Vi starite, (Men's Journal, septembar 2009), bosanski

 

You Get Old – Vi starite

Napisao Pat Jordan, 14 august, 2009

 

Za bilo kojeg čovjeka koji je vodio uredan i vitalan život, stvarnost starenje može biti nešto obeshrabrujuće.
No, kako i sam autor otkriva, sve to zavisi od uslova kako i koliko ste pripremljeni za ulazak u vašu životnu završnicu.


Napisao Pat Jordan     



Vi starite, od života Vam preostaje još malo. Ništa lošije, ništa teže, ali samo manje. Vi ne kupujete više namirnice za heftu dana – Vi ne provodite više sate i sate u kupovini, obilazeći trgovine sa beskrajno urolanim popisom namirnica koje želite kupiti.  
Vi starite, Vi sada idete u samoposlugu svaki dan, sa spiskom namirnica napisanim na kutiji od šibica. Dva kotleta, možda kiseli grašak, četiri kifle (dvije za sutra), uz to i dvije rolne toalet papira.  
Vi ne kupujete više avokado, mango, grejpfrut, ili limunove. Vi idete u svoj voćnjak i uberete ih sa svojih stabala. Kada ste bili mladi, vaš ujka Ben, penzioner iz Sarasote, bi vam slao naranče sa svojih stabala, iz svog voćnjaka. Kad na to sada pomislite, postajete tužni. Sada kada ste i sami stari, Vi šaljete isto tako avokado, mango, grejpfrut i limunove svojim prijateljima. Uz to prilažete ceduljicu, vrlo ozbiljno objašnjavajući, da limunovi nisu zreli ako su još zelene boje. "Morate sačekati dok požute!" upravo tako ćete napisati.  

Vi starite, Vi postajete stručnjak na voće.  
Vi starite, a ne primijećujete.      

Vi sjedite u kafe-baru, ispijajući Jim Beam Black, bez soda vode, bez leda, a u vašoj blizini, pored vas, na barskoj stolici sjedi žena od kojih četrdesetak. Vi joj se osmjehnete i pozdravite je. Ali ona Vas ni ne pogleda, nego gleda kroz vas i preko vas, po kafe-baru.  
Vi starite, a mladi momci, malo pri piću, prolaze pored Vas i dobacuju da vam kako je vrlo teško podnositi teret godina. Kažu: "Jeste li ste sigurni da bi Vam se dig’o na nju, ne bi li to bilo teretli za Vas, gospodine?” Oni vas oslovljavaju sa Mack.
Kada ste bili mlađi Vi bi im iste sekunde oštro odbrusili: "Dobro je momci, odmaknite se, ne traž’te belaja!". A sada ćete reći: "Hvala, momci, mislim da bih to još mogao podnijeti".   
Vi starite, Vi gubite svoj bijes. Covjek troši previše energije kad se ljuti, pogotovo kada ste stari. Postoji mnogo važnijih stvari gdje možete utrošiti svoju energije, nego na nekakve budalaštine.  
Vi starite, ne radi se tu samo o Vama. Vi više ne želite da se priča o Vama, o Vašim snovima, o Vašim dostignućima.   
Prirodno je, privući druge ljude da pričaju o svojim životima. Vi više niste ni toliko društveni da nasmijavate druge ljude. Vi više nemate tu neurotičnu potrebu da budete poznati i priznati. Zašto? Pa Vi starite, a to i Vi sami znate.

Vi starite, Vama treba svega manje. Manje hrane, manje pića, manje seksa, manje spavanja. Popijete jedan Jim Beam Black nakon večere, i taj okus Vam ostaje u ustima sve dok ne pođete spavati.    
Vi starite, budite se u 4 ujutro, kako ne bi gubili vrijeme. Skačete iz kreveta, puštate pse vani, napravite kahvu, zapalite cigaru, onda izađete pred kuću, čekate na vaše novine. Sjedite na trijemu ispred kuće, u mraku, ispijajući kahvu, pušeći cigaru, sve dok se Jean Pierre, Haićanin, dostavljač novina, crn kao patlidžan, ne dovuče u svojoj Toyoti. Kad vas ugleda, izađe iz automobila i kaze: "Žao mi je dragi moj, kasnim jutros", i daje Vam Vaše novine.
"Nema problema, Jean Pierre".       
Vi starite, večeravate u 4 popodne, sa svojim suprugom. Razgovarate o dnevnim novostima, onda pojedete svako po pola kotleta, ostatak umotate u foliju pa u frižider, za sutra za večeru. Supruga će ih, i tako i tako, za dan ili dva izbaciti, naravno, ako je Vi ne primjetite, a onda će ona uzeti šparoge, kisele gljive, malo paradajiza i to ce Vam popržiti za večeru.

Vi starite, Vas mrzi da bacate stvari.  
Vi starite, Vi gledate Vašu ženu, a ona obukla usku majicu sa porukom  ‘It's Not Easy Being Pretty’, zategla joj preko grudi, i u Vama se odjednom pobuđuje strastvena zelja. Ali tek je tri popodne, još je rano za takvo nešto. Kada ste bili mladi, svoje ste želje ispunjavali u bilo koje vrijeme, na bilo kom mjestu.
Sada o tome možete samo razgovarati s njom, Vi planirate i Vi se pripremate za sex. Ona oblači njen svileni veš prije nego što pođe u krevet. Onda Vam se oboma počinju priviđati andjelčići na plafonu, pa počnete pričati o grijehovima, pa vam padne na pamet da morate ustati u 4 ujutro. Odgođeno.

Vi starite, Vaši psi postaju prestari. O tome niste razmišljali kad ste ih nabavljali, svih šest komada, godinu po godinu jednog iza drugog. Vi niste razmišljali da će svi oni također ostariti, isto tako, sve godinu po godinu jedan iza drugoga, a potom će početi umirati. Sada je njima između 10 i 16 godina. Njihovi se životi svode na jelo i spavanje, i svi oni zajedno sa Vama uzimaju tablete, one koje se nalaze gore na kuhinjskom stolu. Glukozamini i kondroitini za artritis zglobova. Carprofen za njihova klimava koljena. Gledate ih kako hramaju, ispravljate im koljena. Oni Vas tada pogledaju zahvalno. Dajete im phenobarbital kako bi preduhitrili njihove epileptičke napade. Ciproflaxacin za njihov kašalj i kihanje. Oni se bude rano ujutro zajedno sa Vama, i počinju teško disati, kihati, kašljati, kao stari ljudi poput Vas.  
Oni imaju svoje dobre i svoje loše dane, isto kao i Vi. Probate ih održavati u životu, još koji mjesec, a onda, nakon nekoliko mjeseci, počinju umirati pred vašim očima. Hranite ih, pojite ih, dajete im vodu i dječiju hranu putem velike plastične šprice, u početku, a zatim infuziju putem igle, prije nego što pozovete veterinara.

Vi starite, Vi postavljate sami sebi ciljeve, koji su, čini se, sve besmisleniji jedan od drugoga. To nije više za Vas. Oni su dokaz da Vi niste više onaj stari. Vaša supruga vam predlaže da nađete čovjeka koji će razbiti i ukloniti stari betonski trotoar u dvorištu, kako bi ona tu mogla štogod posaditi. Vi joj kažete da ćete to učiniti sami. Ona Vam kaže: "Nemoj biti lud." Vi uzimate malj i počinjete lupati po betonu kao hladnokrvni zatvorenik na ljetnoj žegi. Komade betona tovarite na kolica i vozite vani preko stepenica. Dva dana kasnije, ne možete ustati iz kreveta.   

Vi starite, Vi gubite snagu, Vi niste više izdržljivi. Vi pokosite travnjak, i odmah nakon toga idete leći. Vaša žena dolazi kući s deset teških vreća sa iscjepanim drvima za kamin. Vi ih odnesete u dvorište, a zatim opet legnete.  

Vi starite, Vi ne možete učiniti sve u jednom danu – oprati auto, pokositi travnjak, otići do prodavnice po namirnice, pa onda otići na fitnes, pa se ošišati. Vi planirate svoj dan kao što je Ajzenhauer planirao čuveni dan-D. Svega dvije do tri stvari u jednom danu, a sve ostalo odlažete za sljedeće dane.  
Vi starite, Vi postajete umjereni. Vi čak više ne kupujete ni odjeću za sebe. Nosite vašu pogužvanu Havajsku košulju, koja se ofucala poput stare filmske zavjese. Vi je samo malo uredite makazama. A jednog dana uhvatite svoju ženu kako vašu košulju baca u kantu za smeće. Vi galamite: "Pa to je bila moja omiljena košulja!" Ona kaže, "Truhla grana nikad ne ozeleni". Ostatak dana Vi ste ljuti poput djeteta.
Vi starite, želite super frizuru po cijeni od 12 dolara za starije osobe, a zatim pustite kosu da raste naredna dva mjeseca dok Vam ne poklopi uši, pa izgledate kao francuski diplomata. Kad ste bili mladi, išli ste u salon za uljepšavanje, gdje Vam je jedna plavuša masirala ramena dok Vas je druga šišala, za 65 dolara, plus 20 dolara za savjet za frizuru.  

Vi starite, Vaša žena kaže: "Onakav si, kakav si!" Vi kažete, "Pa šta"? Onda obučete majicu sa bojama vaših Hurricanes, sa University of Miami, široke kratke pantalone i japanke. Ne podrezujete svoju bradu već danima. Izgledate kao Jeremiah Johnson, koji je živio na Južnoj Floridi.     
Nekada ste Vi nosili Tommy Bahama majice od 200 dolara i kaubojske čizme od nojeve koze od 2.000 dolara. Nekada, dok ste još izlazili, Vaša supruga je nosila spandex mini haljinu i šest-inčne čizme. Izgledali ste kao uspješni krijumčar droge sa jednom veoma skupom prostitutkom. Vi starite, prodali ste svoje kaubojske čizme za 50 dolara i kupili nove ogrlice za pse.     

Vi starite, Vaš izgled Vas odaje. Ali Vi se ne date.

Bili ste jednom lijepi, kao grčki bog Apolon, s kovrdžavom crnom kosom i bujnim prsima. Još uvijek mislite da ste takvi i to Vam je stalno pred očima. Nema veze što je Vaša kosa sijeda i što na fotografijama izgledate kao duh. Vi posmatrate fotografiju toga starca na slici, i kažete glasno, "Jees, ja izgledam kao starac!" Prijatelji Vam već govore iza leđa: "Pusti ga, ostario je", a mlada prijateljica vaše supruge, možda 35 godina, uzme onu Vašu fotografiju sa kamina, kada ste imali 38 i kaže "Wow, bili ste tako privlačni". Vi odoljevate potrebi da joj kažete: "Pa ja sam to još uvijek."     
Vi starite, sada Vam male stvari čine zadovoljstvo, a nekada su Vam smetale. Otići izbaciti smeće, upoznati komšiju kad izvodite pse u šetnju. Njegov pas postao je i Vaš ljubimac i tako Vam prolazi vrijeme. Poštar se zaustavlja kod vašeg poštanskog sandučića. Priča Vam o svojoj djevojci brazilijanki, onda Vam predaje poštu u ruke. Računi, reklame i – Eureka! – Četiri filma iz Netflix videoteke.   
Vi starite, i to shvatate kao svoju ličnu slobodu. Vi ne radite više, Vi se čak ni ne krećete tako mnogo.   

 

Dobivate ponudu preko jednog magazina, sići pješke 1.500 stopa u rudnik uglja u Virginiji, popeti se na planinu na Haitiju – i Vi se odlučujete za to. Vi se pripremate za taj poduhvat, Vi radite čučnjeve, ali tek dan uoči polaska. Vi letite dan prije ugovorenog termina, tako da ćete tamo imati vremena da se jos malo pripremite.   

Vi starite, Vi ste rezervisali sobu u jednom malom motelu u blizini Thruway rampe odakle su vam blizu sva mjesta kuda ste planirali otići. Kada ste bili mladi Vi ste boravili u najboljem hotelima, sa fontanom u predvorju i sa lijepim ženama u baru. Prva stvar, koju biste učinili, nakon što ste se presvukli, bila bi otići u bar, sa onim Vašim zavodničkim osmjehom. Sada idete kod Dennyja da prezalogajite štogod. Onda se vratite u hotel, složite i objesite svoju odjeću u ormar, stavite svoje pribilješke na stol, kako bi ih slijedeceg jutra prije polaska još jednom mogli pregledati.

Vi starite, Vi ste radili svih ovih proteklih 40 godina, s božjom pomoci. Kada su bili mladi, mislili ste da Vam je mladost bila božji dar.      
Vi starite, Vi zaboravljate stvari, ne zato što ste izgubili pamćenje, nego zato što Vam je glava puna svega i svačega. Ne možete se vise sjetiti nečijeg imena, ne možete više pronaći sebe u tom mentalnom sklopu kroz hiljade i hiljade podataka koji Vam se vrte u glavi, pokušavate povezati nečije ime sa licem ili sa nekim događajem. Vi zaboravljate trivijalne stvari – gdje Vam se nalaze ključevi od auta, naočale – jer glava Vam je ko šipak, puna nevažnih detalja. Da li su vrata u dvorištu ostala zatvorena, da psi ne bi izašli na ulicu, kako ih ne bi pregazio kakav auto? Vi zaboravljate.  
Vi starite, Vi galamite na svoju ženu. Ne zato sto ste ljuti, nego zato sto ona slabo čuje. "Štaaa?" Vi vrištite. Ona je ogorčena. Onda ona kaže glasno, "Jaaa, šta si rekao… ". Vi posmatrate svijet kao kroz neku tihu sumaglicu, kao da je prekriven nekim providnim velom. "Polen"! Vi kažete. Vaša supruga kaže: "Ne, ti trebaš naočale s većom dioptrijom."
Vi odbijate to priznati. Vi zovete TV servisera. On dodje, neki mladi crni klinac. "Slika na TV je mutna". Vi kažete. "A ton, moram se stalno ustajati da ga povećavam ili smanjim kako bih normalno čuo. "A što ne pokušate sa daljinskim”, a onda Vam kaže: "Slika je u redu. Ton je samo malo prejak. Možda Vi trebate samo nove naočale”.  I Vi prestajete više zvati TV Servis.   

Vi starite, Vi ste prodali svoj auto, 1989 Taurus SHO s pet brzina, od nula do sto za šest sekundi, sa kratkim mjenjačem, sa trkaćim Recaro sicevima, sa spuštenim ovjesom, sa stražnjim spojlerom, sa 19-inčnim volanom. Vi kupujete Lincoln LS8, sa kožnim presvlakama, sa pokretnim krovom, automatik.
Vi starite, Vi čitate smrtovnice. Vi kažete svojoj ženi: "Hej, Isaac Hayes je umro! Bio je to star čovjek, mislim. "Vaša supruga Vam kaže," Jeste, bio je star isto toliko  kol‘ko i ti".  
Vi starite, Vaši prijatelji su takodjer stari. Stare dame, uglavnom. Zašto ne? Vi ste stariji čovjek. Betsy, 59, Ina, 65, Julia, 76, Helen, 78. Vi vozite Helen kad ona negdje zakasni. Vi vozite Betsy na aerodrom ujutro u 7 sati na let, kad ide da posjetiti svoju sestru. Kasnije, tvoj prijatelj Ivan, 58, pokuca na vrata. On hoće u posjetu prijateljima u Wisconsin.
Mozete li hraniti njegove mačke, dok se on ne vrati? Naravno, zašto da ne?  
Vi starite, Vi potiskujete svoje snove. Vi ne očekuju slavu i bogatstvo, niti da budete lice na naslovnoj Strani Tajmsa. Vi ne očekujete više da ćete napisati Veliku Americku Novelu od 859 strana.
Vaše pisanje postaje sve manje i manje. A manje je i riječi. Ali čistih, bar se nadate. Malo više nijansi, malo manje nejasnoca. Suptilno, bar Vi tako mislite. Isto kao i Vaš život. Mali esej o starenju. Molim lijepo, to je isto toliko mnogo, kao da ste napisali Rat i Mir.

Vi starite, Vi kukate, sve više i više. Ne zbog svojih izgubljenih snova, svojih grijehova, svoje starosti, nego zbog blizine prijeteće smrti. Vi patite zbog drugih. Vi ste plakali kad je umro Assumpta, premlad, tek 30, kao anđeo. Vi plačete zbog naših vojnika, masakriranih u šetnji prema aerodromu, na putu za Irak. Vi plačete zbog zlostavljanja pasa i mačaka koje bulje u Vas sa stranica novina. Vi plačete zbog Betsy kad Vam ona kaže da ima rak i da više nije za operaciju, i da ona neće doživjeti šezdesetu.   
Vi plačete za svakoga, ali i zbog zato što ste živjeli jedan prekrasan život, i želite da svaka osoba, da svako koga volite, može bar živjeti takav život.  

A kada ste Vi bili mladi, Vi ste plakali samo za sebe.

Ovaj članak se izvorno pojavio u septembru 2009 u casopisu Men's Journal.

 (prijevod: Smail Spago, oktobar 2009)

Komentariši