Mostar, krhotine prošlosti – knjiga u pripremi

Mostar, krhotine proslosti,

knjiga Tibora Vrančića


U V O D

Fotografija, posebice stara, me oduvijek fascinirala. Njena ljepota, eksplicitnost, njena moć zamrzavanja trenutka u vremenu i prostoru. No još više me oduševljava promjena. Promjena, koja je veoma teško uočljiva tijekom našeg života, osobito ako se radi o motivu ili predjelu koji nam je u vidokrugu svakodnevno ili barem dovoljno često, te ne zamjećujemo baš nikakve promjene na njima. Realizaciju ideje, koja je dugo kvasala u meni, da Mostarcima i onima koji to nisu, ali vole Mostar, predstavim taj grad na jedan neobičan način, mi je omogućila (moram to priznati) prvenstveno nezaposlenost. Naime, ostajući bez redovitog zaposlenja prihvatio sam se kakvog takvog rada, da me ne bi lijenost obuzela, a time možda i depresija. No ipak, da ne bi to tako banalno zvučalo, krenimo redom.

Odvojen od svoga dragog grada, grada moje mladosti, i tražeći utjehu duši i ponovni susret s njim, dospio sam na internetski forum www.moforaja.com. Moram priznati da sam na njemu pronašao neke stvari koje nisam niti pomišljao naći u cyber svijetu. Ponovno sam stekao nove prijatelje, pronašao stare, otkrio nove teme za razmišljanje i diskusiju, a obnovio stare, prihvatio novu razonodu, liječio dušu u tuđini… Uključivši se u kreativan rad foruma, stavio sam sebi u zadatak da prikupim mnoge razbacane stare fotografije po raznim temama, te da stvorim jedan album fotografija sa što većim brojem starih slika Mostara na jednom mjestu. Radeći na tom projektu uspio sam sakupiti negdje oko 1.800 fotografija Mostara iz svih razdoblja. Tako mi je pala na pamet ideja da napravim jedan album sa usporednim slikama iz austro-ugarskih i današnjih dana. Namjera je bila da se vide promjene predjela, gradskih ulica, mahala, zgrada. Temu sam nazvao „Nekad i sad – sa iste pozicije“. Proširujući tako taj album, prevagnula je odluka da ipak sve to, i još mnogo više, stavim i zaokružim u jednu knjigu. U knjigu, koja će otrgnuti od zaborava nekadašnje krajolike, kuće, parkove, običaje; jednom riječju – nekadašnji Mostar.

Razmišljajući o konceptualnom izgledu te buduće knjige, odlučio sam je proširiti i tekstualno. Iako je životna istina da jedna slika vrijedi tisuću riječi, nisam se odlučio u knjigu staviti isključivo slike. Ne iz razloga što ne bi bila zanimljiva, niti iz razloga da bi knjiga možda tako bila siromašna sadržajem, već više iz razloga da slikovni doživljaj upotpunim tekstualnim. Stoga sam u knjizi koja je pred vama, načinio jedan svojevrstan mozaik, sačinjen od slika i tekstova. Iznimno je nezahvalno kretati u projekt pisanja knjige o Mostaru iz jednostavnog razloga – čovjek se nađe pred dilemom: što još pisati o ovom gradu? Stvarno, što ponuditi čitatelju, a da to već nije napisano i da većina Mostaraca nije naišla na to u nekoj od do sada objavljenih knjiga? Postoji velik broj povijesnih knjiga o Mostaru, te ne bi bilo ništa novo da pored slika unosim suhoparne povijesne podatke o gradnji neke zgrade, mosta, ulice. Povijest sam želio približiti i onima koji ne nalaze previše interesa u njoj. Stoga sam nastojao o svakoj slici – temi iznijeti neki zanimljiv detalj, nepoznatu istinu ili podsjetiti vas na neki nostalgičan doživljaj. Mislim da će zato čitanje tekstova koji su prije svega neobični, zanimljivi, možda i nepoznati, biti mnogo privlačniji čitateljima nego pregledavanje isključivo fotografija ili čitanje šturih povijesnih podataka. Po zvanju nisam povjesničar, jedino sam zaljubljenik u povijest i starine Mostara. Znači, nije mi namjera bila napisati neku staru ili novu sveobuhvatnu povijest Mostara, već isječcima, odlomcima i slikama potaknuti sjećanje, spriječiti zaboravu da prekrije svojom paučinom povijesne činjenice i lijepe uspomene.

I tako su se zajednički u tkanju ove knjige našli nostalgični tekstovi mojih dragih prijatelja sa foruma, tekstovi iz knjiga s kraja 19. i početka 20.stoljeća, putopisa i turističkih vodiča koji datiraju iz 1900-tih, i različitih drugih izvora do kojih sam uspio doći, a konačno i moji tekstovi i prisjećanja. Sve te tekstove povezuju slike, ti nijemi svjedoci prijašnjih vremena, spojene sa svojim sestrama – slikama iz današnjih dana. Nisam se želio isključivo usmjeriti na jedan literarni oblik, nego su tu ukomponirani različiti pisani oblici, koji će vam, iskreno vjerujem, biti pitki. Velika većina tekstova je usko povezana sa priloženim slikama, no ima ih i koji nisu; za koje sam jednostavno našao za shodno da im je mjesto u mojoj knjizi. Na svakoj pojedinoj stranici naći ćete kraći tekst (negdje čak i bez teksta), te po dvije slike. Prva slika je iz nekog prošlog vremena (na svakoj je slici navedeno vrijeme, ili približno vrijeme nastajanja), a druga slika je isti motiv slikan danas, sa istog mjesta, iz istog rakursa, ali s odmakom od stotinu ili manje godina. Time se dobije izuzetno zanimljiv i pregledan način sagledavanja nastale promjene u prostoru tijekom proteklog vremena. Do starih razglednica sam dolazio na nevjerojatne načine. Ima tu slika strastvenih kolekcionara starih razglednica, koji su mi velikodušno ponudili svoje zbirke za skeniranje. Jedan dio sam uspio naći na internetu, neke sam i sam imao u svojoj kolekciji, nekoliko prijatelja sa foruma mi je poslalo pokoju svoju fotografiju. Na mnogim starim slikama, niti pored najbolje volje i truda nisam mogao odgonetnuti dio, kvart ili ulicu gdje je slika nastala. Takve slike nisam niti stavljao ovdje. Možda će nekad biti predstavljeni u nekoj novoj knjizi s temom „neistraženi Mostar“.

Sve slike iz današnjih dana su moj uradak i moje vlasništvo. Čitatelj će tako lako moći uočiti razliku ondašnjeg stanja i stanja kakvo je danas. Kao i u životu, ni tu nema pravilnosti. Pojedini dijelovi Mostara iz prošlosti i isti ti dijelovi danas se razlikuju do neprepoznatljivosti. Moderna gradnja i tri prohujala rata su uzeli svoj danak; neki objekti su u potpunosti nestali, neki su dograđeni, neki adaptirani, neki su ruine. Na usporedbama nekih drugih fotografija, promjena je neznatna, a na trećima je stanje čak i neizmijenjeno. Neka mjesta snimanja iz današnjih dana nisam uspio baš točno pogoditi kao što su na starim fotografijama. Razloga je više. Ili je u međuvremenu promjenjen okoliš, pa je bilo nemoguće snimiti isti motiv sa starog položaja, ili je bilo nemoguće prići tom mjestu, ili nova gradnja potpuno brani pogled na neki objekt sa tog mjesta. Teme u knjizi nisu poredane ni po kakvoj hijerarhiji, niti mjerilu, čime sam je želio učiniti zanimljivijom za čitanje i pregledavanje, te izbjeći monotoniju i predvidljivost redoslijeda. Teme i slike se izmjenjuju, baš kao što i naša sjećanja lutaju po našoj prošlosti, djetinjstvu, mladosti; skačući po krhotinama prošlosti bez nekog shvatljivog razloga ili uobičajenoga redoslijeda. Tako se ova knjiga može čitati bilo s koje strane krenuli; od početka, od kraja, iz sredine, na preskok…Ipak, fragmenti Mostara iz prošlosti i sadašnjosti, lako se sklapaju u cjelovitu sliku Mostara. Iskreno vjerujem da će za sladokusce starih fotografija, za gurmane povijesnih crtica i za ljubitelje nostalgičnih prisjećanja, ovo biti jedna neobična poslastica.

Na kraju želio bih se zahvaliti svima koji su izravno ili neizravno pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana. Prije svega svojoj supruzi Franki, koja je strpljivo podnosila moj danonoćni boravak ispred ekrana računala. Zatim se želim zahvaliti svojim dragim prijateljima: Darki Janjiću, Denijalu Behramu, Nedžadu Asoviću, Teodoru – Tozi Radoviću, Edini Puzić, Branku Šulenti i Smailu Špagi, koji su mi velikodušno ustupili odlomke svojih divnih tekstova. Velika zahvala od mene i mom prijatelju Ensvidu Hadžajliću za tekst predgovora ovoj knjizi. Hvala Nerminu Tanoviću iz USA za poklonjenu knjigu „Mostar“ Roberta Michela, a iz koje sam također iskoristio par prelijepih opisa starog Mostara. Upućujem najiskreniju zahvalnost Emiru Krpi koji me je rado vozio po Mostaru, obilazeći sa mnom neistražena mjesta i sokake. Jedno ogromno hvala ide i novostečenom prijatelju Smaji – Braci Čampari, koji je upregao sav svoj profesionalni i osobni žar u prepoznavanju nekih dijelova Mostara, a koje ja sâm nisam uspio odgonetnuti. Hvala i mnogobrojnoj raji koja mi je poslala svoje slike starog Mostara, a koja mi, vjerujem neće zamjeriti na tome što im nisam pobrojao imena, jer bi i to zahtijevalo popriličan prostor. Zahvalnost upućujem svima koji su iskreno dali svoju moralnu podršku ideji izdavanja ove knjige.

Sve u svemu, trudio sam se najbolje što sam mogao knjigu učiniti vjerodostojnom i zanimljivom. Vrijeme, taj neumitni sudac, će, kao i uvijek, pokazati jesam li uspio u svojoj nakani.

Komentariši