|
MOSTAR – Vjerojatno jedna od najpozitivnijih priča tijekom posljednjeg nesretnog rata u Mostaru jest dr. Selma Jakupović.
Punih jedanaest mjeseci za vrijeme najvećih hrvatsko-bošnjačkih sukoba bila je jedini anesteziolog u gradu te spasila mnoge živote. I dan-danas radi na istom mjestu, samo u mnogo boljim i uvjetnijim prostorijama nego što je to bilo 1993. ili 1994. godine. Pored toga je i politički aktivna. Već drugi mandat za redom je gradska vijećnica SDP-a. Konstantno daje sugestije, iznosi primjedbe, nudi prijedloge…, kako bi se stvari u Mostaru krenule nabolje.
Stalno razmišlja o tomu što bi se moglo učiniti za dobrobit grada, i to bez obzira na nacionalnost, vjeru i slično, jer Mostar je za nju uvijek bio, i ostao jedinstven grad.
– Što Mostar nudi mladima. Ima dosta kvalitetnih mladih snaga koji žele poboljšati svoj status u gradu. Žele nešto učiniti kako bi se sklonili s ulice. I sami smo svjedoci brojnih poroka: alkohola, narkomanije, kladionica…, s kojima se mladi suočavaju. Jednostavno nemaju svoj prostor gdje mogu upražnjavati svoje aktivnosti. Nemaju dvorana, terena, zabavnog života…, tim riječima onako usput započinje dr. Jakupović svoj razgovor uz kavu.
Upravo prije nego što smo se našli u prošli petak, vratila se sa sastanka iz Gradskog vijeća gdje su se pripremali za iduću sjednicu na kojoj će među brojnim točkama biti riječi i o problematici mladih.
– Dakle, mislim da se mladima ne posvećuje dovoljno pozornosti, a to je vrlo bitan segment društva jer na mladima ostaje budućnost. Svi mi nosimo lijepe uspomene iz prošlosti i mislim da bi ljudski bilo i našoj mladosti osigurati nešto slično, pojašnjava.
Dr. Selma Jakupović rodila se 1954. godine. Završila je petu osnovnu školu, a zatim je krenula u mostarsku Gimnaziju, pa nastavila u Sarajevu, gdje završava i Medicinski fakultet. Zatim kao liječnica opće prakse počinje raditi prvo u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Radila je u ambulantama u prijeratnim popularnim i uspješnim tvrtkama, od Sokola, Hekoma, Autoprijevoza…, a najduže je radila u Aluminijskom kombinatu. Nakon toga dolazi na anesteziju, i završava specijalizaciju i to dio u Mostaru, a glavno na Vojnoj medicinskoj akademiji u Beogradu. To je završila 1989. Sve vrijeme radi u Mostaru na anesteziologiji, gdje je zatječe i rat.
– Jedanaest mjeseci sam bila jedini anesteziolog i to je vrijeme koje se često trudim i zaboraviti. Bilo je to jako ružno vrijeme. Prije svega, bilo je teško ostati ‘čovjek’. Ja sam ponosna da sam takva ostala. Isto tako sam ponosna i na svoje prijatelje, i prijeratne i današnje. Moji prijatelji su bili i ostali i Hrvati i Srbi i Bošnjaci. Posebice mi je drago što nisam pogriješila u izboru prijatelja. Isto tako me vesele i novi prijatelji, baš kao i suživot. Svi se kunu u to, o tome se više nekako deklarativno govori nego što se provodi. Evo, spominjali smo mladost, ona mora živjeti zajedno, jer to nam je budućnost. Cijela Europa se povezuje, a mi se razdvajamo. ‘Mostovi’ i ‘bulevari’ nam i dalje postoje, ako ništa u glavama ljudi, govori liječnica.
….
|
