"Najveći boem, slikar i šarmer Mostara Meha Sefić – da je živ – svoju omiljenu pjesmu i kompoziciju ”Mostar se smiješi” kojom je zabavljao gospodu u najotmjenijim zagrebačkim i osiječkim barovima zasigurno bi preinačio u – Mostar – plače!
Pred kraj svoga života, na pitanje: kako si? oronuli i iskopnjeli maestro običavao je reći:
”Dobro sam… teže je državi nego meni!”
Njegov rodni i voljeni grad danas je na jednoj klackalici, ni tamo, ni ’vamo, a, sveca mi je i tamo i ovamo, i još luđe, i još huđe, što bi rekao Mak Dizdar.
Grad je razmostaren u svakom pogledu, civilizacijskom, društvenom, kulturnom, socijalnom…
Jedni zdušno grade i dograđuju grad, a drugi ga bjesomučno dijele i bucaju po svim šavovima.
Graditelji i rušitelji ne mogu zajedno. Jok!
Stranaka, partija, koalicija, vlada i ministarstava, fala Bogu, imamo na pretek. A dogovora među njima ni za lijeka.
Dok grad tone u ambis, stranački lideri se smješkaju na tv. ekranima. Boli ih briga za nezaposlene i gladne, beskućnike i bijednike………
Kako u gradu i okolini niču moderne i veleljepne robne kuće, tržni centri, šopinzi, benzinske pumpe – tako se raspadaju nekad poznata državna preduzeća: HEKOM, HEPOK, Predionica, MI ”Soko”… koja su nekad obilato hranila po pet-deset hiljada usta, i čiji su radnici imali redovne plate, socijalno osiguranje, svoja odmarališta…
Kako se grad iznutra umiva i dotjeruje, obnavljajući parkove i zelene površine, te rekonstruišući prigradske ceste – tako uzduž riječnih obala – Neretve, Bune, Bunice, Jasenice, Radobolje rastu hrnjage raznovrsnih otpadaka – od ženskih ”bindi”, crknutih domaćih životinja i usmrđenog kiselog kupusa, do razvaljenih frižidera, bojlera, usisivača, televizora i drugih kućnih potrepština.
Ekologija je na nuli, komunalna higijena takođe, pa će, tvrde pesimisti, u najskorijoj budućnosti čitava mostarska ”vala” postati jedna ogromna deponija smeća, od Malog i Velikog kuka, do Žovnice, od Rudnika (s najopasnijom ekološkom ”bombom” u zemlji) do Bišća polja.
Šta će biti s našim Mostarom, zaboga, miloga! – čuju se vapaji građana sa svih strana. I njihovi prijedlozi o ”ustrojstvu” vlasti.
Kada istekne mandat časnom Ljubi Bešliću (SAMO MU PRODUZEN) mnogi bi za gradonačelnika birali: Ahmeda Džubura, Milana Jovičića, Žarka Markića ili Adisu Vučina. Oni bi, možda, uzeli ponešto od ”stila” ranijih gradonačelnika: Mujage Komadine, Vase Gačića, Muhameda Mirice, u ratu svirepo ubijenog od strane ekstremista HVO-a Mustafe Sefe, zatim Radmila-Brace Andrića, Vlade Smoljana, Avde Zvonića, Izeta Brkovića, Damjana Rotima, Dževada Derviškadića, Nikole Gašića, Milivoja Gagre… Vjeruje se da bi oni znali da vladaju gradom i da dovedu ”u suru” sve lažljivce i prevrtljivce, čovjekomrsce i intrigante, bundžije i hulitelje koji Mostaru čupaju dušu i sijeku njegovo polumilenijsko stablo, u korijenu.
Ovdje se priča da će savremeni Mostar ”jamiti” onaj ko ima najviše para. A tko je taj, a gdje je taj, da prostiš?! Taj bogatun, tajkun i ratni profiter koji je nademetio lovu od pljačke i s narodne grbače, pa sada pruža šape da osvoji i prisvoji vaskolik Mostar i koji se bori samo za svoju stolicu i svoju guzicu, a nije mu do grada i njegovog prosperiteta koliko do olomlanjskog snijega ….. "
Ovaj rekao bi vizionarski tekst napisao je Alija Kebo (rahmet mu dusi 
) .. kao da je znao !!!
