svoju bijelu mirisnu krošnju i udahnuti njene boje i mirise u svoju krunsku čakru - svoju krunu - i tako onoliko puta dok ne osjetimo kao se bijelozlatnom svjetlosti puni cijela naša aura, i sve veći sjaj isijava iz nas.
Proljeće je vrijeme kada je raj na zemlji zaista najjasniji, u mirisu najslađi, na oko najšareniji, u zanosu najopojniji. Pa je mudro i najobičniji prolaz parkom, makar kratko-slatko iskoristiti svjesno: udahnuti svjesno vibracije prirode.
Znam, radili smo to i zimi s bijelom svjetlošću, no ona je bila drugačija, vodena. A sada je eterska i toplija. Šireća. Ona koja pokreće rađanja iz duha; usklađenost nas s našom božanskom svrhom; našu lakoću ljepote. Vrlo duševne kvalitete, zapravo.
Stoga udah, izdah, zujanje zajedno s pčelicama koje oblijeću cvjetove - njihova muzika je koncert iscjeljenja. Miris naša aromaterapija. Proljeće - vrijeme uskrsnuća zdravih i obnovljenih nas. Koji djeluju na Zemlji vođeni jasnoćom duhovne vizije, kroz svoje bijele krune...
(Dea Devidas)
09.04.2018.

Taj čudesni svijet: Zaustavljeni trenuci


Surferka na slici nije u opasnosti. Ajkula je samo dio jedne 3-D slike u “Muzeju iluzija” u Hollywoodu. Posjetioci mogu po svojoj želji izabrati pozadinu ispred koje će pozirati za svoju fotografiju.


Behar trešanja u glavnom gradu Japana Tokiju pobrinuo se za veličanstvenu panoramu na obalama rijeke Sumido. Barem što se tiče cvijetnog izgleda, Tokio je najljepši grad na svijetu. A što se tiče behara trešnje, posjetiocima za uživanje u prizoru na raspolaganju stoji čak 8 velikih gradskih parkova


Dan za kupanje na ulicama Manile glavnog grada Filipina. Djeca se kupaju ili u plastičnim bačvama, ili u velikim plastičnim kacama. Glavna stvar, čistoća i zdravlje. Pa makar se u jednoj takvoj kaci našlo i troje djece.


U Glazgovu, u Škotskoj, održano je takmičenje, ali ne u frizurama, kako bi se to na prvi pogled moglo zaključiti, nego u plesu. Na slici se vide male učesnice “World Irish Dancing Championships”. Više od 15.500 plesača i njihovih navijača našlo se u “Royal Cocert Hallu”.


Ko bi to još mogao pomisliti da postoji Britansko udruženje ljubitelja alpake (Btitish Alpaca Sociaty). U sred Engleske, u gradiću Telford, održana je revija ovih životinja, uz ocjenjivanje od strane stručnog žirija. Pobjednici u kategorijama Huyaca i Suri dobili su titule “Supreme Champion”. Sad znamo da ima i toga.


Ruskinja Angelina Melnikowa na slici, prilikom gimnastičke vježbe na gredi. Svjetski kup u gimnastici ove godine održaće se tokom oktobra u Birminghamu, u Engleskoj.


Sedmica mode, poznati Fashion Week, stigla je i u Kinu. Model na slici priprema se u backstage za show dizajnera Mao Gepinga.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
08.04.2018.

''Ključ besmrtnosti'' Harija Slipičevića najprodavaniji roman drugi mjesec zaredom


Roman Harija Slipičevića ”Ključ besmrtnosti” i drugi mjesec zaredom, nalazi se na prvom mjestu ukupnog poretka najprodavanijih naslova na online platformi za prodaju knjiga Knjiga.ba ( https://www.knjiga.ba/najprodavaniji ). Podsjetimo, Slipičevićev roman je odmah po objavljivanju došao na top liste najtraženijih knjiga u BiH.
Roman ”Ključ besmrtnosti” do sada je promovisan u Mostaru i holandskom gradu Nijmegenu, a 20. aprila biće će upriličena promocija u sarajevskom klubu Atelje Figure. To će biti prilika da sarajevska publika otkrije svijet misterije i tajni koji vodi Slipičevićevu knjigu prema statusu bestselera.
”Drago mi je što je moj roman našao put do čitalaca i što su ga oni prepoznali kao zanimljivo štivo. Nastavljamo dalje, iduća promocija je u Sarajevu”, poručio je Slipičević.
”Ključ besmrtnosti” je prvi roman mostarskog pisca sa holandskom adresom, Harija Slipičevića. Objavljen je u izdavačkoj kući Art Rabic.
Napeta priča romana ”Ključ besmrtnosti” vodi čitatelje kroz savremenu potragu za Knjigom Mrtvih, drevnim zapisom koji je pod zaštitom moćnog klana Ptolomejevića. Kroz splet istorijskih misterija, legendi, akcije i intrige, za Knjigom tragaju tajna društva, policijske agencije i vlade modernih država. u priču se na svoj 33. rođendan upliće Mac Lewit, naučnik i boem, dvojnik egipatskog boga Ozirisa, prvog čuvara Knjige Mrtvih.
(NovaSloboda.ba)
08.04.2018.

Zlatno raspoloženje


Zlatnije ne može biti: Kišni oblaci i oluja su se povukli, sunce se probija konačno kroz sivilo neba, i odjednom grad izranja u jednom veličanstvenom večernjem svijetlu.
I šta ond anapraviti? Naravno, izvući kameru iz tašne i zlatni pejsaž iznad rijeke ovjekovječiti.
Komentar autora: „Smirujuće raspoloženje nakon turbulentnih vremena u luci na Rajni...“
20180406
(express)
08.04.2018.

Negdje daleko: Nasmiješite se, molim!







Krišnina lopta od maslaca, ili izvorno Vaan Irai Kral, (engl. Krishna's Buterball), u prevodu sa tamilskog jezika znači „stijena nebeskog boga“. Prema hinduskoj mitologiji, Krišna je obožavao maslac i često ga kradom uzimao iz majčinih zaliha, pa je vezujući se za pomenutu priču jedan vodič ovu stijenu nazvao Krišninom loptom od masalaca.
Promjera 5 metara i težine koja premašuje 250 tona, stijena leži pod uglom od 45 stepeni na relativno malenom, ali klizavom poručju jednog brda i prkosi svim zakonima fizike.
Stijena se nalazi u naselju Mahabalipuram, u oblasti Kanchepuram, u indijskoj državi Tamil Nadu, oko 60 kilometara istočno od Chennaija na obali Indijskog mora. Pored pomenute stijene, u tom naselju se nalaze brojni hinduistički hramovi, poznati po raskošnim reljefima na kojima su prikazani prizori iz epa Mahabharate i života pod vladavinom kralja Narasimhavarmane I.

Iako posjetioci ovu turističku atrakciju smatraju prirodnom, vrlo je mala vjerovatnoća da je to stvarno tako, posebno kad se posmatra njen oblik, ali i okolina u kojoj nema bilo kakve druge stijene. A ako je nije stvorila priroda, postavlja se pitanje, ko je, i kako je stijenu tamo smjestio? Čak i danas, uz pomoć moderne tehnologije bilo bi teško jednu ovakvu stijenu odvući uz brdo, a kako je to tek bilo moguće prije 1200 godina.
Tokom vremena, dosta puta se raspravljalo o tome, bilo je čak i nekoliko pokušaja micanja stijene, ali bez uspjeha.
Prema drevnom mitu, kralj Marasimhavamaran je izdao naredbu da se stijena pomakne, ali je to ostalo neizvršeno. Prije 110 godina, guverner Madrasa, smatrajući da stijena predstavlja opasnost po okolinu, odlučio je ukloniti stijenu, i za to odredio upotrebu 7 slonova, od kojih svaki može povući teret od 6 tona. Međutim, stijena koja na tlu leži na površini tek od jednog metra kvadratnog, nije pomaknuta ni za centimetar. Ovakvi pokušaji su još više pojačali misteriju stijene.
Danas je stijena turistička atrakcija, koja se može posjetiti u bilo koje doba dana, jer se nalazi na otvorenom prostoru. Dok je odrasli u šali pokušavaju odgurnuti, pozirajući pred objektivima fotokamera, djeca nizbrdicu ispod stijene koriste kao prirodni tobogan, bez straha da će se stijena kliznuti.
(portalsuma)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

07.04.2018.

Uklanjaju se grafiti i sanira pješačka staza na Partizanskom groblju





(tekst koji slijedi objavljen je na portalu bljesak.info dana 7. aprila 2018.)

U tijeku je uklanjanje grafita s kamenih ploha, a usporedno s ovim sanira se kamena pješačka staza.

Rekonstrukcija Partizanskog spomen groblja u Mostaru započela je 5. travnja, a Odbor za podršku obnovi Partizanskog spomen groblja u Mostaru priopćio je u petak navečer da su radovi nastavljeni po planu te da bi sve trebalo biti gotovo do 1. svibnja 2018. godine. U tijeku je uklanjanje grafita s kamenih ploha, a usporedno s ovim sanira se kamena pješačka staza što podrazumijeva uklanjanje trave i polomljenih poloča kao i popunu kamenih oblutaka koji nedostaju na stazi, navodi se. Podsjećamo, u četvrtak ujutro na ulazu u Partizansko groblje postavljena je zaštitarska kućica na kojoj se nalaze kamere za videonadzor ovog područja. Odbor je potvrdio da će ulaz biti i pod fizičkom zaštitom točnije sa dva radnika/zaštitara koji će raditi u smjenama.
(bljesak.info)
07.04.2018.

Konačno mir!


Ugasiti facebook profil? Što dalje od „fake-news“.
Da li vas ponekad okupira ta ideja? Možda ipak?

Interesantno iskustvo, jedne novinarke.

(tekst koji slijedi objavljen je u dnevnim novinama Koeln Stadt Anzeiger, autorica Sarah Pepin.
Sa njemačkog: spagos)

Živjeti bez facebooka, bez lajkova i komentara – da li je danas to uopšte moguće? Jedan pokušaj.

Prije više od deset godina otvorila sam facebook profil. Tada smo se na ovoj platformi osjećali kao u nekom selu. Čovjek je imao možda 100 prijatelja, dijelio fotografije sa mature. O selfijima nije bilo ni traga. Umrežavali smo se u tom virtuelnom svijetu i osjećali se dobro neko vrijeme.

I jednom, najvjerovatnije kad je većina ljudi počela nabavljati smartfone, sve se promjenilo.

Počeli su pristizati upiti za prijateljstvo od onih koje je čovjek jedva poznavao odnekuda, i takvi upiti su se preuzimali, iako ponekad i preko svoje volje. Selo je odjednom postajalo metropola. Naslovna stranica se počela puniti sadržajima koji čovjeka uopšte nisu interesovali. Počela je samopromocija. Gledaj šta imam na sebi, gdje sam bio na odmoru, i slično. A dva tri prijatelja su postavili sumnjive poitičke sadržaje izvan sfere mojih interesovanja... Drugi kontakti su pokušavali oformiti grupe od nekoliko stotina, pa do nekoliko hiljada istimišljenika, u pogledu neke tematike. Realno se postavljalo pitanje: Da li će sve ovo ikada zamjeniti efekte realnog prijateljstva. Pokušaj algoritma (vidjeti se sa što manje tih osoba) nije funkcionisao ispravno.

Vrlo često se od drugih moglo čuti, kako mu ova ili ona osoba ide na živce. I onda se čovjek uhvati kako gleda u profil nekoga, s kim godinama nije imao ništa zajedničko. Vremenom se počeo javljati znak ovisnosti korišteja facebooka, a malo više se počelo zagledati šta se dešava kod priatelja.
Postavljala sam sve manje svojih postova. Jer, nije mi bilo ni na kraj pameti brojati lajkove,a pogotovo čitati besmislene komentare, od nepoznatih ljudi, koji za sve ono što postavite imaju svoje mišljenje, čekajući samo da postaviš bilo šta. A uz sve to, smatrala sam da moj život još uvijek postoji, iako ga ne predstavljam virtuelno.

Međutim, ne želim sve ni crno oslikavati. Facebook ima visoku vrijednost istraživanja. Kao novinar imala sam povezanost na mnogim kanalima društvenih medija: dnevne novine, časopisi, radio, svakodnevno sam povećavala najmanje po pola sata provodeći vrijeme u beskonačnom nizu informacija. „Connected“ - povezanost, riječ je koja ide uz ovakvo umrežavanje. Ali, nakon svega toga, nisam se osjećala više povezanom.
Vjerovatno sam imala jednu milisekundu radosti kad sam gledala sliku zalazka sunca negdje na Tajlandu, a moj dobar prijatelj, na talasima ispred tog prizora. Ali da sam time bila duboko zadovljna, ni najmnaje. Tada sam prvo reducirala moje korištenje. Ujutro 20 minuta, i to samo jednom dnevno. Barem to mi je bio cilj. Ali, slijedilo je neuobičajeno.

Za neškolovane mozgove, uključujući i moj, socijalni mediji su suprotnost od pažnje. Stalno su u potrazi za nečim, čekajući na svoje učešće u tome, slično kao kad se odvraća pažnja, prilikom čekanja autobusa na stanici, ili stajanja u dugačkom redu u samoposluzi.
Na ekranu kompjutera, ili displeju mobitela, listate po objavama prema dole, rolate, kako se to kaže, kroz bilješke, fotografije, i ne znate nakon dvije tri sekunde ni šta ste vidjeli, niti šta ste pročitali. Koliko minuta života žrtvujete za to? Direktno izgubljeno vrijeme u tim momentima, vrijeme leti brzo, frenetično.
Ali šta ima ljepše od više moranja i pažljivosti u svakodnevnom životu? Da, ovdje govorim o stereotipima, ali i tako neophodnom usporavanju. Također se i odnos prema kompaniji facebook vremenom promjenio.

Dijeta “jednom-dnevno“ nije bila dovoljna. Trebalo je poduzeti radiklanije korake: moj facebook profil morao je nestati. Jedan od dvije milijarde aktivnih korisnika, to skoro da niko neće ni primjetiti. Već sam bila deaktivirala instagram. Nekoliko dana nakon povlačenja, trajalo je odvikavanje, i priča je bila gotova.

Više od četiri mjeseca nemam više facebook profila. Messinger sam zadržala. Njega koristim ponekad, kako bi ostala u kontaktu sa prijateljima. A to, da sam izbrisala facebook , pokazalo se sasvim ispravno. Bliski prijatelji mi i tako svoje slike šalju putem e-maila. Sigurno sam tu i tamo propustila neki događaj, ali meni važni ljudi znaju da više nemam facebook profila i da nisam dobila njihove pozive. Poruke na mom profilu mi ne nedostaju.

Prvih sedmica u moj mail box pristizale su poruke od facebooka sa pitanjem: Gdje sam? Što me više nema? Samo jedan klik i sve je ponovo tu, na svom mjestu! Kada pogledam na browser liste, tamo još uvjek stoji moje ime i mail adresa, čak i pasword stoji spreman. Samo jedan klik.

Potreba za povratkom progonila me je prvih dana, i to je stajalo stalno negdje u pozadini misli. Ali sad je već nestalo, što je jednako jednom oslobađanju. Osjećam se dobro, možda još i bolje, Online sadržaje konzumiram i dalje svakodnevno. Ponekad samo iz znatiželje pogledam na twitter konto jednog američkog psihologa, čiji rad cijenim. Nalazim uzbudljive sadržaje novinarskih mišljenja na naslovnim stranicama novina i časopisa.

Jedan dobar komad autonomije i svog vlastitog vremena sam vratila sama sebi

A o povratku ne razmišljam, čak ni u doglednoj budućnosti.
(ksta)

(spagos)

07.04.2018.

Zabranjeni hobi


Mladi ljudi iz Saudijske Arabije, i pored zabrane, zabavljaju se njihovim hobijem, duboko vjerujući u svoje vozačke sposobnosti.
„Sidewall Skiing“ je, u stvari, vožnja automobila na dva točka, prilikom koje se mladima adrenalin podiže do neba. Duge, pravolinijske ceste u pustinji i jeftin benzin čine ovaj hobi mogućim.
Naravno, uz samouvjerenost prema vlastitim vozačkim sposobnostima. I što je najinteresantnije, ovaj ludi hobi je u ovoj zemlji već odavno zabranjen. Zbog toga se momci nalaze tajno, maskiraju svoja lica, i kreću u vožnju. Posebno su bili ponosni što ih neko fotografiše, i što će njihova slika biti objavljena negdje u svijetu,
Pitanje je kako jedan automobil dovesti u ovakvu poziciju tokom vožnje i voziti ga stotine metara, a da se ne prevrne na jednu ili drugu stranu. Momci voze po putevima na kojima nema nikakvog saobraćaja, tako da nisu opasnost za druge. A koliko su samouvjereni u svom hobiju, pokazuje i slika u prilogu, na kojoj se vidi jedan momak koji pravi selfie sa nagetim automobilom u pozadini.
(view)
(NovaSloboda.ba)

Noviji postovi | Stariji postovi