|
Braneći slobodarsko dostojantstvo rodnog grada Aleksa Šantić je 1907. zavjetovao: “Grobovi naši boriće se s vama!” Pjesnikovi sugrađani su se odazvali ‘41, izborili slobodu ’45. po cijenu 700 sopstvenih grobova. Ovog septembra njihovi potomci rasuti svijetom odlučili su da se bore za grobove. Prvo na facebook-u a potom po elektronskim medijima članovi grupe “Partizansko spomen-groblje – Help to preserve famous WW2 Memorial in Mostar” oglasili su se Proglasom u kojem, između ostalog, kažu: “Primorani smo, nažalost, i u ovom stoljeću da branimo i čuvamo svoju prošlost i sadašnjost, svoj obraz pred sobom i svijetom, dajući pouku našoj djeci i budućim generacijama, čuvajući od zaborava, zapuštenosti i vandalizma jedan od najljepših arhitektonskih simbola zajedničke borbe protiv fašizma na ovim prostorima…”
Mrtvi Mostarci su se skrasili zajedno na Spomeniku ‘65. Po ideji Bogdana Bogdanovića sazdan je od domaće tenelije, bračkog kamena, oblutaka s Neretve i ploča s krovova mostarskih mahala. U kamenim cvjetovima urezana su imena četiri brata i sestre Fejić, majke, tri brata i sestre Vuković; muslimanska, srpska, hrvatska, jevrejska koje je antifašizam, u životu i smrti, orodio u jednu porodicu. Mostar je polagao vijenac i cvijet, svijet minut ćutanja i zahvalnosti, majke, djeca, rodbina – suzu.
“U nizu zemalja koje sam posjetio vidio sam dosta spomenika na koje sam polagao vijence. Ali tako lijepog i tako veličanstvenog spomenika, kao što je ovaj ovdje, nigdje nisam vidio“, izgovorio je J.B. Tito ’69… S istim poštovanjem poklanjali su se Princ Čarls i predsjednik Gadafi, delegacije dalekih Yu gradova za koje su ginuli antifašisti Evrope i svijeta. “… Od Hajrudinovih vremena do dana današnjeg nije bilo u Mostaru veličanstvenijeg zdanja od ovog spomenika palim partizanima”, tvrdio je Zuko Džumhur ‘82. Deset godina kasnije, noću, Spomenik je miniran. Bio je to prvi napad na Mostar. Fašizam je procjenio da su mrtvi antifašisti na Spomeniku prva linija odbrane grada… U miru su im sčekićali cvjetove, unakazili kukastim krstovima… Pred zgražanjem domaćih i evropskih antifašista Spomenik je ’06. proglašen nacionalnim, stavljen pod zaštitu države. A donacijama vlada Norevške i Holandije i sredstvima grada i BiH obnavljan. A onda opet oskrnavljen.
Henrik Ofstad, ambasador Norveške u BiH posjetio je Spomenik: “Ovo vidim kao uvredu svim generacijama naših roditelja koji su se borili za slobodu u svijetu. U većini evropskih zemalja zabranjeno je pisati ili crtati hitlerovske simbole, a ovdje ih vidite na grobovima vojnika koji su se borili protiv nacizma. Potpuno sam šokiran… Prvo i najvažnije pitanje jest kako da se zaustavi vandalizam i da se utvrdi ko je odgovaran za ovo što se desilo i zašto to nije spriječeno.” Vlast Mostara i BiH je prečula ambasadorovo pitanje, odćutali. Oglasili su se članovi Inicijativne grupe za zaštitu Spomenika na facebook-u:
Danijela Vujinović Addady, Tel Aviv: “Partizanski spomenik je gradsko ogledalo. U njemu se kristalno jasno vidi slika i stanje duha grada kakav je danas. Partizansko nije običan spomenik. Ono je muzej prošlosti, arhiva emocija i ponosa – simbol ljepote zajedničkog življenja Mostara.
Tibor Vrančić, Umag: “Partizanski spomenik ne pripada ni crvenim, ni crnim. On nije vlasništvo “komunjara”, niti je uperen protiv bilo koje nacionalne i religiozne skupine. On pripada Mostarcima, pripada povijesti, pripada civilizacijskim tekovinama Mostara, BiH, Evrope…”
Radosav Teodorović Toza, Beograd: “Kažu da je Partizansko spomenik mračnim vremenima. Eto, nismo znali da smo toliko godina živjeli u mraku, ali znamo da sad, u `novom dobu`, umiremo na svijetlu. Kao i Partizansko…”
Tanja van der Berg–Bruk, Den Haag: “Ja, Tanja Bruk, unuka Narodnog heroja Lea Bruka dižem glas protiv nepravde, protiv mračnog bezumlja i kriminalaca koji miniraju našu prošlost i budućnost. Dižem glas i kažem: DOSTA JE! Srušili ste mu bistu, oduzeli ulicu, ali ne dirajte grob! Po kojim to zakonima mom ocu Franji i meni zabranjujete da položimo cvijet na grob oca i djeda samo zato što je poginuo boreći se protiv fašizma?”
Đenita Tipura Murtić, Houston: “Kad vidim s kojim pijatetom svjetski dostojanstvenici polažu vijence na besprijekorno održavane antifašističke spomenike svaki put mi pred očima bljesne slika sadašnjeg Partizanskog i – duša me zaboli. Ali ima nas desetine hiljada Mostaraca i Mostarki koji osjećamo isto i želimo Partizanskom vratiti sjaj i ljepotu. Nadam se – uskoro.”
Amela Plagmann-Ugljen, Peking: “Ovdje nikom ne pada na pamet da skrnavi grobove i mauzoleje mrtvih, naprotiv. Vjerovanje je da skrnavljene donosi višestoljetnu nesreću… Mladu generaciju treba učiti da poštuju mrtve ma ko da su i ostave grobove na miru. Ko se boji ili srami svoje prošlosti, boji se i nema budućnosti…”
Denijal Behram, Roterdam, kreator na facebook-u: “Partizanski spomenik nas obavezuje, uči i poručuje: NIKAD VIŠE! Borba za mostarski je za sve antifašističke spomenike u BiH. Obraćamo se dosljednim antifašistima i udruženjima antifašista BiH, ex YU, Evrope. Svjesni da je ubijanje mrtvih atak na temeljno načelo evropske demokratije i uvertira za ubijanje živih podržavaju nas ne samo Mostarci i ne samo građani BiH sa svih kontinenata. Tekst proglasa preveden na evropske jezike uputićemo svim vladama i insttucijama EU, UNESCO-u… Ovaj put NEĆEMO stati!”
Među hiljadama koji su se odazvali su Mostarci Zoran Sesar i Bobo Matović, Australija… Slobodan Andrić, Mate Zorić, Miralem Maslo – Švedska… Dušan Bajević, Grčka, Enver Marić, Smail Špago, Njemačka, Željko Markotić, Dragan Kazazić, Nenad Golub, Norveška… Aljoša Mrkić, Srđan Kulišić, Željko Pikula, UK… Semir Kazazić, Slađana Meličanin, Kanada… Mugdim Karabeg, Dragan Miladinović, Muhamed Lizde, US… Predrag Matvejević i Ana Krpan, Hrvatska… Ali i Trebinjac Mustafa Arnautović i Čapljinka Vahida Redžić, Danska, Halid Hadžimusić, Fočak u Švedskoj, Zaim Pašić, Sarajlija i Vedad Spahović, Trebinjac u Londonu, Đorđe Ristić Tuzla, Muhamed Abadžić, Brčko, Zlatko Šoše, Nijaz Skenderagić, Goran Mikulić, Sarajevo… Gabor Lengyel, Budimpešta i Filip, Madrid… Ranko i Sanja Rihtman iz Tel Aviva pišu: “Mada nismo Mostarci rođenjem, s vama smo Mostarci opredjeljenjem”. Dr Zoran Kalinić iz Banja Luke poručuje: “Pridružujem se inicijativi za obnovu mostarskog i svih drugih svjedočanstava o vrednotama, velikanima i herojima vremena koje je iza nas”, a prof. dr Behdžet Bedžo Mesihović, Mostarac iz Sarajeva: “Partizani su vodili antifašistički rat, a ne četnici Mihajlovića i ustaše Pavelića. Oni koji dozvoljavaju devastaciju Partizanskog groblja su sljedbenici ili ustaša ili četnika ili XVI SS-handžar divizije!”
Raif Dizdarević: ”Pozdravljam vas i zahvaljujem na neophodnoj i plemenitoj akciji koju ste pokrenuli. Ne želim da budem njen dio samo potpisom nego konkretnim doprinosom koji sam kao antifašista i čovjek dužan i želim dati.”
Jovo Divjak, Sarajevo: “Samo slepci ne vide da mostarski Partizanski spomenik, i pored svih nepravdi koje su mu bezumnici učinili i čine, svetli i u ovom mraku. Tu svetlost smo dužni sačuvati da je ne pogase.”
Jure Galić, predsjednik SUBNOR-a BiH: “Dragi prijatelji, s velikom pažnjom pratim vaše aktivnosti koje za cilj imaju da upoznaju domaću i svjetsku javnost na sramno, necivilizacijsko i nedopustivo stanje u kojem se nalazi Partizansko spomen-groblje u Mostaru. Naša je dužnost da ga čuvamo, jer time čuvamo i dostojanstvo naše antifašističke borbe!”
Želite li se, poštovani čitaoci, pridružiti demokratskom ustanku protiv fašizma, odbrani mostarskog i svih spomen – groblja antifašista u BiH na kojim ubijaju mrtve, upišite ime, grad i državu u koju vas je fašizam smjestio na adresu: ww2.memorial.mostar@gmail.com
|
