http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/5359/uskoro-kino-u-mostaru-ndash-kako-to-lijepo-zvuci
Uskoro
Kino u Mostaru stoji još na dugu štapu.
Kino u Mostaru ima dugu tradiciju. Kako su god onoga vakta iz bijeloga svijeta pristizale raznorazne novotarije u Mostar, tako je došlo i kino. Prvo kao senzacija, pa onda kao kulturni događaj i na kraju kao nasušna potreba. Do ovoga rata Mostar je imao dva kina: Zvijezdu i Partizan. Dugo godina bilo je i ljetno kino u Šantićevoj, a onda je to kino prepravljeno u zatvoreno kino, pa se kino Partizan preselilo sa Šemovca u Šantićevu, u sami centru grada, kako to i dolikuje jednom kinu u jednom gradu. Staro kino Partizan je među starijom rajom bilo poznato po nazivu Sinemaskop, zbog širokog platna, koje je omogućavalo da se u kinu gledaju najsaveremenija filmska dostignuća onoga vakta. Novo kino Partizan je pored širokog platna donijelo još jednu novinu u Mostar. Novo ozvučenje. Pored užitka u dobroj slici moglo uživati u izvanrednom zvuku filmske muzike. Filmska industrija toga vremena sve više i više pažnje posvećivala je muzičkoj podlozi filma. Dakle što se tiče kina i tehnike u kinu, i gledanja filmova na svjetskom nivou, u Mostaru smo u svakom vremenu bili u trendu svjetskih zbivanja.
Filmovi u 3D (trodimenzionalnoj) tehnici, filmska muzika u dolby sorround kvalitetu, to je danas samo misaona imenica za mostarsku raju. O tome se može samo čitati sa stranica filmskih revija. Mi bi to vrlo radio i u Mostaru, ali nema…Možemo samo zamišljati kako to izgleda, kada na ulasku u kino dobiješ one specijalne naočale, kroz koje je jedino moguće odgledati 3D film. Bez tih naočala vidiš samo nekakve pruge uzduž ekrana lijevo i desno. A sa tim naočalima na očima, imaš utisak da si lično u centru zbivanja na ekranu, u centru radnje filma, kao da si neposredno uz glavne junake. Utisak dopunjuje prateći zvuk i ton. Po kino salama su zvučnici poredani jedan do drugog uzduž gledališta, lijevo i desno i iza ekrana. Kad glavni junak mahne sabljom, imaš utisak da ti je sablja fijuknula centimetar iznad glave.
O svemu ovome možemo samo maštati u Mostaru, ili čekati priliku da odemo u kino u Sarajevo. Nažalost, tako nam je u svemu. Ako je koncert, u Zetru ili u Zenicu, ako je fudbal isto tako, pozorište isto, …da više ne nabrajamo. Preostaje nam jedino praviti piratske kopije filmova, sumnjivog kvaliteta, iz interneta, uz veliki rizik da u kompjuteru fasuješ kakav neizliječivi virus.
Kako god za jednog pravog ljubitelja fudbala, nikakav TV prijenos ne može zamjeniti gledanje utakmice uživo, tako isto za jednog istinskog ljubitelja filma, nikakav film preko TV ekrana ne može zamjeniti užitak gledanja filma u kinu.
Jer, kino je doživljaj. Od kupovine karte, kese kokica ili špica, do traženja mjesta, namještanja u sjedištu, razgledanja okolo, ko je još u kinu, do gašenja svijetla, samog filma i do ponovnog palenja svijetla nakon završenog filma.
Kino je uzvišeni doživljaj.
Nekada su u Mostaru filmovi najavljivani na panoima. Na njima je bio dnevni raspored filmova u oba kina i još jedan pano, pored, na kome je pisalo: uskoro.
Bilo bi nam drago da se na panoima u gradu uskoro pojavi barem ovo: USKORO.
