Dr. Amela Plagmann-Ugljen

Nekoliko godina prije rata, sa talasa Radio Mostara slušali smo interesantne reportaže jedne mlade poletne saradnice, Amele Ugljen, navikavali se na njen glas, a onda nam se ona pojavila i slikom i ljepotom, kao najmlađi reporter u programu TV BiH. Taj posao radila je punim srcem, a uporedo završavala studij prava. Jedna velika karijera bila je na pomolu.

Amela je 1993. godine napustila grad i prvo se obrela u Istanbulu, gdje se uključila u akciju prihvata izbjeglica, ali i prikupljanju i slanju pomoći za Mostar i BiH. Tada je dobila i nadimak mostarka „powerfrau“, a to bi pod naški bilo nešto kao: damarli. Nije bilo posla koji je zacrtala i započela, a da ga nije riješila, i to baš onako kako je zamislila.

Prilikom organizacije spasilačkih letova za izbjeglice i ranjenike, upoznaje njemačkog diplomatu Güntera Plagmanna, a poznanstvo je kasnije krunisano brakom, u kome je rođeno troje djece Lola, Mia i Denis.

Nakon toga, počinje Amelino putešestvije po svijetu.. Uivjek je bila tamo gdje je poslom išao njen muž, u početku sama sa svojim mužem, a kasnije i sa djecom. Uspješno je kombinovala porodične obaveze, ličnu karijeru i sve obaveze koje su proisticale i pripadale joj kao supruzi jednog diplomate.

Bangladeš, Tanzanija, Haiti, Sidnej, samo su neke od njenih životnih stanica. I onda duži boravci u Bonu i Berlinu, a između, boravak u Sarajevu. Univerzitet Bon, univerzitet Canterbury. Svugdje, gdje je njenog muža vodila diplomatska dužnost, Amela se aktivno uključivala kao savjetnik, organizator, ali na kraju i kao ta, koja povlači poteze. To su često bili humanitarni poslovi, jer Amela je kroz svoj život, boraveći svukuda, vidjela i doživjela puno ljudske tuge i bijede. A čitav život sa sobom, duboko u srcu nosila je mostarsku tragediju i pričala o njoj. To ju je još više obavezivalo.

Za vrijeme boravka u Americi, na Floridi, radila kao izvršni direktor Njemačko-američke privredne komore. Kao diplomirani pravnik i kao stručnjak za komunikacije, povezuje ljude, ideje i privredne interese, sa pogledom usmjerenim samo prema naprijed. Prije dvije godine, aktivno i uspješno se uključuje u Obamin izborni štab. Daje svoj lični doprinos pobjedi demokratskih snaga. Nadala se da se tu skrasila. Florida sa svom svojom ljepotom. San ljudi iz čitavog svijeta. Ali, život joj je nametnuo nove izazove.

Sadašnja životna stanica joj je Peking, gdje obavlja poslove šefa savjetnika investicionog menadžmenta za Aziju i Pacifik.. Zemlja mandarina, zemlja behara, koja Amelu na svakom koraku podsjeća na miris i bašče rodnog Mostara.

Kaže da iz Washingtona još uvijek dobija pisma zahvalnosti i pozive da se vrati. Treba im takav damar. Ali, Amela jednostavno kaže da je politika ne interesuje u životu. Interesuje je samo mir u svijetu, bolji život za svu djecu svijeta i da, konačno, prestanu svi besmisleni ratovi u svijetu. I Mostar, naravno.

Kroz život gazi sa osmijehom na licu, sa osmjehom koji je ostao upravo onakav, kakav je bio u vrijeme njenog djetinjstva i njene mladosti u njenom Mostaru. Sa svoje troje djece i svojim mužem. Osmijeh koji se ne zaboravlja, kako to napisa jedan njemački novinar, u jednoj reportaži o ovoj powerfrau, ali i životom koji bi sam po sebi bio dovoljan, ne za jednu, nego za nekoliko biografija.

Po onoj narodnoj, odakle si, odakle ti je i žena, i njen muž je postao pravi „mostarski zet“, i sam je stekao dosta prijatelja i poznanika, koji su prodefilovali kroz sve njihove kuće, gdje god da su boravili. On zna i razumije dobro šta znači izraz „mostarska raja“, a od boravka u Sarajevu, ćevapčići su mu postali omiljeno jelo, a zna i ostaviti sve druge poslove na stranu, ako treba da se vide i prime raja iz Mostara.

Amelina omiljena zabava u dalekoj Kini je psić, rijetke tibetske rase Lhasa Apso.:

„Dobili smo ga od budista iz okruženja Dalai Lame, kao veliki znak počasti stranim diplomatama i miroljubcima, ali i zbog moje ‘mostarske priče’, koja me i ovdje još uvijek prati i koju sam ispričala milion puta. Taj maleni psić je svetinja i talisman, po budističkom vjerovanju donosi sretniju budućnost i ne smije se nikad prodati, već samo darovati, da bi dalje donosio sreću i mir i drugima. Zarazila sam se tom mističnom pričom o psiću Lhasa Apso i uzgajam ih već 15 godina, ali i poklanjalam, da dalje širim sreću. Možete zamisliti, nedavno sam Kinezima uvezla tri ovakva tibetska psića. Kaže mi muž, izazvaćeš diplomatski skandal, psići od Dalai Lame, pa u Kinu. Ali, sve se može, samo miroljubivo“, kaže Amela.

Smail Špago