Poštar Šela: Duh ovog grada je nestao

Preneseno sa studio 88

Mostar je nekada imao dušu. I danas imamo Stari Mostar, Stari grad, neke druge objekte, ali nemamo ljudi, ljudi su jednostavno iscurili iz grada, nema ljudi, bez obzira na njihovu vjeru, nacionalnost. Duh grada je nestao, danas imamo jednu sasvim drugačiju sliku grada. U Mostaru mi danas imamo od 100 posto prijeratnih građana, možda dvadeset posto onih pravih, starih Mostaraca – kaže u razgovoru za Studio 88 Muharem Šelo, u Mostaru nadaleko poznati poštar Šela
Govoriti o Mostaru, a ne spomenuti legendarnog poštara Šelu je nemoguće. To je osoba koja vam je barem jednom morala pokucati na vrata, stana ili kuće svejedno. Poštar Šela je ulicama Mostara godinama raznosio poštu, donosio penziju, naplaćivao RTV taksu, preciznije od davne 1973.godine. Mostar je poznavao u dušu, rijetki su bili ti koji ga nisu poznavali. Često na biciklu, uvijek raspoložen za neku lisku, komentar. To je neumorni Šela. Iako zvanično u penziji od 2004. godine, i danas je tu, ponajviše na biciklu u bilo kojem dijelu grada. Neko je jednom prilikom napisao da je “poštar Šela ostao, i dakako još jest, jedan od simbola Mostara, iz vremena kad je on bio gospodski grad”.

O svojim počecima duge poštartske karijere, Šela priča:

– Ja sam davno nekada 1964.godine radio u Kafani ”Amira” pune četiri godine, pa sam kasnije držao ”Čardak” sve do 1967.godine kada sam otišao u vojsku, pa i kasnije do 1973.godine kada odlazim u poštare jer se više nije moglo, veći bili rashodi od prihoda. Ja sam jednostavno našao sebe u tom novom poslu, poslu poštara koji sam obavljao sve do 2004.godine. U početku je bilo teško, ono sa gazde na torbu, ali ja sam zavolio taj posao. znam sve ulice Mostara, pamtim dobro ljude, jer sam poštar bio trideset i više godina. Najviše sam radio na Balinovcu, pa u Cernici, na Bulevaru, kasnije na Aveniji i imao sam prilike upoznati ljude različitih profila, različitih nacija….

Šta je značilo biti poštar u Mostaru ?

– Ovo je jedan lijep posao, ali u isto vrije i odgovoran iz tog razloga što je poštar prije rata obavljao puno posla, za razliku od danas, tada banke nisu radile ono što rade danas, ja sam isplačivao penzije, invalidnine, napalčivao sam RTV pretplatu i uvijek je morao biti savjestan, radan, tačan, ali prije svega pošten. On je tada bio dobro plačen kao posao, ali se i moralo raditi, ja sam nekada ostajao do pet-šest poslijepodne ako recimo dijeliš penzije.

O Mostaru nekad, Šela priča sa sjetom:

– Mostar je nekada imao dušu. I danas imamo Stari Mostar, Stari grad, neke druge objekte, ali nemamo ljudi, ljudi su jednostavno iscurili iz grada, nema ljudi, bez obzira na njihovu vjeru, nacionalnost. Duh grada je nestao, danas imamo jednu sasvim drugačiju sliku grada. U Mostaru mi danas imamo od 100 posto prijeratnih građana, možda dvadeset posto onih pravih, starih Mostaraca….

O Mostaru nekad i sad, Rondou, liskama, tabijasusima, poslu jednog poštara, razgovarali smo sa Miralemom Šelom, legendarnim poštarom Šelom.

Komentariši