HABERI IZ MOSTARA
Komšije ili nekako drugačije
Glas pojedinca da nadjača buku čopora
Piše: Milan Račić
Može li Balkan, koji želi evro – integracije i demokratiju, imati i vlastite puteve razvoja, različite stavove o mnogim pitanjima, istovremeno razvijati i dobrosusjedske odnose? Proteklih par mjeseci, BiH posjetili su predsjednici Srbije i Hrvatske. Josipović i Tadić uputili su nedvosmislene poruke izvinjenja, odnosno želje za saradnju i razumijevanje.
Josipović je, za skupštinskom govornicom, izjavio: „Ujedinimo naše glave i naše ruke za Bosnu i Hercegovinu, da izađemo iz začaranog kruga, u koji nas je uvela loša politika iz prethodnih vremena”.
A u Mostaru, predsjednik Tadić poručuje: „Ako smo se razdruzivali u bivšoj Jugoslaviji, ići ćemo malo dužim putem, da ponovo zajedno živimo pod evropskim nebom”.
Predsjednik Josipović želi posjetiti i Banja Luku i bez predrasuda razgovarati o svim otvorenim pitanjima.
Nažalost, još škripi oko posjete Silajdžića Beogradu. Otvoreni su mnogi bilateralni problemi. Ima mnogo mrlja iz prošlosti, ali i situacija koje se vještački stvaraju (posjeta Silajdžzića Beogradu i Jurišiću, Tadić prvo u Istočnoj Hercegovini, pa tek potom u Mostaru, zašto Josipović samo na dva stratišta, ne i na trećem, itd, itd…).
Za dobre odnose, osnovni preduslov je dobra komunikacija, a ne sujeta i frustracije.
Za region je od posebnog značaja kako će funkcionisati voz na relaciji Beograd – Zagreb. Kako će se usmjeravati i odmrzavati odnosi između Srbije i Hrvatske ?
No, i površno poznavanje političkih (ne)prilika, na balkanskoj vjetrometini, nameće i druga pitanja. Gdje su u cijeloj priči Sarajevo, Podgorica, Skoplje, Priština?
Kad se dvojica velikih dogovaraju, u najmanju ruku, to se tiče i onih manjih. Nikada se ni dobro ni zlo, pogotovo, nije završavalo samo na posljedicama po ova dva pregovarača. Obično su nakon takvog dogovaranja kihali manji, Bosna i Hercegovina posebno.
Napravila se regionalna ekonomska asocijacija CEFTA, ekonomski odnosi su, srećom, ispred političkih. Nadati se, da će se na mnoga otvorena pitanja, već ove nedjelje, dobiti odgovori na samitu regije u Sarajevu, prilikom posjete Josipovića – Banja Luci, Silajdžića Beogradu…
Svi zajedno, moramo potražiti najbolje puteve, a ne samo prizivati strance, venecijanske i ine komisije, kako bi nam servirali gotova rješenja. Moramo, konačno, pokazati da nismo ni maloljetni, niti smo maloumni, da nam staratelji više ne trebaju. Sve dotle, visoki i niski, međunarodni i ini, imaće pune ruke posla.
”Nakon odvratnih devedesetih, kad se samo čuo glas čopora, vrijeme je da ne razgovaramo preko plota, da se čuje i glas pojedinca, dovoljno jak da nadjača buku čopora”, rečeno je na jednoj od promocija u Mostaru.
Neka nam, konačno, dobri haberi krenu i iz Mostara!