BH DANI – Mile Stojic
Norveški ambasador u Bosni i Hercegovini Henrik Ofstad ostao je šokiran prilikom posjeta Mostaru, kad je vidio oko stotinjak oštećenih spomen-ploča na Partizanskome groblju, koje je inače nedavno obnovljeno. To glasovito Partizansko groblje pomagala je obnoviti i norveška Vlada, svjesna da je ono – pored toga što je estetičko ostvarenje prvog reda – i trajan spomen na žrtve fašizma u hercegovačkoj metropoli. Veleposlanik Ofstad ostao je zgranut, vidjevši da je spomen-groblje prepuno fašističkih oznaka i simbola.
Zaprepašteni Norvežanin, osvjedočeni prijatelj naše zemlje, kazao je da takvi vandalski činovi nisu sramota samo za Mostar i BiH već i za cijeli civilizirani svijet koji je ratovao i dobio bitku protiv fašizma. "Ovo vidim kao uvredu svim generacijama naših roditelja koji su se borili za slobodu u svijetu. U većini europskih zemalja zabranjeno je pisati ili crtati hitlerovske simbole, a ovdje ih vidite na grobovima vojnika koji su se borili protiv nacizma. Potpuno sam šokiran", izjavio je siroti Ofstad.
"Kao Norvežanin čiji su se roditelji borili u Drugom svjetskom ratu mislim da je ovo jako čudno", kazao je Ofstad te dodao da se Partizansko spomen-groblje nalazi na nacionalnoj listi spomenika, što pokazuje da su sve strane dužne nešto učiniti. On je dodao da Mostar i BiH trebaju naći rješenje kako bi se ubuduće spriječila ovakva oštećenja. "Prvo i najvažnije pitanje jest kako da se zaustavi vandalizam i da se utvrdi tko je odgovaran za ovo što se desilo i zašto to nije spriječeno", kazao je Ofstad.
Uništavanje spomenika antifašizmu u nas je postala poželjna praksa: u razdoblju od sloma komunizma do danas u Hrvatskoj je uklonjeno 2.964 spomen-obilježja, među kojima je 731 spomenik i obilježja od velike umjetničke i kulturno-povijesne vrijednosti, piše Vjesnik, a koliko je takvih spomenika devastirano i obeščašćeno u našoj zemlji, još nemamo pouzdanih podataka. Mostarsko partizansko groblje, umjetničko remek-djelo beogradskog arhitekta i humanista Bogdana Bogdanovića, podignuto prije četrdeset godina, bilo je ponos, a sad je ruglo grada na Neretvi.
Bogdanović, koji je protjeran od nacista iz vlastitog naroda našao egzil u Beču, rekao mi je u jednom razgovoru da ga ne zanima rđava sudbina njegovih spomenika. "Licemjerno bi bilo žaliti za kamenjem u zemlji u kojoj su pobijeni toliki nevini ljudi", rekao je. Pa ipak, to nevažno kamenje u našim ahistorijskim vremenima važno je kao znak diferencije između nas i njih. Jer, antifašizam nije ideologija, on je kultura, on je najveća kulturna tekovina Zapada. Ljudi koji danas skrnave antifašističke spomenike, sutra će skidati ljudske glave, o tome je govorio plemeniti veleposlanik Ofstad. Nakon Starog mosta, "Ruže", tolikih džamija i crkava, morao se suvremeni vandal i borcima za slobodu popišati na grob.
