Tu, na blagim padinama Podveležja, gdje je vijekovima bilo groblje s bašlucima, muslimanskim nadgrobnim spomenicima, koje pjesnik Mostara Derviš-paša Bajezidagić, vidi kao „svako biće po jedna trska, svaka ljubav po jedan bašluk, svaki bašluk po jedan stih“, 6 novembra/studenog 1966.godine zazviždao je prvi vlak normalnog kolosijeka na svom putu s nove željezničke stanice ka Pločama.

Na mjestu nekadašnjega velikog Carinskog harema, izgrađena je nova željeznička stanica, te je u tu namjenu prekopan cijeli harem. Nekoliko velikih bašluka i nišana tada je porazmiještano po ostalim haremima i u blizine mostarskih džamija, ne bi li se spasio barem dio baštine.

Međutim, vremenom im se izgubio svaki trag. Svi ti nadgrobni spomenici su odreda bili izrađivani od kamena tenelije tzv.miljevine, čiji je izvor kamenolom u Mukoši, nekih 5 kilometara južno od Mostara.