Ivan Zovko – Mostaru

 

Ivan Zovko – Mostaru

Mnogo li sam obišao sv'jeta
I prešao mjesta i gradova
Al ti slična ne nađoh jarana
Mostar grade, đul-beharski grade !

Nit ti nađoh tvojijeh has-bašči,
Kojeno su bulbulistan pravi,
Niti li sam igdje mirisao
Ko u tebi mirisnijeg cvijeća.

Što su bašče bagdadskih emira
I po njima mirte i jasmini,
Kad nemadu ni polak milina,
Kojim tvoje obiruju bašče !?

Pa kad proljet opuči se javljat,
Ja milina onda tvojih divnih !
Srce mi se rastapa u grudim
Kad sveg toga ja se sjetim tvoga.

Često mi se uznese pameca
Te pomislim nije l’ Allah silni
Za insana, roba svoga – ovdje
Nekoč eden satvorio milni !

Ne znam čemu da se više divim:
Ili tvome mirisnome cviječu,
Il po baščam’ tvojim vodicama,
Il bulbulim, što poju u gajim !

Jemin smijem uzet pred svakijem
Pa se zaklet svijem na svijetu:
Da je koji bagdadski halifa
Tvoje divne poznavao krase,

On bi Bagdad pa i Širaz cvjetni
Ostavio , teb muhadžerio,
Pa po tvojim baščam’ lastovao,
Lastovao, s vilam vilovao.

Kad je tako, ni čuda mi nema,
Što ja tebe ko rođeno d'jete
Silno ljubim. Ta zar kog imade,
Ko te vidi da te ne uzljubi !

Al ja tebe nad sve, nad sve ljubim,
Ne sa tvoga cv'jeća i bulbula,
Neg sa tvoga žarkog rodoljublja,

Rodoljublja slavom ovjenčana !



Komentariši