…bosanska rapsodija…

Došla televizijska ekipa, iz redakcije školskog programa, u jednu seosku zabit, da snimi tipičan radni dan jednog našeg seljaka.

Seljak se namjesti pred kameru i počne priču:

– Ustanem ti ja tako oko pola pet izjutra, drmnem jednu-dve rakijice i istjeram ovce na ispašu. Dok one pasu ja slistim još jedno četiri-pet…

– Stop! Stani! – ulijeće reditelj.

– Pa jeste li vi normalni?! Ovo je školska emisija, treba djecu da kulturno uzdižemo. Umjesto pominjanja rakije, vi lijepo da kažete kako čitate knjige, pričajte o kulturi. Hajde ponovo.

– Ustanem ti ja tako oko pola pet i pročitam knjigu-dvije, pa onda istjeram ovce na ispašu. Dok ovce pasu ja ti se lijepo sit načitam, a onda kad ih vratim kući pred ručak ja onako na brzaka prelistam dvije-tri knjige.

Uz ručak mnogo volim da čitam. Obično uzmem neku deblju knjigu da mogu poslije ručka da se lijepo ispavam. A onda kad ustanem dođe komšija Mujo i mi tu pročitamo jedno tri-četiri knjige prije nego što siđemo u selo. Uveče se cijelo selo skuplja u biblioteci. Tu svi čitamo i komentarišemo šta je ko pročitao. Oko deset sati obično bibliotekarka proglasi fajront jer smo pročitali sve knjige. Tada se svi preselimo kod komšije Sulje. On ima štampariju…

1 komentar

Komentariši