ZAPIS SA STEĆKA IZ 1422 GODINE

A se leži Asta,Bogčina Zloušica

kšći,a ne leži mi se.

Kako bih rado sad pred vetče s

tebom krojz livade projšetala i onaj

poljubac sto si isko,a ne dobio,ti dala.

Pa da i nebo pukne.

Ne bi mi bilo žal, ni stid.

Namjerniče,ne tiči mi kam,nek

oni koji netčine utčine tšto ja ne

utčinih, jer ja tek sad znam kako

dušu perže neispunjena davanja.

1422 ljeta, kad se radovaše sretni,a

ja zmreh.

Komentariši