preneseno sa portalaNova Sloboda,
http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/5835/le-figaro-o-bih-neobican-mir-u-podijeljenjoj-zemlji
Specijalni dopisnik pariskog dnevnka „Le Figaro“, posjetio je BiH pa piše: „Kada ste uskim, ali uredno asfaltiranim ulicama, dostigli uzvišicu Mahala, na istoku Sarajeva, sjeli u restaurant „Kibe“, kojim se širi miris naloženog šumskog drveta, ispred panorame grada, od koje zastaje dah, neizbježno sebi postavljate pitanje: Zašto BiH nije poput susjedne Hrvatske, postala jedno od značajnih evropskih odredista? Zemlja od četiri miliona stanovnika, veličine Švicarske, posjeduje sve – planine za skijanje (bila je domaćin Zimskih olimpijskih igara 1984.), šume za šetnju i lov, predivne rijeke za ribolov i raftig. Stanovništvo je veselo i gostoljubljivo“.
Međutim, pariski novinar je ubrzo shvatio kako od rata, koji je pokosio hiljade života i uzrokovao premještaj dva miliona stanovnika, političko pomirenje, kako sam ističe, ne postoji! Neprikladno poredi francusko – njemačke odnose iz sredine četrdesetih godina prošlog vijeka.
U BiH je obratno, može se procitati u clanku. Svi narodi opet žive zajedno, ali politički prvaci tri najvažnije zajednice, su nesposobni sporazumjeti se. Da bi to obrazložio, podvlači mišljenje Srđe Obradovića, pravnog savjetnika OSCE. Ovaj opet spominje kako je zemlja, „Jugoslavija u malom“, pa se zapad prevario u naivnoj ocjeni o mogućnosti nezavisnosti. BiH je podijeljena na dva dijela, ističe novinar Girard, „a Federacija na 10 nezavisnih kantona, pa u njoj djeluje 170 ministara, što nigdje ne postoji“.
Citirano je i mišljenje Srećka Latala, analiste NGO-International Crisis Group.
„Republikom srpskom upravlja moćan lokalni šef Milorad Dodik, čijoj administraciji nedostaje providnost, savim je zatvorena. Hrvatsko-muslimanska Federacija ima vladu, koja ne funkcioniše“.
Analist se poziva na primjer „Koridora 5C“, jednog od najvećih starokontinentalnih turističkih projekata – autoputa, koji spaja Budimpeštu sa Jadranskim morem. Podsjeća kako su Mađari i Hrvati ostvarili njihov dio projekta.
„Ali, u BiH izgradnja nije ni započela. Prošlog septembra, federalni ministar za urbanizam je podnio ostavku zbog prolaza i još uvijek nema nasljednika, a zvaničnici nikako da se usaglase. Uprkos što je evropska Banka za rekonstrukciju i izgradnju, deblokirala za pomenuti projekt 160 miliona eura, BiH riskira platiti odštetu za zakašnjenje i ne upotrebu ponuđenih sredstava“.
Srđa Obradović nanovo komentariše državni „korak naprijed – dva nazad“.
„Godine 2000., koalicija socijal-demokratskih partija, nazvana „Savez za promjenu“, se ukotvila u sarajevsku vladu. Po prvi put su nacionalističke partije, odgovorne za požar ‘građanskog rata’, u aprilu 1992. godine, odstranjene od upravljanja zemljom.Ostvarene su značajne reforme i osnovana jedistvena vojska od 10.000 pripadnika. Oformljene su nezavisne pravne institucije. Ali, vlada je podrovana korupcijom, drugim balkanskim problemom, odmah nakon etničke podjele. Tako je, u oktobru 2002. godine, nanovo zabilježen povratak nacionalista“.
Pravna država ne postoji
„Le Figaro“ još pominje i institucionalni zastoj BiH, u kojoj je 40 posto stanovništva nezaposleno. Kada nema institucija, ne postoji ni pravna država, a bez nje su strana ulaganja u turizam i industriju- nemoguća. Visoki predstavnik Valentin Inzko je predložio „paket institucionalnih reformi“, svim političkim zvanicničima, koji ponovo nisu usvojeni.
„Muslimani sa velikim M, pošto su oni islamizirani Slaveni što su promijenili vjeru za vrijeme Otomanskog carstva, čine malo više od polovine cjelokupnog stanovništva, ubijedjeni da još uvijek mogu dominirati. Srbi sanjaju, naravno potajno – o nezavisnosti! Dodikovu vladu jedino zanima autonomija RS. Hrvati misle kako će, nakon dugog čekanja, napokon, zapadnu Hercegovinu priključiti – Hrvatskoj“.
U francuskoj novini je istaknuta i ljutnja bosanskohercegovačkih Srba, što im zapad osporava nezavisnost, dok je Kosovo postalo zasebna država.
„Sve je izvjesnije da priključenje RS-Srbiji nije više najbolja opcija, jer proevropski zvaničnici iz Beograda neće za to čuti. Borisa Tadića, navodno, jedino zanima ulazak u EU, a nakon toga se može govoriti o novim teritorijima“, piše Girard.
Opsesije o različitostima
„Srbija od sada hoće biti poput Portugala, dok BiH nema takav plan“, objasnio je francuskom specijalnom izvještačuu, sarajevski novinar Krilić.“Svi znaju da je ekonomska budućnost zemlje u evropskoj integraciji, ali lokalni političari ništa ne čine u cilju prilagođavanja zemlje evropskim mjerilima“. Krilić se još jako žali na načine uvođenja vjeronauke u škole: „Učimo djecu da su različita, a potrebno je činiti obratno“.
Novinar Renaud Girard podvlači kako je zemlja ostala ujedinjena u periodu od 2002. do 2006. godine, zahvaljujući Paddyju Ashdownu, ali je, nakon njegovg odlaska, međunarodni uticaj jako smanjen, jer se EU, poput SAD, sasvim udaljila od bh dosijea. Kako Dodik stalno organizuje narodne referendume o odlukama koje je donio OHR, istaknuto je i mišljenje Jamesa Lyona, američkog eksperta za oblast: „Vrijeme je da Evropa i Amerika odgovore žele li raspad zemlje ili će učiniti zadnji napor i sačuvati jedinstvenost BiH“.
Kao ilustracija o mogućnosti novog okršaja, navedeno je mišljenje sarajevskog novinara Krilića: „Zemlja je bez oružja, a retorika političara sa početka zadnje decenije 20 vijeka Ubijmo ih prije nego što nas ubiju, ne zanima današnju omladinu. Samo što to ne treba biti razlog nehajnosti i pogoršavanja situacije“, kaže Krilić.
U ljeto 1995., sjeća se novinar „Le Figaro“-a, Amerikanci Francuzi, Englezi su kasno zaustavili „građanski rat“.
„Ali, kao nebrojeno puta ranije, zapadni političari nisu pokazali ni strpljivost niti dalekovidost, neophodne za nametanje političkog sistema, sposobnog za stvarno djelovanje“, zaključuje Girard.
Džana Mujadžić (Pariz)
