kad vidim ovako lijep tekst i još preveden na engleski, srce mi ko Hum:
U smaragdnim dubinama Razuma i Srca
Od one opjevane Suljagine Fate, što je, kobajagi, malo nesmotrena u svojoj naivnosti, prošetala do Mostara Grada, tražeći najljepšeg među bazerdžanima, Muju, preko Šantićeve Emine do današnjih Mostarki, umilnih, amilnih i amelnih imena, sve su bile zanosno lijepe, neodoljive, inspirativne i nezaboravne. To su žene. Takav je i njihov Grad.
Prelijep. Grad. Mostar. I ne samo po monumentalnom Starom Mostu, vječitom hrabrom Dječaku, koji i kada skoči u hladnu Neretvu uvijek ispliva. Strese ponosan one smaragdne hladne kapi Neretve, i začas se zabijeli na Mostarskom Suncu. Neke riječi, uz inat gramatici, valja pisati velikim početnim slovima. Mostarsko Sunce. Tamo gdje se nekada budio Grad. Na izvoru Bune. Narod ima uzrečicu: "Obišao je Bunu i Bunicu !". I pisac ovog skromnog Slova o Mostaru je Običao Bunu i Bunicu, da bi odgonetnuo Tajnu njegove neodoljivosti. Zanesen nad ljepotom Mostara iMostarki, jedva je uhvatio ova skromna slova da ne odlepršaju poput latica proljetnog mostarskog behara. Ovaj dječak ništa nije saznao. Samo je duboko udisao mostarski topli Jugo i buljio u hitre srnonoge ljepotice. Proljeće! Pa još u Mostaru! Sve je tu lepršavo. Drveće i lišće mladih kajsija. Kose i proljetne haljine mladih djevojaka. Pitao se, u svom neznanju, jesu li slađe Mostarke ili kajsije? Moda breskve?
Nije breskve nego praske! doviknu mi jedan vedri dobronamjerni šeret. Šaljivdžija. Prava Mostarska Liska. Eto baš zato, i mostarske liske su identitet Mostara. Ma šta identitet? Trade Mark! Brand!
Ni paradajz ovdje nije prosto paradajz nego kavada. Onda, dobro: Mostar = Stari Most. Ama nije Mostar samo Stari Most! Vidi Neretvu, Bunu, Radobolju! Vidi vinograde! Ortiješ! Vidi mostarske bašče, avlije, Brankovinu, Veliku Tepu, Rondo, Bijeli brijeg, Hum, Donju mahalu, Luku, Cernicu, Mostarsku Gimnaziju, Austrijski Trg.
Ima u Mostaru puno Narcisa i narcisa, a Mostar nije narcisoidan. On je imanentno lijep. Estetski fenomen. Psihološka zamka harizme ili karizme. Svejedno. Ljepota je njegov unutarnji princip. Duboko je uvjeren u svoju
ljepotu pa mu je narcisoidnost suvišna.To bi za Mostar, estetički gledano, bio semantički pleonazam.
Prošetaš li samo malo, uhvaćen si u tu čudesnu zamku. "Haj prošetala Suljagina Fata . . . " A znate već šta se dalje dogodilo Fati, tamo iza zamandaljenih vrata u Mujinom dućanu. Ljubav je lahkokrila ptica. Sleti ti u dušu nečujno da i ne znaš. A kada se oglasi svojom bulbul pjesmom već si gotov. Nema povratka bez ljubavne sage. Bulbul pjeva okolo Mostara , dođi draga, evo nam behara! Nekada je Odiseja u antičkoj Grčkoj fascinirala Nimfa, zavodeći njegove mornare. Ovdje Mostar zavede i slučajne šetače. Sve misliš: popićemo kaficu na čardaku Starog Mosta, ostaviti koju stopu po Kujundžiluku, i hop u auto, pa dalje. Ma jok, bolan! Odjednom, zaboraviš jesi li pošao ili došao. Kakvo more? Kamo na sjever? Evo ovdje daha južnog vjetra! Evo ovdje galebova usred zime! Galebovi i snijeg? Ima li to negdje? Da snijeg iznenadi i galebove? Čistota bjeline. Da nije zloduha što se okomiše na Mostar, bila bi to i čistota duše. Legendarni Gradonačelnik Mostara, Mujaga Komadina, je umio fascinirati Cara i Austrougarski dvor svojom Hercegovačkom bistrinom i poduzetnošću. Radio, gradio i sagradio svoj Mostar kao skladnu metropolu. Prijestolnicu Hercegovine. Internacionalnu, multinacionalnu, multikonfesionalnu, multikulturnu, koja jeste.
A Mostarke?
Ima li ljepšeg i snažnijeg primjera buđenja proljeća od eksplozije svjetlosti Sunca i mostarskog neobuzdanog behara. Takva je i ljubav Mostarke. Nesebična, darovita, vrela i nezaboravna. Nema takve vreline Sunca i Ljubavinigdje! Ni na Mediteranu niti u Africi. Ni na Sejšelima. Niti na Tahitiju. Da li u Brazilu? Karneval u Rio de Janeiru!
Samba: da! Ljepotice tamne puti: da! A Mostarke nema. Ima tamo nešto drugo, ali Mostarke ne! Zorli pametna Hercegovka, muzikalnog govora i glasa, otvara n sa Juga. To je sintagma jedne Tajne i jedne trajne Ljubavi. Takav je i Grad Mostar. Poput Mostarke. Neodoljiv. Za vječnu ljubav . Za duboku strast. Za sva ~čla. Mirisne bašče. Smaragdna Neretva. Mostovi kao labudovi! I nadasve Sunce! Svjetlost od ranog svitanja. A tek behari? To je poplava bijelih latica. Snjegovi behara. Radost proljeća. Buđenje života. Emina? Svjetlana? Ma, šta Emina? EMINE! SVJETLANE! BIBE! Danas Amele, Sanele, Ajle i Majle, Amile, Sanje, Maline, Višnje, Dunje, Anje, Manje.
Malo je imena koliko je lijepih Mostarki. Mostarka je alegorija strasnog buđenja proljeća!
Piše: prof. Muhamed Zlatan Hrenovica
