Mostarci – Ekrem Duvnjak

http://www.rtm.ba/vijesti/9600-FOTO-godina-Popravio-sam-hiljade-satova-Mostarcima.html

Za 47 godina: ”Popravio sam na hiljade satova Mostarcima”

Mostar (RTM) – U maloj zanatskoj radnji u zgradi Razvitka, u kojoj vrijeme broji nekoliko desetina satova raznih oblika, radi 71-godišnji Mostarac Ekrem Duvnjak koji je posljednjih 47 godina proveo baveći se poslom sahadžije.

image

Kroz njegove ruke je od 1956. prošlo na hiljade satova, a on se sve ovo vrijeme nije zasitio zanata koji polako izumire u Mostaru.

Duvnjak za Dnevni list kaže kako se za sahadžiju opredijelio jer se u ono vrijeme nije moglo birati, no zanat odabran u mladosti voli i s jednakom ljubavlju radi i dan danas. 

”Nakon 47 godina još uvijek radim istim kapacitetom. Smatram kako još mogu biti koristan, a do kada, pokazat će vrijeme. Žao mi je što u Mostaru nema mlađih ljudi koji bi se bavili ne samo ovim zanatom kojim se ja bavim, nego i svakim ostalim.

Sve je to užasno zaboravljeno. Ljudi koji rade u prosvjeti ne poklanjaju ovakvim zanatima pažnju, a nisu ni u ono vrijeme poklanjali. Da sam ja neki ministar, otvorio bih radionice raznih struka, da ljudi rade”, priča Duvnjak.

On ističe kako je za obavljanje ovoga posla potrebno mnogo ljubavi i strpljenja, a i kako svaki posao koji se obavlja s ljubavlju mora biti uspješan.

U vrijeme kada je on počinjao, imao je puno posla. Radilo se gotovo svaki dan pa je nerijetko posao znao nositi kući jer nije sve stigao obavljati za vrijeme radnog vremena.

Iako ima sina i dva unuka, Ekrem kaže kako oni nisu bili zainteresirani za bavljenje ovim zanatom te kako za njega nemaju posebnih afiniteta, iako su mogli sve naučiti raditi. 

”Moj sin je imao priliku raditi i naučiti sve to, ali nije. Supruga me uvijek korila što i sin nije naučio, ali, šta ću? Bilo mu je na raspolaganju, a on nije naučio. Tu treba volja, ambicija i uvijek se mora razmišljati o poslu. Stalno dolaze nove tehnologije, nikada nisam pretpostavljao kako ću i ja raditi elektroniku, pa evo, radim”, objašnjava mostarski sahadžija.

Iako popravlja i moderne satove, kaže kako mnoge osobe danas traže one starinske satove, koji se moraju navijati, što im daje poseban čar.

Osim što voli starine, Duvnjak njeguje i ljubav prema sevdalinki. Zadnju pjesmu je snimio 2007., a ukupno ima između 65 – 70 snimaka na Radio Sarajevu i to su sve manje-više sevdalinke.

”Muzikom sam se počeo baviti 1955. u “Abraševiću”. Kada se “Abrašević” preselio s Mejdana u Šantićevu, oformile su se nove sekcije i ja sam se opredijelio za narodnu pjesmu.

Postojao je i narodni orkestar i, malo po malo, imali smo jedan koncert u dvorani OKC-a “Abrašević”. Tada sam bio uvažavajući u gradu, zvali su me da pjevam kada bi se obilježavale neke svečanosti.

Prve snimke sam napravio u aprilu ili maju 1965., snimio sam prve tri pjesme”, sjetno govori 71-godišnji Mostarac.  “Konja vodim, pješke hodim”, “Da zna zora koju dragu ljubim ja” i “Zvijezda tjera mjeseca” prve su njegove pjesme koje su 3. maja 1965. objavljene u emisiji “Novi snimci narodne muzike”.

Danas ne piše mnogo. Posljednju pjesmu koju je napisao posvetio je svojoj supruzi i sebi. U njoj je opjevao njihov 47-godišnji brak, sve od dana kada su, kako kaže, počeli ljubovati, pa do danas.

”To je jedan jako lijep tekst za koji sam komponirao i muziku. Nije još nigdje objavljen, ali s obzirom da je snimanje skupo, nisam htio snimati. Neka stoji za sada. Inače sam u braku 47 godina, imam finu kćer i sina i tako taj život i sada teče u ljubavi i pažnji”, zaključio je Duvnjak u razgovoru za Dnevni list. (RTM.ba/Dnevni list)

Komentariši