Danas je igra!
Davno sam pricao sa jednim dobrim fudbalskim znalcem o vjestini i ljepoti fudbalske igre. Zacudilo me je kad mi je rekao: „Ako zelis pogledati dobru,pravu fudbalsku utakmicu, sa lijepim potezima, driblinzima, sutevima iz daljine, evrogolovima i uzbudjenjima, ne idi na derbi bilo koje prve lige nego otidji u komsiluk gdje igraju juniori, gdje fudbalske utakmice igraju najmladji“.
Ovoga sam se sjetio sinoc nakon odgledane utakmice „F- juniora“ Fortune iz Sepperadea protiv juniora DJK Dülmen. Boga pitaj gdje su ova mjesta i ko su ove ekipe, ali mi je moj unuk Semir jucer, cim smo im dosli u posjeti rekao; „Dedo, veceras je igra“. On to tako kaze jer se na njemackom za utakmicu tako kaze: „Spiel“, a kad se to prevede na nas jezik ispadne “igra”. Upitah ga protiv koga igraju. Rece: prijateljska, dogovorena su tri poluvremena po 20 minuta, ili bolje receno tri trecine, kao u hokeju na ledu. I stvarno tokom igre sjetio sam se ovoga mog poznanika, fudbalskog znalca, kojega sam gore citirao. Frcalo je od prelijepih poteza, driblinga, dodavanja, dugih pasova, igre glavom, kontranapada,ostrih startova, suteva, odbrana, a bogami i golova. Domacini su na kraju slavili sa 9:8, a falilo je samo nekoliko sekundi da bude postignuto izjednacenje, ali sudija, iako je bio “babo” jednog od nasih, bio je neumoljiv. Odsvirao je kraj tacno u sekundu. Cak im je i naglas brojao unazad od deset do nule. Poraz je poraz, pobjeda je pobjeda. Jedni su se veselili, a kod porazenih je bogami bilo i suza, onih muskih, ta zaboga, to su momci od svih deset godina. Ne daju se tako lahko. Nisu oni curice.
A fudbal je muska igra. Ko zna, mozda i od ovih juniora za koju godinu izraste koji novi Dzeko ili Vedo.
