SIR, NEODOLJIVI PRIMJER SLOWFOODA NA BOSANSKOJ TRPEZI

 

Slowfood (spora hrana), novi svjetski trend, koji je na velika vrata usao u sve veci broj restorana sirom svijeta, nastao je kao odgovor na tzv. „fast food“. Osnivac ovog pokreta je Carlo Petrini u Italiji jos 1986. godine. Rijec je o medjunarodnoj udruzi koja promice kulturu hrane i vina, stiti kulture identiteta vezane uz hranu i gastronomske tradicije, cuva tehnike uzgoja i prerade hrane naslije|ene iz tradicije.

 

Slowfood u bosanskom kulinarstvu

 

Za razliku od drugih koji su prihvatili ovaj novi trend, kod nas to je dio tradicije koja traje vjekovima. U Bosni i Hercegovini, u pripremi hrane, pica i uzivanju u njima uvijek se pridavala velika paznja.“Fast food“ gotovo i ne postoji izuzevsi cevabdzinice i buregdzinice. Sva hrana u Bosni priprema se polagano i isto tako u njoj se uziva uz

obavezno dobro drustvo i razgovor. Malo ko moze odoliti Begovoj corbi, koju mozete da pojedete i kad je najtoplija. Mozete je jesti i zdravi i bolesni. Teletini ispod saca, sogandolmi, Bosanskom loncu. Baklave, hurmasice, halve…mmm, dovoljno je samo da oci zatvorim i vec sam u naninoj, staroj bosanskoj kuci, a miris halve vrati mi najljepse uspomene. Nekad se halva spremala svakog petka da bi kuca zamirisala.Tada su se mirisi iz kuhinje prikrivali koricom narandze ili jabuke, par klincica ili komadic cimeta na kolu sporeta.

 

Sir kao tradicionalni bosanski proizvod

Pod nasom tradicionalnom kuhinjom podrazumjeva se sve ono sto je nase gastro-naslijedje, to su prije svega razne vrste pita, pite ispod saa, corbe, punjeno povrce, cevapi, pekmezi od sljiva, a prije svega SIR. Rijec je o jednom autohtonom jelu bosanskohercegovacke kuhinje, mozda i najstarijem, koje se nije puno mijenjalo kroz vrijeme. Gore visoko na pasnjacima Vlasica u srcu Bosne s koljena na koljeno prenosi se umijece pravljenja cuvenog travnickog sira gdje spada i "travnicka bijela feta" kao tipicni mehki sir. Zahvaljuju}i nasoj tradiciji u prilici smo da i danas uzivamo u njegovom neponovljivom okusu i kvalitetu. Specificnim nacinom dobivanja, postupkom uguscavanja mlijeka nastaje bijeli meki sir feta, koji bi trebao sluziti svakodnevnoj ishrani, kao prilog salatama i drugim jelima. Tko god ga je probao, kasnije ga se sjecao s takvom okusnom nostalgijom da se naprosto morao vratiti tragom njegova toplog i blagog mirisa, natrag u sredisnju Bosnu I Hercegovinu. Pa tamo u pitomom krajoliku, bez straha od nebesa i bogova, opet uzivati u siru koje u ovakvom obliku ne poznaje ni jedna druga zemlja, ni jedna slavna kuhinja. Prema legendi, arapski nomadi zasluzni su za otkrice sira, a osnovni recept otkriven je sasvim slucajno. Jedan od nomada je za vrijeme dugih putovanja uzarenom pustinjom nosio mlijeko u mjesini od zivotinjskog mjehura. Kada je napokon htio utaziti zedj, otkrio je kako se mlijeko podijelilo na vodenastu tekucinu – sirutku i zgrusane grudvice – sir. Pretpostavka je da su tehniku spravljanja sira u salamuri u nase krajeve donijeli stocari nomadi s istoka koji su se nazivali Vlasima. Tako je nastalo ime planine Vlasic. Premda postoje i oni drugi koji tvrde da je bilo obratno, te da je sir dobio ime po planini Vlasic. Ovaj sir nazalost jos uvijek nije zasticen proizvod. Proizvodjaci vlasickog sira iz RS i Srednjobosanskog kantona u Federaciji BiH dogovorili su se da zajedno zatraze oznaku geografskog porijekla za vla{sicki sir. Vjeruju da ce sa tom oznakom sacuvati tradicionalni nacin njegove proizvodnje.

Pise/Written by: Samra Jalovicic

Komentariši