Pismo Bojanu Bojicu, Vodeni ciro




Pismo Bojanu Bojicu, spasiocu Vodenog Cire na Drini, kao odgovor na njegovo pismo: NISAM VISE PAMETAN

Postovani gospodine, pratim tvoju aktivnost oko rjesavanja problema Vodenog cire, i ovdje, i preko stampe, onoliko koliko mi je to dostupno. Malo sam podalje, fizicki, od tih problema, ali vjeruj mi da sam stalno tu, negdje na podrucju nam Bosne i Hercegovine. Ja sam licno na svojoj kozi osjetio devastaciju i urbane i kulturne i prirodne sredine, okoline i bastine u mom rodnom Mostaru, a vjeruj mi tesko mi pada svaka vijest kad se unistava ili ne vodi racuna o onome sto nam je bogom dato ili sto su ljudi svojim trudom stvarali da bi nam bilo i bolje i ljepse i ugodnije. Ukljucujem se u svaku od ovih akcija onoliko koliko mogu, a najmanje sto covjek moze je, da digne glas protiv nemara, kao sto je to slucaj sa Vodenim cirom, da stavi potpis na jednu peticiju, da se prikljuci jednom impozantnom broju ljudi koji zele rjesenje nekog problema, koji zele da se neka stvar pokrene sa mrtve tacke. Nazalost oni koji su nadlezni, vrlo cesto ostaju gluhi, a covjeka boli kad i sira zajednica suti, kao evropska komisija u ovom slucaju. Medjutim, ziveci u Evropi evo od ‘93, znam sigurno da ce odgovor od Evrope stici. Koliko ce biti u mogucnosti da oni pomognu, ili koliko ce ih poslusati nadlezna vlada ne znam. Ali ce odgovor na peticiju stici, svakako.

Ovom prilikom, samo da  napomenem dvije tri sire akcije koje su raja putem peticije pokusala rijesiti. Uspjesi su djelimicni. Medjutim izgleda da mi obicni gradjani nemamo drugih mehanizama da podignemo glas: U mom Mostaru gase se i pozoriste i kazaliste, u Livnu se ne vodi briga o divljim konjima, vrse se divlje gradnje u nacionalnim parkovima i strogo zasticenim podrucjima. Sa jedne strane vlasti ne cine nista, a sa druge strane sve drskiji pojedinci napadaju, sve vise i vise.

U ovom kontekstu posmatram i nerjesavanje statusa vodenog cire. Nisam imao priliku voziti se cirom, ali sam ga rado posmatrao, svaki put kad bih se zaustavio gdjegod pokraj Drine. Izgleda da je i ciro jedna nostalgicna veza sa prosloscu, koju nam aktuelni pisci najnovije istorije zele po svaku cijenu izbrisati.

Budi mi lijepo pozdravljen. Ostajem uz ovu akciju do konacnog rjesenja. Nadati se je da ce se u nekoj glavi ipak probuditi trunka svijesti.

Smail Spago

Germany

Komentariši