SARAJEVO, 13/08/2006. Bosna i Hercegovina (BiH) — Stručnjaci za sudsku medicinu otkrili su do sada najveću masovnu grobnicu u BIH. Grobnica je pronađena u Jazu, u blizini sela Kamanica, na istoku zemlje. Do sada su nađena 133 cijela kostura i preko 900 dijelova tijela žrtava pokolja u Srebrenici, a vlasti kažu kako će se brojka vjerojatno povećati. Na lokaciji radi desetočlani tim, u kojem se nalaze i forenzični stručnjaci iz Kanade i Srbije. Prema riječima Murata Hurtića iz Međunarodnog povjerenstva za nestale osobe, brojni su ostatci oštećeni jer su tijela bila pomaknuta buldožerima s lokacije na kojoj su prvotno pokopana i prebačena u Kamenicu u pokušaju prikrivanja dokaza zločina. (Reuters – 11/08/06).
Kad sam danas 13.08.2006 u podne, u Southeast European Times, pročitao ovu užasnu vijest pođoh na Crepoljsko.
Plakao sam na Crepoljskom
U ovoj ljepoti zaboravi se na mizeriju svakodnevice i sanja budan
ili se plače u samoći.
Danas sam plakao gorko,
kao onog užasnog dana koji ne mogu da zaboravim.
Na proplanku zastah ugledavši prekrasan cvijet.
Suze usahnuše: bio sam zanesen i ushičen ljepotom.
Kao kad za čalopeka sa mostarskih sokaka siđete na Neretvu,
ili kad sa vreline golog proplanka uronite u hlad guste šume.
Ruka mi se skameni kad posegnuh da uberem cvijet
Ponovo gorko zaplakah obuzet mišlju:
Zar je tako lahko preći put od največeg ushićenja do zločina,
Zar su ljubav i smrt tako blizu?
Odkamenjenom rukom pomilovah cvijetić i pregeh se da ga pomirišem,
kao da milujem dijete dok mirišem njegovu kosu.
I čuh tihe otkucaje njegovog malog srca.
Dugo smo, mali cvijet i ja, na prelijepom proplanku Crepoljskog
ushičeni ljepotom šutili i uživali.
Na rastanku ponovo pomirisah cvijet i pomilovah ga,
kao da milujem dijete dok mirišem njegovu kosu.
Dok sam silazio osvrnuh se nekoliko puta i zarekoh se:
Nikada više neću otrgnuti cvijet na planinskim padinama Bosne.
Cvjetić je otpozdravljao njišući se na vjetru,
I mirisalo je na Crepoljskom.
Mojoj djeci: kćerima Zejnaidi i Mersihi, sinovima: Beđi, Nedžadu, Ahmedu i Mersadu,
Svim majkama i svoj djeci Srebrenice
i mojoj rahmetli majci Zejni,
Behdžet A. Mesihović, 14.08.2006.
