O nezaposlenosti se svijet zabavio

Piše: Prof. dr. Vjekoslav Domljan

 „U ovom svijetu koji se stalno mijenja, probleme koji   postoje danas, ne možemo rješavati koristeći isti sistem   razmišljanja koji je doveo do njih“ (Albert Ajnštajn) Centar za proučavanje mladih i političkog nasilja Sveučilišta Tennessee iz SAD održaće na Mrtvom moru u Jordanu 22.-24. novembra 2010. svoju Treću konferenciju. Naziv joj je “Integriranje profesionalnih napora prema bosanskoj mladeži”. Na njoj će se okupiti eksperti iz postkonfliktnih regija i zemalja, primjerice iz Sjeverne Irske, Južne Afrike i BiH. Na dnevnom redu konferencije biće i pitanje nezaposlenosti bh. mladih.  

Razlog za to ne treba posebno pojašnjavati. Stopa nezaposlenosti mladih, onih uzrasta od 15 do 25 godina (što je uobičajena definicija mladih), bila je u BiH i prije globalne krize iznimno visoka. Iznosila je 47.5 % 2008. Potom je u 2009. povećana na 48.7 %, a u 2010. na 57.5 %. Treba kazati da je nezaposlenost mladih visoka diljem svijeta. Primjerice, i u zemljama s visokim dohotkom je dvocifrena, krećući se od 10 do 25 posto. U Njemačkoj iznosi 10%, SAD 13 %, Francuskoj 18 %, Italiji 21%, a u Španiji 25 %. Gledano na razini svijeta, nezaposlenost mladih je 2.7 puta veća od prosječne nezaposlenosti tj. stope nezaposlenosti svih dobnih uzrasta. I u BiH je nezaposlenost mladih veća od prosječne nezaposlenosti, koja iznosi 27.2 %. Poseban problem u BiH je to što je opća stopa nezaposlenost jako visoka. Nezaposlenost u BiH zapravo ima masovne razmjere. Utoliko je jasnije šta znači više nego dvostruko veća stopa nezaposlenosti mladih u odnosu na prosječnu stopu nezaposlenosti.

oGOOGLo

I šta bh. političari rade na ublažavanju, da ne kažemo rješavaju tog teškog ekonomskog, socijalnog i psihološkog problema mladih ljudi? Ništa. Oguglali. Da nešto rade, stopa bi se smanjivala, a ne povećavala. I duljina čekanja na posao bi se smanjivala. Mladi čekaju na posao vrlo dugo. Prema našim istraživanjima oko četiri i pol godine. Prema anketama radne snage bh. agencija za statistiku, 82.5 % svih nezaposlenih čeka na posao preko godinu dana. A 40.4 % ukupno nezaposlenih čeka na posao dulje od pet godina.

Nezaposlenost vodi gubljenju radnih vještina i traćenju kapitala uloženog u obrazovanje nezaposlenih. Nezaposlenost vodi i gubljenju motivacije, obeshrabrenju, samomarginalizaciji i isključenju s tržišta. A što se tiče društvenih troškova nezaposlenosti, dovoljno je pomnožiti prosječnu produktivnost bh. radnika s brojem nezaposlenih, pa vidjeti koliki je izgubljeni dohodak društva zbog toga što mu ljudski resursi nisu uposleni nego se vuku po kafićima i Google streets.

Da ekonomija funkcionira kako treba ne bi patila od teške dugoročne bolesti zvane nezaposlenost. Bolest te vrste je dugoročna ako traje dulje od godinu dana. Nezaposlenost do godine dana se može tolerirati. Takva nezaposlenost obuhvata tzv. frikcionu nezaposlenost. Ona nastaje stoga što se jedna poduzeća zatvaraju, a druga otvaraju, pa treba vremena da radnici pređu iz jednih u druga poduzeća. Kratkoročna nezaposlenost obuhvata i sezonsku nezaposlenost. U nekim razdobljima treba više, u nekima manje radnika, pa dolazi do angažiranja radnika u jednom a otpuštanja u drugom godišnjem dobu.

No, ako nezaposlenost traje dulje od godina dana ona je cikličkog i/ili strukturnog karaktera. Cikličkog je ako u vremenskim razdobljima od 3-5 godina, koliko traju poslovni ciklusi, dolazi do otpuštanja radnika u godinama kad je loša ekonomska aktivnost i angažiranja u godinama kad ekonomija buja. Nesporeći da je jedan manji dio nezaposlenosti cikličkog kao i sezonskog karaktera, ostaje da je glavnina bh. nezaposlnosti strukturnog karaktera.

Ovdje se poduzeća ne rađaju

Dva su razloga strukturne nezaposlenosti. Loše obrazovanje koji nudi kadrove koje tržište ne treba i poduzeća u lošoj situaciji koja ne otvaraju radna mjesta. Oba razloga su od velikog značaja za razumijevanje bh. nezaposlenosti, posebice ovaj drugi. Ne može se sporiti da je obrazovanje očajno. Tko god ima dijete u osnovnoj ili srednjoj školi, zna kako se ono veseli kada ne mora u školu, koliko su udžbenici skupi i needukativni, kako se direktori i nastavnici utrkuju sa svojim listama udžbenika u kojima promijene samo godinu izdanja da bi ih mogli prodavati i naredne godine bez dodanog truda, da će dijete na instrukcije kod nastavnika koji kreiraju sivo tržište za svoj rad. Koliko je bh. obrazovanje zaostalo u razvoju, dovoljno je kazati da moderne škole i fakulteti pripremaju učenike i studente za radna mjesta koja danas još ne postoje, da koriste tehnologije koje još nisu izumljene, da bi rješavali probleme za koje još uvijek ne znamo da su to problemi. Današnji moderan učenik će, kako se procjenjuje, do 38. godine svog života promijeniti 10-14 zanimanja.

Glede stvaranja radnih mjesta, stanje je i gore nego kod obrazovanja. Da bi kao jedna od najnekonkurentnijih ekonomija Europe mogla stvarati radna mjesta, mora proći kroz duboke reforme. Najbolji pokazatelji tih reforama bi bile stope rađanja i umiranja poduzeća. Bez brzog rađanja i umiranja poduzeća, nema prebacivanja rada i kapitala iz neefikasnih u efikasna poduzeća, iz neefikasnih u efikasne djelatnosti. To stalno prebacivanje dovodi do stalnog rasta efikasnosti odnosno rasta profita poduzeća, što dalje vodi rastu njihovih investicija i otvaranja radnih mjesta. Koliko je BiH daleko od toga biće jasno ako se navede da je prema prošlogodišnjem rangiranju Svjetske banke BiH bila 157. na svijetu po lakoći osnivanja poduzeća. Ove, 2010. je 160., dakle pala za tri mjesta. Jedino mjesto u Europi gdje je teže osnovati poduzeće nego u BiH je Kosovo.

Za sada.