Noć bez iluzija: Ima jedna modra rijeka
Neretva je rijeka koja, od Konjica do mora, ima specifičan tok, specifičnu boju i dubinu. Ona prolazi ispod mostova koji svjedoče njeno hiljadugodišnje postojanje, srušenih i obnovljenih mostova, koji povezuju ljude i strane svijeta. Dok ovo pišem, pitam se da li ja uopste pričam o rijeci ili možda o narodima ovdašnjim, i njihovim ispletenim odnosima, jer ovi narodi, kao i rijeka, imaju svoju specifičnu dubinu, tok i boju, i odnose koji se kroz decenije ruše i obnavljaju.
Može se reći da sam jedan normalno razmišljajući mladić, i kao takav u Mostaru, od mog povratka pa do danas, doživio sam bezbroj glavobolja i nesanica, jer samo lud čovjek može da živi u ovakvom Mostaru, a da mirno spava.
Ako čovjek uzme jedan dan da obiđe Mostar, sa obje strane rijeke, vidjet će da je Mostar doveden na dno, da se ulice raspadaju, da ljudi samo kafe ispijaju, jer posla nema, i da su ljudi generalno izgubili svu kulturnu svijest prema svome gradu i bacaju smeće po ulicima bez imalo dvoumljenja! Jedini pozitivna ljudi koji se mogu uočiti na ulicama, koji nisu opterećeni stvarima koje je normalni svijet rješio prije 300 godina, i našim apsurdnim podjelama, su Japanci, koji sa svojim šeširima hodaju po gradu i slikaju sve ove ruševine pitajući prolaznike kako je moguće da, nakon 20 godina, još uvijek sve stoji srušeno!?
Prema CCI Monitoring, koji prati (ne) rad vlasti na svim nivoima u BiH, u Skupštini HNK, od 2007 do 2010 godine obavljeno je samo 5 posto od zacrtanog posla! Da stvar bude još šokantnija, u 2007., 2009. i ove godine program rada nije uopšte usvojen! Rad Vlade HNK je bio na puno većem nivou, naime one je ipak cijele dvije od četiri godine imala program rada, od kojeg je obavila velikih 20 posto!! Bez obzira na njihov (ne)rad, (ne)kompetentnost, zaposleni u ovim vladajućim institucijama su primali i trošili vaše pare, tj. pare svih naroda koji žive u kantonu i koji provode svoje dane življenjem u mržnji, ali i sjećanjima na bolja vremena.
Na putu prema prosperitetu koče nas tri stvari. Jedna: starije generacije, koje od svojih sjećanja pokušavaju da naprave realnost Mostara, što je nemoguće, jer je taj Mostar iz njihovih sjećanja odnesen niz rijeku patnje i tuge ovoga grada, bez namjere povratka. Ja se pitam, zašto je to uopste loše?! Ovo je jedan novi Mostar, progesivni Mostar, multietnički Mostar, čiji nedostaci čine njegovu prednost i snagu! Tu stvarnost čovjek treba sebi priznati i u tim vodama tražiti rješenje za bolje sutra za sve nas u Mostaru, a ja sam jedan od tih koji vidim tu viziju i vjerujem u pronalazak tog rješenja, koje će od ovog grada sa svim svojim potencijalima i resursima napraviti jedan HIT u regionu.
Drugi problem su mlade generacije, koje sa svojom pasivnošću i nezanimanjem za svijet u kojem žive, dozvoljavaju da budu objekt politike, umjesto da uzmu ulogu vala snage, koji će se pitati i učestvovati o izboru svoje sudbine!
Kada spojimo mentalitet starih generacija, njihovu izgubljenost u svojim iluzijama, i na to dodamo pasivnost mladih, koji su se predali i prihvatili korupciju kao jednu nepromjenjivu istinu i stvarnost, onda dobijamo treći problem, tj. našu vlast, koja nas je dovela na rub egzistencije, bar ovih 90 posto smrtnika koji hodaju našim gradom!
Dakle, da bi mogli pravi demokrati, novi ljudi, nove mlade snage, preokrenuti državu i naš grad, moramo izkorijeniti iluzije i mladih i starih generacija, jer su upravu oni pravi krivci koji su dali ovlast i dalje daju ovlast istim ljudima, koji ih iz godine u godinu obmanjuju i varaju sa pričama o podjelama i ugroženosti ovog ili onog naroda, sve dok oni uživaju u neradu i crpljenju budžeta! Najlakše za nas je kriviti vlast za stanje, ispijati kafe i kukati kako nema posla i kako nas vlast krade! Za dokazivanje naše političke svijesti i demokratske zrelosti, imat će neki priliku u oktobru, a neki u listopadu. Kako god taj mjesec nazivali, on je naša prilika da odlučimo i do pokažemo kakvu budućnostoželimo.
Ja sam, iskren da budem, jedan od takvih koji vjerujem samo u mlade intelektualce, tek dolazeće snage, koji će biti nosioci promjena i nosioci razbijanja naših iluzija. Hercegovinu mi mladi konačno moramo napojiti Makovim rijekama, jer šta bi bio Mak bez modre rijeke?
