preneseno sa:
Rondo mostarski
Predio beskonačne šetnje
Piše: Prof. Muhamed Zlatan Hrenovica
…jer smo samo tačka kruga što se vrti…
Bio jednom jedan hodoljubnik. Bistričan ljubopitni. S memli strane Sarajeva. Pošao ti on u Mostar da dahne malo Južnog vjetra, ošecuje kakvu toplokrvnu Djevojčicu sa Juga. Eh da bi tako otkravio bar djelić leda što mu ga naslagaše sarajevske hladne zime i memli strana Šeher Sarajeva. Čitao on negdje neku priču o Mostarkama. Svidjela mu se riječ i misao pisca: Nema toliko lijepih imena, koliko ima lijepih Mostarki. Sam i promrzao u zimi svog nezadovoljstva krenu ka Jugu. Vlakom prema Jugu. Perivojem voza ili vlaka. Svejedno.
Ha stiže ha se razgali. Mostarsko mu Sunce toplinom svjetlosti odagna one maglovite i vlagovite mrene zima. Vrijeme sanja i neznanja. On progleda. Ukrade namah koji korak kaldrme u Mostarskom kujundžiluku, sjeti se Suljagine Fate i zgari basamacima Starca Čestitog na lijevu obalu. Mostom Starim preko smaragdne rijeke. Uvukoše ga moćni perivoji Liska ulice pa se smota u RONDO.
Hojha: Mostarski RONDO! Ha stiže, razgali ga hladovina stoljetnih platana pa uzdahnu: RONDO Mostarski. Šta bola ponavljaš, nije BADEN BADEN! – otpjeva mu jedna Mostarska liska na RONDO-u.
A RONDO? Vječita inspiracija. Ljubav. Susreti. Spoj za vječnost. Vjenčanje sa neprolaznošću. I pred Kur“anom i pred oltarom. Svejedno. Put u trajnost. Bistri izvor Radobolje i tok ka uviru. Radobolja šapnu Maku: Kako svom izvoru da se vratim? Put na zapad. Sa Suncem na počinak. Smjer ka Musali. Povratak Liskom ka Cernici.
Sve kradući korake života šetnjom. U antologijskom filmu Hajrudina Šibe Krvavca jedan pametni Švabo skonta gledajući panoramu Sarajeva: Das ist Walter! Da je stajao na Brankovcu pa gledao Mostar rekao bi: Das ist Spazierung!
Bezbeli! Vas Mostar ti je, bola, ŠETNJA. Mostar jeste taj RONDO. Simfonija susreta uz Mostarsku filharmoniju polifonijskog bolera smaragda. Ljubavna kolonija slikara. Predigra Počitelju. Korak ka Jugu.
Onaj Bistričanin sarajevski hodoljubnik, i sam jalija i jolpaz proda folušku Mostarskoj liski.
Znaš li ti, ba, da se najjeftinije rodit u Mostaru? Što bola?- otpjeva liska! Pa ako u Mostaru nisi slikar džabe si se i rodio! Pobjedonosno. I pjevač, dodade pomirljivo liska. Ponosan da je uspio dobaciti tako visoko da Liski proda štos. Liste su u tome nenadmašne. Nečujnim koracima krade kaldrmu mostarske svakodnevnice duh Vase Kise. Lahko je liskama nakon takvog učitelja.
A što ne bi? Prodavao je on i Sarajevsku Vijećnicu strancima. Ima iskustvo.
Prošetala ljepota Mostarki i sokacima pjesme. Emina se sa ibrikom u ruci šeće kroz bašču. Prošetala Suljagina Fata do Mostara grada. Dušu razgali, duboko se zahvali Sarajlija, Memli Sarajlija. Vrati se svom izvoru Bistriku.
