http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/12022/prije-sto-godina-svemoc-struje-i-hemije
Prije tačno sto godina u Njemačkoj je objavljena knjiga «Svijet nakon 100 godina». Naslov originala je «Welt in 100 Jahren», autor Arthur Brehmer. Prije izvjesnog vremena, nakon 100 godina, izdato je reprint izdanje ove knjige. Začuđujuće je sa kolikom su tačnošću ljudi prije sto godina prognozirali, šta će se sve dogoditi na naučno-tehničkom planu nakon jednog stoljeća.
«Građani će hodati okolo sa bežičnim prijemnicima, koji će biti smješteni, ili u šeširu, ili negdje drugo, i biti će bežično međusobno povezani jednom vrstom bezbrojnih vibracija. Ma gdje bili, biće ih moguće pozvati, samo ako se okrene jedan broj na nekom brojčaniku». Ovako formulisan tekst u knjizi opisuje tadašnji pogled na današnji moderni oblik komunikacije, u kojem se mi nalazimo tek zadnjih desetak, petnaest godina, na modenu mobilnu telefoniju i internet. Ono što začuđuje, sve ovo je pisano prije tačno 100 godina.
U Njemačkoj se tada pojavila knjiga pod naslovom: «Svijet nakon sto godina» i izazvala veliko interesovanje, tako da je tiraž rasprodat u rekordno kratkom vremenu, a pojavilo se čak i drugo izdanje te knjige. Prilozi u knjizi pokušali su dočarati točak razvoja nauke i tehnike u budućnosti. Naučnici i eksperti pokušali su svojim prilozima u ovoj knjizi, na malo drugačiji način, nego što bi to bio slučaj u klasičnoj literaturi, da pišu o trendovima razvoja i prognoze u različitim oblastima. U to vrijeme uticajni novinar Arthur Brehmer (1858-1923) uspio je pridobiti prominentne autore onoga vremena, čije su se ondašnje prognoze, kako to možemo danas vidjeti, u potpunosti ostvarile. Knjiga, koja je prije stotinu godina bila pravi šlager i poslastica, doživjela je ovih dana reprint izdanje i kompletirana jednim pažljivim uvodom, koji je davao komentar na pojedine priloge, gledano iz aspekta sadašnjeg vremena.
Sama epoha, koja je prethodila prvom svjetskom ratu, bila je jedno vrlo napredno i turbulentno vrijeme na polju nauke i tehnike. Automobil je bio pronađen samo četvrt vijeka prije, a pronalasci rentgenskih zraka i radioaktivnosti desile su se samo na 15, odnosno 14 godina prije pojavljivanja ove knjige. Uspješni prvi let motornom letjelicom braće Wright desio se samo sedam godina ranije. Novi izvori energije su upravo davali svoj prve efekte. Tu se naznačavao i prvi problem: «kojeg će čovjek morati vrlo brzo riješiti, i od čijeg rješenja će zavisiti mogućnosti daljnjeg napretka čovječanstva u jednoj naprednoj civilizaciji.Čovjek se mora pobrinuti za stvaranje rezervi toplote i energije, koja mora biti količinski neiscrpna, a njena proizvodnja, vrlo jeftina». Ugalj ne bi mogao odgovariti toj zadaći, jer pri sadašnjem načinu korištenja, unutar nekoliko narednih generacija, njegove zalihe će biti iscrpljene.
Mogući klimatski problemi su također tematizirani. « Ne postoji samo opasnost da će nestati rezerve uglja, mi ćemo pri tome potrošiti i rezerve zraka, jer će se sa svakom tonom potrošenog uglja potrošiti i dvanaest tona vazduha, kojeg udišemo». I o solarnoj energiji bilo je govora: « Postoji mogućnost da će se pronaći neka vrsta motora, koji će toplotu koja dolazi od sunčevih zraka učiniti upotrebljivom i korisnom».
Interesantno da o značaju nafte nije bilo govora u knjizi, ali su istraživači budućnosti imali osjećaj da će se dogoditi nešto gigantsko na planu energije atoma: «Svaki molekul materije sastoji se od ogromnog broja sitnih čestica, koje mi nazivamo atomi…i u svakom «pfundu» ove supstance nalazi se toliko enegije, koja bi mogla biti dovoljna da se jedan projektil težine također od jednog «pfunda» ispali brzinom od 100.000 milja u jednoj sekundi. Ovakva količina atomske energije, kao što je poznato iskorištena je 35 godina kasnije, tj. 1945. godine…
«Sve će biti bolje» – tako su tada u knjizi napisala čak 23 autora. Jedan autor je vjerovao na «svemoć struje i hemije». «Kuće će biti grijane električnom strujom, a hiljade oranica će biti pokrivene i grijane, a na njima će se obavljati i ljetna i zimska žetva. U vrtovima će se proizvoditi borovnice veličine šljiva, šljive veličine jabuka, a jagode veličine narandži».
O stoljeću radijuma, piše se naširoko u jednom eseju. Radioaktivni element radijum bio je otkriven 1898. godine od bračnog para Curie (Kiri). Samo najluđe fantazije su se mogle povezati sa njegovim tajanstvenim zračenjem. Ovaj element je dugo vremena važio kao ljekovito sredstvo, jer je svojim zračenjem uništavao opasne bacile u organizmu. To je tako bilo sve, dok nije otkriveno njegovo opasno djelovanje po ljudski organizam. Čak sve do unazad tridesetak godina, gledano od danas, dosta kozmetičkih proizvoda i sredstava za uživanje, sadržavale su ovaj radioaktivni element.
Kuće su čak trebale biti ofarbane radioaktivnim materijalom, kako bi svijetlile same od sebe i učinile bi da klasično osvjetljenje po kućama bude suvišno. A uz to bi ljudi unutar kuća bili izloženi njegovom ljekovitom djelovanju. Konačno, radijumu je bilo predviđano, a o tome je u knjizi pisalo čak više autora, da će on postati jedno nepogrešivo sredstvo za liječenje karcinoma, tuberkuloze, pa čak i slijepila. Čak se govorilo da predstoji i jedan period u kome će nestati bolesti, a čovjeku je bio predviđen lijep, zdrav i dug život i vječita mladost.
Dobitnica Nobelove nagrade za mir Bertha von Suttner, čak je predvidjela nastanak jednog harmoničnog i miroljubivog perioda u svijetu. Umjesto vladavine jakih, razviće se društvo uzajamne pomoći. A dok to ne bude ostvareno, u svijetu će se pojaviti «ravnoteža straha», kakva je stvarno vladala svijetom u drugoj polovini dvadesetog stoljeća. Zbog toga neće biti moguće voditi ratove. «Bićemo u posjedu takvih oružja za masovno uništavanje, i svaki od protivnika, kad bi ga upotrijebio, uništio bi i sam sebe, tako da bi to izgledalo kao dvostruko samoubistvo. Ukolikom bi se jednim pritiskom na dugme upotrijebilo takvo oružje, uništilo bi se sve živo na svijetu, i ne vidim svrhu, zbog čega bi se jedan ovakav rat uopšte i vodio».
Jedna puno sumornija vizija bila je predstavljena u prilogu «žena za sto godina». Ovdje je bila predstavljena teorija, koja bi teško mogla biti ikada ostvarena: «novorođenčad bi se smještala u dječije domove, samo sat nakon rođenja, tamo bi se hranila i odjevala. Djeca će se «proizvoditi», tako što će se javiti dobrovoljci za ovu vrstu posla. Između njih će biti, putem raznoraznih komisija, izabiran potreban broj». I onda dolazi još jedno pojašnjenje: «Između njih biće odabrani samo podobni. Najveći problem prirodnih znanstvenika je otkriće sredstva kojim bi se stvarali novi ljudi, bez učešća roditelja u tome, jer je to tako stvoreno u prirodi, da se ovo ne može dešavati bez direktnog učešća ljudske vrste u tome. Ali napredovanje u kulturi i nauci morače riješiti ovo pitanje». Nažalost, ova teorija je kasnije bila teoretska osnova najvećeg zločinca čovječanstva, modernog doba. Naravno, ukoliko bi ljudsko biće u ovome procesu bilo suvišno, onda bi se izbrisale i osnovne razlike između mučkarca i žene. « Razlike između muškarca i žene bi se istopile, i samo pogled na pojedine dijelove odjeće, mogao bi pokazivati različitost u polovima»
A potpuno iritirajuća prognoza data je u pogledu parlamentarizma. «Nakon završenog školovanja, svi stupaju u parlament, čak i idioti, kao neosporna posljedica humanizma i ljudskih prava»
I dok se sumorne prognoze ovakve vrste srećom nisu ostvarile, jer su bile i protiv ljudskih i prirodnih zakona, iako je koncept idiotskog nacizma pokušao realizirati ovu ideju, propagirajući jednu naciju koja bi bila nadmoćnija nad svim ostalim, pokušao pa propao, u srcu Evrope u prvoj polovini prpšlog stoljeća, pa i krajem stoljeća kod nekih drugih nacija, prognoze, da će u parlamentima širom svijeta, pa i kod nas, sjediti idioti, u potpunosti su se ostvarile.
Smail Spago
Wow je sve što mogu reći.