spagosmail

Dobrodošli na moj blog


21.06.2019.

Rođeni domaćini na startu Premijer lige


U prostorijama NS/FS BiH održan je žrijeb za Premijer ligu BiH 2019/2020.

FK Velež će u 1. kolu ugostiti ekipu Mladosti Doboj Kakanj (20.07. u 17:30h)

Raspored od 1. do 11. kola je sljedeći:

1. kolo – FK Velež : FK Mladost Doboj Kakanj (20.07.)
2. kolo – HŠK Zrinjski : FK Velež (27/28.07.)
3. kolo – FK Velež : NK Čelik (03.08.)
4. kolo – FK Sloboda : FK Velež (10.08.)
5. kolo – FK Velež : NK Široki Brijeg (17.08.)
6. kolo – FK Sarajevo : FK Velež (24/25.08.)
7. kolo – FK Velež : FK Radnik (31.08.)
8. kolo – FK Velež : FK Željezničar (14.09.)
9. kolo – FK Zvijezda 09 : FK Velež (21/22.09.)
10. kolo – FK Velež : FK Tuzla City (25.09.)
11. kolo – FK Borac : FK Velež (28/29.09.)

SRETNO ROĐENI!

(fkvelež/20062019)

21.06.2019.

Sa stranice Cidom – Smrčenjaci



Malo je poznato da su Smrčenjaci najstarije aktivno groblje u gradu Mostaru. Godine 1687. Stojan Janković i njegovi uskoci, pri pohodu na tursku posadu u Mostaru, spustili su se iz Goranaca, prošli Cimom i neprimjetno došli do gradskih naselja. Nakon pokolja i paleža po Mostaru, pri čemu je do temelja spaljena Ali-hodžina džamija na Raljevini, kao i vjernici zaključani u njoj, Mostarci su se uspjeli organizirati (pri čemu je došlo do obostranih gubitaka u ljudstvu) i potjerati uskoke prema zapadu. Bježeći pred mostarskom potjerom, Janković se vraćao istim putem kojim je i došao. Poginule članove svoje družine Janković je zakopao u Cimskom gaju. Bio je to gust gaj zasađen stablima smreke, a Janković ga je iskoristio kao mjesto skrivanja od potjere kao i za ukop mnogobrojnih svojih vojnika nastradalih u boju s Mostarcima.
Tek kasnije su i mještani ovoga naselja počeli u ovaj gaj ukapati svoje mrtve. Mjesto se zvalo "kod smrika", od čega je kasnije nastao toponim Smrčenjaci – današnje ime groblja kao i dijela Mostara. U njemu je ukopan i Antun Pichler (o kojem smo več pisali).
Smjelo zaključujem da je serdar Stojan Mitrović Janković začetnik, ili ako hoćete, osnivač groblja Smrčenjaci.

Fotografija: Panorama Smrčenjaka 2013. i nadgrobna ploča Antuna Pichlera 2019. g.
(Tibor/cidom)
21.06.2019.

Knjiga prepuna arome i svijetlosti Mostara



Peta knjiga iz edicije „Moj Mostar“ promovisana je u Hotel Bristolu

Knjiga prepuna arome i svijetlosti Mostara

Edicija „Moj Mostar“ kojoj je životne sokove unio Hamica Ramić bilježi peto izdanje čime nedvosmisleno pokazuje da je na dobrom putu ka trasiranju duge tradicije izlaženja. Svojevremeno je, za živiota Alekse Šantića, izlazila veoma cijenjena na širim prostorima, edicija „Mala biblioteka“, tako da se može zaključiti kako veliki projekti imaju plodonosan eho i nakon njihovog fizičkog zgasnuća. Dokaz da se eho „Male biblioteke“ ponovo ovaploćuje u ediciji „Moj Mostar“ sasvim je evidentan.
Na promociji u Hotel Bristol, pred velikim brojem poštovalaca pisane riječi, posebno kada se govori o Mostaru, predstavljena je peta knjiga ovog serijala čiji je idejni tvorac Hamica Ramić, nekoć urednik magazina MM sa adresom redakcije u Njemačkoj.
Ibro Rahimić, direktor IC štamparije Mostar, oficijelnog izdavača ovog serijala poetičnog naslova, podsjetio je na podatak da su startovali 2016. godine bojažljivo i sa priličnom neizvješnošću krećući u realizaciju projekta.
– Svaka od ovih pet knjiga predstavlja riznicu tekstova povjesničara, putopisaca, znanstvenika, novinara i njihova tematska raznolikost čini ustvari mozaično putovanje kroz život grada Mostara od vremena nastanka sve do danas. U vremenu kojeg živimo svi iole ozbiljni projekti, naročito u poslovnom svijetu, definišu se kroz finansijske efekte. U ovom slučaju, mi kao nakladnik, odlučili smo ediciju osloboditi od tih tržišno-ekonomskih kriterija, zbog toga što smatramo, i u to smo ubijeđeni, da ona ima iznimnu važnost i trajnu vrijednost te da u nju treba ulagati kako bi taj cilj ostvarili. Vjerujemo da će ova edicija, čiji konačan broj knjiga nije zaključen, trajati dugo, istakao je Rahimić.
U ulozi promotora bio je i književnik Elvedin Nezirović koji je svojim posljednjim romanom stekao lijep glas, ne samo kod publike nego i kod stručne kritike. Uočio je kako edicija sadrži dosta dokumentarističkih tekstova čime se udaljila od brojnih klasičnih izdanja novijeg datuma, koja obiluju sa dosta patetičnosti.
– Postojanje tog Mostara konzervirano je u vremenu, ono ima svoj početak i svoj kraj, njegove granice nisu nestalne, labilne ili propusne, već su krute, nepromjenjive, zatvorene. U tom svom nestalom postojanju, grad živi jednu završenu prošlost i živi naše nezavršeno sjećanje. I živeći tako, izvan granica vremena, onkraj današnje kulture, taj nestali Mostar s ovim današnjim već dugo je u zavadi i svađi. Mostar danas nema niti jedno multikulturalno sjećanje na svoju prošlost, bilo bližu, bilo dalju, kazao je ubjedljivo Nezirović.
Dodao je kako je Mostar  oduvijek bio multikulturalan grad, grad etničkih i vjerskih razlika, koje su u svom međusobnom historijskom prožimanju postajale jedno – jedna autentična i nadaleko prepoznatljiva mostarska kulturna cjelina.
Hamica Ramić, ne samo što je magično privučen zavičajnim ambijentom i osjećajem da mu trebamo vraćati dug, pokazao na djelu tu interaktivnost, nego je krenuo u avanturu vrlo ozbiljnog projekta koji traži između ostalog dobro poznavanje izvora i postojeće literature o svim istorijskim mijenama kroz koje je Mostar prolazio, jednako kao i mogućnosti odnosno kapaciteti pojedinih ovovremenih autora-sadašnjih saradnika serijala.
– U najnovijoj petoj knjizi se mogu pročitati dva teksta, koji i po formi i po metodi pristupa temi o kojoj govore, mogu da se svrstaju u znanstvene radove. U jednom se govori o prilikama i životu u Mostaru uoči i u doba Prvog svjetskog rata, posebno sa vojnog aspekta, dok drugi  govori o antropogenom uticaju na ekosistem rijeke Radobolje. U biti ovaj posljednji prilog da je odgovor na pitanje kako je i zašto ovaj nekada prirodni rezervat Mostara nepopravljivo upropašten, kazao je Hamica Ramić, dodajući da veći dio knjige čine tekstovi koji u osnovi predstavljaju sentimentalna, ponekad nostalgična, sjećanja samih autora na vrijeme u kojem se živilo sretnije.
Promotor Goran Karanović, jedan iz kruga mostarskih književnika mlađe generacije, kazao je da se edicija umnogome razlikuje u odnosu na druga izdanja.
– Jednostavno ovo je kvalitet pred kojim se zastane. Iznimno mi je drago što se ta ozbiljnost i taj kvalitet očuvao u dijelovima koji su izlazili naknadno, uključujući i ovaj – peti dio.  „Mostar moj grad“, projekt u koji se uključilo mnoštvo autora i koji je okupio mnoštvo vrijednih i važnih, teško dostupnih tekstova, svjedoči o mostarskoj istoriji i vrijednostima koje su opstajale kroz vijekove. Ova knjiga nam otkriva dubinu, senzibilnost i višedimenzionalnost Mostara.
Književnik Miljenko Buhač se fokusirao na analizu žanrovske i stilske difuznosti tekstova te zastupljenim autorima.
– Kad sam dobio tekst knjige zaključio sam koliko je teško ovakvu vrstu knjiga praviti. Ako bih bio u ulozi priređivača ili urednika, pitao sam se da li bih ovako različite žanrove tekstova uspio smjestiti u jednu knjigu. Vjerojatno ne, a ako bih morao, da onda bi mi trebao veliki oprez da savladam takvu prepreku. Ova knjiga je ustvari jedan spomenar, jedna historiografska knjiga, čak bi mogli reći uslovno -dijelom i udžbenik.
Najnovije izdanje edicije „Moj Mostar“ pruža tekstove o sahat kuli u Mostaru, utiscima naučnika Aleksandra Giljferdinga o našem gradu, saobraćajnoj povezanosti Mostara sa svijetom, Velikoj mostarskoj gimnaziji, muzičkoj kulturi, o dva mostarska umjetnika Nedeljku Gvozdenoviću i Milivoju Uzelcu, Aleksi Šantiću, bračnom glumačkom dvojcu Vican, koreografu Kemalu Dedoviću, Besimu Slipičeviću, rijeci Radobolji, komšijskim odnosima i hrani iz mostarskih sokaka, skakačima sa Starog mosta, romanu Marsele Šunjić te nostalgiji Ivana Džidića. Muzički dio programa obogaćen je nastupom vokalnog soliste Asima Brkana.
(Zlatko Serdarević)

21.06.2019.

Taj čudesni svijet - Slike sedmice


Na medicinskom koledžu Ernakulam u Kochiju, Indija, dva saradnika u zaštitnoj odjeći prolaze kroz odjel za izolaciju. Prema navodima vlasti, jedan 23. godišnji student zaražen je smrtonosnim virusom Nipah. Preko 300 osoba koje su bile u kontaktu sa studentom nalaze se pod nadzorom.

Nekadašnji bolnički njegovatelj Nils Hogel sjedi u sudnici u Oldenburgu, Njemačka, On se izvinio rođacima njegovih žrtava. Osuđen je na doživotnu robiju, zbog 85 ubistava pretežno starih i iznemoglih osoba, koje je ubio tokom obavljanja posla njegovatelja.

Francuski predsjednik Macron, britanska premijerka May, princ Charles, kraljica, Donald Trump i njegova supriga Melania, kao i njemačka kancelarka Merkel podsjetili su se na Day-D od prije 75 godina, u Portsmuthu, na jugu Engleske.

Istovremeno, američki Indijanci su se na plaži Saint Laurent sur Mer u južnoj Francuskoj podsjetili svojih predaka, koji su kao saveznički vojnici učestvovali u osvajanju Normandije 1944. godine.

Hiljade Muslimana obavili su zajednički namaz povodom ramazanskog Bajrama u, i pred džamijom Jama Masjida u New Delhiju u Indiji.

Hiljade ljudi drže svijeće u znak opomene u parku Victoria u Hong Kongu, povodom godišnjice strašnog masakra u Tiananmenu, u kome je kineska vojska 4. juna 1989. godine nasilno ugušila narodni ustanak i ubila oko 2.600 ljudi.

U blizini Juteborga u Brandenburgu, Njemačka, na samom početku ljeta izbilo je nekoliko šumskih požara. U gašenju su pomagali i helikopteri. Požar na nekadašnjem prostoru za vojnu obuku, obuhvatio je oko 600 hektara šume i raslinja.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
20.06.2019.

Tiho prisjećanje


On sjedi sam sa sobom i svojim sjećanjima.
Charles Shay (94) ponio je sa sobom jednu stolicu, i prisjeća se Dana D.
Shay je bio mladi američki vojnik, kada je sa saveznicima prispio u Normandiju, na Omaha Beach, kako su tada nazvali plažu, koja se proteže duž obale.
Shay je tada spasio svoj život, i iznosio ranjene drugove na obalu.
Danas je „ukrasni“ veteran – i ovde ne dolazi sam. Shay pripada indijanskom plemenu Penobscot, i sebi je dao u zadatak da se uvijek, dok je živ, sjeća američkih vojnika koji su izgubili život u Drugom svjetskom ratu.
(stern
(NovaSloboda.ba)
20.06.2019.

Sa stranice Cidom – Hoteli na Glavnoj ulici



Nakon otvaranja hotel Neretve, na Glavnoj ulici niče čitav niz manjih hotela za smješatj gostiju kao što su Hotel Jelić ili Abazzia. Svi su bili uređeni po tadašnjim normama hotelijerskog poslovanja – svi su imali zasebne kupaonice, te salu za ručavanje. Prvi među njima je Hotel Kronen Prinz otvoren na samom kraju devetnaestog stoljeća upravo preko puta današnjeg pozorišta. Ime je dobio u čast posjete mladog princa Rudolfa, sina jedinca cara i kralja Franje Josipa, Mostaru. No, nije dugo poslovao jer ga je zahvatio požar u kojem je do temelja izgorio. Na njegovu mjestu se gradi nova zgrada u koju useljava Vencel Mikan sa svojom apotekom čudna imena „K carskom orlu“, koju 1905. g. preseljava u svoju novoizgrađenu zgradu u Srednjoj ulici.
Tadašnji kulturni život Mostara zahtijevao je i brojne sale, dvorane. Tako je Srpsko pjevačko društvo "Gusle" imalo dvoranu srednje veličine s pozornicom, dok je "Hrvoje" imalo veću pozornicu, ali je bio dosta udaljen od centra grada. Treća privatna dvorana bila je u samom središtu grada na prvom katu hotela Kronen Prinz. Premda je bila najmanja u njoj su se održavale kazališne predstave.
Niti dvjesto metara sjevernije od hotela Kronen Prinz, odmah preko puta sjevernog ulaza u zgradu Divizije (NA-MA), uspješan poduzetnik Manojlo Jelić otvara svoj hotel. Inače Manojlo je bio i ugledan član brojnih društava u Mostaru, između ostalih i osnivač biciklističkog kluba. Prije hotela, na tom sjevernom uglu Glavne i Telčeve ulice, 1881. g. otvara apoteku g. Zovetti. Kasnije ovu apoteku preuzima Martin Franjo Houška, inače Čeh koji je doselio u Mostar, a tek nakon toga je u ovoj zgradi otvoren hotel Jelić. Bio je to manji hotel na jedan kat, s manje od deset soba, s ulazom na Glavnoj ulici.
Za omanji hotel Abazzia (Opatija) koji se nalazio na Glavnoj ulici malo sjevernije i nasuprot Hotela Jelić, nemamo baš nikakvih pisanih podataka. Jedini dokaz ili trag njegovu postojanju je jedna austrougarska karta iz 1899. g. na kojoj je naznačena pozicija i ime hotela.

Fotografija: Hotel Jelić 1920-ih i Sala Hotela Jelić (snimio Aleksa Šantić)
(Tibor/cidom)

20.06.2019.

Održana promocija pete knjige iz edicije „Mostar moj grad“




Promocija pete knjige iz edicije „Mostar moj grad“ održana je u utoraku veče u kongresnioj sali hotela Bristol u Mostaru, U promociji su učestvovali Elvedin Nezirović, Goran Karanović, Miljenko Buhač, Ibro Rahimić ispred izdavača i Hamica Ramić, koji je priredio knjigu.
Autori tekstova objavljenjih u petoj knjizi su: Nusret Omerika, Smail Špago, Jasmin Branković, Salih Baljić, Ubavka Prusina Prašo, Danijela Ucović, Mišo Marić, Hari Slipičević, Damjan Šantić, Tibor Vrančić, Dragan Miladinović, Amela Rebac, Emina Redžić i drugi.
Izdavač ove, pete po redu knjige iz edicije, bila je IC Štamparija Mostar.
Ova knjiga, kao i prethodne četiri, iz iste edicije, mogu se nabaviti u knjižari IC Štamparije, Titova ulica, preko puta bivše SDK.
 (NovaSloboda.ba)
19.06.2019.

Oglas apoteke Wenzela Mikana – Musavat br. 5. iz 1909. godine


U časopisu Musavat, broj5, iz 1909. godine objavljen je sljedeći oglas:
“Ljekarna kod carskog orla u Mostaru
Vjenceslav Mikan
Sauervaldova ulica,
Drži na zalihi domaćih i stranih špecijaliteta, parfumerija i sapuna od
najglasovitijih tvrdka uz umjerenu cijenu
Hrane razne vrsti za djecu uvijek svježe i najbolje vrsti. Sprave za odgajanje djece, kao sisaljke svake vrsti, boce za dojenje, komplet i druge sprave za potrebu djece i žena.
Potrebne kućne stvari, svakovrsne maze, pilule, voda za usta, praške za čišćenje zuba, četkice za zube itd, borax, gliserin, vazelin, riblje ulje, ricinus-zejtin itd., prašak za svakovrsne insekte i druge stvari za desinfekciju uz najumjereniju cijenu na malo i veliko.
Medicinalna vina, malaga, konjak, grožgjenka, pravi rum, ruski čaj, mineralne vode itd. Medicine, praške maze za liječenje konja, krava, ovaca, koza i svih domaćih životinja mogu se uvijek dobiti.
Veliki izbor domaćih i stranih špecijaliteta, pomade, zejtina i preparata za rašćenje, bojanje kose i brkova. Pomada za lice od najboljih tvrdka, medicinalni sapuni svake vrsti. Najbolja sredstva proti pjega, hrapavosti, osulina na licu, za čišćenje lica, za uzdržavanje ljepote, svježosti, glatkoće i finoće.
Povoji za svaku potrebu. Pamuk za rane, platna za povoje na malo i veliko.
Prepakivanje iz drugih trgovina dragovoljno. – Pakovanje badava.
Narudžbe preko B. K. prosta od poštarine.
Brzojavna adresa: MIKAN, – Mostar”
Prvu apoteku u Mostaru otvara Julius Thonhauser, doseljenik iz Szent Andree (kod Pešte), pod nazivom „Apotheke zum Reichsadler“ (Apoteka kod carskog orla), a bila je smještena na adresi Glavna ulica br. 129, u jednom od prizemnih dućana na potezu od Vučijakovića džamije i današnjeg Pozorišta. Kasnije Thonhauser preseljava svoju apoteku na Mejdan, da bi je nakon njegove smrti, od Juliusove udovice otkupio Wenzel Mikan, doseljenik iz Češke, ostavljajući čudno ime apoteke „Kod carskog orla“. Međutim, tu se ne zadržava dugo, jer već 1905. godine preseljava u svoju novoizgrađenu zgradu na samom uglu Sauerwaldove (Srednje) i Haljevčeve ulice (danas Huse Maslića). Godine 1911. udružuje se Mikan s Antoniom Tiberiom i Krešimirom Aničićem, te otvaraju kino „Uraniu“ odmah pored njegove poslovno-stambene zgrade. Uz angažman fotografa Stjepana Tomlinovića, izdaje i svoje dopisnice na kojima reklamira duhan i duhanske proizvode, koji su se u ono vrijeme svakako prodavali i u njegovoj apoteci, a koju donosimo ovdje.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
19.06.2019.

Oproštaj od legende


Lewis Hamilton, aktuelni svjetski prvak u Formuli 1, znao je često reći: „Svi vole Nikija“.
I baš zbog toga su prije trke u Monacu, Hamilton i njegove kolege, odali počast velikom Niki Laudi, minutom šutnje, stojeći u krugu oko njegovog šljema crvene boje, a njemu u čast, svi su nosili crvene kape.
Niki Lauda je umro u 70. godini života, a dao je pečat Formuli1 kao vozač i Team šef.
Nevjerovatno je kako se Niki Lauda nakon teške nesreće na Nürburgringu, u Njemačkoj, 1976. godine, vrlo brzo oporavio i postao svjetski prvak. Osvojio je tri titule svjetskog prvaka. Njegov prijeteljsko-mrzovoljni ton i glas, itekako će nedostajati Formuli1.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
18.06.2019.

Neobični svjetski putnici na putu kroz Mostar: Holanđanin u Mostaru svirao za Srebrenicu





Ta tragedija je velika mrlja u historiji moje zemlje, kaže Holanđanin, koji je u Mostar došao u sklopu projetka „Voice of the Earth“

Mostarci koji su večeras prolazili Lučkim mostom nisu mogli neprimjetiti zanimljivog bubnjara. Peter de Koning putuje svijetom, osluškuje njegove zvukove i svira na mjestima od velikog historijskog značaja.
Ovaj zanimljivi Holanđanin ima 25 godina, putuje svijetom na biciklu i svira bubnjeve u sklopu svog projekta "Voice of the Earth".

"Živimo u vrlo kompleksnom i bučnom svijetu, u kojem niko nikog ne sluša i ne čuje. Ja putujem svijetom i slušam njegove glasove, a na mjestima koja su posebno bitna sviram bubnjeve i širim svoju poruku - mira, ljubavi i tolerancije. Muzika je univerzalni jezik, zbog toga ja sviram svoje bubnjeve", ispričao nam je.
Krenuo je iz svog Amsterdama, a prije Mostara svirao je u Cetinju. Nastavlja dalje prema Nacionalnom parku Una gdje će njegovo sviranje ići za zaštitu rijeka i sprječavanje gradnje hidroelektrana.

"Fokusiran sam na planetu i prvenstveno ekološke teme. Slušam rijeke, zvuk vjetrova u planinama, ali nisam mogao preskočiti Mostar zbog njegove historijske uloge i priče iz rata. Želio sam svirati na Starom mostu, ali su mi kazali da to nije moguće, pa sam zato ovdje malo nizvodnije", kazao nam je Peter.
Osim za Mostar Peter de Koning večeras će svirati i za Srebrenicu.

"Srebrenička tragedija velika je mrlja u historiji moje zemlje, zbog toga osjećam veliku odgovornost. Kako nikako nisam mogao uklopiti i odlazak u Srebrenicu, večeras ću svirati i u čast njenih žrtava. Ne možemo vratiti te ljude, ali moramo uraditi nešto da opravdamo svoju ulogu na ovom svijetu", rekao je.
Ne planira mnogo u budućnost, kaže da sluša šta planeta govori. Zna samo da će svirati i u Italiji te Finskoj, kad stigne do njih...

Prije nego je sjeo za bubnjeve pitao nas je za strane svijeta da bi prema jugu bacio mali zamotuljak i kratko se pomolio. Nakon toga bubnjevi su počeli prenositi poruku ovog neobičnog i dobrog čovjeka, koji je večeras pred začuđenim Mostarcima svirao za njihov grad i Srebrenicu.


(klix.ba, 16. juna 2019.)

Noviji postovi | Stariji postovi