Beč je u Mostar stigao kad je pukla Otomanska carevina.
Mostarka Sanja Turković u Beč kad je pukla cisterna.
Carevina je davno pukla na tri kontinenta, cisterna u
naselju Zalik 4. aprila ʼ92. Bečka prethodnica umarširala je u
Mostar 5. avgusta 1878. na čelu sa generalom Todorovićem.
Mostar nije imao pojma ko je general Todorović. Sanjina
prethodnica u Beču, sestra Jasna, stigla je 1984. sa zlatom iz
Los Anđelosa. I vrapci Beča su znali ko je Sanjina sestra.
Dan iza Todorovića u Mostar je umarširala XVIII divizija Njegovog
Veličanstva Cara i Kralja Franza Jozefa. Trideset hiljada
soldata, oko tri po glavi stanovnika, brdski topovi i strašni
merzeri, komandant feldmarschalleutnant Stevan baron Jovanović.
Najviđeniji Muslimani, Srbi i Hrvati, čak i predstavnici
četiri jevrejske porodice koliko ih bilo, dočekali su mrskog
okupatora domaćinski. Kićenim slavolucima, govorima dobrodošlice.
Sanja je u Beč stigla sa 16-mjesečnim sinčićem
Adijem (suprug Zlatko će godinu kasnije) i jednim koferom:
drage fotografije, gegice i majice za sinčića, njene i Zlatkove
diplome inženjera hortikulture i arhitekture. Dočekala ih je
viđena Bečlijka Jasna Merdan Kolar, Velika Sestra, kako joj
Sanja tepa. S pravom. Više je svijeta osvojila rukometnom
loptom nego blagopočivši Franjo divizijama. Jest Franjo bio
velik. Alʼ nikad prvi u svom poslu. Velika Sestra je bila prva u
svom. Zvanično je titulisana najboljom rukometašicom svijeta
1990. A mlađa Sanja porasla, i još raste. Osvaja Austriju
parkovima i nagradama. Potkrijepićemo statistikom:
Oktobra prošle svečano joj je uručena Prva nagrada
Privredne komore Donje Austrije za inovativni projekat na
konkursu Kreativno u budućnost. Septembra ove, u
konkurenciji 500 žena, opet svečano, uručena joj je Liese
Prokop nagrada za Ženu Donje Austrije. Nagradom vlada
kruniše ljepši dio svijeta koje radom i doprinosom služe za
primjer. Nagrada je za kategoriju privreda, ali idemo dalje,
ima više… Oktobra, najugledniji ženski časopis Woman među
600 kanditakinja iz cijele Austrije uručio joj je Woman Aword
2009. U obrazloženju stoji: za socijalni angažman.
Dobro je krenulo u oktobru. Uslijedila je Epu Sales Stars
nagrada Privredne komore. U konkurenciji 136 firmi, po sistemu
jedna firma – jedan čovjek, izabrana je među četiri u
kojim je žiri “prepoznao potencijal za uspjeh”. Nagrada je besplatno
učešće na seminarima, kursevima, treninzima, medijska
podrška, reklamne kampanje… Nominovana je i za tri
državne nagrade: MiA 2009 – za žene strance u kategoriji
privrede; Vorsorgepreis 2009 – projekti u oblasti zdravstvene
prevencije; L嗹enherz 2009 – socijalni angažman. Lo¨wenherz
izgovaramo kao Lavlje srce. Ovaj pisar sudbina nije kardiolog,
ali kardiogram lijepog, djetinjeg srca Sanje Turković
snimio je i čuva iz raspjevanog vremena Mostarskih kiša kad
je bila biser Kapljica, a zvali je Merdanka. Što je poseban razlog
za vruću želju da joj dolazeća godina bude naklonjena
bar kao ova, a veležovski navijam i za više. Nagrade su slađe
od bečkih Mozart kegli, dezert nad dezertima, ali više od
svega veliki muhur na dokumentu koliko čovjek dokaže sebe
darujući ljude. Pomisao da je Austrija Obećana Zemlja
Sretnog Izbjeglištva, ha dođete obaspu vas nagradama,
skroz je pogrešna. O svom slučaju Sanja govori u trećem licu,
kao da se dug, mučan početak dogodio nekom drugom.
– Za familiju Sanje Turković Austrija je bila zemlja u kojoj su
primljeni kao gosti. Za 16 godina doživjeli su dosta. Sanju
Turković, dipl. ing hortikulture austrijski službenik je podučavao
čemu služi prekidač za svjetlo… Iako je za diplomski
o orijentalnim vrtovima dobila desetku i u Austriji nostrificirala
diplomu ʻ95. ipak su poslovna vrata bila zatvorena. Tek ʻ99.
stekla je pravo da od 7.30 ujutro otvara vrata Mc Donaldsa,
nastavi u jeftinoj drogeriji Schleker a tek ʻ06. uspjela je postati
slobodni saradnik raznih biroa. Pejzažna arhitektura je
morala da čeka… Ali snovi ostaju. Nakon 14 godina pretvorila
je svoju ljubav u posao. I mora dodati ono najvažnije:
energiju je punila u familiji. Zlatko, Adi (19) i Jasmina (15)
neiscrpna su inspiracija i velika podrška. Bez njih ne vjeruje
da bi uspjela!
Lubav je pretvorila u posao registrovanjem studija za projektovanje
ʻ06. Vrijeme od tada Sanja priča u prvom licu. Jer, to
je, konačno, ona.
– Počela sam ustvari ʻ05. uređenjem Muzejskog vrta u St. Po¨ltenu,
glavnom gradu Donje Austrije. Nastavila projektima za
uređenje dvorišta velike osiguravajuće kuće, uz stambene
objekte, krovnih terasa, igrališta u vrtiću… A onda je, sasvim
slučajno, sa datumom završavanja koncepta Seniorenspielplatz
– parkovi za starije, stigao poziv na prvi konkurs. I
desilo se nešto što kao samostalni početnik suočen s hiljadu
dilema i problema nisam mogla ni sanjati: osvojim prvo
mjesto. U profesionalnom smislu to je bila prekretnica. Moja
firma je postala “vidljiva” u moru konkurencije. Učešće na
sljedećim konkursima je postalo dio profesionalne strategije
u cilju boljeg pozicioniranja na tržištu… Bečki parkovi su prelijepi,
ali po mom mišljenju nedovoljno iskorišteni i prazni ljudima…
ljudi se premalo sa njima i u njima druže. Planiram
da u narednoj godini realizujem prvi park za starije osobe.
Ovaj projekat i koncept na kome radim može da se primjeni
kako u gradskim parkovima i javnim površinama, tako i u staračkim
domovima ili u medicinskom turizmu, rehabilitacionim
centrima, privatnim klinikama ili pri objektima koji se grade i
namjenjeni su isključivo seniorima kao neki zajednički “stanovi”.
Za sada sam jedina koja se bavi ovakvim projektom. U toku su razgovori sa gradonačelnicima opština i organizacijama
koje brinu o seniorima. Ideja im se veoma sviđa, u zadnje vrijeme
dobijam upite za prezentaciju, hoće da imaju takvo nešto, šanse
su velike. Sada je preda mnom najteži dio zadatka: realizacija ideje.
Pokušavam prepoznati želje, očekivanja onoga ko će uživati u ličnoj
oazi, pokušavam prvo upoznati ljude kako bih u prirodi realizirala
njihova očekivanja. U sjećanju nosim mostarske bašte i avlije,
mirise prvog behara i ruža, svjetlost, sunce, šumove Neretve, Bune
i Bunice, boje hercegovačkog kamena i kaldrme… oni su mi inspiracija
kada kreiram vrtove, terase, parkove… sa nježnih 11 Merdanka
došla na audiciju Kiša. Pa ih do odlaska na studij činila raspjevanijim,
druževnijim i duševnijim… Ljepšim… Kao što danas čini
Beč i Austriju… I sve nas koji smo, bez poziva, stigli daleko.
Mostarka u palati Habsburga
