Kako nas vozaju

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/8963/kako-nas-vozaju-zivjeti-po-nacelu-bdquozgrabi-koku-i-bjezildquo

Živjeti po načelu „zgrabi koku i bježi“

Piše: Prof. dr. Vjekoslav Domljan
„Kuće čine naselja, a građani čine grad“ (Rousseau) U suvremenom europskom ozračju, osobni automobil igra vrlo pozitivnu ulogu. Povezan je s osobnom slobodom i ima izuzetnu ulogu u životu obitelji, posebice one koja živi u predgrađu. Stanovnik stambene zone više ne šeta ili ne vozi bicikl, nego koristi automobil za svoja kretanja, kako god mala bila. U Europi je jedno od osam putovanja automobilom ono na udaljenost do 500 metara. Slično je i u SAD: 90 posto putovanja do/sa posla su osobnim automobilom. Automobil je postao individualni, osobni i personaliziran objekt. Stoga, bilo koja predložena vrsta javnog urbanog prijevoza, koja želi konkurirati osobnom automobilu, ne smije zanemariti te važne aspekte njegova korištenja (lakoća uporabe, udobnost i sl.).  

Pokazatelj gustoće ljudske aktivnosti, koji predstavlja omjer veličine populacije i broja zaposlenih te površine prostora, kazuje koju vrstu masovnog urbanog transporta treba razvijati i koristi. Primjerice, na prostoru Pariza postoje zone visoke gustoće, za koje pokazatelj gustoće aktivnosti iznosi 1200, kao i zone niske gustoće (razrijeđena stambena predgrađa) kod kojih pokazatelj iznosi 20.

Ako pokazatelj gustoće ljudske aktivnosti iznosi preko 300, treba koristi metro kao sredstvo masovnog prijevoza. Ako pokazatelj iznosi od 120 do 300, treba koristi tramvaj ili laku željeznicu. Ako pokazatelj iznosi manje od 120, treba koristi autobus ili minibus. Ako je pokazatelj vrlo mali, nema druge nego se osloniti na osobni autombil.

Ima li nas, Mostaraca tu? Ima. Izračun pokazatelja gustoće ljudske aktivnosti za Mostar iznosi 130. Znači da grad treba razvijati tramvaj ili laku željeznicu kao sredstvo masovnog urbanog prijevoza. I to je tipično sredstvo za gradove veličine od 100.000 do milion stanovnika.

Laka željeznica je vrsta urbanog javnog prijevoza. koji ima niži kapacitet i nižu brzinu od teške željeznice i metroa, no ima veći kapacitet i veću brzinu od tramvaja. Nekoliko gradova ima najsuvremeniju verziju tramvaja. Sustavi su potpuno automatizirani i neovisno vodjeni. Odnosni gradovi su Laon u Francuskoj, Las Vegas u SAD te Milano i Venecija u Italiji.
Poma 2000 u gradu Laonu, Francuska, koji ima 26.000 stanovnika, je automatizirano sredstvo masovnog urbanog prijevoza, koje predstavlja kombinaciju cestovnog i željezničkog prijevoza (gumeni točkovi na tračnicama). Prometuje između željezničke stanice i gradske vijećnice (1,.5 km za 3.5 minuta) i ima tri postaje. Poma 2000 je otvorena 1989. godine. Koristi četiri vozila, koja mogu prevesti po 33 putnika, maksimalnom brzinom od 35 km/s. Maksimalan kapacitet je 900 putnika/sat, a aktualni obim prijevoza je 2500 putnika dnevno. People Mover u Veneciji je otvoren aprila 2010. Jedini je takve vrste u Italiji. Osigurava brzu vezu između tri točke na obodu grada. Mreža je u cijelosti iznad tla, duga 857 metara. Potpuno je automatizirana i bez posade. Vlak ima četiri vagona i maksimalni kapacitet od 200 osoba (50 po vagonu) i prevozi 3000 putnika na sat. Maksimalna brzina je 26 km/sat.

Laka željeznica u Mostaru bi mogla biti duljine oko 30 km i mogla bi povezivati ključne točke grada: Buna, Stari most (Hum), Autobusna/Željeznička stanica, Salakovac – dakle povezivati jezera. Od stanice Stari most (Hum), mogla bi se izgraditi žičara za Hum. Tako bi, primjerice, hodočasnike za Međugorje ili turiste za Mostar, mogli prebaciti od zračne luke Mostar lakom željeznicom do Starog mosta (Huma), odatle žičarom na Hum, odakle mogu baciti pogled na Stari most i druge dijelove grada, pa minibusima u Međugorje.

Imajući u vidu da gradska vlast prodaju gradsko zemljište i druge posjede u javnom vlasništvu da bi namakla svoje plaće, nema ništa od razvoja navedene prometne vizije. Nema ništa čak ni od krpanja cesta (osim pred izbore), koje su nam očevi ostavili u nasljeđe. Tolika je sposobnost onih koji upravljaju gradom. Nisu u stanju postarati se ni za zakrpe grada.

No, ipak se nešto može. Može se u narednom srednjoročnom razdoblju razmišljati o osiguranju rute za laku željeznicu. Razmišljanjem o njoj, o njenom određenju, jačala bi svijest o potrebi upravljanja prostorom, o njegovom boljem štićenju, o nužnosti razvoja prostornih koridora (kad nemamo svijest kao Kanađani da ne uništavamo željezničke koridore, kao što smo uništili onaj „ćirin“; koji bi sada para vrijedio), pa i mirnim protestima gradski osvještenih ljudi utjecati na sprečavanje postavljanja novih prepreka potencijalnim gradskim koridorima. O ovome bi trebalo voditi računa i u svezi s izgradnjom koridora Vc, kako bi se gradski promet razvijao usklađeno s međugradskim prometom i time stvarali preduvjeti za skladan dugoročan proces urbanizacije grada i postavljali temelji njegovoj metropolizaciji.

Lewis Mumford je u knjizi „Grad u povijesti“ napisao da grad „živi pamteći“. Kako možemo očekivati od onih koji vladaju po načelu „zgrabi koku i bježi“ da razviju grad, da čuvaju njegovu memoriju, da podsjećaju da je grad još prije „ćire“ imao laku željezicu, da se lako mogla sačuvati „ćirina“ trasa itd. Željeznica te vrste, tzv. turistička željeznica, je i danas atrakcija u San Francisku.

No, dok mostarska gradska vlast rasprodaje gradsko zemljište (što više nijedna gradska vlast koja radi u interesu građana ne čini – u najgorem, iznajmljuje ga), može se građanima Mostara jedino ponuditi vožnju nedavno otvorenim People Mover u Venenciji, da vide šta grad može pružiti svojim građanima. Možete se ukrcati na http://www.apmvenezia.com, pa se ponovo vratiti na prometno uređenje Mostara.

Sretna vožnja.

I čuvajte se mostarskih kiša.

Mogli bi vam točak (ili noga) upasti u šaht.

Poklopce na njima još jedino vidi gradska vlast.
 

Komentariši