Ne znam ima li iko sliku Neretve , ovako nadosle, iz januara 1992.
Ali nije to toliko bitno koliko jedan detalj koji me veze upravo na taj povodanj.
Posla nas trojica, ja, Stanko Marinovic i Momo Bajic da obidjemo naseg ahbaba starog profesora Mustafu Balica, koji je stanovao na Luci, u Marsala Tita 204.
Bio je nesto bolestan, nije izlazio vani, a mi se nasli kod mene u kancelariji, i velimo, hajmo posjetiti profesora.
Posli smo pjeske niz Cernicu, pa preko Ograde na Carinski most.
A Neretva od brda do brda, kao ova na gornjim slikama.
Stali smo malo na mostu, pogledali na Stari i pod Stari, kad na sred mosta stade fico, na njemu natpis Oslobodjenje.
Izadje momak i slika mnost i Neretvu. Sutri dan je ta slika izasla u Oslobodjenju.
Medjutim ni to nije toliko vazno koliko jedan momenat zbog kojega se svega ovoga sjecam.
Rekoh onako usput tome momku koji je slikavao:
-Hajde uslikaj nas trojicu, Smajo, Stanko i Momo, pa to sutra objavi.
– Kome bi to bilo interesantno – rece mi.
On udje u ficu i ode. Mi ostadosmo ko ukopani.
A tri mjeseca iza toga gorio je Mostar.
Ovu nocnu sliku napravila je Alma Turkovic i objavljena je u mostarskom listu Nova Sloboda, a dnevne slike napravio je Emir Krpo i poslao mi mailom. Zahvaljujem.
