Skakavac se u ljepotu zaledio!
Ne bi mi na um palo o Skakavcu pisati, nekako ga zaboravim. Razlog je onaj naš, bosansko-sarajevski, poznat: to je moje, tu je, pa ga ne vidim, pa ga ne pazim!
Al pomože mi sugrađanka, već je šeset prevalila, koja me neki dan pita: – Bogati, gdje ono dođe onaj naš poznati vodopad Skakavac i kako se može stići do tamo!
Eto, to je ono. Tu je, a daleko. Blizu je, a ko da je na Veneri. Zato što je naše?!
Vodopad Skakavac, jedan od najpoznati jih i najatraktivnijih toponima u zemlji, o Sarajevu da i ne govorimo.
Nalazi se 12 km sjeverno od glavnog grada, iznad sela Nahorevo. To je jedan od najvećih i najljepših vodopada u BiH i predstavlja pravu turističku atrakciju. Visok 98 metara, smješten je u pejzažu izuzetne ljepote. Okolno područje je jedno od najheterogenijih na tom prostoru, gdje dominiraju smrčevo-jelove i bukovo-jelove šume, sa smrčom na izraženim nagibima terena. Na plitkim karbonatnim tlima, u neposrednoj blizini vodopada, razvijene su termofilne šume i šikare crnog graba i jesenje šašike, te crnog graba i crnog jasena.
Posebno interesantna je vegetacija na stijenama oko vodopada, koja obiluje endemičnim i reliktnim vrstama. No već pri ovim temperaturama je zaleđen pa se može vidjeti i u toj dimenziji.
Zapravo, ne znam kad je ljepši: dal u proljeće, kad sve pupa i cvjeta, razmaše spektrom neviđenih boja ili zimi kad u srebru okovan blješti ko raspuknuta zvijezda…
Lijepo je za hodača, amatera, ali i profesionalca, kad zna da je sa sjeverne, istočne i južne strane omeđen višim reljefom koji se uzdiže preko 1.500 metara nadmorske, kao Bukovik i Rašljevo brdo na jugoistoku, Vranjske stijene na istoku, Stojne stijene sa Nebešinom na sjeveru, te Uževice na zapadu.
Tu je i širi prostor kojeg čine vrhovi Ozrena (1.453), Crnog vrha (1.503), Crepoljskog (1.525) i Bukovika (1.532). Lijepo za vidjeti, još ljepše za prohodati.
A kako do Skakavca?
Najprije, ima turistička karta.
Pa onda autobus-kombi, gradski, do Nahoreva. Tamo će svakom namjerniku domaćini reći kako i kuda dalje. A imaju i planinarska društva u Sarajevu. S njima je najlakše, najsigurnije i najljepše.
Uz rečeno evo još jedne preporuke iskusnog vodiča i poznavatelja terena:
Ako ideš kombinirano autom- pješke:
Dođeš autom iz pravca Nahoreva, do ulaza u park Skakavac. Odtle slijediš putokaze do vodopada. Ovo je jako malo hoda/šetnje.
Dođeš autom do doma na Crepoljskom, a odatle odeš to Skakavca i nazad. Ovdje u oba smjera ima 15-ak km pješačenja.
Ako ideš samo pjehe:
Kombijem do Barica ili Sedrenika, pa onda penjanje do Čavljaka, i dalje putem. Povratak preko Nahoreva odakle ide kombi za grad.
Kombijem do Nahoreva, onda pjehe do Skakavca i nazad.
Ima i ova opcija: Dođi do doma na Bukoviku, a odatle uskom i zaraslom stazicom kroz šumu spustiti se do Skakavca.
Lijepo je što je država, kakva je – takva je, donijela Zakon o proglašenju ovoga područja Spomenikom prirode, da bi se, koliko toliko, zaštitila i trajno očuvala prirodna ljepota vodopada. Na ovome je području strogo zabranjen lov i ribolov, pravljenje novih objekata, sječa šume, sakupljanje ljekovitog bilja, gljiva i šumskih plodova te korištenje vozila…
Ali, oni koji ovuda prolaze i dolaze, ne pridržavaju se baš uvijek slova zakona!
Ramo Kolar
Oslobođenje 12.12.10
