Pismo Dragana Miladinovica
Dragi prijatelji, moji Mostarci i svi ostali,
Vi imate čast i zadovoljstvo da budete na promociji divne knjige moga dugogodišnjeg drugara i kolege Fazlije. Ja, na žalost, nisam takve sreće. Jer, daleko sam od vas fizički, istina tu sam s vama u mislima, daleko sam u Kaliforniji, koja je, eto, sudbina moje familije već nešto više od jednog vijeka…
Ali, da se vratim Fazlijinim „Mostarskim akvarelima“.
Kad čovjek čita ovu knjigu, s nekom sjetom u duši, vraća se u prohujalo vrijeme, ono višestrano lijepo i srećno, kada su svi Mostarci disali kao jedan, kada je grad na zeleno-okoj Neretvi u svakom pogledu bio jedinstven, cjelovit.
Kroz knjigu, da tako kažem, defiluje šezdesetak dobro znanih likova i nekoliko grupa.
Svi oni su onovremeni junaci i velemajstori sa svojih „terena“, tamo gdje su djelovali kako su najbolje znali i umjeli. Ljudi različitih profesija i zvanja, različitih zanimanja. Neki s omiljenim hobijima. Neki su obične, ali i neobične osobe. Iza svih su, međutim, ostali neizbrisivi tragovi. I, gotovo svi su odlepršali u – legendu.
Neki su, na žalost, svoj smiraj našli na drugom svijetu, onom vječnom. Neki i to daleko od zavičaja.
Svi ti što su se, figurativno rečeno, postrojili u „Mostarskim akvarelima“, to su oni ljudi što su grad činili, zaista, gradom po mjeri svih Mostaraca, i oni što su svjetlo dana ugledali na obalama Neretve ili su dolazili iz drugih sredina i uklapali se u nepisana pravila ljubavi prema svom novom okruženju.
I upravo zahvaljujući kolegi Fazliji, novinarskom doajenu u tom kraju, svi ti ljudi su otrgnuti od mrene zaborava.
Smatram da „Mostarske akvarele“, u svakom slučaju, treba pročitati i imati ih u svojoj biblioteci.
S poštovanjem, dragi Mostarci i svi ostali,
uz iskreni prijateljski pozdrav iz tople Kalifornije
vaš Dragan Miladinović
