moj prilog na portalu Nova Sloboda iz Mostara:
http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/5244/nostalgicna-prisjecanja-korzo-na-fejsbuku
Korzo na fejsbuku…
Nije rijetkost danas da čuješ, kad se dvije jaranice poslije škole pozdravljaju i kažu: „Vidimo se večeras na fejsu…“ ili da dva dobra drugara zakazuju „football match“ preko interneta. Izgubio se onaj osjećaj, da se dvije prijateljice sastanu i nešto šapuću jedna drugoj ili se kikoću pričajući o simpatijama. A kod momaka se zaboravilo šta znači „na male“, šta predstavlja „od dva do četiri“ ili „viktorije“. Jednostavno: „vidimo se na fejsu“. Uz djecu, odnosno omladinu, sve više roditelja uključuje se u taj virtualni svijet. Otvoriti vlastiti profil na fejsu, danas je postala nasušna potreba, kao najesti se hljeba.
Nekadašnjeg vakta brižne majke bi, tamo negdje oko deset uvečer, kad bi bio vakat da se cure vraćaju sa korza, pripremale kantu sa smećem. Kao eto, odoše na dno sokaka, da prospu smeće, a da ne bi babo upitao: „kud ćeš u ovo doba?“ Prosulo bi se smeće i diskretno sačekalo da se vidi sa kim se to kćerka vraća sa korza. Je li sa drugaricama, ili je prati nakav…? Majka je to morala prva vidjeti. Bolje ona lično, nego da joj ujutro za kahvom to kaže komšinica. A ujedno, ako treba reagirati, bolje odmah, na licu mjesta.
Korzo i izlasci te vrste davno su otišli u historiju. Danas su druga vremena. Korzo se još može pronaći samo na forumima, pod rubrikom nostalgija, ili u pričama starijih.
Korzo, ili corso, ili promenada, u riječniku stranih riječi kaže da je to šetalište. A mi smo tome dodavali još: izlog momaka i djevojaka, da vidiš i da budeš viđen. Korzo je bilo fejsbuk onog vremana. A bilo je i onog vakta djevojaka, kojima je bila duša okrenuti se, da vide ko ih to gleda.
Korzo u Mostaru imalo je dugu tradiciju. Odmah nakon dolaska austrijanaca u Mostar krajem devetnaestog stoljeća, oni su izgradili šetalište od Ričine do Balinovca i nazvali ga po nekoj tadašnjoj princezi, Štefanijino šetalište. Kasnije je to šetalište dosta puta mijenjalo ime, ali je za raju relacija od Titovog mosta do Rondoa jednostavno bila Korzo. Od Titovog mosta do gimnazije, Korzo se dijelilo na ozbiljnu i neozbiljnu stranu. Ozbiljna strana bila je od Bristola pokraj apoteke. Tom stranom šetali su stariji. Drugom stranom šetnja se produžavala sve do Rondoa, a uz duž Korza dugo vremena bivali su također centri svih zbivanja onog vremena u Mostaru. Nekad odmah iza onoga rata, u blizini Rondoa bila je plesna bašta Pariz, kasnije je uz Korzo bio Dom omladine u Dvorima Mujage Komadine, iza doma bila je ljetna bašta na kojoj su se održavale igranke, a u podrumu bi zimi bio disko. Iza gimnazije se igrao mali fudbal, a u ljetnom periodu igrali su se turniri u malom fudbalu na Kantarevcu. Za gimnazijalce je bilo jednostavno, nakon zadnjeg časa popodnevne smjene, direktno na Korzo. Sa Korza se ulazilo u veliki park. Dušu dalo za prva ljubavna šaputanja i prve poljupce. Svaka raja imala je svoj „trefpunkt“ na Korzu. Moja raja godinama se sastajala kod prvog platana kod gimnazije. Mogao si otići na kraj svijeta, ali po povratku, uvečer bi trčao na trefpunkt. Nikad nije bilo, da nema nikoga. Tu se pričalo, „chatovalo“, šecovalo, drugovalo i dogovaralo, kuda dalje uvečer. Kino je bilo na ulasku u Šantićevu, Abrašević također nije bio daleko, isto kao i Modisk u podrumu hotela Hercegovine. Ko se htio samo rashladiti i još uz to uživati, dovoljno je bilo produžiti na Titov most, gledati u prolaznike i slušati muziku sa terase hotela Neretva. Korzo je bila zabava bez love.
Korzo je često bivalo i mjesto začetka velikih ljubavi, a bogami ponekad i velikih ljubavnih drama.
Mostarsko Korzo od Titova mosta do Rondoa bilo je dugo tačno hiljadu koraka. Ovo sam jednom uz prisustvo velikog broja dokonih svjedoka izbrojao i zapamtio, a evo i zapisao. Sa Korza se koračalo u život. Korzo je dugo vremena bila kopča, koja je jednu cjelinu držala zajedno i nije dala da se razdvoji. A kad je puklo, puklo je i korzo.
Da se na ovom mjestu vratimo onoj majci koja je izišla na dno sokaka u nevakat, da izbaci smeće i da vizne sa kim joj se to djeca druže. Danas sve više i više roditelja otvaraju profil na fejsu. Prvo, da budu u trendu, kao eto i oni se interesuju za nove mogućnosti IT tehnologije, a drugo, onako kao usput, uz simpatije vlastite djece, otvaraju vlastiti profil. Djeca ih uslikaju, postave sliku na profil, pomognu im da pronađu prve prijatelje preko fejsa. Naravno i djeca im se tu upišu. Koga ćeš postaviti među prijatelje, ako nećeš babu, ili majku.
I tu se zeznu!
Čim si prijatelj sa nekim na fejsu, imaš uvid u sve njegove prijatelje, i u svu priču koju tvoj „prijatelj“ vodi sa nekim njegovim „prijateljem“, u sve slike koje raja stavlja na fejs, koje naravno, jedno dijete nikad ne bi pokazalo svojim roditeljima. Sa curama, sa momcima, na izletu, u školi, na moru, u kafiću, u disku…. Odjednom nema više tajni. Babo i majka imaju uvid u situaciju. I hajde sad izbriši babu i majku iz liste prijatelja.
Majka više ne mora na dno sokaka, sa kantom za smeće u nevakat…čekajući djecu s korza.
Smail Špago
