Izbjeglice i oktobarski izbori

Piše: Milan Račić

Ne prođe ni godina, a da se ne održe izbori. Izbjeglice su u posebno povoljnom položaju. Ako ne glasaju u domicilnoj zemlji, propušteno mogu nadoknaditi u izbjeglištvu. Izbori su, bar na ovim prostorima, obavezno štivo. To je i jedino što ne manjka demokratski izabranoj vlasti. U priče o milionima vraćenih ne vjeruju ni oni što te podatke saopštavaju.  

Srbija i Hrvatska, nakon što su se uvjerili da s povratkom ljudi ne ide najbolje, prije par godina, dogovorile su povratak konja lipicanera na njihova vjekovna ognjišta. Povratak je u potpunosti uspio. Važno je da konji budu vraćeni tamo odakle dođoše. Ljudi, još ne stižu na red. Kao po onoj narodnoj:-Ne zna se da li pas maše repom, ili rep psom-.

Poslije oktobra, konstituisanje vlasti potrajaće još nekoliko mjeseci. Slijede koalicioni dogovori, kupovina mandata i pojedinaca. Dogovaraće se i lijevi i desni, i centar i epicentar, prodavaće se za onoliko koliko to trziste ponudi.

U predizbornoj aktivnosti nije bilo mnogo prelijetanja. Nudili su se samo oni koji su bili sigurni da sa dosadašnjom strankom neće postići ništa, ni oni ni stranka.

Izbjeglice su otporne na sve nedaće, pa i temperaturu. Najbolje su to pokazali na hladnom Islandu, ili vreloj Australiji. Shvatili su, takođe, da ništa ne mogu promijeniti, pa većina njih neće ni glasati.

Ovdje se, punih dvadeset, ionako, ništa nije promijenilo. Isti na konju, većina ni do magarca. Nedostaju, jedino, oni što su silom prilika morali na onaj svijet ili u izbjeglištvo.

Manjak je milion izbjeglih ili nekoliko stotina hiljada glasačkih listića iz čitavog svijeta.

Obzirom, da su i u političkim strankama dobro obaviješteni, kako je gotovo beznačajan procenat izbjeglih koji će izaći na oktobarske izbore, ovog puta neće biti previše odlazaka među BiH prognanike u svijetu.

Dijaspora, ionako, više nije nikome interesantna. Udruženja će pokušati nešto uraditi, više zbog svoje promocije nego li zbog stvarnih efekata.

Zakupljeni su medijski prostori, svi su prepuni saopštenja i plaćenih oglasa.

Marke su date i onima koji su do juče bili medijski nepodobni i ljuti protivnici. Naručuju se i promovišu analize koje favorizuju i one koji će teško ući u parlament, zavisno od toga koliko ko plati. Priča se gdje je ko otišao i šta je ko govorio. Ponešto će se i otvoriti, a sve i svašta obilježavati.

No, ni izbori nisu više što su nekad bili, sve je mnogo jeftinije nego prije. To mi je, nenamjerno, ovih dana, kazao stariji glasač koji se žalio kako na jednoj od promocija ni majicu stranke, za koju je stalno glasao, nije dobio.

„A hoćeš li ponovo za njih glasati?“, priupitao sam. “Hoću šipak”, poručio je, kratko i jasno, ozlojađeni glasač.

Ali, konje vraćaju, zar ne!