Globalni Mostar

Još jednom o knjizi “Mostar – krhotine prošlosti”, čije izdavanje finansira Mostarska raja…
.
.
Globalni Mostar

Sjedeći jednog ljeta na jednoj mostarskoj tarasi primjeti moj stariji sin “Ove mostarke sve dive, sve hodaju ko gazele, ko da je sav svijet njihov …ko kraljice”…Jedne druge prilike reče:” Šta me gledaš po mostarski?”….U robnoj kući u Njemačkoj naletih na dva zemljaka I spontano ih upitah “Odakle su zemljaci?”. a jedan će:” Mi iz Tuzle, a ti si bezbeli …Mostarac” I mogo bih ređati bezbrojne primjere da bi dokazao postojanje osobenog identiteta koji budi ponos, biti mostarac..I baš taj ponos je nešto što mi često izgleda neosnovano i neobjašnjivo. Odakle i od čega ponos pripadnosti nečemu za što nisi ništa učinio i to nešto eto nosiš u sebi da je tebi sveto i golemo, a drugima znak simpatije koji ti na prvu otvara mnoga vrata u stranom svijetu .
Da sam ostao u Mostaru sigurno ne bih razmišljao o ovome, pisao i tražio neke korjene i suštinu svog bića. Ušuškan u lakoću mostarskog bitisanja i moja bi se ljubav spram grada manifestovala činjenicom da ne mogu više od dva dana ostati na moru, a da se u Mostar ne vratim i za to ne bi tražio objašnjenja.” Normala, štaš na moru bez raje. ”
Ova moja jednadžba sa jednom nepoznatom, mostarski ponos, je nerješiva u stvarnosti kada se shvati da ni sve poznate nisu baš poznate, da nisu konstante nego varijable u vremenima što prohujaše i ostaviše traga na stvorove, na njihov stav,moral,karakter…ljude što imaju razloga da se diče time što su.
A mnogi od nas “Bogom danih i mostarom žigosanih” su ovih godina sa istim pitanjima negdje daleko rasuti po globusu , a u tren svi na jednom mjestu, na Rondou , u Starom gradu, na Aveniji …najbržim prevoznim sredstvom na Svijetu, našim mislima na krilima emocija.
I u tom Globalnom Mostaru nema “lijeve I desne” strane nema podjela, nema strasti, nema mržnje,nema osvete, kivnosti, zavisti…..u tom Mostaru sem Raštanskog,Carinskog, Titovog ,Starog Lučkog I Tekijskog imaju forumski , telefonski, skajpski, mailski, telepatijski mostovi , kajaci i brodice što stalno idu sa jedne obale Neretve na drugu…Mostar iz snova , grad sklada i suživota postoji samo nije više na mjestu što se Mostar zove.
I za čudo u tom prostoproširenom Mostaru nađoh ljude koji znaju odgovor na moje pitanje, žašto se ja ne osjećam bezdušno i izgubljeno ko građanin Almeira iako je moje mostarsko pravo građanstva po svim papirima istekao rok valjanosti. Šta je uzrok mog ponosa?
U Globalnom Mostaru , negdje u Puli, koja je baš kao i Štokholm i Pariz i Njujork postala prigradskom mahalom Glavnog grada Hercegovine živi jedan Tibor koji se odlučio da štampa knjigu o Mostaru nekad i danas, u tristo slika i još toliko prića, da štampa knjigu sa nadom da će biti vrijedna , nekada, Vasine antikvarnice i nekog čitaoca u potrazi za istinom.
Varate se ako mislite da vam preporučujem ovu knjigu za čitanje i da mislim da ćete kao Mostarac naći u njoj sve razloge svog ponosa, ali neke zasigurno.
Na moju i na vašu žalost ne mogu vam presaditi, ali mogu vam otkriti i pokušati objasniti uzrok mog ponosa, Uzrok mog ponosa je u činjenici da poznajem Tibora, mog sugrađanina i komšiju, čovjeka umna, ućena i raborita, čovjeka koji svojim životom i djelom uspjeva osvojiti ljude , osvjedoćiti ih u dobro, uliti im povjerenje u dobre namjere,okupiti ih, ujediniti ih, dati im nadu u postojanje, vjeru u isplativost poštenja i iskrenosti, dati ideju i smisao življena, …..
On i slični njemu je razlog mog mostarskog ponosa i volio bih da dok govorim, hodam i gledam onako “po mostarski” ljudi vide i u meni neke od ovih vrlina koje njih krase .

Zdenko Bošković

Komentariši