Da će ovako biti, naslućivalo se i odmah nakon lokalnih izbora u oktobru 2008. godine, na kojima je SDA ostvario veliki uspjeh, osvojivši trećinu vijećničkih mandata. S dvanaest od 35 vijećnika postalo je jasno da se bez najjače bošnjačke stranke u Mostaru neće moći donijeti nijedna bitna odluka. No, i unatoč tomu SDA, pa ni uz podršku dvaju vijećnika SBiH, nije uspio dobiti gradonačelnika.
Nakon krize od čak 14 mjeseci, u kojoj je grad doveden do samoga dna (obilježene štrajkovima, protestima, blokiranim računima, blokadama saobraćajnica…), Mostar je tek koncem 2009. godine dobio novog-starog gradonačelnika Ljubu Bešlića iz HDZ-a BiH, koji je imao i podrškuostalih hrvatskih stranaka u Gradskom vijeću.
Kako se SDA zalagao za gradonačelnika iz svojih redova (kandidat Suad Hasandedić), te se pozivao na međustranački sporazum iz 2004. godine, na relaciji HDZ – SDA da će 2008. godine gradonačelnik biti iz reda te stranke, a nisu uspjeli dobiti, već tad je bilo jasno da puca koalicija tih dviju stranaka. Uporedno je došlo do zatezanja odnosa čelnih ljudi tih stranaka, Dragana Čovića i Sulejmana Tihića, što se u potpunosti prelilo na Mostar.
Epilog toga je vidljiv na svakoj sjednici Gradskog vijeća, kada se ne može donijeti pa čak ni nebitna odluka bez zatezanja i dizanja tenzija, što nije bilo u prošlom sazivu Vijeća (2004. – 2008.) koje je imalo jasnu koaliciju sačinjenu od HDZ-a BiH i SDA, koji su „bratski“ donosili odluke i radili bez imalo zatezanja. Danas bez te koalicije se u Vijeću apsolutno ništa ne zna.
Jedni druge osporavaju, što na koncu dovodi do potpune blokade. Treću godinu nakon izbora, Vijeće je podijeljeno na više strana. Jednu grupaciju čine vijećnici okupljeni oko bloka SDA, sačinjenog od 12 vijećnika te stranke i dva „esbihovca“. A, i ta grupacija nije djelovala zajednički, jer su unutar mostarskog SDA vladale dvije struje, „urbana“ i „ruralna“.
„Urbana“ je bliska predsjedniku GO-a SDA Zijadu Hadžiomeroviću, a druga, „ruralna“ je okupljena od ljudi koji se ne slažu s njegovim stavovima. Početkom prošle godine je među njima vladao pravi unutarstranački rat, ali situacija se u posljednje vrijeme smirila, što se vidi po zajedničkim istupima na Vijeću.
Okosnica druge grupacije je HDZ BiH sa sedam vijećnika plus sedam nezavisnih vijećnika (bivši kadrovi „Boljitka“ i „devedesetke“), te vijećnik HDZ-a 1990. Zoran Sopta. HDZ-ova grupacija broji 15 vijećnika.
Treću predvodi SDP sa svoja tri vijećnika, a sa stavovima su im bliski i vijećnici „Boljitka“, dok je, bar za sada, nepoznat stav vijećnika Marka Marušića, koji je „novi kolač“, jer je prije svega nekoliko dana naslijedio „haespeovca“ Živka Budimira u vijećničkim klupama.
Kako postoje tri bloka, a za bilo kakvu odluku je potrebna natpolovična većina od 18 ruku, onda je sasvim razumljivo da se ne može ništa ni usvojiti, a da ne govorimo o odlukama za koje je potrebna dvotrećinska većina, kao kad je, na primjer, u pitanju usvajanje budžeta, prostornog i regulacijonih planova…To je jednostavno nemoguće napraviti bez konkretnog dogovora, a toga još nema. Možda i jedini puta kompromis je postignut prilikom usvajanja prošlogodišnjeg budžeta, koji je, za divno čudo, usvojen jednoglasno.
Za ostalo nikada nije bilo želje, volje ni odlučnosti mostarskih vijećnika, koji, do sada, nisu napravili ništa za dobrobit građana, nego su njihove aktivnosti bile usmjerene isključivo i samo u stranačkom interesu. Da toga nema, vidljivo je na gotovo svakoj sjednici, koja prođe u gubljenju vremena od minimalno sat-dva na usvajanje dnevnog reda, koji se treba dogovoriti prije. Međutim, to se konstantno ponavlja iz sjednice u sjednicu, bez obzira što na njoj bilo i o čemu se raspravljalo.
Stoga se što prije mora postići kompromis među grupacijama u Gradskom vijeću, kako bi se počelo s konkretnim radom. Nastavi li se ovim tempom i neradom, teško da se bilo što može očekivati od ovih vijećnika. A za takvo nešto je potrebna jasna koalicija, jer ovako su svi i vlast i opozicija. Kako onda očekivati da ovo vijeće usvoji neki regulacioni plan. Nemoguće!
Za nadati se da će uskoro prevladati lične i stranačke sujete, te početi s konstruktivnim radom. To mogu učiniti vrlo lako, samo treba energiju usmjeriti na rješavanje problema, a ne, kao do sada, na gubljenje vremena.
Možda i jedina svjetla tačka koja se dogodila u Gradskom vijeću Mostara je ulazak Olivera Solde u zakonodavnu vlast prije nekoliko dana, kada je zamijenio stranačkog kolegu, takođe „hadezeovca“ Davora Pehara.
Soldi je drugi vijećnički mandat, a zapamćen je u prvom kao vijećnik koji se isticao brojnim prijedlozima i pitanjima, prije svega, bitnima za običnog građanina. Da će tako biti i u idućem razdoblju, pokazao je i odmah na prvoj sjednici Vijeća, kada se isticao s prijedlozima. Da Soldo možda i jedini može „prodrmati“ ovo vijeće, utisak je s kojim se slažu i mnogi poznanici političkih prilika u Mostaru, zaključuje na kraju teksta Dalibor Drlje u „Dnevnom listu“.
Gradsko vijeće Mostara:
SDA (12): Suad Hasandedić, Obren Lozo, Murat Ćorić, Mensur Turkić, Azemina Kurtović-Turkić, Adil Šuta, Adem-Kada Macić, Faruk Ćupina, Adis Zilić, Ibro Husnić, Elvedin Gadara i Ibrahim-Roha Rahimić
HDZ BiH (7): Goran Bilić, Mladen Čabrilo, Slađan Bevanda, Ilija Vrljić, Branko Božić i Oliver Soldo
Nezavisni (7): Zdravko Rozić, Slađana Gotovac, Danijel Vidović, Andro Vujević, Marko Romić, Marko Gilja i Vinko Komšić
SDP (3): Selma Jakupović, Nedeljko Prljeta i Elvir Zlomušica
NSRZB (3): Vahida Bebanić-Crnalić, Milenko Paunovski i Milorad Bahilj Baja
SBiH (2): Čazim Lulić i Ramiz Tiro
HDZ 1990.(1): Zoran Sopta
HSP BiH (1): Marko Marušić
