Ustajem u 5,30 sati.
Slijedi obavezna juarnja gimnastika od najmanje 30 minuta.
Doručak je dosta obilan.
Radim od 7 do 13,30 sati, ne duže.
Sredina dana za mene je nešto posebno. Ručak je standardan, ni prevelik, ni premalen. Uvijek ima nešto jušno ili kašasto.
Slijede kraća šetnja i odmor. Volim prileći, ali ni u tome ne pretjerujem.
Posla se ponovno hvatam od 16 sati, pa do 17 i 30. Pospremim radno mjesto i napravim plan za sutra. Uvijek znam kad ću početi i što ću raditi sutradan.
Predvečer ispunim nekom "svojom" aktivnošću, kako me kada volja (sport ili brža šetnja). Može i neki hobi. Rado sam u vrtu. Volim prirodu, slobodu, svjež zrak.
Večera je svakako između 19 i 19,30. Odgovara mi laganiji obrok.
Zatim se posvetim sebi, nekoj vrsti duhovnog razvoja; popričam s nekim, pozitivno razmišljam, ponekad nešto pročitam. Ne volim blebetanja, mrzim ogovaranja ("što je tko učinio", "tko je s kim u klapi" i sl.).
Prije počinka – šetnja.
Liježem u 22,30 sati (svjetlo gasim 15 minuta potom).
Meni odgovara ta urednost ritma, a drugima možda ne. Živim kao po nekom planu.
S nadređenima dobro surađujem. Znam svoje "mjesto". I osjećam neku sigurnost na njemu.
Ne pijem, ne trošim novce na bilo što, ne seksam se, ne pušim …
Damir P.
P.S. Ovdje sam dugo. Bude li sve po planu, nadam se nagradnom dopustu za Božić. Takva su zatvorska pravila.