Riječ derby je iz engleskog jezika, a označava susret dvije suparničke ekipe u nekoj vrsti soprta, a pobliže, ako označava susret dvije najbolje ekipe prvenstva, onda je derby prvenstva. Ili susret dvije suparničke ekipe iz istog mjesta, tada je lokalni derby. Kod nas su prije ovaj naziv dobijali susreti između timova velike četvorke, Hajduka, Dinama, Zvezde i Partizana, onda susret između Želje i Satrajeva, a u Mostaru bi naziv derby dobijao svaki susret sa jednom od ovih šest ekipa. Vremena su se promjenila. Sada imamo gradski derby u Mostaru. A još je daleko vrijeme da ovaj derby bude stvarno derby, u pravom soprtskom smislu, jer je načešće popraćen neželjenim sporednim efektima. Pozitivan pomak bješe poslijednji ovogodišnji gradski derby. Bez i jednog incidenta. Bez izvještaja o mostarskom gradskom derbiju u vodećim svjetskim bulevarskom časopisima, ali sa negativnim kontekstom. Daj bože da i naredni derbiji budu kao ovaj ljetošnji.
Priču o derbiju smo ovako započeli, a uoči večerašnjeg derbija u Bundes ligi između 1. FC Kelna i Hoffenheima. Ovo 1. FC Keln čita se kao, „erste ef ce Keln“. Po mjestima na tabeli, večerašnji susret ne bi trebao dobiti taj epitet, ali postoji nešto zbog čega ovaj susret nazivamo tako. Za nas nekolicinu, koji boravimo u Kelnu zadnjih godina, 1. FC Keln nam dođe kao neki rezervni Velež. Poslijednji put „erste ef ce“ je bio šampion Njemačke, daleke sedamdeset osme, a u zadnjih deset godina tri puta je ispadao i tri puta se vraćao u Bundesligu. „Erste ef ce“ je klub koji se voli, sa kojim se raduje, sa kojim se tuguje. Stadion koji sada nosi naziv Rhein-Energy Stadion prima tačno 50.000 gledalaca i pun je svake utakmice, bez obzira dali „ef ce“ igra i prvoj ili „zvajte“ Bundesligi.
Svaka utakmica FC Kelna je praznik za milionski grad. Kapije stadiona otvaraju se 5-6 sati prije utakmice. Prije svake utakmice na stadionu se odvije program za gledaoce, tako da i oni koji dođu nekoliko sati prije, dođu na svoje. Boja dresova FC Kelna je crvana, tako da nas i to dobro podsjeća na Rođene, a zamjenski dresovi su bjele boje sa crvenim šarama sa strane. Uoči utakmice program uživo izvodi nakpoznatiji njemački muzički sastav „Hoehner“ sa pjesmama „Viva Colonia“, koja prvo uzburka krv kod gledalaca, a onda slijedi „Rot, rot sind die Rosen“, „crvene, crvene su ruže“ uz koju igrači izlaze na teren, kroz koridor od djevojaka, „chearleaders“, i čije emitovanje najčešće prekine sudijska pištaljka, koja označi početak utakmice. Kao i svaka ekipa i FC Keln ima svoje zvjezde i svoju istoriju. Među najpoznatijima, za koje naša raja zna su: Wolfgang Owerath, sadašnji predsjednik, zatim dugogodišnji golman njemačke reprezentacije Toni Schumacher, pa austrijanac Tonui Polster, do sadašnje mega zvijezde: Lukasa Podolskog. Prije četiri godine, nakon ispadanja u drugu ligu, za trenera je došao također poznati trener Christoph Daum. Došao je pomoći njegovoj ekipi, napustio sigurno mjesto trenera u Champions ligi sa turskim Fenernahčeom, došao u svoj grad, i spustio se duboko u njemačku „cvajte“ ligu. Za godinu dana uveo je FC Keln ponovo u prvu Bundesligu, ostao još jednu godinu, učvrstio FC Keln u prvoj ligi, i digao sidro. Sadašnji trener FC Kelna je naše gore list Zvonimir Soldo. Pored Lukasa Podolskog tu su i slovenački reprezentativci Novaković i Brečko, a tu je od ljetos i Mate Jajalo, također naše gore list.
A sada da se vratimo večerašnjem susretu. Zašto derby protiv Hoffenheima? Hoffenheim je čudo njemačkog i svjetskog fudbala. Ovo mu je tek treća sezona u Bundesligi, a do ulaska u Bundesligu za četiri godine je prevalio put od njemačke četvrte lige do Bundeslige, penjući se svake godine po jednu stepenicu više. Ovo mu je bilo omogućeno, jer financijsku brigu o klubu vodi njemački multililijarder Dietmar Hopp, kojemu je bila želja da njegov seoski klub jednog dana igra u Bundesligi. I ostvario je tu želju.Prvo je doveo visokokaratnog trenera, profesora Ralfa Rangnicka, dao mu otvorene ruke. Rangnick se bazirao na mladim, još nedokazanim igračima. I uspio je. Angažovao je naše: Vedada Ibičebića i Sejada Salihovića, te Hrvata Šimunića. Pored Ibiševića u napadu igra i poznati Demba Ba.
Odmah u prvoj sezoni Hoffenheim je u početku, dugo bio na vodećoj poziciji u Bundes ligi, a Ibišević je bio čudo njemačkog fudbala, koje nije bilo zabilježeno od vremena slavnog Gerda Mullera. U sedamnaest utakmica, osamnaest golova. Onda povreda. U međuvremenu, Hopp je u svom selu, koje inače ima samo tri hiljade stanovnika, izgradio veleljepni stadion za trideset hiljada gledalaca. I stadion je pun svake utakmice.
A zašto derby? Pa upravo zbog svega navedenog gore. 1 FC Keln nam dođe kao domaći, navija se za njega. Bodovi su mu neophodno potrebni. Mora se odmaknuti od dna tabele, inače mu slijedi borba za opstanak. A opet, u Hoffenheimu igraju naši. U Bundesligi se navija za njih, i za Džekin Wolfsburg.
Nekako bi bili najzadovoljniji da večeras i Vedo i Sejo dadnu po gol. Pogotovo Sejo iz slobodnog udarca. A opet da pobjedi 1 FC Keln, radi tri boda i mira u kući.
Kako god bude, biće bar nešto od svega ovoga zadovoljeno, iako je tradicija na strani Hoffenheima.Prije dvije godine Hoffenheim je ovdje nakantao FC Kelna sa 4:1, Vedo je dao dva gola, a lani, Hoffenheim je također pobjedio sa 1:0. Večeras je FC Keln na redu, da promjeni ovu tradiciju.
