Šta god Mišo napiše to je književnost, a šta god rekne, to je poezija
From Mišo, to Semir
Dragi moj Semire,
Saljem “Mostarenje” u 2 pdf fajla. Ima nekih razmaka u tekstu koje ja ne umijem srediti jer sam PC analfabeta, oprosti ali nije do mene, tako su mi poslali. Zao mi je da ces se malo namuciti, a sta cu. Uostalom, poznavajuci tebe i tvoj odnos prema gradu i svemu gradskom vjerujem da neces pozaliti. Jer je knjiga dokumenat o Mostaru i Mostarcima skoro kroz stoljece i po, jer je svaki podatak u njoj tacan, jer su je proglasili “najljepsom lirskom monografijiom koju je kod nas dobio jedan grad” i, vise od svega, jer ces sresti ljude koje smo zajedno i jednako voljeli a kojih je Mostar imao dovoljno da se danas nastani citava BiH i sire…
Zao mi je da nemam knjigu da ti posaljem, drugacije je kad je imas u rukama nego na ekranu. U Mostaru je odavno nema, izdavac mi kaze da nema niti jednog primjerka kod sebe a opet, mozda se negdje zaturio koji ali sumnjam. Mostarci su tu knjigu raznijeli svijetom, i ne samo Mostarci. Pricao Grado Gojer na TV BiH kako ju je poceo citati uvece, zaklopio ujutro. “Do pola noci plakao, od pola noci se smijao”, veli…
S isktreno dobrim zeljama za tebe i tvoje drage,
Prijateljski pozdrav,
Miso
P.S. U prvom dijelu gdje desifrujem sta je stvarno bilo iza Aleksinih, Osmanove i Zupceve pjesme sve je kako stoji. Pera je ziv, braca smo, otvorio se prvi put na temu “Kisa” a ostale sam mukotrpno ali vjerodostojno desifrovao. Mugda, koji je pisao jedan od predgovora, nakon sto je procitao tekst o neni Emini govorio mi: “Jebo te svetac tvoj ti o mojoj neni znas vise nego ja”. Kad dodje, pitaj ga. A nakon citanja isto mi rekao o Aleksi drugi “predgovornik”, Slavko Santic, unuk najmladjeg Aleksinog brata Save…
Ako si mi mogao ljepsi poklon uciniti onda je to ovo. Hvala najljepsa i tebi i Miši, koji nam je nesebicno poklonio ovo svoje djelo i na ovaj nacin. Ja sam Mostarenje hvatao samo djelimicno po raznoraznim portalima. A sad cu na citanje…
Pozdrav
