Enver Marić: Jedino što je ostalo od Veleža su navijači

Bio je strah i trepet za napadače, a pred Marom je kapitulirao i čuveni Gerd Miller, koji ga nije uspio savladati ni sa bijele tačke.

Zajedno sa Duškom Bajevićem i Franjom Vladićem, činio je čuveni BMV i bio predvodnik najsjajnije generacije Veleža, koju je vodio legendarni Sulejman – Sula Rebac.

Branio je Marić i za njemački Schalke 04, a poslije povratka u Velež, nakon prestanka igračke karijere, bio je tehnički direktor i šef stručnog štaba „rođenih“. Ratno vrijeme, Mara je proveo u Njemačkoj, gdje je, sve do kraja prošlog prvenstva, bio trener golmana u berlinskoj Herthi, a onda je, u 62. godini, odlučio da fudbalu kaže – zbogom.

Nije li odlazak malo preuranjen?

Čovjek mora pratiti ritam života i pomiriti s činjenicom da svemu dođe kraj, pa tako i mojoj fudbalskoj karijeri. Ja sam prošle sezone bio spreman završiti karijeru, ali sam se, zbog interesa Herthe, dogovorio da ostanem još jednu godinu. Prošle sezone sa mnom je radio bivši golman Herthe, Christian Fiedler,. koji me je sada naslijedio. Još dvije godine ću biti u Berlinu, gdje imam nekih obaveza, moram završiti neke papire, kako bi za godinu – dvije mogao u penziju. Ali, aktivno više ne radim u fudbalu.

Znači, tada se vraćate u Mostar?

Sigurno se vraćam u Mostar. Imam sina u Mostaru i drugog u Americi i, ako bude zdravlja, malo ću vremena provoditi i kod njega.

Šuška se da ćete preuzeti Velež?

Ne znam odakle te priče i ko ih plasira. Nema nikakve šanse za to. Moje i vrijeme moje generacije je prošlo. Ne znam šta bih ja tu preuzimao.

Kažu, opet, da, zajedno sa Bajevićem, namjeravate kupiti Velež?

Ne znam šta su tu može kupiti, Velež nema ništa. Jedino što je ostalo od Veleža, uz dužno poštovanje i igračima i upravi, su navijači. Velež sada nema ni pravih prostorija, ni adekvatnih uslova za rad. Ja sam sada u penziji. Ima tu mlađih, sposobnih ljudi u Mostaru i oni to trebaju voditi dalje. Možda ću ponekad otići na utakmicu, možda pogledati koji trening, dati savjet ako to neko želi, ali o nekakvom preuzimanju kluba nema govora.

Pratite li Velež?

Samo preko interneta i po onom što mi prijatelji kažu.

Velež je daleko od nekadašnjeg imena i ugleda?

Ja bih to stavio u kontekst svih ekipa, čitave Premier lige BiH. Ni drugi klubovi nisu u puno boljoj situaciji. Počev od klubova iz Sarajeva, Slobode, Čelika, Širokog Brijega. Svi oni imaju velikih problema. Velež je pogotovo u finansijskim problemamima, a još ništa nije riješeno. Fudbal je skup sport. Ako nemaš redovne izvore finansiranja, onda to znači propast.

Bili ste trener golmana reprezentacije BiH? Gajite li selektorske ambicije?

Nemam. Iz reprezentacije sam se povukao, jer smatram da ima mlađih ljudi, koji mogu kvalitetno odraditi posao. To je sada iza mene. Možda tu ima prostora da nekako pomognem sa savjetima oko golmana. Ni neka fudbalska akademija ne dolazi u pitanje, to je isto fizički rad.

Kako doživljavate Mostar?

Svakako različito nego prije. Mislim da je ovo podijeljen grad za sva vremena i ne vidim neke ozbiljne namjere da se to promijeni. Zašto je to tako, ja ne znam. To me jako boli. Ja podjednako idem čitavim gradom, ali se, ipak, osjeti neka podjela. Političarima je cilj da se ovako stanje zadrži. Koliko je to za nekog dobro, ne znam, ali za grad Mostar i sve one koji ga istinski vole, to sigurno nije dobro. A i sami pojam grada je drugačiji. Velika je razlika prije trideset godina i danas. Velež je bio jedan od simbola grada. Razaranjem Veleža, počelo je i razaranje grada. Dio političara je za to da se Velež ne vrati pod Bijeli brijeg. Rješenja su se mogla naći, ali to očito nekome nije u interesu, jer je povratak Veleža pod Bijeli brijeg jedan od ključnih koraka ka ujedinjenju grada.

Je li rat poremetio odnose bivših igrača Veleža?

Mislim da nije. U prvim godinama rata, nije bilo lako, čovjek se morao opredijeliti za jednu stranu, ali sada tu nema problema. Kontakti se održavaju. Samo su sada ti ljudi na mnogim stranama svijeta, ali se vidimo, posebno kada dođe ljeto. To su bili dobri ljudi, sportisti i ne vidim razloga zašto bi se mijenjali. Danas je, koliko mogu primijetiti, sve manje ljudi okrenuto onim nastalgičnim i finim vremenima. Ljudi su sada zaokupljeni svojim problemima. Sada je duga priča. To je život.

Bili ste istinski primjer sportiste. I danas izgledate sportski, pa se stiče utisak da biste opet mogli braniti?

Hvala na komplimentu. Nikakav specijalan recepet nemam, osim što sam uvijek redovno trenirao i odmarao, živio sportski. Uz to, barem što se mene tiče, ishrana je ključ uspjeha.